DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 421 -" od 1—10 godišnje mlade šume - budući se sječe be^ razbora nepravilnom prebornom sječom i šume su pašnjaci, a ne sume. Postoje doduše i gospodarske osnove n. pr. za imovne obćiiiske i obćin>ke bukvike, ali drugo je pitanje, je li se izvadjaju, — ta dosta je, da su na papiru. Putujmo ina kojim podnožjem gorja, dokazat će nam iza svake male kiše mutna bujica, kojom se valja žulja, rulja, vapnjenjak, škriljavac sa nahrpljenom crnicom, splavljajać ju u Savu i Dravu, u kakvom su sklopu danas te šume! Već iz daleka proviruju puste glavice i kose, a koliko ove ne, to nam, dolazeć bližje, svi strmiji obronci a osobito južni i iztoćni odkrivaju sramotno gospodarstvo. — Sklop im je od 0-2—0-6 pa tako i u svih pristupnijih hrasticib razlikom u ravnicah što je praznine kod prvih pokrio pusti kamen, a kod posljednjih udomio se trn, glog, ljeska itd. Pašnjaci su ovo a ne šume, koje je bezobzirno pašarenje dotjeralo tek na V-^ svoje proizvodne snage, a kuko i nebi, kad su obronci od 30—50^ dan za danom puni svakovrstne marve i koza, te lišeni davno crnice i druge plodne zemlje. Gdje bi se ovdje šušauj suzdržati mogao? Takovom šumarenju, ako se tud ovako nazvati može, posljedice su te, VII i VIII razred, a to čini na godinu 30, 20, 16 novčića po jutru, docim se pašnjaci iste kategorije ciene sa 40, 20, 10 nvč. po jutru. Grdje li su vlastnici, gdje li šumari, a gdje li oblasti, kojim vlastita i obćenita dobrobit davno pred očima pukla nije? Ta sa 7, 10 i najskuplje 20 fr. po jutru prodavaju se vlastelinstva. Nije li potrebno, da izpitamo razloge, zašto toli silno šumsko blago propada, zašto nekad bogatih slavonskih velikaša nestaje i zašto racionalno šumarstvo napred nemože, da bar ono spasi, što se još spasiti dade? Ali kako bi se tomu nemilomu pustošarstvu stalo do živih nokata nije šumara težko odgovoriti. Eno živa primjera u vlastelinstvu pleterničkom i kneževskom u Virovitici, našto se docnije vraćam. To pustošenje neda se tako brzo zapriečiti, a to evo s toga: Imovno obćinske uprave stenju uz najizvrstnije strukovnjake pod kolosalnim upravnim aparatom, a podredjene su u svakom poslu političkoj upravi u takvoj mjeii, da se svaki napredni zamišljaj već u klici ugušiti mora. Seljak zastupnik, bilježnik, perovodja, a po gotovo predstojnik kotarske oblasti hoće da bude ravnatelj, te ovako otimajuć se jedan s drugim za upravu, okreću šumarstvom kao muha bez glave, a pametniji šumari sbog svoje koristi, čekajuć izdašnih reforma ili izgube volju ili motre očito nazadovanje, koje proti toli omašnoj legiji laika zapriečiti neraogu. , ^ Ta kako bi si čovjek inače protumačiti mogao međju ostalim samo to; Poznato je, da se u brodskom, a tako i gradiškotn okružju cjepka hrastovina kod imovnih obćina, kojoj 1 m^ po 8 fr, vriedi u gorivno drvo cjepa ili za krov teše, dočim se bukovina odmah iza Broda ili Gradiške na hiljade jutara svoga etata netroši, jer je bez vrlednosti^ uzprkos toga^ da bi se onaj |