DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Tko nije od nos ?iimara plandujiić po dubravi izmedju dubova vidio otrcana
podsuknjama* sjedogknea od kakovih 200 i više godina, kako mu je munja ne
samo brko\e posmiidila, nego mu i fmašiti trup rasporila do dna srca. Pašto
mi na to? Stadosmo, popostajasmo, te ^aklimajuć glavom, čudom se cudeć goro])
adnoj snazi nebeske munje, te požalismo, što toga šumskoga velikana nije
oborila oštrica od sjekire, jer bi ga ona zaista bolje občuvala od onakove potrice,
a u njegovih daščica počivala bi ona slastna crvenika, koja ljudskim
mozgom zavrnda, kad se je previše naužije. Al ovako od munje otrcan starac
stoji kao noćno strašilo, dok ^e ili sam neobori na crnu zemljicu, ili dok se
nenađje sirotica, koja mu sad danas, sad sutra po koje sakato udo neodsječe,
da š njim zapreta siromašno ognjište.


To je sudbina onih, koje nebo kazni! Pa ni tohko sažaljenja nepokazmo
mi šumari, da onakova bolestnika, ranjava i kljasta, pobliže nerazmotrimo, nebi
]i što šta na njemu opazili, što bi nas uputilo o djelovanju munje na staničevlje
drveta,


0 djelovanju munje na drveće zapredali su učenjaci svakojako, te pokušali,
da 0 učinku munjevne snage što stalno doznadu.


1 doznalo se, da munja struji onud, kud je najmanje zaprieka.


Udari li munja u stablo, onda će ona strujiti (teći) uzduž drvnih
vlakanaca, te se razdvoji na razsošju grana t. j . na onom mjestu, gdje grane
iz debla porastu i opet se ona izpod razsošja spoji, tekuć smjerom drvnih
vlakanaca sve dalje poput vođe kroz žlieb. Trup drva, srčika oko bakulje
(cambium) t. j . kolut ili pravije ostublje razciepivih stanica postaju na mjestu
udarca munje tamnosmeđji, dočim se lišće na okrajcih izdrpa i osraudh Kod
udarca munje odlupi se često kora, te bude na komadiće porazbacana. Prije
se je mislilo, da to dolazi odtud, što se jarom munje izmcdju kore i drva
pretvaranjem sokova (mezgre) tvori para, koja se razpruži i koru velikom
svojom snagom odbiti od drveta. Nu po dokazih Dan Calladonovih nije tomu
tako; jer on tvrdi, da to biva mehaničkim r^dom i to silnim munjevnim
odudarom ili odrivanjem kore od drvnog trupa. Ovaj Calladonov dokaz jest
istinit, buduć munja udara recimo primjerice u dimnjake, te jim razprši često
na sve strane ciglovje, u kojemu se nemože od sokova para tvoriti, jer je
ondje neima, pa se ipak ciglovje razprši.


Munja razoruje najjače one dielove stabla, koje mu najveće zaprieke
stavljaju kod izravnjivanja munjevitosti, a gdje takovih zaprieka neima, ondje
munja struji dalje bez da razoruje. Za to ova neozledjuje sokoviti pletež lišća,
dočim petlje lišća i stržaje (ranken) osmudi i posuši.


Brazda u bjeliki drveta pokazuje put, kojim je munja prostrujila.


Iz izkustva je poznato, da munja ne udara uvjek unajvišje predmete, nu


=^ Ovako zovu u Slavoniji drvo, koje ima visoko deblo bez kic^a i ogranaka,
dakle ein hochstammiger Baum, jer tau je deblo poput sukuje (ženske).