DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 371 — Eecinio, da nam je i m ove nazrele uvjete ufipio prozračni ,^jek, te da je sjecina pomladjena i da možemo uvesti progalni sjek, a Uto pomladak priučavati na slf^boduo stanje. (jvdje zapinjenio na opisane neprilike do/nake drva za praY(mžitnike, koje su sada još veće, nogo li su prije l)iie. Naše jiravoužitnike ne će ni malo smetati, da neposjeku ondje stablo, gdje je nu/,dnfjm ol)runom mladiku, a da ne ostave ona, koja bi se moi´ala sjeći; oni paze naji)t´ije na vlastitu lagodnost. Uslied toga povećavaju se &amo opisane nepriiike po pomladak. Kod progahug «jeka pi´ostire se sjecina na većoj povrJ^iai, nego li kod prozračnog, a jer ima i poniladka, to ovaj vrlo trpi radi izvoza U sječino. Naši bo pravoužitiiici nepaze mnogo, kuda će i kojim putem i^^voziti, oni ni malo ne paze na to, kako će očuvati porasli mladik. A jer i ovaj sjek traje takodjer dulje vrieme, nego li bi trajati morao uz normalne obstojnosti i-adi cesto već spomenute neznatne množine drva, koja se godimice usjeku, jasno je, da tu naprcdka neima. Mi znamo nadalje, da bi suma morala biti cista, kada je u njoj pomladkn, da ovaj može čim prije i čim Ijepže napredovati, ali nama se nije tomu nadati od naših pravoužitnika, jer oni neće ni sada sjeći onoga, što se šale neciepa, već će ostavljati klade u šumi. i to na pomladku. Uslied opisanih neprilika kod prozračne sječe nailazimo sada u drvosjekn različite prilike, jer imamo mjesta, gdje već nebi smjelo biti ni jednoga stabla, ako kanimo, da nam se pomladak digne, a opet imamo takovih, gd^e, nam je još uvjek nastojati, kako da oplodimo sječinu. Kaino nam je uz ovakovo stanje jednoličiost buduće sastojine, o kojoj nastojati moramo! Daljne neprilike sn te, što pravoužitnici idu s blagom u sječinu, pa makar jim šumar sto puta to za])ranio. Pupoljci bukve, oso))ito u rano proljeće, vrlo su sočni i hranivi i blago je voli, nego li grizti staro sieno. Badava je pazka, badava strogi nalozi, oni se znadu pomoći. Tu sjegurno nema pomladka! Iste ove neprilike ponavljaju se i kod dovršnog sjeka, samo što nam je ovaj put i ta neprilika na putu, da pravoužitnici neče posjeći onakova stabla^ koja se nedadu ciepati, te ona i nadalje guše pondadak; ili ako je i posjeku, neće je sjekirom ui cvrknuti, već leže svom težinom na pomladku. To je oplodni sjek. koji traži umjetno pondadjivanje, ili pravi — kras! Ovo je vjeran opis onoga, što imam u praksi. Sedam je drvosjeka, otvorenih pred 10 godina, danas bi morah biti do\ršeni i oplodjeni. Niti je jedno, niti drugo, težko da se ikada podpuno posjeku, ali pomladiti neće se nikada bez umjetne pomoći (što se i činil). Nacrtane ove neprilike jasnim su svjedokom, kako je težko voditi opjodni sjek u šum.´^h, koje su ohterećene sa služnostima. Mi moramo samo prispodobiti iztaknuta pravila o])lodnog sjeka s onim, što se u istim sbiva: sječe se svake godine, a imalo bi se samo nekoliko godina, sjek bi se inuao ravnati prema |