DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 272 — preko kojih potonjih griBljavioe prelaze, već su dovoljne, da tuča odnosno oblak raztrgaju i odvrate." Premda ovi navodi o postajanju tuče itnaju samo mjestnu vriednost za okolicu Aargau-sku, to nam ipak pružaju podatke dosta jasne za opažanje tuče u vlastitoj okolici. Nu unatoč svih dojakošnjih opažaja, ostaje nam ipak pravi razlog 0 postanku tuce još sveudilj nejasan, akoprem bje baš taj pojav naravi po mnogih naravoslovcih dosada dovoljno proučen. Lavoslav pl. Buch tumači, da kada se jedan zračni stup više ugrije, nego li susjedni, onda dolazi dizajuć se u zrak u gornje ledene i>()jase, sačini oblak, a parne čestice srnrzBU se i obrate u snieg, koji se zatim polagano, spajajuć se s parom, i)rctvara u krugljice tuče, ter se u toj formi kao vii>eći oblak prilično dugo uzdržati mogu. Konačno preuzme mah težina krugljica, a onda se sve silom obori na zemlju. Glaischer i Flamariou mniju opet, da je glavniji uvjet za tvorenje tuče neobično brzo ohladnjenje zraka u visini. (Svršit <´e se.). XIIST^K:_ Družtvene viesti. Novi utemeijiteljni član šumarskoga dmžtva. Presvjotli gospodin M i ! a n G h y c z y d e e a d e m - A s s a e t A b 1 a n c z - K fi r t h, c. ki-. k oraornik i kr. ugar. minIster(jalni savjetnik i. sliiž., veleposjednik CVbarski, pristuj)!^,* je u hrvat.slav, šumiirsko družtvo kao utemeijiteljni član, položiv u to ime iznos od stotinu forinti. Zakoni i normativne naredbe. Pravo drvarije u obeinskoj šumi jest i posije provedene segregacije realno pravo, koje pripada svakdanjemu vlastniku urbar, selišta. Kr. podžupanija u Tnkovani izrekla je 7 listopada 1884, br. 3641 sliedeću odluku: Ivan K.. Karlo N.. Jakov G. i Eoza Kl. iz Babske pritužili sn se, da im prijašnji vlastniei njihove nepokretne imovine uzkvaćnju praVo drvarije u šumi obćine Novaki i Babska, koja je segregneijom tim obt^inam pripala. Davši kr. podžiipanija predmet ove pritužbe svestrano izpifcatij dokazalo se je : i. da je Bono K. iz Novaka god. 1874., još prije provedene segregacije, cielo svoje selištno pristojaliste t. j . kuću i ´^j^ selištnih zemalja prodao Jakovu G., a ovaj ga opet prepisao Franji K.. a on pritužitelja Ivanu K. — Bono K. je medjutim um;o, a njegova žena Kata udala se, 2a Tošu M. Drvariju na ovo selištno pristojališfce odpadajudu uživao je Ivan K. sve do prošle godine, dok mu je Kata M. sa svojim mužem neoduze, držeć, ako pravo drvarije i pravo na pašnjak nije zajedno sa selistnlmi zemljami prodano i to naročito u ugovor upisano, da ono kupcu tih zemalja ni nepripada. 2, Karlo N. je god, 1881,, dakle posije provedene segregacije, četvrt urbar, selišta od Martina B. k Novaka kupio. I on je do prošle godine na selište odpadšu |
| ŠUMARSKI LIST 6/1887 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 278 -" , drvarija u ob^^nskoj šumi ir/,ivaOj dok mu ju s toga razloga, kao gto je prije navedeno, neodazc Martin B. d- Jakov G. steče sličnim iiačiuom četvrt urbui-, selišta od Ilije S , četvrt od brata mu Autima S, i četvrt od Mate K. iz Novaka, koji mu talcodjer s istoga razloga drvariju uzkračujc ; napokon je i. Roza K. god. 18 8. knpila od Jose R. iz Babske četvrt nrh. zemaljn z.ajedno s drvarijom ; nu jer to nije stavljeno u ugovor, uzkratio joj prodavače drvariju. Od ovili sada spomenutih pritužitelja imade jedini Ivan K. pravo na drvariju, 0 kojoj se radi s razloga: šio je on već prije provadjanja segregacije bio posjednik i vlastnik prepornoga ovoga selišta, na koje je podjedno s ostalim! selistnimt zemljami Šuma pripala^ te je on i s ostalimi selištnimi vlastnici tu Sumu takodjer preuzeo, a njenim preuzeeem zadobio sva prava odnosno sve dozvoljene šumske tižitke, Bono K. prodavajuč svoje zemlje nije naročito ugovorio, da si pridržaje drvariju. koja bi ga tek zapasti mogla; a Čim toga nije učinio, nernože si prisvojiti onog prava, kojega nije nikada zadobio, a niti faktično uživao. Najmanje pako imade pravo na to Kara M. sa svojim mužem, jer nisu takovi nasljednici Bone K., na koje bi sva njegova prava bezuvjetno prešla; a najmanje pako može preci na treće osobe ono pravo, kojega dotičnik ni Jmao nije. Prema tomu uvrstiti će obćinsko poglavarstvo Ivana K. u temeljnu knjigu glede uživanja prava na drvariju obćine Novaki, za dvie trećine urbar, selišta, a Kati M. svako pravo u tom pogledu a obzirom na bivšu imovinu njenoga pokojnoga muža Bone K. uzkratiti. Karlu N., Jakovu Gr. i Roz-i Kl. zahtjevana drvarija neprjpada, jer su oni svoja seliŠtna pristojališta kupili tek posije provedene segregacije, kad je već i ^uma i pašnjak prema §. 3. ees, patenta od 17. svibnja 1857. n pod[)unu vlastnost odnosnih prodavaoca prešla, dotično postala pođpunom svojinom bivših podanika, pak je svaki njih imao bez obzira na urb. zemlje pravo s tira dielom viastničtva po svojoj voiji razpolagati. Obzirom dakle na rečenu ustanovu car. naredbe nije drvarija, pašnjak ili trstik nakon provedene segregacije sastavni i nerazdieljeni dio urbarnoga selišta, kao Što je prije god. 1848. bio, nego posebno od selišta posve odieljeno privatno vlastnićtvo; pak se pukom p-odajom selišta neima samo po sebi razumjeti, da su i ostala prava n. p. drvarija, pašnjak itd. takodjer prodana^ Ove stvari su dakle, akoprem se nalaze veĆim dielom u građjanskoj zajednici, predmetom slobodne konkurencije, te se glede njihovoga posjeda mora ugovarati- Tstina, pritužitelji navadjaju, da su naročito i drvariju kupili ; ali na to se nernože kr. podžupanija osvrnuti, pošto to nigdje nije izrikom n ugovoru iztaknuto, sbog česa nemožo ih ni uvrstiti u temeljnu knjigu vlastnika i uzivatelja šume obćine Novaki i Babska, Ako koja stranka misli u tom pogledu ugovor pobiti, te svoje pravo na pašnjak i drvariju dokazati, upućuje se na redovit put pravde, Ob ovoj odluci ubavještene su sve stranke, te obćinsko poirlavarstvo \i Tov:irniku, da u smislu ove odluke izpravi temeljnu knjigu i u buduće slično postupa. Proti toj odluci ulo´/-io je Karlo N. po odvjetniku dru. L. K. utok uz sliedeće obrazloženje: „Glavno načelo svake uprave mora biti, da političke oblasti u prepornib stranakab štite što više status quo. Prema napadnutoj odluci dokazano je, da je utjecatelj na njegovo selište odpadajuću drvariju u obćinskoj Šumi uživao. Uz to je dokazano preslušanjem svjedoka, da je prijašnji vlastnik tih nekretnina Martin B. utjeeatelju prodao pravo drvarije u obćinskoj šumi. IJsljed toga trebalo je utjecatelja uzdržati u uživanju prava drvarije. Nu i negledeć na ono upravno načelo misli utjecatelj, da i aa pravnoga gledišta njemu pravo na drvariju u obćinskoj šumi prema zakonu pripada, i da bi mu se to pravo dopitati moralo, ma da i nije drvjirije uživao Po §. 9. car. patenta od 17. svibnja 1857. šunui^ koja bude odciepljena na korist |