DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 379 — ,,
ipak su visoki predmeti više izvrženi u !arcu munje, te prema "tomu istinita je
ona naša´poslovica: ,,uaj viših se vrhu treskovi"^´ hitaju." Dan.


Da munja s voljom uchtra u drveta dolnzi odtud, što u drveću ima mnogo
sokova, koji su dobri vodici munjevnosti, a toga radi u njih se skiiplj;! množtvo
munjine, te za to snažno privlače munju poput muujovoda. Za to nije luudro
tko se hoće sklouuti kod oluje pod drveta.


Ke samo na svom putu, nego i u blizini udarca munje u drveta ostavlja
ona iza sebe vonj ozonov za njeko kratko vrieme. Naš narod kaže, da munja
Vonja po sumporu, što naravno nije tako. Munja pret\-ara jedan dio kisika od
uzduha u ozon. a jedan dio kisika spaja se (shicuje) sa dušikom u dušikovinu
(NOs,. salitrovina).


Najradje udara munja u dub (hrast), a najredje u bukvu. Za to je veća
pogibelj boj-aviti kod oluje pod hrastom, nego pod, bukvom. Bit će tomu valjda
razlog, što hrast obično većim svojim površjem sadržaje više sokova, a svojom
trieslinom više željeznih sastavina.


Kušalo se je po statističkih podatcih sastaviti njeki omjer, koji bi imao
služiti kao mjerilo za veću ili manju sklonost udarca munje prema drveću. Ako
se uzme pogibelj udarca munje kod bukve sa 3, to udara munja u četinjaču
15 put više, u dubravu (hrastik) 54 put, a u ostala listnjaču 40 put. Munja
osine razmjerno više bolestna stabla, a uajvoli ošinuti osamljena stabla ili tako
zvane „pisare",** te redje mlara u stabla, koja stoje unutri u porastu, a najlaglje
ozledjuje onakova, koja su 15—20 mt. visoka. Isto tako munja tri put
više pogodi u deblo drveta, nego u vršiku, te odskoči u 3 do lOO slučaja od
jednog stabla na drugo. Kod trećine od munje udarenih stabala razmrska ona
(pociepa) deblo, dočim ga obično samo više ili manje ozledi. Takove manje
ozlede niesu za dotično stablo za buduće uspievanje pogibeljne, te takovo stablo
živi i dalje veselo.^ (Nastavak slJedi,}


0 kforozi bilja.


Gospodin Ivan Jagi ć priobćio je u broju 178. t. g. časopisa „Narodne
Novine" pod gornjim naslovom razj)ravu učitelja botanike na našem sveučihštu


g. dra. Hein z a o bfdesti chlorose, koja je zadnjih godina zadala puno straha
svim onim naprednim vinogradarom u Francuzkoj. a nješto i u Ugarskoj, koji
su na mjesto uginulih vinograda zasadili američku lozu.
Buduć da upitna znanstvena razprava zasieca ponješto i u šumarsku
struku, to umijemo, da neće biti s gorega, a da istu u naš list uvrstimo
s tvrdim uvjerenjem, da će svakoga od nas osobito zanimati.


=´" Ovdje je tresak ili tnesak OIJO isto, Što i munja,


*"^´ Tako pvoziTaju u Slavoniji stabla, koja stoje na okrajku šume (BandV^aume), a
carod jib ovako prozvao za to, sto sn granata, te bolje urode vAvom, a šumari tobož
da ciene ili pišu žirovinu samo po BJiliovu urodu.,