DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 2f)9 — daleko usliediti, da se u okolnoiii zraku rmla?;eća se vodena para kondenzira, kroz što postaje rosa- Nu pošto je sposoljnost izsjevaoja tjeiesa različita, to sliedi. da mora i množina padše rose biti različita. Po teoriji L. Staklaridge-a ter po njemu učinjenih opažanja na gospodarskom zavodu u Amhorsiu u Kansas-u, postaje rosa kondenziranjem para, koje izblapljiiju iz nutrinje tla na površinu zemlje u hladniji zrak. Da je rosa u suhom vremenu nuz vodu od velike koristi za uspjeh biljka, možemo već iz te okolnosti izvoditi, što nekoje biljke kao na pr. repa dodaje svojim žljebastim listom rosu ka korenju, a tim načinom dakle doniekle pojieva biljku. Iz toga nam se razjasnjuje nadalje i ta činjenica, da postaje zrak poslije zapada sunca mno^^o prije nad šumom i livadami hladniji, nego li nad tvrdom cestom ili u nutarnjosti gradova. Za mjerenje množine rose preporuča Dr. Jelinek u svojoj uputi za opažanje meteoroložkih pojava (Beč 1869.). da se rosa od jedne površine trave u tanku tkaninu iz vune upijati daje, i onda iz razlike težine proračuna upijenu rosu odnosno vodu, te računa 1 gr. rose (vode) jednako s 0´004201 pariz. linija.(ili po tabli XX. 1 par.´" = 2-255829 mm.) ili 0-009 mm. oborine. Po nnputku Sachs-a opet imaju se dotični predmeti, na pr. list od biljka oprezno od stabljike odrezati, te na njem se nalazećom rosom vagnuti, zatim na probijajućem papiru posušiti; razlikom u težini označiti ćemo množinu rose^ koju i´azliku težine vode preračunamo na mm. oborine. Rosa počimlje se tvoriti, kada pade toplina dotičnih tjeiesa pod t. z. rosnu točku (Tanpunkt) okolnoga zraka. Leži li sarla ta rosna točka izpođ 0" onda.se pretvore kondenzirane pare u ledene kristale i nastaje inje, U „Allgem. Forst u. Jngdzeitung 1881. str. 432. tumači tizrok i postanak ^oga pojava u atmosferi Vanhausen na temelju mnogogodišnjih opažanja tako, da mora za tvorenje inja nastati ekvatorijalni vjetar. Kada potonji u doticaj đodje sa polarnim vjetrom izluče se magle, koje akoprem se ohlade izpod 0", ipak se ne smrznu. Ako It te magle tjera vjetar na s mrazom obkoljene biljke, tada se na iste obore, smrzne i postaje tako inje; koje potonje opet odpano nastalom većom zimom ili uslied topline, kada polarni vjetar iztisne ekvatorijalni. Magla pako nije ništa drugo, nego li sgušćena vodena para u obliku malenih šupljih mjehurčiča, koji nastaju blizu zemlje i manje više vidik ograniče. Postanak je magle raznovrstan. Nad jezerih i riekah biva magla, kada je voda toplija nego li je zrak nad istom, to nastaje za proljeća i jeseni. Kod mirnog zraka podignu se pare od površine vode i odmah se sgustnu u hladnijem zraku. Sličan pojav pokazuje se nad vlažnim livađam i t d. Kako neznatni mogu biti uzroci postanka magle, pripovjeda nara Kamtz. koji iduc jednoč mjeseca rujna poslije kiše šetati u goru, kada bjehu svi vrhunci briegova gustom maglom^obkoljeni. Te magle su se na skoro razišle i sunce sjalo kroz oblak. U kratki čas podiglo se je nedaleko pred njim njekoliko maglenih pojasa na jednoj livadi. |