DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1887 str. 51     <-- 51 -->        PDF

— 331 —


n emože, znade već avatko, koji se tim ba^vi. S toga prcponičamo ovii knjižicu najtopliju
tivak(nnif.
Dobiva s(i uz cienu od ´´2b uovč., s poštar. 30 BČ, kod ravnatoljstva pomoćnih
ureda zemaljske vlade u Zagi-ebu i u svib domaćih knjižarah.


Osobne viestu


strogi šumarski izpit. Pišu nam iz Beča, da je gosp, Dragutin Polaček,
zemaljski stipendista na c. kr. visokoj Školi, za zemljotežtvo u Be(5Uj položivši dne
y*>, svibnja t g. posljedni strogi izpitj poptigao diplomu šumarstva i tim ujedno i
najviši stepen teoretičke naobrazbe, koja se kod nas postići može u šumarskoj struci.


Kao što će p. n, gg. čitateljem poznato biti, odgovara rečeni izpit d ok t or atu
drugih struka, a željeti je u interesu naše struke, da se ovakovi slučaji većkrat ope
tujUj jer nam pružaju najbolje sredstvo, da našu liepu Šumarsku struku podignemo do
onog ugleda, koji joj pripada punim pravom po njezinoj važnosti za narodno gospodarstvo
medju ostalimi granami u državnom našem organizmu


Umrli su. Ivan Tichy šumar vlastelinstva čabarskoga dne 18. svibnja t g.


— Franjo Grossbauer p 1. Waldst^ttski c. k. umir. professor na bivšoj šumarskoj
akademiji Mariabrunnskoj, preminuo je u 74. god. dobe svoje dne 31. svibnja
t. g. u Mariabrunnu — i Antun Šranković c. k. umir. šumarski ravnatelj bivše
krajiške uprave u 67. godini naglom smrću dne 19. lipnja t. g. u Beču.
Sitnice.


Nagrada vis. kralj, zemaljske viađe za pošumljenje golieti ti kraškom
predielu. U to iine dobiše nagrade sliedeći žitelji: Bariša Balen iz Sv, Jakoba kralj,
župan, oblasti u Ogulinu iznos od 15 for., nadalje u obsegu kralj, županijske oblasti
u Gospiću; u obćini Kosinj: Sofrenija i Ilija Gruičić 10 for; Damjan i Stevan Momčiiović,
Manojilo Repac, Petar Pribić, Mljat Sigurnjak i Guste Petrović po 8 for.; u
obćini Brlog: Ivan Nekić iznos od 10 for., u obćini Smlljan : Martin Miškulin 20 fr.;
u obćini Kriviput: Joso Tomljenović, Mile Prpić, Marko Pavelić, Tereza Prpić, Leon
Krmpotić, Ilija Pavelić Mile Krmpotić, Frane i Marija Tomljenović, Mijat Sojat, Mile
Tomljenović, Marko Prpić, Štipan Tomljenović, Marko i Štipan Tomljenović, napokon
Joso i Ignjat Butković, Jandre Sojat i Ivan Krmpotić svaki po 10 for. Ovi iznosi
podieljeni su dotiČnikom svečanim načinom.


Odkad se počeo iz zemaljskih sredstava nagradjivati uzgoj kraških prediela u
bivšoj gornjoj krajini, opaxa se u novije doba, da žlteljstvo svojski nastoji oko pošumljeiija
i gojenja zabrana na krasu. Ovo je u istinu joŠ najsbodniji a ujedno i najjeftiniji
način za uzgoj Šuma na naših golietih u Primorju i u nutrinjl ležećih kraških
prediela uzduž Primorja. U tom pogledu iztaknuti nam je osobito revno nastojanje
velikog župana ličko-krbavskog presvj. gosp. Marka Kasumovića, koji svakom
sgodom pobudjuje sborom i tvorom ondješnje žiteljstvo na gojenje krasa, a dao Bog
uztrajao u toj hvalevriednoj namjeni i nadalje!


Niži izpiti za lugarsko i pomoćno euvarsko osoblje. Kod kralj, županij.
oblasti u Zagrebu obdržavani su dne 20, i 21. lipnja t. g. niži izpiti za lugarsko i
pomoćno Čuvarsko osoblje, a izpitno povjerenstvo sastojaše od gg. Fran a Kester č
a n k a^ kralj, županijs, nadšumara kao povjerenika kralj, žup, oblasti a ujedno kao
izpitnoga predsjednika, Dragutin a L a k s a r a, nadšumara slunjske iaiovne obćine,
i M i 1 a d i n a p 1. S t r i g e, kralj. kot. šumara iz Gline, kao povjerenika. K izpitu
prijaviše se u svemu 22 kandidata, a od ovih podvrgoše se njih 16. Izmedju potonjih
proglasi povjerenstvo veoma sposobmmi: Stevana Bilieević-a, Yida Dakića i Dmitra
Mladjenovića sposobnimi pako;, Simu Begovića, Petra Aleksića, Stevana Vujakliju,




ŠUMARSKI LIST 7/1887 str. 52     <-- 52 -->        PDF

´ ~ 382 —


Ad;uiia Cnsnurn. Nikolu FlavijanoviV´M, Adama Zubeni, Stcvu Miličira, Jovana Braiikovića,
(ijuru Tepšića, Petra Zubera, Nikolu Favleca i Biagoju Joku. Jedan kandidat
bje reprobiraii*


Kako nam je poznato, to je nakon dugoga vremena prvi niži izpit za lugarsko
i poinoeno osoblje, koji se je obdržavao kod ovdašnje kraJj. žup. oblasti* Ovom prigodom
osvjedočilo se je povjerenstvo, kako čitamo u novJnah, da se je opet pokazala
nestašica djela, koje bi bilo bar donjekle shodno, da služi kandidatom kod priprave i
nauke za niži lugarski izpit.


Nemožemo ovim povodom premučati, a da neiztakneoio, da ima u tom smjei´u
ve(5 dosta pomagala, izišavših tiskom, naročito pako:


PouČnik za envare šuma i pomoćno šumarsko osoblje, sastavio
na poziv visoke kr. zemaljske vlade Franjo Cordašić godine 1871, 86 strana u
osmini. Do sada Izašla dva izdanja, drugo naime godine 1873., a treće nađopunjetio
izdanje istog djela izači če još tečajem t. g.


Nauka o sadjenju i gojenju šumab, napisao Franjo Cordašić god,
1881., 203 strane u osm.
0 sječenju i gojenju šuma, napisao Vatroslav RaČki godine 1870,
40 ytrana n osmini. Ovo djelce spisano je n istinu poučno i razumljivo vise popularno.


Obče šumarstvo za samouke i za one, koji se žele izpitu lugarstva
i pomoćnoga šumarstva podvrći, napisao Vladoj pl. KoroŠkenyi
godine 187B. 162 strane u osmini.


Nauk o čuvanju šuma od Vladimira Kiseljaka godine 1883., 202
strane u osmini.


Od lugara se u obće netraži, da bude bog zna kako znanstveno naobražen. Ako
dotični kandidat temeljito prouči prema gornjim poraagalim ono, što mu u njegovoj
službi pofci-ebito, to je sasvim dovoljno nuz ino empiričko u praksi pribavljeno znanje,
predpostaviv, da je lugar dostatno pismen, a inače da ima dobre volje za svoje zvanje.


Olavno je, da je lugar pošten i savjestan, a nadalje, da je zdrava i
dosta jaka tielesnog sustava z& mo<5;i odolievati težkim naporom
svoj e službe . Za lugare državne šumarske uprave i imovnih obćina, koji najveći
kontingent u naŠoj zemlji sačinjavaju, postoje već odavna točni naputci, zasjecajući
svestrano u čtivarsku službu. U ostalom biti če nam veoma milo, da koji od naših
gg. struČara sastavi popularno i za lajika razumljivo dielo nuz već sada u uporabi
postojeća za naše lugarsko i pomoćno niže tehničko osoblje, koje će po mogućnost
udovoljavati sadanjim zahtievom lugarsko službe u obće.


Čudnovat pojav rastenja. Prigodom izradjivanja njekog dovoljno debelog
trupca od 30 godina stare jarebike (Sorbus Aucuparia Lin ), koja je porasla u Oberneulandu
nedaleko Bremena, izpao je iz sredine trupca na sve strane gladak čunj.
Taj čunj mjerio je 94 c;n., na debljem kraju bio je u promjeru 1"8 cm., a na tanjem
kraju samo 1 cm. Ovaj čudnovatog oblika izpali komad drveta bio je na eieioj svojoj
površini pokriven pretankom okastom prevlakom, koja je slična bila paučini i koja se
je čvrsto na drvu priljubila.


Profesor Bucbenau — objelodaniv ovaj slučaj u „ Schriften des Vereines fiir
Naturkunde u Kasselu" držao je s prvine, da ona prevlaka nije ništa drugo, nego
gljivasti mjcelium; nu mikroskopjčno iztraživanje odkrilo je, da ona biela tvarina
sastoji iz dosta krutih, sledjenih tjelešca. Dr. Haupt iztraživap je onu tvarinu luĆbeno,
te je pronašao, da se ta tvarina vrio težko topi u vodi i u soličnisii (Saizs^tuere), ali
da je brzo topiva u žesti i etiru, ter da se kod izhlapljivanja otopine opet pretvara u
ledce i kod jare da posmedji^ te bez pepela pougljeni. Sudeć po ledcih bila bi ona
tvarina njeka ki elina i to po svoj prilici njeka pretvorba (Umsetzungsproduct) jabukovine
i Apfelsiiuere) jli sorbinove kiseline. Svakako je značajno, > da se je ova tvarina




ŠUMARSKI LIST 7/1887 str. 53     <-- 53 -->        PDF

—- B33 —


samo na. stanovitom clielu ono^^ ´ komada drvcta priljuh la, dočim se nije na ostalom
i-ublu ništa o kakovoj prevlaki takove tvarine opaziti moglo.


Da je onaj <:uiij iz diveta (trupca) lahko izpastl niogao, jn-jdonielo jo to, Uo su
svi ogranci na stablu kod Šestog goda. gladko odrezani bili F^o svoj prilici bje mlado
šest godina staro drvce presadjeno, te da se krošnja tog nriladog drvca u rastenju
pospješi,, morao je. njetko sve ogranke odstraniti, t j . oklaštriti. Tim seje porasli sedmi
god zarastom preko smogora premaknuo i za to je mogao jezgarni Čunj laglje izpasti,
nego da su ga držali postrani o ;ranci sa vanjskimi drvnimi naslagami.


Josip Išek lugar vlastelinstva kutjevačkog ubijen u šumi- Dne 30. svib.


t. g. na duhovsku nedjelju, odputio se je rečeni lugar u svoj srez oko podne, da pregleda
bližnje branjevine, nebi li onud u blizini pasuei svinjari kakvu štetu možda
počinili. Posto se nije kudi ,na noć vratio, odtišli su ga njegovi obližnji drugovi
— lugara dva — potražiti , sluteć da mu se je nesretna desila, pošto redovito
noćuje kod ku<;e svoje, sinod ga pako bilo nije, a nikomu nije kazao, da je otišao
kuda. — Oko podne našla su ga ova dvojica, gdje leži pdledjice nuz grm jedan,
— al ne živog — "ve<5 nittvog, razsječene glave i vrata, gdje vjerno ga njegvo
pseto Čuva! ´ : ´ ´
ObavjeŠ<5ena o tom oružnička postaja, zaputi se na tužno mjesto, nebi li po
znacih kakvib. za ubojice doznala; znakova nije bilo takvih, ve<5 jedino zykljueiti se
je dalOj da je jadnik čvrsto se boriti morao š ubojicami svojimi, pošto je mjesto, gdje
su mu noge ležale, čižmami iztabanano bilo, a uz Čizme bilo je razsaznati od dva
čovjeka odtiske opanaka; -— Tek drugi dan izpitkivajuć doznali su, da su ubojice,
ujeki Ilija Kadovanovid i Jovo Sobagic oba iz Jurkovca sa svinjami i sjekirami u
rukuh, nalazili se u blizini hrvališta; — nu što su oba tvrdokorno njekali, lažuč, da
nisu sa svinjami niti u blizini bili, a kamo li da su pokojnog lugara vidjeli ili ga
susrieli; . , .´


Nu prvi dobio je ođ pomenutog lugara u lice udarac sa krajeut puščane cjevi
tako, da se j´e taj odtisak sa uš^em cjevi posve slagao. Na pitanje, od čega mu taj
udarac, izgovarala se je ta neman čovječja, da je pao šaleć se sa Jovom na žilu jednu.


Tek Četvrti dan odkrio je svoje nedjelo i suvišno bi bilo Čitatelja uzrujavati
pripovjedanjem takvim; dosta: da pri svršetku kažem, da su ga obojica iznenada po
dogovoru napala, zadav mU dva srortna udarca oštrim krajem sjekire na glavu od
Čega je jadnik odmah pao 1 izdišut^em nesretiaiku presjekli vrat, bojeć se, da če
oživiti.


Pokojni Išek bijaše Čestit i pouzdan lugar, ostavio je za sobom ženu sa troje
nejake dječice; koja oplakuju s majkom svog dobrog „tatu". — Kod sprovoda nije
bilo oka. a da ga suze oblile nisu, ´


I tako pade opet žrtvom revan i sduŠan lugar ubojničkom rukom, i dao bog^
da ovaj slučaj bude zadnji ubilježen medjn žrtve, koje su se žalibože u šumadiji našoj
u nainovije doba učestale! A mi kažimo: „Slava našem Josipu [šeku"! A, FT.


Molba. Već dulje vremena radim na sastavku „1 u ga r s k o g p o u Ć n i k a" pa
sam se već i prilično-kraju primaknuo.


Nu jer je knjiga namienjena za pouku onim^ koji su najmanje uČiH, priznati će
svaki sudrug, da sastavak mora biti čim rasiumljiviji. Ovo je od velike nužde, osobito
za bilje. Jedna te ista vrst drveća razno se imenuje na raznih krajevih^ pa je s toga
od potrebe znati ta ra?ma imena i ista uvrstiti u knjigu na spretnom mjestu.


Molim s toga vrJedne sudrugove stručare, da mi izvole čim prije, tim istim putem^
saobćiti narodna imena sliedećib vrsti drveća:


1. Ulmus effusa. 2.. Fraxinus ornus. 3. Acer platanoides, 4. A. tartaricum.
5. A. pseudoplatanus. 6. Ostrja vulgaris, 7. Ainus incana. 8. A. glutiuosa. 9. Crtisus
laburnum. 10. Cohitea arboresca. 11. Tilia parvifolia, 12, T. 2:randifoi!a. 13. T.
argentea. 14, Prunus padus. 15. Lonicera xylos.eum. 16,.; Viburumu t)pulus. 17. Y.


ŠUMARSKI LIST 7/1887 str. 54     <-- 54 -->        PDF

- 3M —
lantaua. 18. Vacciiiinin inyrtilius. 19, V. idnea. 20. (Jonius dant^tiiru-a 2 1. Rhatrinns
^athartica. 2´i, R. iVangula. 2S, Evon/raiis europeus. 24, Staphilea pinata, 25. lllex
aquifolium. 26, Berberis vulg-aris. 27. Dapline mesereum.


Zahvaljujuc se već miapriecl svakomu sudrugu na fcruđu, pripravan sam na svaku
protuuslugu.
U Petrinji, dne 20. lipnja 1887. Drag, Nanicini.


Odgovor na molbu g. Drag. Nanicinija. Sporazumfv se s urednićtvom
šum. lista priobc^ujem vam nazivlje drve(?a, kakovo možete naći u zamašnom djelu
Dr. Bog. Šuleka: ,,Jugoslavenski imenik bilja" (Zagreb 1879.) i u knjizi Dra Jos.
Paučića: ^Šumsko drvede i šiblje u Srbiji´´ god. 1871. te: „Flora knježeviue Srbije"
1875. primjeeujuć, da je u svib tih knjigah. — osobito u prvoj, — sabrano nazivlje
drveća posakupljeno u kril u narod a od raznib krajeva, a ima ga i takova, koje
je doista iz starijih knjiga bJljarica izvadjeno, ali je niklo iz ustiju naroda raznih
krajeva na našem jugu.


Ja sam latinsko nazivlje u Vašoj molbi označio sa brojkami, a u odgovoru naznačio
sam taVodjei- sa brojkami odgovarajuće hrvatsko nazivlje dotičnog drveta sbog
toga, da se nemora latinsko nazivlje di´veća ovdje opetovati.


Ali pokraj svega toga neka gosp. domaći strueari nemisle, da je s tim odgovorom
dotičnoj molbi pođpuno zadovoljeno, nego neka i oni doprinesu po koje zrnce ^
jer se mora znati, da sve narodnje blago te ruke nije sabrano, i da ima toga silu
božju, što u narodu živi, ali u knjizi sabrano nijCj pa ćemo u šumarskom listu drage
volje objelodaniti imena onih sabirača, koji nam budu narodno nazivlje šumskog drveća
priobćJli.


1. Yez, vezika, vezove* (kajkavština).
2. Jasen, crni jasen, gorski jasen, veliki ili veletrn, jasenove^´ (kajkavština).
3. MlieČić, mlieČ, mlječika, borov, crni javor.
4. Zest, žestikovina, žestila (u Slavoniji), žešlja, žešljika, pasliska* (kajkavštin:^).
5. Javor, bieli javor, divji javor, makljen (u Slavoniji), biela trslika.
6. Prob.
7. Olša, biela jova (u Slavoniji), bela volša* (kajkavština)
8. Jošić (u Slavoniji). joŠina, crna jova, crna jelša^ (kajkavština).
9. Tila, tilovina, kopitica, gorski kopitak, pucalika, utin, djedinovo drvo (u
Si´biji), negnjila, nagnoj, pavoz, kozji cizek* (kajkavština) drevji bob.
10 Pucaliua, pucaljika, pucaljka, puskalovina grohotuša (u Srbiji), , žuta bagrena,
laska leća.


11. Lipac, lipec* i lipovec* (kajkavština),
12. Lipolist
13. Biela lipa.
14. Cremža, cremža, sremza (u Slavoniji), sremša, divja kriešva, divja krieša,
čemz, Čimž, sliba, svibovina (u Slavoniji i u Srbiji), svibovje.
15. pasje grožđje, vaščije groždje (u Srbiji), pasji dren, vučikovec´^ (kajkavština)^
kosteličevje, mali les.*
16. Sibika, sibikovina, vodeni zov, biela smrdljika," kalinje, kalinovina (u Slavoniji),
kat´ji les* (kajkavština), kozja pogačica.
17. Kalin, kalina, bikovina, hudika, budi kovina, udika (u Srbiji), udi kovina,
odljika, vodikovina. brovnika. dobrika, dobra vitovina, hudolesoviua * (kajkavština),
hudovirnik,* meduljevina, raedulovna.
18. Brusnica, borovnica, borovnjaČa, mrtovnica, divja mrča (u Dalmaciji), planinska
mrtvinica, barovje, barovnica, kupinača, vrisinje (u Primorju) vresinje, risje* (kajkavština),
risnica.
10. Gorenk, kamčičuje, rdeča majeuca´"^ (kajkavština).