DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 371 —


Eecinio, da nam je i m ove nazrele uvjete ufipio prozračni ,^jek, te da
je sjecina pomladjena i da možemo uvesti progalni sjek, a Uto pomladak priučavati
na slf^boduo stanje.


(jvdje zapinjenio na opisane neprilike do/nake drva za praY(mžitnike, koje


su sada još veće, nogo li su prije l)iie. Naše jiravoužitnike ne će ni malo


smetati, da neposjeku ondje stablo, gdje je nu/,dnfjm ol)runom mladiku, a da


ne ostave ona, koja bi se moi´ala sjeći; oni paze naji)t´ije na vlastitu lagodnost.


Uslied toga povećavaju se &amo opisane nepriiike po pomladak.


Kod progahug «jeka pi´ostire se sjecina na većoj povrJ^iai, nego li kod
prozračnog, a jer ima i poniladka, to ovaj vrlo trpi radi izvoza U sječino. Naši
bo pravoužitiiici nepaze mnogo, kuda će i kojim putem i^^voziti, oni ni malo ne
paze na to, kako će očuvati porasli mladik. A jer i ovaj sjek traje takodjer
dulje vrieme, nego li bi trajati morao uz normalne obstojnosti i-adi cesto već
spomenute neznatne množine drva, koja se godimice usjeku, jasno je, da tu
naprcdka neima.


Mi znamo nadalje, da bi suma morala biti cista, kada je u njoj pomladkn,
da ovaj može čim prije i čim Ijepže napredovati, ali nama se nije tomu nadati
od naših pravoužitnika, jer oni neće ni sada sjeći onoga, što se šale neciepa,
već će ostavljati klade u šumi. i to na pomladku.


Uslied opisanih neprilika kod prozračne sječe nailazimo sada u drvosjekn
različite prilike, jer imamo mjesta, gdje već nebi smjelo biti ni jednoga
stabla, ako kanimo, da nam se pomladak digne, a opet imamo takovih, gd^e,
nam je još uvjek nastojati, kako da oplodimo sječinu. Kaino nam je uz ovakovo
stanje jednoličiost buduće sastojine, o kojoj nastojati moramo!


Daljne neprilike sn te, što pravoužitnici idu s blagom u sječinu, pa makar
jim šumar sto puta to za])ranio. Pupoljci bukve, oso))ito u rano proljeće, vrlo
su sočni i hranivi i blago je voli, nego li grizti staro sieno. Badava je pazka,
badava strogi nalozi, oni se znadu pomoći.


Tu sjegurno nema pomladka!


Iste ove neprilike ponavljaju se i kod dovršnog sjeka, samo što nam je
ovaj put i ta neprilika na putu, da pravoužitnici neče posjeći onakova stabla^
koja se nedadu ciepati, te ona i nadalje guše pondadak; ili ako je i posjeku,
neće je sjekirom ui cvrknuti, već leže svom težinom na pomladku.


To je oplodni sjek. koji traži umjetno pondadjivanje, ili pravi — kras!


Ovo je vjeran opis onoga, što imam u praksi. Sedam je drvosjeka,
otvorenih pred 10 godina, danas bi morah biti do\ršeni i oplodjeni. Niti je
jedno, niti drugo, težko da se ikada podpuno posjeku, ali pomladiti neće se
nikada bez umjetne pomoći (što se i činil).


Nacrtane ove neprilike jasnim su svjedokom, kako je težko voditi opjodni
sjek u šum.´^h, koje su ohterećene sa služnostima. Mi moramo samo prispodobiti
iztaknuta pravila o])lodnog sjeka s onim, što se u istim sbiva: sječe se svake
godine, a imalo bi se samo nekoliko godina, sjek bi se inuao ravnati prema