DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1887 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— ´386 ~ Zakonom od g. 1859., ako se nevaram, dozvoljena su trovanja, ali medju timi trovili ubraja se i nux vomica, te što je extract biljke ove, dakle striclinin, tada još nepoznat bio, naravno, da se i tuj neuavađja. — Upravo na,moj pokret god. 1887. ovim sredstvom tamaniti grabežljivce bude uz vrlo umnu kopiju iz Hartiga ili neznam koje Jilgerpraktike prekopiran postupak hajkanja u „Narodne Novine" i eno danas zakona, kojim je strichnin u ovu svi´liu zabranjen pa i Yezić na str. 661.—G64. čitljivo je to odtisnuo -— a rek bi, daje usljed toga i vis. zemalj. vlada zabranila uporabu strichnina ada je do tog zakona došlo, krivi smo i mi šumari a možda i ja sam, jer sam šutio onomad na pokrenuto pitanje u giasilih, osvjedočen si, da rezultati sve obari^ju i da se trovanje strichninom usvojiti mora. Mi smo danas služiti se toga sredstva zapriečeni zakonom, pa nas uz hajke grabežljivci, kako navedeno sve to drzkije plačkaju — ta ruku na srce 1 Tko je kadar uspjeti lovom u šumah listača, gdje prosjeka neima, gdje je vinica, glog, trn, kupina, krš, kladurine i t. d., a najljućem lovcu zajazio pravac? Okanimo se dakle teorije, te promislimo, da su naši zapadni i sjeverni narodi hajkom protjerali grabežljivce iz razloga toga, što im je šumarstvo već 7.R 2 i više obhodnje dakle za 200 godina naprednije, zar ne, da se onamo kao u drvoredu loveć šećemo, a u naših branjevinah i kože se razstavljamo !? Čekati 50 i 100 godina, dok se đračja šumskog oslobodimo, značilo bi 100 i 200 miliona for. narodu oteti, pa zato i moj predlog, da se slav. odbor zauzme kod vis. vlade, obrazloživ istoj potrebu, da ista zakon stvori, da se trovanje grabežljivca dozvoli strichninom, a samo izvođenje toga, da se povjeri obćinskim poglavarstvom. Hrvatska, Slavonija i bivša vojna Krajina ima ukupno 3400 sela, a kod svakog sela smjestiti na 3 točke po prilici 100 do 200 koraka od sela natrovane vabke crknuioga konja, psa i t. d., stajalo bi trovilo 1500 for. (Pokušaji ustanovljeno je, da mrcinu u veličini jednoga konja i)ojesti može kao natrovani vabak 10 kurjaka; s toga jer je preobilna poi´cija za jednoga kurjaka oO centigrama strichnina i za 10 kurjaka odnosno za jednoga konja natrovati dovoljno 500 centigrama -=^ 5 grama ili za 3400 sela 3400 X 3 X 5 = 51.000 gramraa, a ovo nabaviti, spremiti i razdicliti u 10.200´ flašicah, te sav dobit Ijekaru, koji bi to iz tvornice u Darrastadtu naručio, nestoji više od´1500 for.) Dakle to bi bio jedini trošak, .kojeg bi vis. zemalj, vlada u svrhu ovu potrošiti imala, a trošak na mrcine, kojega bi obćine nosile, opet je toli neznatan, da se niti jedno selo tomu protivilo nebi. Ta i onako ima dovoljno crknute marve, osobito pako štetnih skitajućih se pasa m vabak svagdje, (žalibože potonjih toliko, da ih u mnogih predjeiih gospodari niti preliraniti neraogu, pa jadno pseto tada u vinogradih grozdje, da i u polju kukuruze ždei-o, da se prehrani); a što se tiče straža, te su nuzgredne, ako se uzme veliki broj |