DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 420 — Putne crtice o njekih šumskih predjelih. L Iz gora: Dil, .Psimk Krnđija, Paguk^i Babje gore do svojih podnožja, prostire se do 200.000 jutara šume, od kojih je bukvik preko ^,3 zauzeo. Šume su to ležeće većim djelom u današnjoj požežkoj županiji, a pomanje u osječkoj pod upravom što vlastelinskom, što pod imnovno obćinskom. Pogledom na krajobraz uočiv pomanjkanje željeznice uz nedovoljne ceste, a osobito kroz šume, te nenapucenost predjela ovih, pomislio bi šumar, da će kao nigdje u domovini naići na prašume — al kakve sanjarije 1 Ta davna prije, no što u Posavju i Podravju harala je ovdje sjekira najljepšu hrastovinu koje za brodogradje, pođsjedke, a manje za dugu, al osobito m-Dogo za domaće potrebe oko velerađnja i to ponajpače s toga, što je još u ono doba i trgovac i graditelj manje za šupljikavu^ lužnjakovinu mario, te je kitnjak i granik sve do onomad prednost imao. Ta poljac u sred najdivnije lužnjakovine vezao bi se na brežuljak samo stoga, da što dugotrajniju gradju dobavi. .. . Ovo bili bi glavni uzroci, da je hrastovine nestajalo uz nehajstvo naroda pod najperfidnijom šum. upravom, bilo to ove ili one korporacije, a žalibože gdjegdje nije niti danas ma za vlas bolje, što se redom za prodaju sječe sve sposobno, a za podmladak nit brigeša. Sa bukvici stoji još žalostnije. Glavnu gromadu drvne zalihe representira dobni razred od 50—120 godina, zatim od 120—150 a sasvim neznatno imade od 1—50 godina stare bukovine. Najbolje nzdržao se je najstariji razred; al žalibože iztrunuti će,prije, nego li do uporabe dođje. Kod ostalih 2 dobnih razreda, koji će budućnost uporabe dočekati, djelovali su vandalni požari, kakve samo ovaj kraj bilježi toli užasno i u takvoj mjeri,-da neima na svih 150.000 jutara bukvika niti 15.000 jutara, gdje bi bukovina vriedila za tehničku gradju po naravi svojoj, a to će reći, da se vlastnik u ovakovih bukvicih nadati ima tek V^o one vriednosti, koju bi inače imati morao. Uz sjekiru i požar učinio se je bezposleni pastir svojim nađjakom toli zaslužnim, da neima jednog hrasta, jedne bukve u najzabitnijih provalinah, gdje nije ma jedno deblo zasjekao, a mnogo takvih i po sto putah — doista ove vlastnik šume i njegovo potomstvo u zlatnu knjigu ubilježiti može. Ta primjerice od 18 m´" surove hrastove gradje izvadiš tek lOOO dužice, što bi inače i od 9 m´^ dobiti mogao, pa pitam, nisu li to užasne štete, ako se k tomu pribroje gubitci na prirastu drva i ploda ? Pitaš li se za šumarenje u tih šiimah, tužna li odgovora, ta već gornji opis dovoljno nas upućuje, a da još predstavimo skrižaljku dobnih razreda uzprkos toga, što se i više nego li godišnji etat dopušta jur i kroz posljedjnih 50 godina sječe, neima u svih 200.000 jutura šume niti 10.000 jutara recimo |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 421 -" od 1—10 godišnje mlade šume - budući se sječe be^ razbora nepravilnom prebornom sječom i šume su pašnjaci, a ne sume. Postoje doduše i gospodarske osnove n. pr. za imovne obćiiiske i obćin>ke bukvike, ali drugo je pitanje, je li se izvadjaju, — ta dosta je, da su na papiru. Putujmo ina kojim podnožjem gorja, dokazat će nam iza svake male kiše mutna bujica, kojom se valja žulja, rulja, vapnjenjak, škriljavac sa nahrpljenom crnicom, splavljajać ju u Savu i Dravu, u kakvom su sklopu danas te šume! Već iz daleka proviruju puste glavice i kose, a koliko ove ne, to nam, dolazeć bližje, svi strmiji obronci a osobito južni i iztoćni odkrivaju sramotno gospodarstvo. — Sklop im je od 0-2—0-6 pa tako i u svih pristupnijih hrasticib razlikom u ravnicah što je praznine kod prvih pokrio pusti kamen, a kod posljednjih udomio se trn, glog, ljeska itd. Pašnjaci su ovo a ne šume, koje je bezobzirno pašarenje dotjeralo tek na V-^ svoje proizvodne snage, a kuko i nebi, kad su obronci od 30—50^ dan za danom puni svakovrstne marve i koza, te lišeni davno crnice i druge plodne zemlje. Gdje bi se ovdje šušauj suzdržati mogao? Takovom šumarenju, ako se tud ovako nazvati može, posljedice su te, VII i VIII razred, a to čini na godinu 30, 20, 16 novčića po jutru, docim se pašnjaci iste kategorije ciene sa 40, 20, 10 nvč. po jutru. Grdje li su vlastnici, gdje li šumari, a gdje li oblasti, kojim vlastita i obćenita dobrobit davno pred očima pukla nije? Ta sa 7, 10 i najskuplje 20 fr. po jutru prodavaju se vlastelinstva. Nije li potrebno, da izpitamo razloge, zašto toli silno šumsko blago propada, zašto nekad bogatih slavonskih velikaša nestaje i zašto racionalno šumarstvo napred nemože, da bar ono spasi, što se još spasiti dade? Ali kako bi se tomu nemilomu pustošarstvu stalo do živih nokata nije šumara težko odgovoriti. Eno živa primjera u vlastelinstvu pleterničkom i kneževskom u Virovitici, našto se docnije vraćam. To pustošenje neda se tako brzo zapriečiti, a to evo s toga: Imovno obćinske uprave stenju uz najizvrstnije strukovnjake pod kolosalnim upravnim aparatom, a podredjene su u svakom poslu političkoj upravi u takvoj mjeii, da se svaki napredni zamišljaj već u klici ugušiti mora. Seljak zastupnik, bilježnik, perovodja, a po gotovo predstojnik kotarske oblasti hoće da bude ravnatelj, te ovako otimajuć se jedan s drugim za upravu, okreću šumarstvom kao muha bez glave, a pametniji šumari sbog svoje koristi, čekajuć izdašnih reforma ili izgube volju ili motre očito nazadovanje, koje proti toli omašnoj legiji laika zapriečiti neraogu. , ^ Ta kako bi si čovjek inače protumačiti mogao međju ostalim samo to; Poznato je, da se u brodskom, a tako i gradiškotn okružju cjepka hrastovina kod imovnih obćina, kojoj 1 m^ po 8 fr, vriedi u gorivno drvo cjepa ili za krov teše, dočim se bukovina odmah iza Broda ili Gradiške na hiljade jutara svoga etata netroši, jer je bez vrlednosti^ uzprkos toga^ da bi se onaj |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 22 <-- 22 --> PDF |
. ^ 422 koiBplex šumsMmi drumovi, a gdje je oveće poTršje i željeznicom providjeti te bar za vlastitu porabu na 10 struku cienu podići mogao, i tako razsipnosti sa hrastovim drvom na put stalo. Grad Brod obično se kriomćarenim gorivnim drvom uz skupu cienu podmiruje. Gradiški nepravoužitnici bugare, da niti goriva za novee dobiti nemogu, pa ipak tko da se usudi bukvik učiniti pristupnim za izvoz, gdje se predlaže 50 ili čak lOO.OOO fr. za komunikacije? Tko od zastupstva, tko od političke uprave kao lajici da iz osvjedočenja takov predlog šumara prihvati — ta odgovornost je to dakako, i samo budućnost ovakovu investiciju odgovoriti može, a ono se niti za sadašnjost neprosudjuje. Dakle goriva i tesane gradje radi izsjeci će se što prije hrastici; tim doći će čas, gdje će nastati stagnacija zasluge šum, rada i izvoza, te svi hrastici ođ 1—50 godina neće dati niti paše, niti žirovine, ni valjana liesa. S druge strane u toj potrebi navaliti će proizvodnja bukovog liesa, koji će tada i kako dobar biti (kao da u suhom bukovina i sada dobra bila nebi), a po gotovo morati će bukovo gorivo i ove i one potrebe podmirivati. Ovakovo je gospodarstvo neosnovano, pa će imati užasnih posljedica po narodno oekonomno žice krajiškog naroda u navedenih predjelih. Slično tomu šumari tako i uprava urbarialnih šuma, pače i lošije i mnogo nespretnije, a uzrok tomu je ovdje u glavnom sretni aparat, koji je dotjerao šumare, da se rabe kod političkih uprava za jednostavne pisare, a što su nađšumari bez šuma, to upravo nepojmim. Niti vidim redovitih sječa, niti branjevina, niti čujem o kontroli kroz. šumara, a još najmanje nadšumara, te pitajuć po toliko putah, zašto se tako po obć. šumah hara, dobih evo ovaj odgovor: Šumari imadu nedovoljan putni paušal^ a nadšumari po gotovo nikakav, te uz to manjka im sloboda u rMu. Čestitih, lugara po gotovo neima, jer onakove, koji su proti vladinoj naredbi smješteni, doista za lugare krstiti nemogu. Niti imadu potrebna znanja, niti moralne snage, a uz nikakvu plaću služe obično tako, da si sami po volji potrebito nadomjeste. Što da dalje kažem o onom, što je svim poznato, već uzdahnem: ´„Bože moj! čemu je šumar svršio nauke i čemu urbarialne obćine na njfga, na lugare i na nadšumare uz dosadašnja uzslovja troše? Po vladinoj naredbi broj 2144. od god. 1871. ima se po §. 3. zavesti potrajno šumarenje; nu kažite mi, gdje je to tako provedeno? Eno ima tomu već 16. godina odkad taj zakon postoji, te priznajem trud šumara i čitao sam mnogo i mnogo potvrdjenih gospod. osnova, al dvojim, da su u toj mjeri provedene u ovom predjelu, o kojem putovanje crtam, jer ja to u ničem neopažam, a gdje i ima čiste ili oplodne ili ma kakve sječe pod branjevinom —mislite h, da je to branjevina? Nije, nego to je pašnjak ili svakovrstnog dračja ih korova puna branjevina, u kojoj ima najmanje hrastova ili recimo bar bukova podmladka. |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 423 — Eto u kratko sličice, kako se u urbarialnih šumah šumari. Žirovina se ponajviše po volji naroda ucjenjuje, a tako biva i sa pašom. Ako tko traži hrastovinu ma i zadnji hrast bio za gradju, dobit će ga, pa ma da je i bukovina zato isto tako sposobna ili ako nedobije, bud što nemoli, a ono će lugar pripomoći Hrastik je obično Mižjo selu, pa tko da u brieg po bukovinu ide, te se s toga prevršivao hrastik i prije god. 1871. a tako se čini i dan danas sve samo sbog goriva. Ima gdjegdje još dosta hrastika ali tuturaša, kojeg niti dinamitom poradio nebi. MoRuće je, da će se još iz takova i čuture proizvadjati, čekajmo, čekajmo nebi li i suhim zlatom radjali, a narod bez nadzora prevršivajuć od godine do godine nedozvoljava ni to, da stablo bar za ži^orod ojača. Eto nas na razkrižju obćinske šume, koje po kolikoći uz neograničenu pašariju za 70% manje prirastjuju, a po kakvoći nesmijem prirast niti računati. Šume već kroz diobu predane tek 0´2—0*6 u sklopu a k tomu prestare, moraju izumrieti i to tim bržje nevolji podleći, što se u susjednih vlastelinskih šumah velike branjevine uzgajaju, te iztiskajuć pašu na obćinske šume, sve se više šumište pogoršava, a neće bit dugo, pa će se reći: „dovle i ne dalje." Godina za godinom prolazi, a svršetku se sve to ljuće primiče i mogao bi nastati čas uz dosadašnja uslovja, da će narod ostati ne samo bez dorastlih sadašnjih šuma, gdje jili je, nego i bez mladika, a kud onda? To je budućnost hrastovih obć. šuma, a za bukove još se i nehaje; požar za požarom pripomaže tamaniti šume, da marva bolju pašu dočeka, te smo tomu već tako navikli, da nam s proljeća niti pomrčina sunca u oči nepada od sama dima gorećih šnmL A tko će mi protusloviti? Nebi li bilo -bolje opravdano, da hrastove šume čuvamo, a da uživamo bukove i da ove u mješovite pretvaramo. Tako naslikah imovno obćinsko i obćinsko gospodarstvo samo površno: jer tko bi brojkami to prispodabljao. Na milione šteta bi izračunao, ali u t^ se neupustih, da kudim ma koga. Ne, jer mi to nije zadaća, nego htjedoh samo da istinu opišem, sbog koje bi ubog narod plakati morao, a to s toga, što nm skrbničtvo svom odlućnošću i što zgodnijom upravom nedodjeli ono, na što je punim pravom pozvano. Sjegurna existencija, znanje, sloboda i ljubav mogu šumarstvo za ržd pred obi ti; manjka li samo jedan ovih činbenika uzalud se stvarao ma kakav šumarski zakon, a tuj su i razlozi pustošarstva, što manjkaju skoro svi naveden^ činbeniciizim znanja kod šumara i nadšumara, a kod lugara upravo obratno. Tražimo s toga preustrojstvo šumarstva što prije, al nezaboravimo na znanje, existenciju, slobodu i ljubav! Sad mi se je sjetiti još vlastelinske šum., uprave. Svatko je sebi najbližji, pa smo navikli suditi, da će vlastnik šume neodvisan od tutorstva kao što je to kod korporativnih šuma u svoju korist za sebe i potomstvo uzorno šumariti, al u kojoj to mjeri u našoj domovini biva, čujmo; Čast Thuin-TaxiLovoj, AlbrecMovoj, Lippe Sehmrzenbergovoj a iPran |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 424 — daovoj, te Ekovoj šumskoj upravi — ovi se bore sa sađašnjošću, ali i za da^ leku budućnost. Valjan gospodar skrbi izobiljno za sposobno osoblje, daje mu samostalnu slobodu u radu, a uvažujuć zasluge, koje se tek nakon decenija opažaju, i tek iza stoljeća računati mogu, a gdje tako biva, eno vidimo ondje čak 60-go( liinjih već mlađih najljepših šuma i što mladje branjevine uzorno odgojene. Para, voda, drum, prosjeka, potrebiti strojevi i orudje: sve je ondje pri ruci. Ne samo gospodar i službenik ovdje uživa; taj si sječe, ore i kopa, te sije, al će si žeti svoj trud, te će jim i plodovi potrajni dohodak neizbježivo pružiti. Što se doživiti može od šumske uprave ostalih vlastelina, eno vam živa primjera djakovštine, podgorackog, našičkog, orahovačkog, feričanskog, vočinskog, pakračkog, daruvarskog, stražemanskog, kaptolskog vlastelinstva itd. Izsječeni su ovdje hrastici, te nije skrbljeno za hrastov naravni podraiadak u sgođno vrieme, a umjetno gojiti bilo bi smiešno, pače razsipno. Ovako pričaju stanoviti ljudi; Ili što je još bolje kažu njeki, ta neboj se, šume nikad utamaniti nemožeš, pa ti susretaju s primjeri, ako nam predstave zbilja koju mladu šumu, to jest šikaru punu grabrovine, bukovine, Ijeske, drenka i gdje gdje koji hrastić, nu takav hrastić, koji je po sto puta obršten, pun čvorova, smotan i granjeru smotan i od takve hrastovine nadaju seshepci, da će jim dati najbolja ciepku gradju, a uz to požareno, dakle mehanično i fiziologično zahireno stabalje hoće, da im pruža onakvu deblovinu, kakvu su pred time na istoj stojbini izsjekli! Takove porastline će doista rađjati i mjesto 60—70% tehničke gradje, imati će gorivne hrastovine i samo 30—40^/o gradje, a to je vrlo mnogo. To su ali razlike, koje dohodak na Va i više nepobitno umanjiti moraju. To bi bio još najbolji primjer, ali ima takvih vrlo malo, ali zato ima na hiljadu i hiljadu bivše njegda najljepše hrastovine osobito na brežuljcih, koja je danas čisti bukvik, vriedeć po jutru najviše 50 fr., što bi inače 500 fr. brat bratu prodati mogao. Dapače virovitička, slatinska šumarija itd. negda divni hrastici sa umješanom bukovinom i grabrovinum, danas su čisti bukvici, al ih zato hametom današnja kneževska šum. uprava iztrebljuje i gdje nemože bukovinu prodati za ugljen ili gorivo uz najjeftinije ciene, ondje nalaziš doista najljepše bukve, ali trunu i gnjile, te se mogu prodati u bezcjenu, samo da tada umjetna sjetva hrastovine uspjeti može. Slično postupa Thura-Taxisova uprava odgajajuć hrastovinu ili crnogtu-icu, a to zato, jer šumar za 100 i više godina napred računa, te misli, da će bukovina uz silne bukove šume za 20 godina svakako do gorivne ciene doći po 1 kub. metru do 50 nvč., a možda i 70 nvč., nu on hoće i može danas već dobiti 5—7 fr. za hrastovinu, a kakve će potrebe za hrastovinu iza 20 godina nastati, sigurno može računati, da će kub. metar hrastovine na 10—14 fr. poskočiti. Pita se, tko pametnije šumari? Za lajika bio bi to silni risiko upravo onako, kao za nepUvača baciti se u more, ali šumar mora ploviti, ma se u svietskom drvarstvu mješala koja mu drago trgovačka politika, on d)0 je pro |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 25 <-- 25 --> PDF |
, — 42.5 — učio ne samo tehnologiju uz uporabu šumsku, nego i produkciju, pa i consum, a Bjegova je stvar, da sve to valjano upriliči. Kuda sreće po grofove Janković, Pejaćević i ostalu vlastelu; da su još ouoraad, kad za Lrastoviriu slavonsku nije pitao niti Francus niti Englez, imali šuiuaie, koji bi sa budućnošću u gornjem smislu računali bili. Ogromna ova vlastelinstva bijaliu osobito obzirom na šume insoiveutna, al zašto? Evo odgovora. U domovini neima proroka, a za to našao si u tih vlastelah samo inozemce — na koje? Vrstan šumar izsfcupivšj u akademi.je našao je i prije na sjevei-u u svojoj državi sjegumu službu; akademici potisnuše empirike „Jagare", a ovi poplaviše našu zemlju. Ta eno jih još do nedavno dapače i u naših krajiških državnih upravah, a po gotovo uz "fino coniplementiranje (ta u tomu su majstori), dobrodiše koje kako, darač- i pinklom čak osobno pred preuzvišenu, pi´esvietlu i milostivu gospodu i bij.´ihu imenovani ne samo i^a šumare, nego i za nadšumarej dapače i za šumarnike, a imenovalo jih čak i za upravitelje. A što uradiše? Eno šume su poput strašila, a što uživaju ta gospoda, neka po šumarski računaju! I danas imade još takvih usrećitelja, al zato propada vlastelinstvo, a na teret ovoga trpa kese bačvar^ trgovac i susjed sa marvom itd. Zar bi poštenom trgovinom ili prodajom mogao obični pintar postati kroz noć milionarom; nikada osim lotriranja ili kradjom, a prvi bio je glavni razlog i danas još žalibože tako biva. Ta eno Vočina, gdje je za badava kupio crnogoricu njeki trgovac, a eno pašarine od rogate marve sa 30 nvc., žirovine najviše popriečno sa 50 nvč. i gorivno drvo skoro badava´—zar mislite da je efektivno vlastelinstvo Kutjevo ikada pasivno bilo? nikada. Što je njekad vlada uživati imala za sveobću državnu korist, uživao je to uz bagatelne ciene obližnji narod, a danas uživa to vlastelin^ što su ciene četverostruke i još se toliko povsiiti mogu, da se primakne pravoj vriednostk Zar mislite, da kod prave uprave vlastelinstvo Kutjevo nebi kod godišnje uporabe od 20.000 m´^ goriva već danas bar 10.000 jutara šume u svojem normalnom razredjenju obzirom na dobnu skrižaljku posjedovalo, a koliko imade mladih šuma, koje je državna uprava predala sadašnjem vlastniku uzprkos toga, da se od pamtivieka na godinu troši za samo pučanstvo 20.000 nv^ goriva? Neto, kakvih 100 jutara za 25.000 rali šume. To je bivalo pod državnom upi´avom, kojoj- ipak u toliko čast, da je ipak uzdržala šume u najboljem stanju. Nu i državna krajiška uprava učinila je bar pokus u bukvicih; al na 200.000 jutara. Pitajte ostale vlastele, koliko im je uzgojio šuanar mladih šuma, akoprem je od drvne zalihe upotrebljeno sjegurno popriečno prieko 607o. Mi srao dakle u vlastehnskoj upravi glede šumarstva malom iznimkom ua istom stepenu, kao i kod imovno obćinske, te obćinske uprave, a neosnovana pohlepa u, pr. u novije doba u Daruvaru, nu ne ki-ivnjom šumara, strn^oglav- Ijuje vlastelina- A kako i nebi- kad za 600 jutara šume gradi na G kilometra |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 26 <-- 26 --> PDF |
" . — 426 — duljini circa V^ vicinalnu željeznicu sa 2 parostroja; Va vodenu a ´/s skupocjenu suhu spuzaljku. Samo tovarivanje i pretovarivanje robe pojede ukupni inače postizivi dohodak. Posljedice takvog gospodarstva djeluju pogubno na vlastnika, na šumare, a osobito na narod. Po narod najgorje^ jer je isti na šumu najviše vezan, a na šumara djeluje nepovoljno s toga, što je uz ovakove okolnosti uložio svoj duševni, fizični i novčani kapital uzaludno. I ovdje valja: slogom napred! Eeorganizirajmo šumar, upravu prema potrebi budućnosti, iztisnimo empirike iz vlastelinskih uprava, koji već toliko blago lutrijom proigraše i udarimo ciene, prave ciene svim šum. dohodkom; izvadjajmo gospodarske osnove, a tada eto pukla polja, na kojemu će se svaki šumar Ijubavju ali i ponosom svojoj zadaći posvetiti. Najumniji šumar, ako slogom uz njega svi neprionu ili će na pol puta stati ili će prekrstiti ruke, pa što,vriede najbolje procjene vještovita straćara, kad no im tržištuu cienu u tren ovaj ili onaj vlastnik čas za 20, a kod imovnih obćina i za 60^/^ poremeti. Nepojmivi su mnogi neuspjesi, al u današnjih šum. upi-avah neka se ovi nesporazumljenju pripisuju. Moje je podpuno osvjedočenje, da je upravo u opisanih šumah uzajamnim radom vrlo lahko postiziv i peterostruki dohodak, a čim se dohodci povise, nastupiti će sve, što šumarstvu u tih predjelih manjka. n: Yeć prošle godine pregledao sam gospodarstvo šumarije Veličke, vlastničtvo baruna Stiehfrida, kneza Thurn-Taxisa i grota Batjanija pod upravom prijatelja g. Navratila, a eto ovih dana svrših izlet i u šumariji Euševo, spadajuću istim vlastnikom, a ovdje opazih iznimku glede šumarenja, te ću ju sad iztaknuti. Šume ovih šumarija još su u najgorjem stanju, i kad bi sastojopis precrtati mogao, daleko bi nam slika žalostnija bila od opisanih šuma u I. djelu ovog članka. Gdje je negda cista hrastovina brežuljke zazelenila, sad joj tek tragovi od .30—60 godina starih bukvika proviruju. Održao se dapače i hrpimično ovdje i ondje tuturaš hrast samo da prieči razvitku pođmladka, gdje gdje je negdašnja najliepša mješana hrastova i bukova šuma danas čisti bukvik, ali od toga je samo ono ostalo, što sv. lija težko cjepa. Samo iza napuštene staklane oko Duboke ostalo je mladih liepih bukvika, pa oko Pleternice nješto boljih 20—30 godišnjih hrastika. Doduše moram priznati, da je kod ove uprave ipak vlastelinstvo u toliko naprednije, što posjeduje u okolici najviše mladih i srednjodobnih razreda, pa ma da i nisu ove šume prema odgovarajućoj vrsti pomladjene, a niti prema stojbini shodno uzdržaue, |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 427 - Te šume napreduju po kolikoci, a ne tako po kakvoći, ali i to se ima pripisati u zaslugu sretnom slučaju, a ne umnom šumarstvu. Obratni je pako danas slučaj, što susjedstvo g. Navratila kao i pred 50. godina šume nepravilno i heziimm prebire, đočim je njegovom 3-gođišnjem rMu pošlo za rukom stegnuti cielu uporabu ili na iztriebljivanje podredjenih vrstih drva ili na sje5ine uz naravnu oplodnju, a gdje hrastovih sjemenjaka neima, izvadja on umjetnu hrastovu šumu, pa popunjuje čistine i praznine najvećima crnim borom, omorikom i ostalom crnogoricom. Eno mu lOO jutara uspješna rada, pa jer šumar samo šumara ocjeniti može, kličem ti Na vratilu; „Slava!" U sjecinah poboravismo u razgovoru i ondje prigovorih, jer je iza čiste sječe u bivšem bukviku umjetno hrastik zasijao, da to najshodniji postupak nebijaše, i to s toga: Vlastelinstvo ovo obiluje na bukviku, u kojemu je hrast davno izsječen, te se radi o tom, da se Uo prije bukovik u čisti ili mješoviti hrastik pretvori. Uporaba bukovine nije u onoj mjeri, da se to što prije izvesti može, pa kuda sreće, da je to i; -i.avo, osobito uz bukovinu, koja neznatno priraštjuje, a za nikakvu građju sposobna nije. Da se ipak što učini i pripomogne, dogovorismo se i to prihvati g. N. za buduće, da se pred sjetvom žira izsječe šuma prozračno i progalno samo u toliko, da se tek po jutru 30—40 bukava kao zaštita za hrastov podmladak pridrži u razdobju od 5—10 godina, a gdje je nuždno, da se bukve obsjeku samo za to, da one plodom neurođe i da se ovako za 5 — 10 godina pretvorbom prehvatiti´ može. Vlaga na ilovači ili na lapornjači uz brežuljasti ili briegoviti položaj djeluje silno na razvitak pođmladka u tih pređjelih bilo na koju vrst drva, i onaj negovori po šumarski, koji misli, da hrastić 1—5 d^ i 10 godina star zaštite ma i stare bukve nepodnosi, al razumije se u sklopu od 0-3—0´5; a ovo se razmjerje liepo kod nadraslih (nadstojećih)* 20—40 bukava postepenim obsjecajem polučiti dade. Za dokaz tomu navesti ću primjer, koji mi je g. nadzornik Mtiller ne daleko Slatine pokazao, naime 10-gođišnji hrastik umjetno sijan iza 2 godišnje ratai´ske uporabe i do ove ležeći, naravnom oplođnom sječom na istovjetnom šumištu uzgojen, al najmanje 2 put bujniji, te napredniji hrastik iste starosti. Zar se je toli kriepko tlo u Podravini u 2 godine tako izcrpiti moglo, da bi ta razlika nastati mogla. Ne, jer je razlog tomu nazadku pomanjkanje vlage i zaštite. Treba li nam za to još većih dokaza, kao da nevidimo skoro u svakoj branjevini, da biljka, koja stoji pod povoljnim nađraslim drvljem ili šikarom bolje i bržje nenapređuje, nego do nje stojeće biljke na čistom, ma ova čistina nikad sa kukuruzom prije zasijana nebila već i prije šumom radjala. Neka me svatko shvati u predidućem smislu! U ostalom o djelovanju vlage na sjetvu i presadbu, čim skupim meteorologične podatke, progovoriti ću dogodice u posebnoj razpravi. ´"´ Opanka. Mi zamjenismo piščev naziv jtua^dstojno^ sa „nadraslo"; jer tako i uaš ziarod proziva, Ureduičtvo, |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 28 <-- 28 --> PDF |
-— 428 — Sjećam se još u šumah o-, Navi´atila i 8 godišnjeg divnog crnog borika, koji je nadmašio 4 metra visine m n ainalnu debljinu, pa i njegove presadnje omorike na sjevero-zapadnom obronka na strmini od 40 stupnjeva. I jecni odgovor na moje pitanje, ie li je 3. godišnje presadnice jednako duboko sadio na podnožju kao i spram vrhuncu, dade mi povoda, pregiedav njekoliko biljka na podnožju zaključiti, da su biljke spram vrhuncu mnogo bolje uspjele i tako bje. Odmah dadosmo se na posao mjerenja, nagrnjenja zemlje kod nginutih i zdravih omorika i pronadjosmo, da je na podnožju uginulo 60>, u sredini obronka 45% i spram vrhu tekar 30*^/o. Po tomu se vidi, da su bile biljke na podnožju, gdje je mnogo vlažnije, preduboko sadjene, a one na briegu preplitko, a taj me pokus tim ozbiljnije zanimao, što sam zabavljen sastavkom propisa za presadbu obzirom na debljinu, kojom se presadnice zagrtati imadu u predjelu o kojem pišem. Tako svrših u glavnom i dosta zanimivu sliku kod ove uprave. Na povratku razgovarasmo se ovako: Danelovsky izvrstan je šumar istekao si liepih zasluga, te o njegovih branjevina, te mladih hrastovih šuma pripovieda se mnogo —žalibože i previše bijaše moj odgovor, jer rekoh, da mu samo njegovo bogatstvo potamnuje slavu. Kako to? Izvrstno zapovjedati jest umjetno, a zapovjed izvesti jest slavno. Kada bi dakle njegova umjetna osnova po lugarstvu i izvedena bila, kakve li onda harmonije uz njegovo šumarstvo, a ovaj sklad nenadjoh barem ja, jer su njegove mlade šume daleko iza krajiških zaostale. Krajina imala je onomad bolje lugarstvo od Prandaua, pa i šume ostati će slavnije, akopi-em je s onimi b^lji zapovjednik ravnao. Čuvajmo se s toga svakog nesklada i radimo o tom, da uz tehničku upravu skrbimo i za shodan izvršujnći aparat. Ta što smo mi šumari bez lugara? Bezuspješno ćemo kule graditi, ako nam manjkaju zidari, buduć su ovi naš temelj za izvedenje, a gdje li još spava naša lugarnica, gdje li su nara valjani lugari? Da, da i pravo kažeš, eno ih uz skupe žrtve dobavljamo čak iz Pemske i to nam je najveća zaprieka napredku, dapače doživit ćemo još i gorje, nego Danelovskj, kojem su volovi dosta branjevina izravnali. Konačno dolazim na rad gosp. nadzornika Mtillera. Bijaše to pred mjesec dana, kako se sastah uz vrlo Ijubezni i kolegialni doček sa g. šumar, nadzornikom Miillerom u Virovitici, dakle u sjedištu šumarske uprave vlastelina kneza Lippe Schaumburga. Za čas se sporazumismo o putnoj osnovi i eno nas skoro iza toga u uzor umjetno uzgojenih branjevina južno zapadno i južno iztočno od Virovitice ležećih, a razstasmo se u Slatini. Tko je umom pročitao članak: „Uzgoj hrasta u slavonskih bukvicih" u II svezku 0. g. odtisnut u ,,Viestniku za gospodarstvo i šumarstvo", mora kao šumar i bezuvjetno vjerovati, da je isti šum. nadzornik zaista kadar uzor umjetnu pretvortu bukvika u mješovite šume provesti, o čemu svjedoke Yiše |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 429 ~ stotina jutara, a đa je u njeg uz sposobnost ljubavi i mara, o tom naslućujem već \z njegovog iiavoda: „Žalostan je pojav, kada posjednik šume svoje drvo daje \VL bezcjenu tako, da gt potepe, ali nesreća je, kada opustošene sastojine nepomladjuje". Kad posjednik potepe drvo, onda na prvom mjestu štetuje on sam, ali ako posječene sastojine nepomladjuje, onda je šteta obćenita. Uporabom prijašnjih hrastika griešilo se je mnogo na prvi i drugi način, nu tim nastala šteta nije na sreću za obćenito dobro bila tako ogromna, kako bi bila ona, kad u buduće posjeći se imajuće bukove porasti nebi pošumili. . Doista danas nepotiplje uprava kneza Lippe Schauinburga niti bukovine, unovčujnć hvat do 50 nvč. za ugljenarenje u velike, ali ona nastoji takodjer, da temeljito pretvori bukvik u čisti i mješoviti hrastik tako, da usljed već spomenutog izvrstnog članka, te onih u austrijskih šumar, novioah br. 25. od god. 1883., br. 204, 206, 207 god 1886. i br. 211 god. 1887. drugo mi nepreostaje, nego upozoriti svakoga, da ide gledati umjetno ali i slavno djelo g. šumar, nadzornika MtUlera! Sjedni samo u kočiju, pa se možeš do mile volje vozikati širokim, ravnim i čistim šumskim putem ili utrenikom iz dolina do vrh kosah, a ti putevi nisu drugo, nego medjašnl prosjeci glavnih! pododsjeka, a na podolju najbujnije livade od 50—100 širine prosječene odvodnim! prokopi, te se nemariš bojati niti komarica, jer jih u močvarnih ovili, a sad izkrčenih šumištih neima toliko, da bi te žalcem bockali. Nu neboj se ovdje niti Šumskih požara, jer jih sustavljaju bujne livade, ali i preko navedenih međjašnih prosjeka nećeš labko. A ti lovce gledaj kako se srnac iz šume na livadu došuljao, te ćeš pomishti, da si uz onakovo omedjenje usried carskog perivoja. Vidimo tnj i to, kako se je naplodjena sječina do sječine nanizala do 6 godišnjih umjetno uzgojenih hrastika, a malo dalje eno i progaljenih bukvika, u kojih je Miillerova sadiljka 1—3 gođišnjimi hrastići tlo zazelenila, a do tog stere se ostatak vandalizma u ostatcih bukvika, za kojeg i nehotice pitaš što je s tobom, da sramotu starijih pokrijemo. Vraćajmo se josi medjom, pa nam humak za humkom i razni ini bilježi odaju, đa se i procjena obavlja, te temeljito za budućnost stara. Miruj kneže, forintače zamjenjuješ sa stotinjarkami, te ovako nikada propasti nemožeŠI Iza tolikih izleta ipak ovim posliednjim izletom tako okriepljen, penjem se opet na vrh Papuka i dozivljem na raztanku lovačkom trubljom slavonskom drugu u bukviku ovo: 1) Zahtievajmo lugarnice, jer bez sposobna lugara netreba niti šumara. 2) Zahtievajmo preustrojenje šumarstva, kojim ćemo se domoći osigurana života uz sposobnost, slobodu i.ljubav. 3) Dovršimo gospodarske osnove, ali treba nje i izvađjati, unovčujnć sve do efectivne vriednosti uz valjanu uporabu. 4) Pretvarajmo bukvik onim načinom, kako to započeše g. Navrati! i g. Mliller i tako ćemo spasiti ooo, što se spasiti može, a onda će bit čast i slava šumarstvu! " M. R. |