DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 420 —


Putne crtice o njekih šumskih predjelih.
L


Iz gora: Dil, .Psimk Krnđija, Paguk^i Babje gore do svojih podnožja,
prostire se do 200.000 jutara šume, od kojih je bukvik preko ^,3 zauzeo.


Šume su to ležeće većim djelom u današnjoj požežkoj županiji, a pomanje
u osječkoj pod upravom što vlastelinskom, što pod imnovno obćinskom. Pogledom
na krajobraz uočiv pomanjkanje željeznice uz nedovoljne ceste, a osobito
kroz šume, te nenapucenost predjela ovih, pomislio bi šumar, da će kao
nigdje u domovini naići na prašume — al kakve sanjarije 1


Ta davna prije, no što u Posavju i Podravju harala je ovdje sjekira najljepšu
hrastovinu koje za brodogradje, pođsjedke, a manje za dugu, al osobito
m-Dogo za domaće potrebe oko velerađnja i to ponajpače s toga, što je još u
ono doba i trgovac i graditelj manje za šupljikavu^ lužnjakovinu mario, te je
kitnjak i granik sve do onomad prednost imao. Ta poljac u sred najdivnije
lužnjakovine vezao bi se na brežuljak samo stoga, da što dugotrajniju gradju
dobavi. .. .


Ovo bili bi glavni uzroci, da je hrastovine nestajalo uz nehajstvo naroda
pod najperfidnijom šum. upravom, bilo to ove ili one korporacije, a žalibože
gdjegdje nije niti danas ma za vlas bolje, što se redom za prodaju sječe sve
sposobno, a za podmladak nit brigeša.


Sa bukvici stoji još žalostnije. Glavnu gromadu drvne zalihe representira
dobni razred od 50—120 godina, zatim od 120—150 a sasvim neznatno imade
od 1—50 godina stare bukovine.


Najbolje nzdržao se je najstariji razred; al žalibože iztrunuti će,prije,
nego li do uporabe dođje.


Kod ostalih 2 dobnih razreda, koji će budućnost uporabe dočekati, djelovali
su vandalni požari, kakve samo ovaj kraj bilježi toli užasno i u takvoj
mjeri,-da neima na svih 150.000 jutara bukvika niti 15.000 jutara, gdje bi
bukovina vriedila za tehničku gradju po naravi svojoj, a to će reći, da se
vlastnik u ovakovih bukvicih nadati ima tek V^o one vriednosti, koju bi inače
imati morao.


Uz sjekiru i požar učinio se je bezposleni pastir svojim nađjakom toli
zaslužnim, da neima jednog hrasta, jedne bukve u najzabitnijih provalinah, gdje
nije ma jedno deblo zasjekao, a mnogo takvih i po sto putah — doista ove
vlastnik šume i njegovo potomstvo u zlatnu knjigu ubilježiti može.


Ta primjerice od 18 m´" surove hrastove gradje izvadiš tek lOOO dužice,
što bi inače i od 9 m´^ dobiti mogao, pa pitam, nisu li to užasne štete, ako
se k tomu pribroje gubitci na prirastu drva i ploda ?


Pitaš li se za šumarenje u tih šiimah, tužna li odgovora, ta već gornji
opis dovoljno nas upućuje, a da još predstavimo skrižaljku dobnih razreda uzprkos
toga, što se i više nego li godišnji etat dopušta jur i kroz posljedjnih
50 godina sječe, neima u svih 200.000 jutura šume niti 10.000 jutara recimo




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 421 -"
od 1—10 godišnje mlade šume - budući se sječe be^ razbora nepravilnom prebornom
sječom i šume su pašnjaci, a ne sume. Postoje doduše i gospodarske
osnove n. pr. za imovne obćiiiske i obćin>ke bukvike, ali drugo je pitanje, je
li se izvadjaju, — ta dosta je, da su na papiru.


Putujmo ina kojim podnožjem gorja, dokazat će nam iza svake male kiše
mutna bujica, kojom se valja žulja, rulja, vapnjenjak, škriljavac sa nahrpljenom
crnicom, splavljajać ju u Savu i Dravu, u kakvom su sklopu danas te šume!


Već iz daleka proviruju puste glavice i kose, a koliko ove ne, to nam,
dolazeć bližje, svi strmiji obronci a osobito južni i iztoćni odkrivaju sramotno
gospodarstvo. — Sklop im je od 0-2—0-6 pa tako i u svih pristupnijih hrasticib
razlikom u ravnicah što je praznine kod prvih pokrio pusti kamen, a kod posljednjih
udomio se trn, glog, ljeska itd.


Pašnjaci su ovo a ne šume, koje je bezobzirno pašarenje dotjeralo tek
na V-^ svoje proizvodne snage, a kuko i nebi, kad su obronci od 30—50^ dan
za danom puni svakovrstne marve i koza, te lišeni davno crnice i druge plodne
zemlje. Gdje bi se ovdje šušauj suzdržati mogao?


Takovom šumarenju, ako se tud ovako nazvati može, posljedice su te, katastralna procjena ovako umitane sume sa čistim prihodom uvršćuje u VL
VII i VIII razred, a to čini na godinu 30, 20, 16 novčića po jutru, docim se
pašnjaci iste kategorije ciene sa 40, 20, 10 nvč. po jutru.


Grdje li su vlastnici, gdje li šumari, a gdje li oblasti, kojim vlastita i obćenita
dobrobit davno pred očima pukla nije?


Ta sa 7, 10 i najskuplje 20 fr. po jutru prodavaju se vlastelinstva. Nije
li potrebno, da izpitamo razloge, zašto toli silno šumsko blago propada, zašto
nekad bogatih slavonskih velikaša nestaje i zašto racionalno šumarstvo napred
nemože, da bar ono spasi, što se još spasiti dade?


Ali kako bi se tomu nemilomu pustošarstvu stalo do živih nokata nije
šumara težko odgovoriti. Eno živa primjera u vlastelinstvu pleterničkom i kneževskom
u Virovitici, našto se docnije vraćam. To pustošenje neda se tako
brzo zapriečiti, a to evo s toga:


Imovno obćinske uprave stenju uz najizvrstnije strukovnjake pod kolosalnim
upravnim aparatom, a podredjene su u svakom poslu političkoj upravi
u takvoj mjeii, da se svaki napredni zamišljaj već u klici ugušiti mora. Seljak
zastupnik, bilježnik, perovodja, a po gotovo predstojnik kotarske oblasti hoće
da bude ravnatelj, te ovako otimajuć se jedan s drugim za upravu, okreću šumarstvom
kao muha bez glave, a pametniji šumari sbog svoje koristi, čekajuć
izdašnih reforma ili izgube volju ili motre očito nazadovanje, koje proti toli
omašnoj legiji laika zapriečiti neraogu. , ^


Ta kako bi si čovjek inače protumačiti mogao međju ostalim samo to;


Poznato je, da se u brodskom, a tako i gradiškotn okružju cjepka hrastovina
kod imovnih obćina, kojoj 1 m^ po 8 fr, vriedi u gorivno drvo cjepa
ili za krov teše, dočim se bukovina odmah iza Broda ili Gradiške na hiljade
jutara svoga etata netroši, jer je bez vrlednosti^ uzprkos toga^ da bi se onaj




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 22     <-- 22 -->        PDF

. ^ 422


koiBplex šumsMmi drumovi, a gdje je oveće poTršje i željeznicom providjeti


te bar za vlastitu porabu na 10 struku cienu podići mogao, i tako razsipnosti


sa hrastovim drvom na put stalo.


Grad Brod obično se kriomćarenim gorivnim drvom uz skupu cienu podmiruje.
Gradiški nepravoužitnici bugare, da niti goriva za novee dobiti nemogu,
pa ipak tko da se usudi bukvik učiniti pristupnim za izvoz, gdje se predlaže
50 ili čak lOO.OOO fr. za komunikacije?


Tko od zastupstva, tko od političke uprave kao lajici da iz osvjedočenja
takov predlog šumara prihvati — ta odgovornost je to dakako, i samo budućnost
ovakovu investiciju odgovoriti može, a ono se niti za sadašnjost neprosudjuje.


Dakle goriva i tesane gradje radi izsjeci će se što prije hrastici; tim doći
će čas, gdje će nastati stagnacija zasluge šum, rada i izvoza, te svi hrastici
ođ 1—50 godina neće dati niti paše, niti žirovine, ni valjana liesa. S druge
strane u toj potrebi navaliti će proizvodnja bukovog liesa, koji će tada i kako
dobar biti (kao da u suhom bukovina i sada dobra bila nebi), a po gotovo
morati će bukovo gorivo i ove i one potrebe podmirivati.


Ovakovo je gospodarstvo neosnovano, pa će imati užasnih posljedica po
narodno oekonomno žice krajiškog naroda u navedenih predjelih.


Slično tomu šumari tako i uprava urbarialnih šuma, pače i lošije i mnogo
nespretnije, a uzrok tomu je ovdje u glavnom sretni aparat, koji je dotjerao
šumare, da se rabe kod političkih uprava za jednostavne pisare, a što su nađšumari
bez šuma, to upravo nepojmim.


Niti vidim redovitih sječa, niti branjevina, niti čujem o kontroli kroz. šumara,
a još najmanje nadšumara, te pitajuć po toliko putah, zašto se tako po
obć. šumah hara, dobih evo ovaj odgovor:


Šumari imadu nedovoljan putni paušal^ a nadšumari po gotovo nikakav,
te uz to manjka im sloboda u rMu.


Čestitih, lugara po gotovo neima, jer onakove, koji su proti vladinoj naredbi
smješteni, doista za lugare krstiti nemogu. Niti imadu potrebna znanja,
niti moralne snage, a uz nikakvu plaću služe obično tako, da si sami po volji
potrebito nadomjeste. Što da dalje kažem o onom, što je svim poznato, već uzdahnem:
´„Bože moj! čemu je šumar svršio nauke i čemu urbarialne obćine na


njfga, na lugare i na nadšumare uz dosadašnja uzslovja troše?
Po vladinoj naredbi broj 2144. od god. 1871. ima se po §. 3. zavesti potrajno
šumarenje; nu kažite mi, gdje je to tako provedeno? Eno ima tomu već


16. godina odkad taj zakon postoji, te priznajem trud šumara i čitao sam
mnogo i mnogo potvrdjenih gospod. osnova, al dvojim, da su u toj mjeri provedene
u ovom predjelu, o kojem putovanje crtam, jer ja to u ničem neopažam,
a gdje i ima čiste ili oplodne ili ma kakve sječe pod branjevinom —mislite h,
da je to branjevina? Nije, nego to je pašnjak ili svakovrstnog dračja ih korova
puna branjevina, u kojoj ima najmanje hrastova ili recimo bar bukova
podmladka.


ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 423 —


Eto u kratko sličice, kako se u urbarialnih šumah šumari. Žirovina se
ponajviše po volji naroda ucjenjuje, a tako biva i sa pašom. Ako tko traži hrastovinu
ma i zadnji hrast bio za gradju, dobit će ga, pa ma da je i bukovina
zato isto tako sposobna ili ako nedobije, bud što nemoli, a ono će lugar
pripomoći


Hrastik je obično Mižjo selu, pa tko da u brieg po bukovinu ide, te se
s toga prevršivao hrastik i prije god. 1871. a tako se čini i dan danas sve
samo sbog goriva. Ima gdjegdje još dosta hrastika ali tuturaša, kojeg niti dinamitom
poradio nebi. MoRuće je, da će se još iz takova i čuture proizvadjati,
čekajmo, čekajmo nebi li i suhim zlatom radjali, a narod bez nadzora prevršivajuć
od godine do godine nedozvoljava ni to, da stablo bar za ži^orod ojača.


Eto nas na razkrižju obćinske šume, koje po kolikoći uz neograničenu pašariju
za 70% manje prirastjuju, a po kakvoći nesmijem prirast niti računati.


Šume već kroz diobu predane tek 0´2—0*6 u sklopu a k tomu prestare,
moraju izumrieti i to tim bržje nevolji podleći, što se u susjednih vlastelinskih
šumah velike branjevine uzgajaju, te iztiskajuć pašu na obćinske šume, sve se
više šumište pogoršava, a neće bit dugo, pa će se reći: „dovle i ne dalje."


Godina za godinom prolazi, a svršetku se sve to ljuće primiče i mogao
bi nastati čas uz dosadašnja uslovja, da će narod ostati ne samo bez dorastlih
sadašnjih šuma, gdje jili je, nego i bez mladika, a kud onda?


To je budućnost hrastovih obć. šuma, a za bukove još se i nehaje; požar
za požarom pripomaže tamaniti šume, da marva bolju pašu dočeka, te smo
tomu već tako navikli, da nam s proljeća niti pomrčina sunca u oči nepada
od sama dima gorećih šnmL


A tko će mi protusloviti? Nebi li bilo -bolje opravdano, da hrastove šume
čuvamo, a da uživamo bukove i da ove u mješovite pretvaramo.


Tako naslikah imovno obćinsko i obćinsko gospodarstvo samo površno:
jer tko bi brojkami to prispodabljao. Na milione šteta bi izračunao, ali u t^
se neupustih, da kudim ma koga. Ne, jer mi to nije zadaća, nego htjedoh samo
da istinu opišem, sbog koje bi ubog narod plakati morao, a to s toga, što nm
skrbničtvo svom odlućnošću i što zgodnijom upravom nedodjeli ono, na što je
punim pravom pozvano. Sjegurna existencija, znanje, sloboda i
ljubav mogu šumarstvo za ržd pred obi ti; manjka li samo jedan
ovih činbenika uzalud se stvarao ma kakav šumarski zakon, a
tuj su i razlozi pustošarstva, što manjkaju skoro svi naveden^
činbeniciizim znanja kod šumara i nadšumara, a kod lugara


upravo obratno.


Tražimo s toga preustrojstvo šumarstva što prije, al nezaboravimo na
znanje, existenciju, slobodu i ljubav! Sad mi se je sjetiti još vlastelinske šum.,
uprave. Svatko je sebi najbližji, pa smo navikli suditi, da će vlastnik šume
neodvisan od tutorstva kao što je to kod korporativnih šuma u svoju korist za
sebe i potomstvo uzorno šumariti, al u kojoj to mjeri u našoj domovini biva,


čujmo; Čast Thuin-TaxiLovoj, AlbrecMovoj, Lippe Sehmrzenbergovoj a iPran




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 424 —


daovoj, te Ekovoj šumskoj upravi — ovi se bore sa sađašnjošću, ali i za da^
leku budućnost.
Valjan gospodar skrbi izobiljno za sposobno osoblje, daje mu samostalnu
slobodu u radu, a uvažujuć zasluge, koje se tek nakon decenija opažaju, i tek
iza stoljeća računati mogu, a gdje tako biva, eno vidimo ondje čak 60-go(
liinjih već mlađih najljepših šuma i što mladje branjevine uzorno odgojene.
Para, voda, drum, prosjeka, potrebiti strojevi i orudje: sve je ondje pri
ruci. Ne samo gospodar i službenik ovdje uživa; taj si sječe, ore i kopa, te
sije, al će si žeti svoj trud, te će jim i plodovi potrajni dohodak neizbježivo pružiti.
Što se doživiti može od šumske uprave ostalih vlastelina, eno vam živa
primjera djakovštine, podgorackog, našičkog, orahovačkog, feričanskog, vočinskog,
pakračkog, daruvarskog, stražemanskog, kaptolskog vlastelinstva itd.
Izsječeni su ovdje hrastici, te nije skrbljeno za hrastov naravni podraiadak
u sgođno vrieme, a umjetno gojiti bilo bi smiešno, pače razsipno. Ovako
pričaju stanoviti ljudi; Ili što je još bolje kažu njeki, ta neboj se, šume nikad
utamaniti nemožeš, pa ti susretaju s primjeri, ako nam predstave zbilja koju
mladu šumu, to jest šikaru punu grabrovine, bukovine, Ijeske, drenka i gdje
gdje koji hrastić, nu takav hrastić, koji je po sto puta obršten, pun čvorova,
smotan i granjeru smotan i od takve hrastovine nadaju seshepci, da će jim dati
najbolja ciepku gradju, a uz to požareno, dakle mehanično i fiziologično zahireno
stabalje hoće, da im pruža onakvu deblovinu, kakvu su pred time na
istoj stojbini izsjekli!
Takove porastline će doista rađjati i mjesto 60—70% tehničke gradje,
imati će gorivne hrastovine i samo 30—40^/o gradje, a to je vrlo mnogo. To su
ali razlike, koje dohodak na Va i više nepobitno umanjiti moraju. To bi bio
još najbolji primjer, ali ima takvih vrlo malo, ali zato ima na hiljadu i hiljadu
bivše njegda najljepše hrastovine osobito na brežuljcih, koja je danas čisti bukvik,
vriedeć po jutru najviše 50 fr., što bi inače 500 fr. brat bratu prodati mogao.
Dapače virovitička, slatinska šumarija itd. negda divni hrastici sa umješanom
bukovinom i grabrovinum, danas su čisti bukvici, al ih zato hametom
današnja kneževska šum. uprava iztrebljuje i gdje nemože bukovinu prodati za
ugljen ili gorivo uz najjeftinije ciene, ondje nalaziš doista najljepše bukve, ali
trunu i gnjile, te se mogu prodati u bezcjenu, samo da tada umjetna sjetva
hrastovine uspjeti može.
Slično postupa Thura-Taxisova uprava odgajajuć hrastovinu ili crnogtu-icu,
a to zato, jer šumar za 100 i više godina napred računa, te misli, da će bukovina
uz silne bukove šume za 20 godina svakako do gorivne ciene doći po
1 kub. metru do 50 nvč., a možda i 70 nvč., nu on hoće i može danas već
dobiti 5—7 fr. za hrastovinu, a kakve će potrebe za hrastovinu iza 20 godina
nastati, sigurno može računati, da će kub. metar hrastovine na 10—14 fr. poskočiti.
Pita se, tko pametnije šumari? Za lajika bio bi to silni risiko upravo
onako, kao za nepUvača baciti se u more, ali šumar mora ploviti, ma se u
svietskom drvarstvu mješala koja mu drago trgovačka politika, on d)0 je pro




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 25     <-- 25 -->        PDF

, — 42.5 —


učio ne samo tehnologiju uz uporabu šumsku, nego i produkciju, pa i consum,


a Bjegova je stvar, da sve to valjano upriliči.


Kuda sreće po grofove Janković, Pejaćević i ostalu vlastelu; da su još


ouoraad, kad za Lrastoviriu slavonsku nije pitao niti Francus niti Englez, imali


šuiuaie, koji bi sa budućnošću u gornjem smislu računali bili.


Ogromna ova vlastelinstva bijaliu osobito obzirom na šume insoiveutna,


al zašto? Evo odgovora.


U domovini neima proroka, a za to našao si u tih vlastelah samo inozemce
— na koje? Vrstan šumar izsfcupivšj u akademi.je našao je i prije na
sjevei-u u svojoj državi sjegumu službu; akademici potisnuše empirike „Jagare",
a ovi poplaviše našu zemlju. Ta eno jih još do nedavno dapače i u naših
krajiških državnih upravah, a po gotovo uz "fino coniplementiranje (ta u tomu
su majstori), dobrodiše koje kako, darač- i pinklom čak osobno pred preuzvišenu,
pi´esvietlu i milostivu gospodu i bij.´ihu imenovani ne samo i^a šumare, nego
i za nadšumarej dapače i za šumarnike, a imenovalo jih čak i za upravitelje.
A što uradiše? Eno šume su poput strašila, a što uživaju ta gospoda, neka
po šumarski računaju! I danas imade još takvih usrećitelja, al zato propada
vlastelinstvo, a na teret ovoga trpa kese bačvar^ trgovac i susjed sa marvom
itd. Zar bi poštenom trgovinom ili prodajom mogao obični pintar postati kroz
noć milionarom; nikada osim lotriranja ili kradjom, a prvi bio je glavni razlog
i danas još žalibože tako biva.


Ta eno Vočina, gdje je za badava kupio crnogoricu njeki trgovac, a eno
pašarine od rogate marve sa 30 nvc., žirovine najviše popriečno sa 50 nvč. i
gorivno drvo skoro badava´—zar mislite da je efektivno vlastelinstvo Kutjevo
ikada pasivno bilo? nikada. Što je njekad vlada uživati imala za sveobću državnu
korist, uživao je to uz bagatelne ciene obližnji narod, a danas uživa to
vlastelin^ što su ciene četverostruke i još se toliko povsiiti mogu, da se primakne
pravoj vriednostk


Zar mislite, da kod prave uprave vlastelinstvo Kutjevo nebi kod godišnje
uporabe od 20.000 m´^ goriva već danas bar 10.000 jutara šume u svojem normalnom
razredjenju obzirom na dobnu skrižaljku posjedovalo, a koliko imade
mladih šuma, koje je državna uprava predala sadašnjem vlastniku uzprkos toga,
da se od pamtivieka na godinu troši za samo pučanstvo 20.000 nv^ goriva?
Neto, kakvih 100 jutara za 25.000 rali šume.


To je bivalo pod državnom upi´avom, kojoj- ipak u toliko čast, da je ipak
uzdržala šume u najboljem stanju.
Nu i državna krajiška uprava učinila je bar pokus u bukvicih; al na


200.000 jutara. Pitajte ostale vlastele, koliko im je uzgojio šuanar mladih
šuma, akoprem je od drvne zalihe upotrebljeno sjegurno popriečno prieko 607o.
Mi srao dakle u vlastehnskoj upravi glede šumarstva malom iznimkom ua
istom stepenu, kao i kod imovno obćinske, te obćinske uprave, a neosnovana
pohlepa u, pr. u novije doba u Daruvaru, nu ne ki-ivnjom šumara, strn^oglav-
Ijuje vlastelina- A kako i nebi- kad za 600 jutara šume gradi na G kilometra




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 26     <-- 26 -->        PDF

" . — 426 —
duljini circa V^ vicinalnu željeznicu sa 2 parostroja; Va vodenu a ´/s skupocjenu
suhu spuzaljku. Samo tovarivanje i pretovarivanje robe pojede ukupni
inače postizivi dohodak.


Posljedice takvog gospodarstva djeluju pogubno na vlastnika, na šumare,
a osobito na narod. Po narod najgorje^ jer je isti na šumu najviše vezan, a na
šumara djeluje nepovoljno s toga, što je uz ovakove okolnosti uložio svoj duševni,
fizični i novčani kapital uzaludno.


I ovdje valja: slogom napred!


Eeorganizirajmo šumar, upravu prema potrebi budućnosti, iztisnimo empirike
iz vlastelinskih uprava, koji već toliko blago lutrijom proigraše i udarimo
ciene, prave ciene svim šum. dohodkom; izvadjajmo gospodarske osnove,
a tada eto pukla polja, na kojemu će se svaki šumar Ijubavju ali i ponosom
svojoj zadaći posvetiti.


Najumniji šumar, ako slogom uz njega svi neprionu ili će na pol puta
stati ili će prekrstiti ruke, pa što,vriede najbolje procjene vještovita straćara,
kad no im tržištuu cienu u tren ovaj ili onaj vlastnik čas za 20, a kod imovnih
obćina i za 60^/^ poremeti. Nepojmivi su mnogi neuspjesi, al u današnjih šum.
upi-avah neka se ovi nesporazumljenju pripisuju.


Moje je podpuno osvjedočenje, da je upravo u opisanih šumah uzajamnim
radom vrlo lahko postiziv i peterostruki dohodak, a čim se dohodci povise,
nastupiti će sve, što šumarstvu u tih predjelih manjka.


n:
Yeć prošle godine pregledao sam gospodarstvo šumarije Veličke, vlastničtvo
baruna Stiehfrida, kneza Thurn-Taxisa i grota Batjanija pod upravom
prijatelja g. Navratila, a eto ovih dana svrših izlet i u šumariji Euševo, spadajuću
istim vlastnikom, a ovdje opazih iznimku glede šumarenja, te ću ju
sad iztaknuti.


Šume ovih šumarija još su u najgorjem stanju, i kad bi sastojopis precrtati
mogao, daleko bi nam slika žalostnija bila od opisanih šuma u I. djelu
ovog članka.


Gdje je negda cista hrastovina brežuljke zazelenila, sad joj tek tragovi
od .30—60 godina starih bukvika proviruju. Održao se dapače i hrpimično ovdje
i ondje tuturaš hrast samo da prieči razvitku pođmladka, gdje gdje je negdašnja
najliepša mješana hrastova i bukova šuma danas čisti bukvik, ali od toga je
samo ono ostalo, što sv. lija težko cjepa.


Samo iza napuštene staklane oko Duboke ostalo je mladih liepih bukvika,
pa oko Pleternice nješto boljih 20—30 godišnjih hrastika. Doduše moram priznati,
da je kod ove uprave ipak vlastelinstvo u toliko naprednije, što posjeduje
u okolici najviše mladih i srednjodobnih razreda, pa ma da i nisu ove
šume prema odgovarajućoj vrsti pomladjene, a niti prema stojbini shodno
uzdržaue,




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 427 -
Te šume napreduju po kolikoci, a ne tako po kakvoći, ali i to se ima
pripisati u zaslugu sretnom slučaju, a ne umnom šumarstvu. Obratni je pako
danas slučaj, što susjedstvo g. Navratila kao i pred 50. godina šume nepravilno
i heziimm prebire, đočim je njegovom 3-gođišnjem rMu pošlo za rukom
stegnuti cielu uporabu ili na iztriebljivanje podredjenih vrstih drva ili na sje5ine
uz naravnu oplodnju, a gdje hrastovih sjemenjaka neima, izvadja on umjetnu
hrastovu šumu, pa popunjuje čistine i praznine najvećima crnim borom, omorikom
i ostalom crnogoricom. Eno mu lOO jutara uspješna rada, pa jer šumar
samo šumara ocjeniti može, kličem ti Na vratilu; „Slava!"


U sjecinah poboravismo u razgovoru i ondje prigovorih, jer je iza čiste
sječe u bivšem bukviku umjetno hrastik zasijao, da to najshodniji postupak nebijaše,
i to s toga: Vlastelinstvo ovo obiluje na bukviku, u kojemu je hrast
davno izsječen, te se radi o tom, da se Uo prije bukovik u čisti ili mješoviti
hrastik pretvori. Uporaba bukovine nije u onoj mjeri, da se to što prije izvesti
može, pa kuda sreće, da je to i; -i.avo, osobito uz bukovinu, koja neznatno
priraštjuje, a za nikakvu građju sposobna nije.


Da se ipak što učini i pripomogne, dogovorismo se i to prihvati g. N. za
buduće, da se pred sjetvom žira izsječe šuma prozračno i progalno samo u toliko,
da se tek po jutru 30—40 bukava kao zaštita za hrastov podmladak pridrži u
razdobju od 5—10 godina, a gdje je nuždno, da se bukve obsjeku samo za to, da
one plodom neurođe i da se ovako za 5 — 10 godina pretvorbom prehvatiti´ može.


Vlaga na ilovači ili na lapornjači uz brežuljasti ili briegoviti položaj djeluje
silno na razvitak pođmladka u tih pređjelih bilo na koju vrst drva, i
onaj negovori po šumarski, koji misli, da hrastić 1—5 d^ i 10 godina star zaštite
ma i stare bukve nepodnosi, al razumije se u sklopu od 0-3—0´5; a ovo
se razmjerje liepo kod nadraslih (nadstojećih)* 20—40 bukava postepenim obsjecajem
polučiti dade.


Za dokaz tomu navesti ću primjer, koji mi je g. nadzornik Mtiller ne
daleko Slatine pokazao, naime 10-gođišnji hrastik umjetno sijan iza 2 godišnje
ratai´ske uporabe i do ove ležeći, naravnom oplođnom sječom na istovjetnom
šumištu uzgojen, al najmanje 2 put bujniji, te napredniji hrastik iste starosti.


Zar se je toli kriepko tlo u Podravini u 2 godine tako izcrpiti moglo, da
bi ta razlika nastati mogla. Ne, jer je razlog tomu nazadku pomanjkanje vlage
i zaštite. Treba li nam za to još većih dokaza, kao da nevidimo skoro u
svakoj branjevini, da biljka, koja stoji pod povoljnim nađraslim drvljem ili šikarom
bolje i bržje nenapređuje, nego do nje stojeće biljke na čistom, ma ova
čistina nikad sa kukuruzom prije zasijana nebila već i prije šumom radjala.
Neka me svatko shvati u predidućem smislu! U ostalom o djelovanju vlage
na sjetvu i presadbu, čim skupim meteorologične podatke, progovoriti ću dogodice
u posebnoj razpravi.


´"´ Opanka. Mi zamjenismo piščev naziv jtua^dstojno^ sa „nadraslo"; jer tako i
uaš ziarod proziva, Ureduičtvo,




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 28     <-- 28 -->        PDF

-— 428 —


Sjećam se još u šumah o-, Navi´atila i 8 godišnjeg divnog crnog borika,
koji je nadmašio 4 metra visine m n ainalnu debljinu, pa i njegove presadnje
omorike na sjevero-zapadnom obronka na strmini od 40 stupnjeva.


I jecni odgovor na moje pitanje, ie li je 3. godišnje presadnice jednako
duboko sadio na podnožju kao i spram vrhuncu, dade mi povoda, pregiedav
njekoliko biljka na podnožju zaključiti, da su biljke spram vrhuncu mnogo
bolje uspjele i tako bje. Odmah dadosmo se na posao mjerenja, nagrnjenja
zemlje kod nginutih i zdravih omorika i pronadjosmo, da je na podnožju uginulo
60>, u sredini obronka 45% i spram vrhu tekar 30*^/o.


Po tomu se vidi, da su bile biljke na podnožju, gdje je mnogo vlažnije,
preduboko sadjene, a one na briegu preplitko, a taj me pokus tim ozbiljnije
zanimao, što sam zabavljen sastavkom propisa za presadbu obzirom na debljinu,
kojom se presadnice zagrtati imadu u predjelu o kojem pišem. Tako svrših u
glavnom i dosta zanimivu sliku kod ove uprave. Na povratku razgovarasmo se
ovako: Danelovsky izvrstan je šumar istekao si liepih zasluga, te o njegovih
branjevina, te mladih hrastovih šuma pripovieda se mnogo —žalibože i previše
bijaše moj odgovor, jer rekoh, da mu samo njegovo bogatstvo potamnuje slavu.


Kako to? Izvrstno zapovjedati jest umjetno, a zapovjed izvesti jest slavno.
Kada bi dakle njegova umjetna osnova po lugarstvu i izvedena bila, kakve li
onda harmonije uz njegovo šumarstvo, a ovaj sklad nenadjoh barem ja, jer su
njegove mlade šume daleko iza krajiških zaostale.


Krajina imala je onomad bolje lugarstvo od Prandaua, pa i šume ostati
će slavnije, akopi-em je s onimi b^lji zapovjednik ravnao. Čuvajmo se s toga
svakog nesklada i radimo o tom, da uz tehničku upravu skrbimo i za shodan
izvršujnći aparat.


Ta što smo mi šumari bez lugara?


Bezuspješno ćemo kule graditi, ako nam manjkaju zidari, buduć su ovi
naš temelj za izvedenje, a gdje li još spava naša lugarnica, gdje li su nara
valjani lugari?


Da, da i pravo kažeš, eno ih uz skupe žrtve dobavljamo čak iz Pemske
i to nam je najveća zaprieka napredku, dapače doživit ćemo još i gorje, nego
Danelovskj, kojem su volovi dosta branjevina izravnali.


Konačno dolazim na rad gosp. nadzornika Mtillera. Bijaše to pred mjesec
dana, kako se sastah uz vrlo Ijubezni i kolegialni doček sa g. šumar, nadzornikom
Miillerom u Virovitici, dakle u sjedištu šumarske uprave vlastelina kneza
Lippe Schaumburga.


Za čas se sporazumismo o putnoj osnovi i eno nas skoro iza toga u uzor
umjetno uzgojenih branjevina južno zapadno i južno iztočno od Virovitice ležećih,
a razstasmo se u Slatini.


Tko je umom pročitao članak: „Uzgoj hrasta u slavonskih bukvicih" u
II svezku 0. g. odtisnut u ,,Viestniku za gospodarstvo i šumarstvo", mora kao
šumar i bezuvjetno vjerovati, da je isti šum. nadzornik zaista kadar uzor
umjetnu pretvortu bukvika u mješovite šume provesti, o čemu svjedoke Yiše




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 429 ~
stotina jutara, a đa je u njeg uz sposobnost ljubavi i mara, o tom naslućujem
već \z njegovog iiavoda: „Žalostan je pojav, kada posjednik šume svoje drvo
daje \VL bezcjenu tako, da gt potepe, ali nesreća je, kada opustošene sastojine
nepomladjuje". Kad posjednik potepe drvo, onda na prvom mjestu štetuje


on sam, ali ako posječene sastojine nepomladjuje, onda je šteta obćenita.


Uporabom prijašnjih hrastika griešilo se je mnogo na prvi i drugi način,
nu tim nastala šteta nije na sreću za obćenito dobro bila tako ogromna, kako
bi bila ona, kad u buduće posjeći se imajuće bukove porasti nebi pošumili. .


Doista danas nepotiplje uprava kneza Lippe Schauinburga niti bukovine,
unovčujnć hvat do 50 nvč. za ugljenarenje u velike, ali ona nastoji takodjer,
da temeljito pretvori bukvik u čisti i mješoviti hrastik tako, da usljed već spomenutog
izvrstnog članka, te onih u austrijskih šumar, novioah br. 25. od
god. 1883., br. 204, 206, 207 god 1886. i br. 211 god. 1887. drugo mi nepreostaje,
nego upozoriti svakoga, da ide gledati umjetno ali i slavno djelo g.
šumar, nadzornika MtUlera!


Sjedni samo u kočiju, pa se možeš do mile volje vozikati širokim, ravnim
i čistim šumskim putem ili utrenikom iz dolina do vrh kosah, a ti putevi
nisu drugo, nego medjašnl prosjeci glavnih! pododsjeka, a na podolju najbujnije
livade od 50—100 širine prosječene odvodnim! prokopi, te se nemariš bojati
niti komarica, jer jih u močvarnih ovili, a sad izkrčenih šumištih neima toliko,
da bi te žalcem bockali.


Nu neboj se ovdje niti Šumskih požara, jer jih sustavljaju bujne livade,
ali i preko navedenih međjašnih prosjeka nećeš labko. A ti lovce gledaj kako
se srnac iz šume na livadu došuljao, te ćeš pomishti, da si uz onakovo omedjenje
usried carskog perivoja. Vidimo tnj i to, kako se je naplodjena sječina
do sječine nanizala do 6 godišnjih umjetno uzgojenih hrastika, a malo
dalje eno i progaljenih bukvika, u kojih je Miillerova sadiljka 1—3 gođišnjimi
hrastići tlo zazelenila, a do tog stere se ostatak vandalizma u ostatcih bukvika,
za kojeg i nehotice pitaš što je s tobom, da sramotu starijih pokrijemo.


Vraćajmo se josi medjom, pa nam humak za humkom i razni ini bilježi
odaju, đa se i procjena obavlja, te temeljito za budućnost stara. Miruj kneže,
forintače zamjenjuješ sa stotinjarkami, te ovako nikada propasti nemožeŠI


Iza tolikih izleta ipak ovim posliednjim izletom tako okriepljen, penjem
se opet na vrh Papuka i dozivljem na raztanku lovačkom trubljom slavonskom
drugu u bukviku ovo:


1) Zahtievajmo lugarnice, jer bez sposobna lugara netreba niti šumara.
2) Zahtievajmo preustrojenje šumarstva, kojim ćemo se domoći osigurana
života uz sposobnost, slobodu i.ljubav.
3) Dovršimo gospodarske osnove, ali treba nje i izvađjati, unovčujnć sve
do efectivne vriednosti uz valjanu uporabu.


4) Pretvarajmo bukvik onim načinom, kako to započeše g. Navrati! i g.
Mliller i tako ćemo spasiti ooo, što se spasiti može, a onda će bit čast i
slava šumarstvu! " M. R.