DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 45 <-- 45 --> PDF |
, - 381 — ona može korienjem piimiti; da je dapače dovoljno, ako stanovite dielove klomtiČBog iišća takovoni ra/.topinom naličioio, pri ćein će se pokazati, da će ti dielovi doskora poprimiti normalnu 2;eleuu boju. — Kasnije su mnogi motrioci pokazali, da se u istinu dodatkom vrlo različitih ra^topina željeznih solih bolest uspješno izliečiti dade, te su u tom vrlo poučni primjeri, priobćeni Saehsom (Experimentalphysiologie 1865.)^ Pfeffer opazio je (Pflanzenphjsiologie 1881.), da ta raztopina željeznog klorida odklanja bolest već iza 48 satih, a Knop, (Bericht d. Sachs. Gesellsch. d. Wiss. 1869.), da se isti ferrocjankalij uspješno u tu svrhu upotriebiti može u malenim quantitetima doduše, jer inače djeluje otrovno, — Obratno su pako svi fiziolozi dosad jednoglasno potvrdili činjenicu, da se potrebito željezo absolutno neda natiomjestiti drugim kojim elementom, tako na pr. manganom, nikaljoni, aluminom i t. d, (Vidi; Sachs 1. c.; Birner et Lucanus Versuchstat. 1886.; Wagner ibid. 187l.it. d.) — Što se quantiteta željeza tiče, koji je dovoljan za podpuno normalan razvoj biljke, to je isti razmjerno vrlo neznatan. Tako je po Knopu (1. c.) u jednom žiru dovoljna množina željeza sadržana, da mladi hrast do dvie godine podpuno normalno uspievati može, a tek trećega ljeta pojaviti će se kloroza ili ikter ako raztopini hraniva nepridodamo željeza. — Za jedan individuum naših cerealija dovoljna su po istomu autoru 2—5 mgr., a kao najshodnije slačenine pokazale su se soli željezova oxyda, oxyđula, zatim fosfati 1 t. d. — Iz svih se pokušah dakle jasno razabire, da je željezo bezuvjetno potrebito za postanak normalnih zelenih klorifilnih tjelešaca, toga toli važnoga organa po život i obstanak svake zelene biljke, a da je obratno pomanjkanje toga elementa redovito uzrokom težkih bolestih, od kojih zelene biljke stradaju i napokon umiru. — Čini se naročitoj da kloroza vrlo rapidno vodi do propasti biljke, dočim se ikterična individua duže mogu uzdržati na životu. Tako je Knop (I c.) barem opazio na ikteričnoj kukuzuzi, da je živila bez željeza do cvatnje. Iz rečenoga ujedno možemo uviditi, kako nam u prvom redu ima biti na brizi, da izpitamo kemičku narav tla opazimo li, da nam koja mu drago kulturna biljka, dakle i vinova loza na istomu boluje od kioroze ili iktera. U pozitivnom slučaju pomanjkanja ili nedostatne množine željeza mogli bismo eventualno oboljeloj biljci pomoći neznatnim! količinami kakve željezove soli, te ju spasit´ tako od propasti. Ali mi smo već gore spomenuli, da ikteru i klorozi nipošto nije uviek jedini uzrok pomanjkanje željeza; ima i raznih drugih upliva, s kojih će biljka oboljeti na klorozi ili ikteru i onda, ako joj je raedju hranivi dana i dovoljna množina željeza. — Mi ćemo se u sliedećem na njeke od njih osvrnuti, ali odmah i priznati, da nam i oni nisu dovoljni, da u svakom konkretnom slučaju pojav kioroze ili iktera svedemo na prave njihove uzroke. Ne preostaje nam dakle drugo, nego predpostaviti, da je bolest kadkada uzrokovana i uplivi, koji su nam do dana^ još sasvim nepoznati. — Stvar je u tom slučaju mnogo zamršen-Ja, nego u slučaju pomanjkanja željeza, a što |