DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 30 <-- 30 --> PDF |
430 - Iz zakona a za zakon ili rieč u svoje vrieme. Razpravljao u šumar, skupštini M. Prokić, nadšumar. I ako je zakonom od 1881. godine postavljen temelj o upravi i gospodarenju imovnih obćina, i ako je tim zakonom i s^\mo cinovničtvo imovnih obćina dobilo veći polet i značaj te konačno, ako je i tvorac toga zakona stekao neumrle ime, buduć je tim zakonom temeljni kamen upravi i gospodarenju toli znatnog narođnjeg imetka postavio, ipak nemože se zamjeriti, što se o ovom ili onom primjetbe čine, i što se čuju glasovi za reviziju tog zakona, buduć ništa na svietu savršena nije. Ovo mi je potrebito spomenuti, a u ostalom smatram si i za dužnost, da se tvorcu zakona od 1881., ma i nebio ja mjerodavan, ipak iskreno zahvalim. Prelazeć na sam predmet današnje moje razprave, moram unapred spomenuti, da ću se samo glavnih momenata držati, buduć mi ograničeno vrieme nedopušta ovaj predmet obširno i potanko razpravljati. Na temelju spomenutog zakona jest glavna gospodar, i ogojna osnova za šume petrovaradinske imovne pbćine dovršena, te i po zemalj. vladi odobrena, a tim je temelj i kažiput gospodarenju ustanovljen. I kataster pravoužitničkih potrebština dogotovljen je takodjer. Po dovršenju ovih temeljnih podloga pristupismo daljnjemu rMu zakonskih propisi, ali na žalost, kod prvog i najglavnijeg rada naidjosmo na potežkoće, jer nam se sva naša liepa poezija razbi o ledene stiene proze, kad na kataster ušumljenja pristupismo, a o tomu je moj drug procjenitelj petrovaradinske imovne obćine Barišić u svibanjskom đružtvenom listu ove godine jezgrovitu razpravu napisao, te u istoj potežkoće izvedenja katastera ušumljenja nacrtao. Da neponavljam po njemu nacrtane potežkoće i da nenabrajam već ondje izložene podatke, dotaknuv se ovoga pitanja samo radi njegove važnosti, ipak moram i ja otvoreno reći, da je posve neizvedivo ušumljenje onako, kako zakon odredjuje. Ta ne samo nepravedno, nego i neosnovano bi bilo odrediti jednu katastralnu obćinu za desetak godina u takovu gospodarsku jedinicu, u kojoj je sastojina mnogo lošija od druge, — a kud i kamo za cielo obhodnje vrieme ili šta više za vječita vremena. Hvala zem. vladi, da je mnieoje povjerenstva za sastav katastra ušumljenja za petrovar. imovnu obćinu prihvatila, te podjedno zaključak zastupstva odobrila, da se naime odustane od stalnog ušumljenja i da svake godine zastupstvo odrediti ima, koja katastralna obćina i u koju gospodarsku jedinicu sa uživanjem dolazi. Držim i pozitivno sam uvjeren na temelju crpljene prakse, da je ovaj način vremenitog ušumljenja ne samo praktičniji, nego i pravedniji, a konačno |
| ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 431 — ima on uz inače razgranatu manipulaciju kod imovnih oUink, kao jeđnostav- Diji način, mnogo veću praktičku vrieđnost. Prema tomu imao bi se samo § 25. nap. A str. L u cielosti na ovaj način nšumljenja promjeniti s tom mogućom izmjenom, da se dctičnoj katastralnoj obćini 2a kolikoću neužite njene kompetencije iz blagajne imovne obćine po cjeniku nadoknadi, dočim bi imovna obćina s onim drvnim zaostatkom po volji razpolagati mogla. Mnogi takodjer važan kamen spoticanja susreta nas kod podielbe djelov^ šumske kompetencije pri dielenju zadruga, 0 kojoj §§ 14. i 15. naputka a govori. § 15. odredjuje odnosno postavlja granice, na koliko se djelova diel jednog uživanja dieliti može. Podataka, crpljenih prigodom praktičkog izvadjanja toliki je broj, da bi se 0 tom mogle čitave knjige napisati. Ja ću ovdje samo neznatni dio od glavnijih momenata napomenuti, te ću se podjeduo i kritičkim pogledom na iste osvrnuti. Prije spomenutim § 15. odredjeno je, da se diel uživanja cieloga selišta najviše na 4, tri četvrti na 3, pol na 2 diela razdieliti može, dočim dio uživanja jedne četvrti selišta da je nedjeljiv. Buduć medjutim obći zadružni zakon nije postavio granicž,, buduć se zadruga može po volji dieliti, naime zadruga sa uživanjem cieloga selišta na pet grana, ^4 na četiri a V^ na dva diela. Prema analogiji navedenog § ostao bi u onom slučaju po jedan odnosno po dva podieljenika bez diela uživanja. Naravno kod diobe bude iznenadjenja, te se podjeljenici od čuda oka mene, kad sbog ubilježenja promjene posjeda dodju i čuju nemili glas, da mora jedan ili dvojica bez diela ostati. " Sad se pita, koji od njih gubi pravo, i na temelju kojega, zakona može se njeki lišiti zakonom zajamčenog prava. Može se reći, ta ako su i podieljeni, neka zajednički uživaju pravo šum sko. Tko tako govori, tomu se odgovara „da smo se mi mogli slagati, nebi iz zajednice ni izlazili." — Na ovo moramo mi iz vršioci zakona nehotice sleći rameni, te svaki dalnji odgovor dotičnoj stranki zamučati, b. Zadruga Petrović posjeduje 16 jutara, dakle ima pravo na V2 seMšta Zadruga Pavlović posjeduje 8 jutara, a kupi od Petrovića 6, ima dakle ukupno 14 jutara i tim stiče pravo na kompetenciju od ^k selišta. Pavlović pak, komu je ostalo 10 jutara, pošto prelazi granicu od 8V2 jut. dakle V^ selišta, polaže takodjer pravo na ´4 selišta. Ako bi se jednomu i drugomu ovo priznalo, nastalo bi novo pravo, i tim obteretila imovna obćina, a ovo niti smije, niti može biti. Kako da se u ovom slučaju postupa, zakon ništa negovori. c. Zadruga Jovanović posjeduje zemljišta sa pravom na cielo^ selište, no ista zadruga posjeduje jošt jedan kućni broj sa pravom na pol sehšta. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 432 — Oba .kućna broja s ođpadajućim clielom uživanja uvedena su u kataster, pa na temelju toga polaže pravo na IV2 dio uživanja. Pita se, da li u obće može jedna zadruga pravo na više od jednog điela uživanja imati? Zakon istina 0 tom izrično ništa neveli/ali s razloga, što je § 7. ograničio jedno cielo selište na 34, jutara, te da jedna zadruga nema više prava, pa ma imala ma koji broj jutara preko toga omjera, — rekao bi ja, da nemože u obće jedna zadruga dva diela uživati. Po mojemu mnienju imao bi se u gore navedenom slučaju posjed skupiti, te i dio uživanja odrediti, — jer nebi bilo pravično, da jedna zadruga, ako dvie i-Ii tri kuće sa posjedom (ili bez ovoga), te u kratko toliko puta izvjestni dio uživanja dobije, koliko je put u kataster uvedena. Sbog boljega razjašnjenja navesti ću konkretan slučaj. Njeka zadruga posjeduje tri kućna broja, koja su na njezino ime u kataster posebice uvedena sa posjedom i to jedna sa 2., dočim druga ima dva kućna broja svaki po 3. jutra. Po odredbi § 7. ima se uzeti, da zemljištni posjed od 8V2 jutara čini granicu za V^ selišta s tim, da se posjed i izpod te granice kao V* selišta računati mora. U gornjem sluc´-ju, kad bi se posebice za svaki kućni broj odredio diel uživanja, to bi se kod svakog kućnog broja uzeti morao odpadajući dio uživanja oa ´/^ selišta; nu medjutim ukupni posjed iznosi tek 8 jutara, te neprekoračuje granica uživanja od Vj selišta. Kod revizije zakona moralo bi se i ovo u obzir i razmatranje uzeti. d. Šnmski ovlaštenik Janko proda kuću sa cielim posjedom Marku, koji nikad krajišku zadrugu sačinjavao nije, jednom riecju: on je pridošlica (prišelac), te nikakova prava na šumska uživanja neima, te samo kupom toga posjeda traži, da mu se pravo na užitak šume dopita. Janko kao šumovlastnik, te koji je i krajišku zadrugu sačinjavao, svakako nemože se lišiti prava, ma da je posjed i prodao i to tim prije, što se po § 1. točka e. daje pravo i onim, koji nisu ki´ajišku zadrugu sačinjavali, nego su samo u pogledu davanja vojnika krajiškoj dužnosti udovoljavali. Istina je, da § 3. istog naputka propisuje, da se iz gruntovnih knjiga u kataster šurnovlastnika uvrstiti imaju, „sve one krajiške obitelji Itd. odnosno sadanji gruntovni posjednici onih sehšta ... . itd.; nu odredba ovoga § može se jedino uzeti kao propis naime, što se ima sve u dotični kataster uvrstiti, te se tim nikako neće htjeti dokazati, da su oni i ovlašteničko pravo uživanja stekli zato, što se ´ kao sadanji gruntovni posjednici u kataster unieti imaju, buduć onakovo pravo jedino pripada onim, koje § 1. nabraja, pošto je samo ovim § odredjeno, tko se pravoužitnikom odnosno šumovlastnikom svog vlastitog imetka smatrati ima. Ostale ustanove dotičnog zakona propisuju, kako i u kojoj mjeri da se to pravo uživa dočim, „koji"- da to pravo uživaju čita se samo u § 1. Ja sam do tog uvjerenja došao, da kupom ili prodajom nikako nemože prelaziti pravo na onoga, 0 komu u cielokupnom zakonu, pa ni u § L ni spomena |
| ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 33 <-- 33 --> PDF |
~ — 433 — neima, nego-da se ova promjena kupom i prodajom smkako´proteže samo na ooe, kojim je već bilo pravo uživanja po § 1, zajamceao naime „pravim krajišnikom," Napokon nije moguće drugać ni zamisliti, jer kad § 22. istog naputka zabranjuje, da šumski ovlaštenik nesmije bezplatno ili uz umjeremi cienu dobiveno drvo dakle svoju pripadnost niti prodati, niti pokloniti, onda je posve logično, da nesmije ni svoj cielokupni dio uživanja na ovaj način upropastiti, te svakako ni kupac Pavao sa kupom posjeda Jankovog nemože steći i nije stekao pravo uživanja na šumu. e. Zakonom je dakle, kako je ovdje do sad rečeno, pravo uživanja priznano i onim, koji nisu krajišku zadrugu sačinjavali, nu u smislu § I. toč, e. samo onakovim, koji su u pogledu davanja vojnika krajiškim dužnostim udovoljili, prem zakonom nije odredjeno, u kojem omjeru imaju takovi prava na uživanje. Ovo napominjem za to, jer bi se prilikom revizije i u tom pogledu jasnije odrediti moralo. Neslažem se sa mnienjera, daje zakonopisac smjerao, da dio uživanja od ^´´4 sačinjava četvrti dio od diela uživanja cieloga selišta; nu kako sam iz i^azgovora mojih drugova uvidio, da vlada ovakovo muienje, prinukan sara i o tom koju reći. Po izpitivanju potreba na licu mjesta kod petrovaradinske imovne obćine ustanovljen je dio uživanja V^ selišta sa Um´^ gradje, te bi prama tomu dio uživanja cieloga selišta logično iznašao b^m^, a to bi popriečnu godišnju potrebštinu jednoga selišta sačinjavalo. Ovako pako ne samo da bi zbilja sačinjavala mnogo više od faktičke potrebštine cieloga selišta, nego bi tim nastupilo prekoračenje šumskog godišnjeg drvnog dohodka. S druge pako strane, što dio uživanja 74 selišta nesačinjava četvrtinu, \´2 selišta pol, a ´V* selišta tri četvrti od diela uživanja cieloga selišta, velika je posliedica nepravde, a evo zašto. Za cielo selište obračunana je faktička popriečna godišnja potrebština sa hm´\ a uzmimo primjerice, da se jedna ovlastenička zadi´uga od cieloga selišta sa posjedom od 100 jutara razdieli na 4 grane, te im se prema tomu i dio uživanja na 4 diela razdieli, kroz- što dobije jedna grana Oim\ dakle ni V2 kub. met. ma da i ima posjed od 25 jutara. Kad je za njeku najmanju zasebno živuću obitelj minimalno godišnja popriečna potrebština od l^ra´"" ustanovljena, te kad nije moguće manji omjer uzeti, biti će svakomu jasno, da dio uživanja diobom zadobiveni, nedosiže ni približno faktičkoj potrebi jedne ma i najmanje zasebno živuće obitelji. Neukoj svjetini neide to u glavu;"´ova bo drži, da tako, gospođa po svojo.] ćudi diele, a svakako osjeća neku nepravdu, a jošt većma, kad vidi da^onaj, koji nikad krajišku zadrugu sačinjavao nije, koji je jedino vršeć vojničke dužnosti a na temelju §. \. točke c pravo stekao, više drva dobiva ođ njega. 4 sad predjiino na §.´" 20. Ovim se §. odredjuje, kako se ima potrebština gradje po 31 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 34 <-- 34 --> PDF |
/ _- 434 —. pisivati, a izrično se oadje veli, da se tek uslied povjerenstvene pregledbe u slučaju dokazane potrebe potrebštioa drva prooadje, te onda doznači. I ako propis ovoga §. imade izvjestan smjer, ipak se kod izvedenja istog dolazi do osvjedočenja, da neodgovara onoj zadaći, na što smjera; jer je u praksi sasvim drugačije, ma se išlo i na to, da se potrebnikom drvo dade pod uvjet, da ga imadu samo ii označenu svrhu upotrebiti. Tico je potrebnik? U praksi dokazano je, da je u prvom redu potrebnik onaj, koji je po predcih, a u dosta slučajeva i svojom krivnjom došao do toga stupnja, da mu je nemoguće doznačeno drvo posjeći, a još manje izraditi i u opredieljenu svrhu upotrebiti. Tako je u stvari, a to mogu dokazati mnogim! slučajevi kod vodjene iztrage u mojoj praksi; obratno pako imao sam izkustva, da zadruga sa valjanimi članovi, koja i radne i vozne snage i materijalne snage ima, te koja bi dobiveno drvo kad tad koristno za povećanje i poboljšanje svojih sgrada upotrebila, nemože dobiti drvo za gradju za to, što nije rajtalica i raspikuća, te su joj kuća i ine zgrade u dobromu stanju. Odtud slieđi: a) da onaj, koji nije kadar upotrebiti drvo, mora ga sbog oskudice hlieba hoćeš nećeš prodati, o čemu sam dovoljno iz prakse osvjedočen. Istina je, da se §. 22. naputka A) ovoga zakona može u ovomu slučaju upotrebiti, ali kakva korist odtud, kad se prava svrha promaši; b) da onaj, kao što je navedeno, nemože dobiti gradju, koju bi ako ne sada, a ono bar vremenom koristno izrabiti mogao. I ovdje budi hvala vis. kn zem. vladi, da je u tom pogledu stvoren zaključak gospodarstvenog odbora petrovai-adinske imovne obćine odobrila, te su mogli i ostali pravoužitnici, kojim nije potrebština gradje popisana ili takova po povjerenstvu kao osobito nužda priznana nije, takovu dobiti uz istu cienu, a ne uz povišenu i to prema dielu selišta i odredjenom omjeru/Tim ne samo da su i onakovi pravoužitnici tu blagodat uživali, nego se je postiglo i to, da seje mogao i nuždni kvantum ogrievnih drva izdati. Poznato je, da neima odnosno, da je vrlo riedko naći stablo, koje je za gradju bez ovećeg postotka gorivnoga drveta, a odtud sliedi, da se mora građjevno drvo najprije upotrebiti, da bude nuždna kolikoća ogrievnoga drveta razpoloživa. I ovo bi se imalo kod revizije zakona od 1881. na oko uzeti, te u tom pogledu, a na temelju stečenog izkustva bolji način usvojiti. Prelazeć na §. 96. naputka C. spomenutog zakona molim, da mi se za zlo neprimi, ako koju rečem za razjasnenje, jer idem s dobre namjere. Upitni §. sa naslovom „osiguranje zaostalih pristojba´´ govori odnosno daje odredbe, kako se ima postupati kod premjere izradjenog gradjevnog drveta. Kaže se ondje, da se ima prigodom pronadjene višegradje, a za slučaj, da dotična stranka neima kod sebe novca za namirenje viška od izradjene gradje, izdati izvoznica samo na njeki dio izradjene robe, dočim se ima za pokriće premjerbenog viška odgovarajuća kolikoća robe u šumi zadr |
| ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 435 — žati i ako bi se upitna roba pokrala, da je 2a to dotični lugar odgovoran, a po slovu posljednje stavke rečenog §. odgovoran je za to i šumar. Poznato je od davna, da se je ovaj način uz naknadnu premjerbu rabio i kod prodaja na trgovce, te svakako držim, da se odredba ovoga §. odnosi i datira od onoga vremena. Svatko, komu je iole poznat posao kod odkaza pravoužitničkog pripada na drvu, zatim komu je poznato novčano stanje šumoovMtenika mora priznati: a) da seljak žalibože više puta ima svega, ali od novaca baš ni zere; h) da dotični šumar osim toga, što mora za vrieme sječnje dobe 20 do 30 hiljada metara ogrievnib drva na 5 do 6 hiljada stranaka doznačiti, ima i priličan broj cedulja za gradju provesti. Pokraj ogromnog posla, a u najgore zimno doba i najvećeg rMa i nemira, jer jedan moli, da mu se drvo premjeri, drugi opet, koji je zakasnio, moli za doznaku, trećemu je zasjelo doznačeno stablo na nedoznačeno, pa moli, da šumar izvidi, i još kod drugih 100 raznih slučajeva uz premjerbu i još pokupiti premjerbeni novac ponajviše u šumi na panju, svakako je pojmljivo, da se i kod najveće pažnje grieške podkrasti moraju. Konačno držim, da će svaki priznati, da se taj način pobiranja novca nipošto neslaže s obćim propisom pobiranja novca, i da je već skrajnje vrieme da se preinači. Usljeđ toga ima zamašnih razloga, koji se zbilja protive ovomu načinu ´odnosno dosadanjemu pobiranju premjerbenog novca, te je nam šumarom glavna zadaća težiti, da se ovaj način pobiranja premjerbenoga novca dokine. Neka mi se dozvoli spomenuti, da sara kroz upravljajući odbor petrovaradinske imovne obćine predstavku vis. kr. zemalj. vladi nedavno baš u ovom predmetu predložio, u kojoj sam sve ove momente naveo. Moj predlog ide na to, da dotični šumar kod premjerbe ubilježi svote premjerbenoga novca u svoju ručnu doznačnu knjigu i da dade stranki tako zvani platežni ualog (priredjene tiskanice), u kojemu bi imao samo ime, kućni broj i odpadajuću premjerbenu svotu označiti, a obćinskim uredom poslao bi se kod zaključka svakoga mjeseca izkaz radi pobiranja novca. Dovršujuć sa razpravom spomenutih §§. zakona od 1881. moram opet naglasiti, da sam se kako u obrazloženju tako, i u doticaju ustanova rečenoga zakona ograničio na odmjereno mi vrieme u nadi, da će se naći tko od mojih drugova, te da će popuniti ono, što nisam ja učiniti mogao. G-ornjim zakonom mnogi je §. zakona od god. 1857., a za bivšu krajinu od god. 1860. u život priveden, promjenjen ili nadopunjen; nu §. 65, odsjek 0 naknadi šumske štete ostao je netaknut." Upitni §. odredjuje, da provincijalista, kad šumski kvar učini, dvostruku odštetu platiti ima od one, koja se krajišniku odmjeri. Recimo da krajišnik i * Ovaj §. tiče se pravilnika za šumarsku službu u bivšoj c. kr. vojnoj krajini, koji za imovne obćine, koje su zakonom od god. 1881. preustrojene, više sievriedi, buduć se odmjerivanje šumskib Šteta po načelu priloga D. šum. zakona i odnosnih ustanova §. 106. naputka C. obračanati ima. - Uredm5tvo. * |
| ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 36 <-- 36 --> PDF |
^ 436 — provincljalista nčiiie jednu te ista štetu po kolikoći, kakvoći i ra:^redu vriednote, te recimo da su primjerice posjekli oba nepovlastnim načinom po 1 kub. mtr. hrastovog drveta. Petar kao krajišnik imao bi platiti odštetu zalm^ doćim bi Paval za to, što je provincijalista, morao platiti odštetu za 2 m^, ma da je doista samo zn. 1 m^ štete učinio. Prem da mi iiiesu obćenito zakoni poznati, ali rekao bi, da je ovo osamljeno, jer nemogu se u tom složiti, da ja moram platiti za nješto, što učinio nisam. Ma da i je u kašnje doba previšnjini odpisom ođredjeno, da učinjena šteta po šumoovlašteniku spada u kompetenciju kotarske oblasti, đočim nešnmoovlaštenici sudu podpađaju, ma da i je s tim učinjena razlika izmeđju gumoovlaštenika i neovlaštenika, ipak §. 65 u svoj svojoj važnosti ostaje. Zaključujuć ovo razmatranje prelazim sad na drugi dio današnje razprave, i to .-na izjednačen je računske i promet ne godine. Za ovo izjednačenje podigao sam glas još odavna, te vis. kr. zemalj, vladi predstavku učinio, da se računska i prometna godina izjednači, pa evo sad je hora, da ovo pitanje i pred Vas, štovana gospodo i drugovi iznesem, buduć ga smatram za velevažnu činjenicu. Mojim sudrugarora i stručarom u službi imovne občine bit će jamačno poznata ona poteškoća kod sastavljanja zaključka računske i prometne godine, a bit će u obće svakomu pojmljivo, da je absolutno nemognće do one tačnosti doći, da se baš na novčić račun izvede, kad jedna prometna godina obuhvaća dielove druge računske. Računska godina počiraa, kao što je poznato, sječnjom, a svršava koncem prosinca, dočim prometna godina počima ]. travnjem a svršava kocem ožujka, ma da se i roku prometne godine punim pravom prigovoriti može, na što ću se takodjer docnije osvrnuti. S vrlo malom iznimkom temelje se svi prihodi i razhodi na drvosječnoj i ogojnoj osnovi, D isto doba sastavlja se i godišnji proračun; nu ovaj glasi recimo za računsku godinu 1888., a medjutim se stavke prihoda i razhoda unašaju iz drvosjećne i ogojne osnove, prem su ove za prometnu godinu 1887/8. sastavljene. Već početkom listopada na račun ove drvosječne i ogojne osnove poslovi počimaju, te sve do konca prosinca na račun ovih osnova prihodi i razhodi dolaze u blagajnički dnevnik za računsku godinu 1887., prem tu su oni u godišnjem proračunu za računsku godinu 1888. predvidjeni. Poznato je, da ovi prihodi i razhodi nisu svake godine jednaki, a baš odtud dolazi, da se u zaključnom računu pokazuje ušteda ili prekoračenje, što u samoj stvari nije, buduć se ovo pokazuje samo s toga, što je razlika u dobi računske i prometne godine. Ja poštujem onaj račun, u kojemu se slaže novčić do novčića i u kojemu se zbiljna ušteda pokazuje, a ne prividna, kao što gore navedoh, , Mislim, da sam ovim dokazao i predočio prieku potrebu, da se računska i prometna godina izjednače, te molim, da slavna skupština sliedeću rezoluciju prihvati: „neka se vis. kr. zemalj. vlada umoli, da se kod promjene šumskoga |