DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 7     <-- 7 -->        PDF

" — 407 —


kr. nadšumar; Kollar Ivan, kr. nađšumar; Kraljević pL, žup. nadšumar; KesterSanek
Fi\ Ž., žup. nadšumar; Kozarac Josip, kr. šumar; Koroškeriji Vjekoslav,
kr. profesor; Kiseljak Vladimir, kr. profesor šumarstva; Knoblauch
Pavao, kotarski šumar; Kadić, šumarski procjenitelj kod imovne obćine; Kunz,
kotarski šumar; Laksar Dragutin, nadšumar kod imovne obćine; Lepušić Mirko,
kotarski šumar; Nanicini Dragutin, kotarski šumar; Pausa Gustav, nadšumar
kod imovne obćine; Pfister Josip, mjernik; Ptokić Makso, nadšumar kod
imovne obćine; Raćki Vatroslav, kr, vladni šumarski povjerenik; Rosipal Fr.,
šumarnik dobara nadbiskupskih; Soretić Antun, kr. žumarnik; Štriga pl. MiL,
kotarski šumar; Šeringer, šumar kaptolski; Šttg pI. kotarski šumar; Vrbanić
Mijo, kr, vladni šumarski nadzornik; Vizjak, kotarski šumar kaptolski; Trotzer
Dragutin, kotarski šumar; Zobundjija Mijo, nadšumar imovne obćine.


Od poglavarstva slob. kr. grada Zagreba pi´isustvovao je perovodja gosp.
Gjurkan.
o) Za ovjerovljenje zapisnika glavne šum. skupštine izabrani su g. nadšumar
M Prokić i g. nađšumar Mijo Zobundjija.


Družtveni predsjednik kratkim, ali zanosnim slovom zahvaljujuć se prisutnim
skupštinarom na maru i trudu, štono ga uložišc toćajcm´ trajućih ra/prava
o boljku i promicanju domaćega šumarstva, zaključi skupštinu uz burno
klicanje skupštinara; živio i živilil — Samo napried!


Drvojedka suzna — Merulius lacrimans/ Schum.


Profesor na gospodarskom i šumarskom učilištu križevackom I. Potočujak,
nnpisao je pod goi´njim naslovom u školskom izvješću spomenutog učilišta za
god. 1886/7. zanimivu razpravicu, i buđuć smo obećali, da ćemo ju u našem
družtvenom listu priobćiti, to evo sad činimo, izpustiv predgovor piščev, u komu
razlaže o zarodu drvojedke suzne u njekom dielu zavodskih, prostorija na drvu,
te 0 jalovom nastojanju, da ovu toli škodljivu gljivaču uništi razriedjenom
karbolnom kiselinom.


Nešto obćenita o gljivah.


Nauka o poznavanju tajnocvietaka u obće, a gljiva napose, razvila se je
u novije doba. Odkako je naime usavršen sitnozor, mogu biljari motriti i
prostora oku nevidljive organe nižih bilina. Počam od sredine ovoga stoljeća
upoznale su se za nekoliko decenija tajnocvietke bolje, nego gdjekoje obitelji
javnocvietaka. Sa savršenim sitnozorom odkrili su biljari i najmanje mikroskopične
organizme i njihov odnošaj naprama životnim postupkom viših bilina,
životinja i čovjeka samog. Dokazali su u zraku sjemenje gljiva, koje inače
trusom zovemo, što je temeljem porušilo nauku, koja nas je prije učila, da
nešto može postati iz ništa (generatio ae^uivoca ili spontanea); dokazalo se je




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 8     <-- 8 -->        PDF

-^ 408 —
nadalje, da taj trus pobuđjuje vrienje i gnjileiije i da se po BJemu šire priIjepčive
i kužne bolesti. Kad takov trus dođje đihanjem u pluća ili kroz
´ozlede u krv, onda mnogi prouzroči strašne boli, od kojih samo smrt osloboditi
može. Spominjemo ovdje samo bacille prouzrokujuće bedrenicu. (umavicu) i


sakagiju (sekendiju).


Nauka o organičkih okužujućih tvarih postala je od to doba predmetom
patologije, koja je uzprkos svemu napomenutomu još u povojih. Ako se ovdje
sjetimo Comma-bacilla prouzrokujućih koleru, S pir i 11a, koje su uzrokom,
da se pošalina (tjphus) povrati, pa k tomu dodamo difteriju, mnogobrojne
bolesti kože i dr., moramo sa žalošću konstatovati, da je tomu tako.


Gdjekoje truske pako, kao što su na pr. one Meruliusa, dopru u naše
zdrave inače stanove, te se tu razviju u oblike, koji nas izpod mukla uznemiruju
u našem miru, zdravlju, r^du, dapače nam na koncu i drvenu gradju
unište, ako je za dobe neopazimo, te se proti njim za vremena svimi mogućimi
sredstvi neoboružamo.


Pa ne samo u kucah, nego i vani — u šumi i u vrtovih znaju prouzročiti
slične truske silne štete. Iz jedne takove truske —´ iz jedne dakle samo stanice
razvije se staničje gljive, t. zv. mycel, koji se malo po malo provuče kroz
čitavo drvo, te mu oduzme važne sastojine i tako ga razklama, da prvom prilikom
podlegne.


Da bude i onim, koji se u obće s botanikom, a napose s tajnocvietkami
nebave, sve jasno, što ćemo prigodno o Me r uli us u napominjati, opisati ćemo
ovdje u kratko sve gljive i osvrnuti se napose na gljive klobučnice —
Hjmenomjcetae, medju koje ubrajamo i gljivu drvojedku.´^


Gljive-Fungi neimaju chlorophjlla, pa nemogu radi toga samostalno
upodabljati, nego moraju živiti kao polunametnici — saprophjth a ili pravi
nametnici — paraš i ta, primajuć organičku tvar i potrebujuć stanoviti vegetativni
organ, s kojim se mogu na podlogi učvrstiti i primati hranu. Taj njihov
vegetativni organ jest mycel, koji je obično relativno slabo razvijen tako, da
u mnogih slučajevih odgovara korieuu.


Ostali dio razvija se obično u organ za razplod.
Obzirom na oblik gljiva spomenuti nam je, da ih imade jeđnoStaničnih
jednovita okrugla ili dugoljasta lika (kvasne gljive, bakterije) i jednostaničnih,
ali uzprkos tomu razgranjenih (Mucor). Kod klobučastih gljiva je iz mnogo
hvpsa sastavljen ogromni struk (Fruchttrager) različita lika, a u podlogi živući
mycel je samo slabo razvijen pletež.
Gljive se umnažaju poglavito conidij ami,** ali imade ih i takovih, kod
kojih je dokazan razplod spajanjem (conjugatio), dapače i spolan razplod.


* Dr. Julius Wie5ner: Elemente der Organograpliie, Svstematik unđ Bioloffie der
Manzen. Wien. 1884. « t, r , .r 5


** Conidije su organi bezspolnog razploda. To su naJrae tmskc; proizvadjajuče
organizme jednake matici, koji postaju na posebnih stručkih.




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 409 —


Sve gljive dielimo na slieđećih 5 skupina: . :. ^ . . ´
I. Bakterije — Schizomycetae.
II. Kvasinovice —:- Blastomjcetae. ,. ._
: ,: . , i-
III. Sluznjace —
Myxomycetae. ; IV.
Resinaste gljive — Phycomycetae ,i , ,:
V. Prave gljive — Mycomycetae.


U ovu poslednju spada i gljiva drvojedka, kao što i sve ostale više gljive,
kod kojih se ffiyce! podpuno iz razgranjenih člankovitih končića stanica ra^cvije.


Truske postaju ili slobodnim stvaranjem stanica u mješinicab :(asci), ili se
okonče na stručcih (sterigma); koje stvaraju posebne stanice (basidiae). U prvom
slučaju zovemo truske — ascosporae, u drugorn — basidiosporae.*.


Mycomycetae se diele u; ,, ^ .


1. Ustilagineae (gribovi na žitu i dr.),
. . ^
2. Uredineae (gljive nametnice sa podpunim preradjaujem),, ,
3. Basidiomycetae (vrlo bogata obitelj,, u koju ubrajamo skoro sve gljive
sa
klobukom). . . ,
.4 . Ascomjcetae (takodjer vrlo bogata obitelj, proizvadjajuća posebne truske



ascosporaej. . . .
U basidiomjcetab nabubre vršci hypha, kojib imade u trusniku mnogo,
kao ćula (ćulasto) i postanu basidije, na kojih ,se uzdignu 2 ili više (često 4
ili 8) nježnih strucaka, koji okonče truske.


´ U plodonosnoj vrsti trušnjaka, koju liymenij (zastorak) zovemo, postane
mnogo basidija, a medj´u istimi se razvijaju jako nježni konSići mycela, t. zv.
pa´raphyse ili sočni končići.


Hymenij leži ili u trusištu ili na njemu. Poradi toga zovu se prve gljive
trbuš njače — G-asteromjcetae, a druge gljive kl obu čniee, Hymenomycetae.


Hymenij klobučnica nalazi se uviek iz vana na klobučastom trusnjaku,
kojeg čapuro m zovemo i to tako, da pokriva čitavu površinu ili samo nekoje
periferične česti karakteristično izraslog trusnjaka. Te česti su natik plojkara,
glavicam, cievim i t. d. "


Mycel je većinom končast, neznatan i skriven u podlogi; kadkada ga je
viditi prostim okom kao plojku ili uže na površini. Velike takove mycele držali
su prije za posebne gljive.


Trusnjaci su obično kao klobuk, u nekojih rodovih oblika kao koralj,
samo u najnižih oblicih je h3anenij kao tanka prevlaka iz vana. Kod PoIyporea ,
kamo i Meruliu s spada, sastoji se hymenij iz nježnih cievčica, koje se
svršavaju na dolnjoj strani klobuka kao fina mreža. Brefeld je bio prvi, koji je
dokazao (1876.) da se klobučnice ne razplodjuju spolnim načinom, kako se je
to prije držalo.


^ Razplod tih gljiva proučili su u najuovije doba poglavito de Bary,. Trecul i
Bvefeld, .. . ... ., , . .. ´,:. , ; .




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 10     <-- 10 -->        PDF

- 410 —
Velika obitelj klobučnica dieli se u sliedeće podobitelji:
Bradavičarke — Auricularineae. Hvraenij pokriva đolBJu stranu ili ćitavu
l)ovršinu trusišta (Exobasidium, Corticium, Auricularia).
GrivaSe — Clavarieae. Hymenij pokriva sasvim ili dielomice slobodne
krajeve trusišta, koji izgleda kao koralj (Olavaria).
Ježače — Hydnoae. Hyn)enij se ualazi na uzvišenih bradavkah ili sličnih
krpah na klobuku (Hjduuni).


Kupičavke — Poliporeae. Hymenij stvaraju cievčice ili na razne načine
spojeni nabori ili priečke na dolnjoj strani klobuka. (Polyporus, Tratnetes,
Boletus, Merulius, Daedalea).


Lističavke — Agaricineae. Hjmenij se nalazi na priečkah ili lamelah,
protežućih se manje više radiahio na dolnjoj strani klobuka (Agaricus, Catharellus,
Coprinus, Lactarius).


Rodno iine Merulius dobila je drvojedka po boji (kao kos), a ime vrsti
suzna — lacrimans poradi toga, što se iz steljke izlučuje suzam nalik vlaga
kao kaplje. Neima tomu više od 100 godina, što je Merulius lacrimans
poznat, tć bi reći, da ga prvobitno kod nas ni bilo nije, ali danas neima skoro
\ećega grada, gdje ga nebi našli.


Nalazište drvojedka sliMfe


Vrlo je čudnovato, da se Merulius lacrimans nije do sada još našao
nigdje u šumi niti na živućem niti na izumrlom stabalju. Nekoji autori su
držali, da je M. aureus i M. tremellcsus Schrad, istovjetan sa M, lacrimans,
ali je dokazano, da nije. M. lacrimans se razvija i uspieva samo u naših
stanovih, gospodarstvenih sgradah, brodovih, rudnicih i dragih gradjevinah, kad
god nadje u njih uvjete svojem obstanku.


Njegove truske klicaju, a rajcel se dalje razvija na tlu sa povoljnom mu
hranom, ako je vlažno i bez s\jetla, gdje zrak neima propuha.* Pojavlja se
dakle ithenito u podrumih i drugih vlažnih prostorijah, koje se nezrače i u
kojih nije propuha. U takovih prostorijah razvije se mycel i prodiruć kroz
opeke kro2 zid, digne se u gornje spratove do greda i podnica, odkuđa se razširi
po pokućstvu, ormarih i svemu, što je daskami obloženo i t d.


Pošto mu se naime hyphe spletu, postanu jake do 1 cm. debele pruge,
koje su prama kraju sve to tanje. Te pruge izadju iz puci i pukotina drva i
zida, s kojim se sljube, te brzo na sve strane rastu. Na taj način može gljiva
rasti iz podruma do prizemlja, a od ovuda u gornje spratove, te iz zida preskočiti
na drvenu gradju i pokućstvo. Ako ovdje ne nadje dovoljno vlage i
hrane, onda dovadja istu prugami iz nižih slojeva; zato se može duže vremena
uzdržati i u suhom zraku. To je takodjer uzrok, da se nadje mysel na podlogi,


* U nagem zavodu razvio se je najjaGe i najliepge kraj digestorija u ormaru,
koji Je bio 2 mjeseca zatvoren.


ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 11     <-- 11 -->        PDF

^ 411 ~


od koje može dobivati slabo hrane; iiadje se dapače i na takovoj, od koje
nemože primati ništa.


Jer je vezan na tminu, napadne grede i podnice najprvo ondje,´gdje su
iste s vlažnim 2;idom u doticaju i razvija se uviek od ozdol prama gore i iz
nutra na vanjsku površinu, a pošto nemože uspievati na suši, to ga nije moći
opaziti iz vaua na podu, dokle ne izjede daske posvema, izuzam nekoliko milimetara
debljine iz vana.


Obično se pojavlja u novijih gradjevinah; u starih ga neima nikada, izim
ako su se iste popravljale. To je dokazom, da je u stare gradjevine unesen
bilo u novom drvu, bilo orudjem, s kojim su radnici obradjivali okužena drvo,
bilo s ruševinom ili čim drugim. Da se na prikladnom mjestu razvije, dostaje,
da dodje tamo trus, a netreba da se unesu i vegetativni organi. Kao što sve
gljive, izbire si i Meruliu s podlogu, te najvoli drvo crnogorice. Akoprem se
razvija i na drugom drvu, to do danas ne ima slučaja, gdje bi se bio razvio
najprv o na hrastovini ili kojem drugom drvu zelenogorice.


U našem kemijskom laboratoriju razorio je borove daske i nekoje hrastove
podnice, dočim se je na drugih podnicah istom naselio bio. Izpod poda uvukao
se je i u spređa spomenuti ormar iz meka dzva, te se je prevukao preko svega
što je u istom bilo: preko željeza, stakla, papira i ostalog, stvoriv pri tom
ogroman trusnik, izpunjujući preko polovine šupljine u ormaru. Uz taj ormar
stajao je digestorij iz hrastovine, nu u njemu ga nenadjosmo, jer je pod njim
bila šupljina, tako da je zrak imao dovoljno pristupa. To nas potiče na mnienje,
da se je on razvio najprvo na borovini i da se je iz nje hranio, a da se je
mycel samo mekanično prevukao preko drugih predmeta. Taj pojav nas uči
nadalje, da mu hrastovina bolje odoljeva od meka drva.


Kod nas se je Merulius za vremena još opazio, a da to nije, bio bi se
sjegurno popeo kroz zid pod krov, gdje bi se bio naselio na grede i tavanice,
gdje bi bio silne štete počinio, tim više, što je na tavanu spremnica za vodu,
iz koje vode cievi po kemijskom laboratoriju, dovažajuć potrebita vodu, pa bi
bio našao dovoljno vlage. Kakova štetu može on nanieti, kada se za dobe ne
opazi, razabrati ćemo iz izvješća zdravstvenog savjetnika dr. Gratzera , koje
je podnio u bygienskom odjelu šlezkoga družtva za domaću kulturu,*


„Godine 1836/37. sagradjena je u Antonijevoj ulici Frankel-ova bolnica, u
koju prvih godina nisu smeštali bolestnike, nego su u njoj držali vunu. Za tri
godine opažen je u čitavoj kući Merulius lacrimans tako, daje već harao
u vratih, prozorih i gredah — da iste opeke bile su već dielomice sprhnule.
Gradjevni savjetnik Zah n je imao zgradu popraviti. On je mjesto zemlje uzeo
za punjenje prah od ugljevja, a grede i podnice je namazao. Uzprkos tomu
pojavio se je za dvie godine Meruliu s opet i počeo se je tako naglo razvijati,
da su htjeli bolnicu porušiti i — jer to sredstva utemeljiteljeva dopuštahu
— novu podignuti. To ipak ne učiniše, nego pozvaše gradjevnog nad-


Dr. H. E. Gdppert. — Dr. Th. Poleck. Der Haussch>yamm Bresslau 1885, Str, 9




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 12     <-- 12 -->        PDF

^ 412 —


savjetnika Buttel a iz Meklenburga, koji je bio tamo spasio od đrvojedke
kakovih 30 sgrada, sagi-adjenih na cretištnu tlu, te mu povjeriše popravak
bolnice. On je povjereni mu posao i sbilja uspješno obavio: isolovao je sve
drvo u kući, položiv ga na kovne ploče, a sve grede je okatranio i za zidanje
mjesto vapna rabio cement. Od 1847. godine nije se više pojavio Merulius ,
ali oba popravka stajala su kakovih 20.000 talira — svotu skoro, koju je
prvobitna gradnja bolnice stajala."


Popravak našeg kemijskog laboratorija stajao je do 35o for. Istina je,
da je taj trošak nešto malo nerazmjeran, jer su samo dvie sobe okužene bile,
ali mi smo se držali izkustva, da se krparijami samimi neda zlo u korienu ugušiti,
pak smo nastojali, da ga uništimo temeljitim popravkom.


Razvoj.


Kao kod svih gljiva, razlikujemo i kod đrvojedke dvie razvojne dobe: II
prvoj dobi razvija se samo mycel, primajuć mnogo hrane i upođabljajuć istu,
a u drugoj razvija se na mjcelu trusnik, kojemu je jedina zadaća — razplod.


Mycel se sastoji iz nježnih končića (hyphe) tanke tjenice. Vršak pojedine
hyphe je nabubrio, te je izpunjen nešto gušćom tekućinom, Hyphe narastu
0 0002—0.007 milimetara velike i razprostranjuju se kao tanki koncići kroz
drvo kao najnježnija tkanina. Kašnje se razgrane i prepletu na pukotinuh i
povrMnah drva, ali samo na strani od svjetla okrenutoj,, u raznih oblicih, nu
najradje se spletu kao koža ili krpe nekoliko centimetara debele i do 1 metar
i više velike. Te krpe su samo mjestimice sa svojom podlogom u savezu tako,
da se mogu lako odkinuti.


Pisac ovoga je motrio nekoje hyphe pod sitnozorom, te je našao, da ih
imade´ zrakastih i koncentričnih. Jedne i druge spletu se tako, da su plutasta
pogleda, a dadu se na suhom i na svjetlu čuvati.


Mycel je obično biel kao snieg, a na istom imade hypha bez boje, koje
malo po malo boju mienjaju, tako da postaju žutkaste, ljubičaste i t. d.


U dobi razploda izlazi mycel na svjetlo, gdje ima dosta zraka i razvije
na svojoj površini trusnik: sniežna mu masa postane mjestimice gušća i kraća,
te se malo uzvije. Tako postanu okrugle, koturaste, polukrugljaste, poluelipsoidične
ili čašaste sočne blazinice, koje se kašnje na rubu uzdignu. Sve dosada
gladka površina počne se u raznih smjerovih nabirati i dobije mrežast pogled.
Tom prigodom se mienja i boja; postane, kako spomenusmo ružičasta —
grimizno-crvena i napokon cimetasto-smedja. Ovu posliednju boju dobije po
truskah, koje se u neizmjernom broju razviju.


Razvoj trusnika pada obično u ljeto i to, ako i ne uvjek, počam od svibnja
do kolovoza.
Na hymeniju imade smedja tekućina kao biser-rosa, istu nalazimo gdjekada
i na svežčićih mycela i u prutovih.
Trusište se sastoji iz trovrstnog staničja: u najgornjem uzdižu se hyphe
osovite, bubreć na kraju ćulasto (kijački) i .puneć se plasmom. Pojedine, jače




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 13     <-- 13 -->        PDF

´ — 413 —


razvijene stanice hjplia prerastu druge susjedne i razviju 4 tanke petlje, a na
o\ih trusnike, koji proizvadjaju po jednu trusku siičnu izsjeku kruglje do 0-01
mm. dugačku i 0 OOG mm. široku. Truske odskaču osobitom silom iz trusnika
na sve strane, a jer su osobito lake, razna^a je i najmanja pi^omaja u zraku.


Kao što silna plodovitost, tako je i ovaj pojav uzrokom, da se gljiva jako
širi, a tim je pogibeljnija, što jedna jedina truska može proizvesti mjceltrusnik, samo kada dođje u razvoju joj povoljne ođnoi^aje. Kada su se truske
razvile, hymenij je svoje obavio, nu gljiva ne izumire, jer mycel raste u svojem
elementu i dalje.


D j e 1 0 V a 11 j e.


a) Na drvo.


Motrimo li drvo, koje je gljiva napala, opaziti ćemo, da je obično vlažno
i na površini i iz nutra, a da ostane kada ga razori smedje, dapače crno,
izpuca, bude laglje i tako trulo, da ga je moći medju prsti lako sdrobiti. Pod
sitnozorom motreno takovo drvo pokazuje nam, da su najprvo napadnute staniciciepaca
i da su susjedne traclieide izpunjene hjpbami. Pojedine hyphe prodiru
kroz puci stanica pikmatica iz jedne stanice u drugu, ili probiju naprosto tinje,
da iz jedne predju u drugu.


U sasvim suhu drvu u kojem je gljiva izumrla, ne nalazimo nikakovih
bypha, premda po boji i sastavu drva možemo zaključiti, đa^su liyphe bile, ali
da ih je nestalo ~ da su se raztvorile. -


Kao što na mycelu, nalazimo i u koncih, što no se razvrieže u drvu,
posebnu tekućinu, koja troši tinje stanica; nu tim trošenjem razprostire se ta
tekućina i dalje, te napada i takove stanice, u kojih hypha ni bilo nije.


Ne obaziruć se na to, da motrimo po M e r u 1 i u s u rsztrošeno drvo
znamo danas, da on živi bez dvojbe na račun svoje podloge, kao što i drugi
nametnici.


Gljive uzrokuju, kako je poznato, raztvorbu organičke tvari, te se razvijaju
u njoj ili u njezinih proizvodih. Jedne uspievaju samo na stanovitih
živućih organizmih ili u njih, druge se nasele na mrtve gnjileće, a treće na
nepromienjene česti izumrlih organičkih tvari. Medju ove poslednje spada gljiva
drvojedka, koja se ne nalazi, kako spreda spomenusmo — vani u šumi. Ona se
naseli na zdravo drvo — najradje i najprvo na drvo četinjača, koje u velike
za gradju rabimo, čim nadje i druge uvjete za razvoj: dosta vlage bez svjetla
i propuha.


Kako i kojom izlučenom tvari drveninu razklimlje, raztopi i upodablja,


nije još poznato. Profesor dr. Th. Poleck i apotekar Thiimmel* iztraživali


su mu sastojine i kemijsku narav, nastojeć da pronadju organičke spojeve, koji


služe za raztvaranje i topljenje, te napokon za upodabljanje celulose drva —


* Dr. H. R. Goppert. — Dr, Th. Poleck, Der Hausscb^amm. Str. 21. i dr.


ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 414 — ´ ´
ali im to ne podje za rukom. Odkucla drvojedki neugodna dulia, koju njuh u
okuženih prostorijah osjeća prije, nego što se gljiva na površinu pomoli nije
takođjer poznato.


Nu ipak se dade njezino djelovanje donekle raztamačiti: Merulius
oduzimlje podlogi najprije rudne sastojine, koje su niu za razvoj potrebite ;
time razklimlje drvo tako, da se kašnje lagije raztvara. Ali buđuć da ima u
gljivi mnogo dušika, masti i drugih ugljičnih spojeva, te fosforne kiseline i
kalija — sve stvari, kojih ne ima mnogo u drvu crnogorice, to ona troši mnogo
drvenine, đočim ju na nepoznati nam još način promieni i onda neposredno
asimiluje. Pa čim je u drvu više fosforne kisehne, kalija i dušika, time će se
gljiva ljepše i brže razvijati


Analizujemo li drvo posječeno u zimi, kada vegetacija miruje i drvo posječeno
u doba, kada sokovi najbolje kolaju (u proljeću), naći ćemo, da je u
zimskom drvu 5 puta manje kalija, 8 puta manje fosforne kiseline i manje
dušika nego u drvu u proljeću posječenu.


Sva je dakle prilika, da će se Merul ius prije razvijati na drvu u proljeću
posječenu, ako na nj dospiju truske, jer će naći podlogu povoljniju za klicanje,
odnosno obilno hrane.


Da se 0 tom uvjeri gore spomenuti Poleck i Thtimmel, pokušali su
gojiti truske na zimskom i proljetnom drvu.
Ta drva analizovana su, te je u njihovu pepelu pronadjeno: (Vidi skrižaljku
na str. 14.)
Zimsko drvo, na kojem su posijali truske, ostalo je indiferentno, jer nisu
ni na njem ni u njem našli ni klicajućih truska ni mycela.


Sasvim obratno dogodilo se je sa proljetnim drvom, na koje su takođjer
uz iste uvjete i okolnosti posijali trus: na njemu se je razvio liep lepezast
myeel Meruliusa, čira je dokazano, da samo u soku posječeno drvo
daje dobru podlogu za klicanje i dalnji razvoj gljive drvojedke.


b) Na čovjeka.


Pošto se Merulius razvija samo na mjestih, do kojih svaki dan nemožemo,
osjeti ga prije njuh nego ga zamjeti oko. —U svih prostorijah, u kojih
se razvija, ili u kojih se je već dobrano razvio, osjećamo tuhljivu žestoku duhu
uslied hlapivih tvari, koje nam još nisu točno poznate. Te hlapive tvari i truske,
kojih je silesija u zraku, gdje se on razvija^ okuže zrak tako, da je nezdrav:
uslied toga poboljevaju ljudi u takovih prostorijah u velike. Uz to se bolest
pogoržuje u vlažnih prostorijah i u podzemnih stanovih poradi nečistoće. Već
sama ogavna duha prouzroči glavobolju, vrtoglavicu i nervoznost, a trus je
uzrokom mnogim bolestim: kada se nasjedne na nježne sluznice dušnika, onda
ga draži i može biti povodom upali sluznica u ustijuh i u jednjaku, a kada se
proguta može prouzročiti tjfoznu neprobav.


Okružni liečnik u Darkehmenu u Pruskoj dr Ungefug priobćuje jedan
slučaj, kako je oboljela čitava obitelj nekog učitelja u Wikischkenu u iztočnoj




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 415 —


Pruskoj.* OQ veli: „Dne 26. srpnja potraži učitelj B. Iječnicku pomoć za 9-godišnjega
sina; 5. kolovoza prijavi, da mu je obolio drugi 16-godišnji sin, a
poslie toga oboliše mu do 15. kolovoza po redu 14-godišnji i 7-godišnji sin i
napokon žena — svi uz sasvim nalične pojave bolesti, koji su kod najprvo
oboljelog djeteta imali sumnjiv tyfozan značaj, Bolesl je počela kod svih bolestnika
uz sljedeće pojave: nisu imali volje za jesti, žedjali su, dobili vrućinu, bili
su zatvoreni i kašljali su. Prvi bolestnik je dobio takovu vrućinu, da je buncao
(bulaznio) i postao nagluh.


Bor Pinus silvestris
U 100 dielova Čistog pepela nadjeno Je;


Zdravo drvo posj®´ Zdravo drvo posjeceno
u zimi čeno u prolj.


Postotci pepela kod 110" sušene tvari
0-19% 0-22%


U vodi raztopljive sastojine pepela
7-8970 24-09%


Natrijev cblorid Na Cl
0-14 011


Kalijev sulfat K2 SD4 —
5-97 6-07


Natrijev sulfat Nas SO4
0-59


Kalijev karbonat K2 GOs . -.
W6Q


Natrijev karbonat Nas CO3
2-B4


Tapnikov fosfat Ca3 P2 Os
1-19 9-53


"y"ajpnikov karbonat; Ca C Os
73-28 47´07


Magnezijev karbonat IVIg C 03- 11;61 8-50


3-50 6*31


Zeljezov kis Pea O3


Manganov: ox5^duloxyd Mm O4
0-64 1-02
SM 8-46


Kremikova kiselina


Svilji sa,stpjina 99-98 99 97


Kalija K * .
2-67 11-57


0-70 5-85


Fosforne kiselice P O4


Za potanjom iztragom za uzrok bolesti izpade, da bolestnici nisu niti u
selu niti u okružju bili u doticaju s kakvimi bolestnici i da u čitavom okružju
nisu vladale nikakove priljepčive bolesti, a niti voda niti hrana bolestnika nije
mogla biti uzrokom bolesti.


Ali liecnik osjeti u školskoj sobi, gdje su djeca u praznicih spavala, neugodnu
truhlu duhu. Tu istu duhu osjeti i u učiteljevih sobah, te se je odmah
domislio, da tu mora da vegetira Me r u li us. I sbilja nadjoše ga svuda bujno
rastućeg; na stienah za pokućstvom, pod podovi i u ormaru. Na predložcih,
knjigah, pisankah i t. d. bila je debela naslaga crvenkasto-žute prašine, koja se
je pod´sitnozorom kao trus drvojedke pokazala. Dapače još na 22. kolovoza
našlo se je tog trusa u sluzi i izkašljanih hrašcih u bolestnika 5. kolovoza


*) Vierteljahrssckrift fur gerichtliche Međicin und offentlicbes SanitStsweseu von
Dr. H. Eulenberg Neue Folge Bd. XXyn . 1B87.




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 416 .—
oboljelih. Kada su odstranjivali podove, našla se je silna vegetacija Meruliusa,te
je i pri tom poslu jedan radnik obolio." ; ´
Sličan slučaj zabilježen je u Hufeland-ovom dnevniku;^- Tamo opisuje


Jahn jedan slučaj u Gtistrowa. Oboljela je naime jedna žena sa troje djece i
kašnje još 2 stolarska naučnika, koja su odstranjivala pod i prašeću se gljivu.
Žena sa djecom je za nekoliko mjeseci ozdravila, ali oba djetića su umrla.
Čudnovato se je kod njih razvijala bolest: glavobolja, težko gatanje i nagluhoća.
Slične slučajeve opisuje i dr. Koettnitz, a koliko imade slučajeva, gdje
su bez Iječničke pomoći poginuli ljudi od bolesti, koje je prouzročio M eru li us


— tko bi to znao?- Bilo bi vrlo zanimivo iztraživati, da li možda nije
Merulius uzrok mnogoj difteriji. Nemoguće to nije, pošto imade u čovječjem
tielu fosforne kiseline, kalija, dosta vlage i tmine bez promahe zraka, a to su
razvoj trasa podpomagajuće okolnosti.
Kemijski sastav.


Sve do sada kemijskim načinom iztražene gljive karakterizuje to, što su
bogate na dušičnatih tvarih i fosforno-kiselih solib, imenito na kalijevih fosfatih.
Radi toga im je brži ili laganiji razvoj ovisan o množim dušika i fosforne kiseline
u podlogi. Kako je to sa drugimi gljivami, tako je" i sa gljivom Merulius.
U njoj nalazimo istu množinu dušičnatih tvari i mašće, a još više kalijevih
fosfata. .


U pepelu mjcela i u njegovih trusnicih našla se je množina fosfornih
kiselina i kalija, a u ovom poslednjem, uz nešto sulfata i chlorida, skoro 75 7o
fosforno-kiseiog kalija, kojega može samo iz drva dobiti. Pošto ima u njem
izim toga mnogo dušika (-i.O^/o)^ kojeg iz već upodobljenih tvari izvlači, to je
u tom razmjera i trošenje drva.


Kemijska iztraživanja profesora Polecka i ljekarnika Thtimmela**
pokazaše sliedeće:


U Meruli usu je, kao što i u svili drugih gljivah, mnogo vode. Kod
raznih pokusa izgubio je mycel sa trusnici sušenjem kod 110^C. 47-9>, ,60%
i G8-4´7o vode. Ali ima ga i sa još više vode. Dušika ima u njem, kako netom
spomenusmo, 4*0 postotaka; dakle spada na gljive bogate na dušiku.. Mašćom,
koja se sastoji poglavito iz gljcerida, nadmašuje sve gljive, samo ne glavicu
precrvenu (Claviceps purpurea), jer im^de kod IIC^C. sušen


f ,. . , ; Merulius lacrimans 13*08^/o masti


; Claviceps purpurea do SS-OO^^ „
dočim. nekoje druge gljive imaju pod istimi odnošaji:


Sirnjaja — Boletus edulis Buli . . . . . , , 1 95% masti


Pečurka prava — Psalliota campestris Fr; . . 2 35% ,,


Smrčak — Morchella esculenta Linn. ... . 2*407,^ I


Rujnica — Lactarius deliciosus Fr. . ,. . . 6"7i% „


* Hufeiands-Journtil der praktischen HeUkuude. Juni 1826.
** Der Haiisscliwamm Goppert-Folieck str. 15. i d.


ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— Uf —


u gljivi drvojedki dokazane su još nekoje kiseline, jedna gorka tvar


tragovi jednog alkaloida.
U pepelu su našli: kalij, natrij, vapnik, magnezij, željezo, mangan, chlor,.
sumpornu kiselinu, fosfornu kiselinu, ugljičnu i kreraikovu kiselinu. Sliedeća
skrižiiljka pokazuje te rezultate:


Pepeo od Meiulius iacvimans


Od mycela Od mjcela


Od 0´5q


gljiv.beztrus-gljive s gor


met. veli


njaka*) uzet nje strane na


kog trus


iz tmine izpod svjetlu sa


njaka


poda, vlaknat trusnjaci


Postotoci pepela kod IIO^^C sušena 6´S3Vo 8-327o 9-66V0


U vodi raztoplji^e sastojine pepela 17-40% 79-4070 88-6070


KalijeT chiorid K Cl .-1,97 9*36 3-27


Natrijev chiorid Na Cl 0*45 2´S9 3-03


Kalijer sulfat Iv2 S04- ..-..-.,.. 1047 17-85 5-72


Kalijev karbonat K2 CO:t 1-59 1-89


Kalijev silikat K4 Si O4 2-58


EalijcT fosfat Fe-i T2 OH 4-61 45*65 74-69


YapnikoY fosfat Ca-* P2 0^ 2416 6-68


Željezo? fosfat Ka POs 50´31 7-88


Tapnikov karbonat Ca CO3 3-90 1^21 0 62


Magnezijev karbonat Mg CO3 3-11 1-29 trag


Zeljc´zov kis Fe2 0:) 4-04


Manganov os.yduloxyd Mns O4 trag 0-13 trag


Kremikova kiselina 53 2-70 4 05


Srih sastojiua -... IO-44 99 31 97-31


Kalija K 4U68 46-56


Fosforne kiseline PO4 29-23 33-47


Ako prispodobimo sovom skrižaljkom pepeo nekojih drugih gljiva obzirom
na pepeo, kalij i fosfornu kiselinu, opažamo sliedeći zanimivi razmjer:


U 100 dielova ima
1!
Pepela
Vo
! Kalija
7o
Fosforne%
kis.
Sirnjaja -.
Pečurka
Smr(^´ak ..- . ^
Mvcel drvojedke bez trusnjaka
Mjcel drvojedke sa trusnjakom
Trusnjak drvojedke
6-09
5-30
9-72
6-33
8-32
9-66
4J-1
38 0
42 1
´ 8 2
40-7
46-5
26-9
11-0
50-5
48-5
29*2
. 33-5


* Sporocarpij; t. J. mycel bez hyplia, žto se. uzdižu u, myoelu, đa proizveđu
trus. ´
3 0




ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 418 -
Fztuk.


Iza kako smo opisali razvoj i vegetaciju Meruliusa neće biti s gorega,
ako ovdje još u kratko napomenemo, kojim načinom ga se možemo riešiti.
Svatko, tko je ovu našu razpravicu pozorno pročitao, biti će se uvjerio, da se
Merulius razvija iz truska i iz svježoga mjcela na prikladnoj podlogi i u
dostatnoj vlagi, gdje ne ima svietla ni zrak pristupa. Ako dakle dodje životan
mycel u prostorije, u kojih vladaju spomenuti odnošaji, onda će se početi dalje
razvijati, te će preći i na susjedno drvo.


: Kada se inđi upotrebljuje za gradnju jedan put već od Meruliusa
okuženo drvo, onda će se on opet razviti, makar mi drvo strugali ili tesali,
jer u drvu samom nalazeće se hyphe ne poginu, bilo drvo na zraku koliko
mu drago.^ Razumieva se samo po sebi, da će se Meruliu s razviti samo u
spomenutih odnošajih.


Zato je prvo pravilo za one, koji grade kuće, da nikada ne rabe
drvo iz kuća, u kojih je bio Merulius, ni za nove gradnje ni za
popravke. Sa drvom iz šume ili novom gradjom naslaganom na kupove na
prozračnih mjestih neće se nikada Merulius uvući.


U našem kemijskom laboratoriju nije se pojavio kroz 2 godine na onih
mjestih, koja su bila polivena karbolnom kiselinom, nu da li se ipak nebi bio
kašnje i tamo razvio — o tom ne možemo za sada ništa reći! Zato će biti
najbolje, da sve jedan put okuženo drvo — izgledalo ono i zdravjo


— izgorimo. Time ćemo uništiti i truske, ako ih na drvu imade.
Kako prije napomenusmo, razvijaju se truske na miliarde tako, da pospu
sve predmete u prostorijah, u kojih se razvijaju, a pošto su veoma lake, može
je i najslabija promaha raznašati. One na prikladnih mjestih klicaju, pa će biti
dužnost graditelja, da im neda podloge, na kojoj će se moći razvijati.


Mi smo već spređa spomenuli, da je zimsko drvo za klicanje truska indiferentno.
S toga rabimo za nove gradjevine u zimi sječeno
drvo, pa i ovo sasma suho i pazimo, da nam se ne uvuku truske
iz okuženih sgrađa.


I ruševina iz sgrada od Merulius a okuženih je pogibeljna za nove
gradjevine, ako ju u ove navažamo. Zato se ruševina ne smije rabiti za nove
sgrade, izim da smo ju iztražili, pa se sjegurno osvjedočili, da u njoj ne ima
ni traga Merulius u. Izim toga je ruševina iz starih sgrada po zdravlje
škodljiva. Dr. Emmerich u Lipskora je dokazao,´^* da je ruševina iz starih
sgrada, kojom se izpunjuje tlo pod podom, puna gnjilećih životinjskih i bilinskih
odpadaka. U njoj, veli on, legu se zdravlju škodljive gljive i s njom se
naseli u nove kuće odurna gamad. Nadalje veli, da u prirodi ne ima tla, koje
bi bilo tako dušičnatimi organičkim! tvarmi i njihovim! raztvorbami onesnaženo,
kao što je zemlja izpod poda u naših stanovih.


* Schauđer. Ueber đen Hausscb^amm. Inaugural-Dissertation.
´^* ZeitBchrift fur Biologie v. Pettenkofer u, Yoit. 1882. Str. 253.


ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 419 —


Zato je najbolje, da se šupljine izpod poda izpune gruhom od coaksa, u
kojem ne ima prašine, ili izžarenim ili grijanim pieskom itđ,


Izim toga nastojati je svakom graditelju i o tom, da u podrumih bude
propuh i dosta svjetla, i da ne dodje u nutra voda. U sve kuće ne j-majuće
na vlažnu tlu podruma lako će se uvući Merulius.


Sve spomenute okolnosti u kratko svedene glasiti će dakle: Paziti nam
je na to, da ne dodju u nove građjevine ni bjphe gljive, ni mycel, ni okuženo
drvo, a kada bi i došle, uzprkos svim oprezom, da ne nadju prikladne
podloge za razvoj i da su prostorije svjetle i zračne.*


Preostaje nam još u kratko promotriti, kako da odstranimo gljivu, kada
nam se je već u kuću uvukla.


Iz spreda navedenog ćemo na ovo pitanje lako odgovoriti.


Najprvo ćemo odstraniti sve napadnuto drvo i zidove, te ukloniti sve,
što razvoj gljive pomaže. Okužene zidove ćemo izsjeći doklegod se mycel proteže,
pa je onda sa cementom obzidati. Nu pošto nije moguće na taj način
svaki životan mycel odstraniti, moramo prostorije prosušiti i napraviti takovu
ventilaciju, da bude dovoljan propuh.


Profesor Kružić je u našem kemijskom laboratoriju postupao ovako:


1. Odstraaio je i uništio sve okuženo, drvo: pod, tramove, dovratnike,
prag i dr.
2. Odstranio je 30 cm. duboko izpod poda naslagu zemlje, te je u dolnjoj
naslagi načinio izpod čitave sgrade kanale, kojimi prolazi zrak.
3. Izim toga je postavio osovite cievi, koje su s timi kanali u savezu,
da može zrak i tik izpod dasaka cirkulirati.
4. Zarajenio je izvadjenu zemlju sa gruhom iz coaksa (25 cm.), a na
ovaj nasipao suhi pješak. (5 cm.)
5. Predavaonicu je podio, a u laboratoriju je na opeke postavio ploče iz
cementa.
Tako je opravdana nada, da nam se gljiva dalje razvijati neće moći, jer
smo joj u laboratoriju odstranili podlogu, a u predavaonici imade pod podom
toliko suha zraka, a donekle i svjetla, da tu Merulius, koliko do sada o
njegovom razvoju znamo, vegetirati ne može.


Što se napokon tiče kemijskih sredstava: karbolne kiseline, tekUne, katrama,
petroleja i dr,, što se za uništavanje Meruliusa preporučuje, spomenuti
nam je, da još nije dokazano, da truske po njih klicavost gube
ili da se mazanjem drva u istom vegetirajuće hyphe ubiju.


* Dr. H. K. Goppert. Der Hauschwamm str. 47.