DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 35 <-- 35 --> PDF |
-- 267 — u godini 1880. -= 2,699.200 kg. 1884. = 3,364.300 „ 1885. =- 2,935.000 „ 1886. — 3,105.500 „ poprieČTio . , 3,026,000 kg.. Nu poznato je, da ova oborina, nad šumom padša, nedolazi do žnmskoga tla, već da se jedan dio iste zaustavlja u krošnjah, koji dio po dotičnih iz traživaiijih nadšumara Johneiva* ustanovljen je po prilici u bukovoj šumi sa 35-8, a u smrekovoj šumi s 83-2´*/o. Raznmjeva se samo po sebi, da ove brojke nisu od absolatne bitnosti, i da se njima dakle samo relativna vriednost prispodobe radi dati može. Nu kako svaki ekstrem, tako može i odviše kiše škodljivo dielovati na naše kulture, jer ako je tlo vođom previše kroz dulje vrieme nakvašeno, ne dopuštaju vodom napunjene pore tla pristup zraka k korenju biljka, odnosno posijanog sjemena, koji je potrebit istim za disanje; a posljedica je tomu, da sjeme i korenje mladih biljka u zemlji sagnije, a tim bivaju naše kulture krnjave, ako sasvim ne propadnu. Obratno pako upliva takodjer škodljivo na biljke, ako vodopare neima dostatno u zraku, ako se izhlapanje pomnoži, koje je naime kod suhog tla veće, nego li što se vode kroz korenje dobivati može. Prema tomu upliva mnogo zraka sa vodenom parom utoliko samo štetna, jer se u takovom zraku umanji na minimum, ako li sasvim nestane transpiracija, i tim biljke mnogo nianje usisaju vođenih raztopnina hranjivih tvari, i kroz to postane tvorenje sveukupnih tvari manje, nego li bi to usliedilo kod ^neprekidne transpiracije. Kako već prije napomenusmo, može i kiša škodljivo uplivati nadalje i u našem gospodarstvu, ako Ji preobilno i u nevrieme pada, a to osobito u dobi cvatanja naših šumskih drveća. Ako najme za vrieme cvatanja češće kiša pada, nakvase se praonici (Staubbeutel) pi´eveć ter se zatvore, a iz istih izbačene pelnde (Pollenkorner) jiopucaju, usljed ćesa se naplodjenje i zametak sjemena uništi. Iz toga dtije se lahko tumačiti izostanje plodnih godina, premda je drveće cvalo. Izmedju atmosferičkih oborina u obće razlikujemo: rosu, maglu, kišu, snieg, tuča i oluju. Rosu nazivljemo onu mokru oborinu, koja postane u blizini tla osobito na biljka u slici finih kapljica za vedrih i mirnih ljetnih noći. Nu rosa nije baš ograničena ^amo na dobu zore i mraka, već padati može u svako doba noći. Na mjestih, gdje vlada stien, može padati j´osa i prije napada sunca. Uzroci postanku rose nisu jošte definitivno ustanovljeni, te ima dvie različite teorije za razjašnjenje toga pojava u našoj atmosferi. CeutralblaU I d. g. Forstwesen 1878. S. 19. |