DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 7 <-- 7 --> PDF |
" — 407 — kr. nadšumar; Kollar Ivan, kr. nađšumar; Kraljević pL, žup. nadšumar; KesterSanek Fi\ Ž., žup. nadšumar; Kozarac Josip, kr. šumar; Koroškeriji Vjekoslav, kr. profesor; Kiseljak Vladimir, kr. profesor šumarstva; Knoblauch Pavao, kotarski šumar; Kadić, šumarski procjenitelj kod imovne obćine; Kunz, kotarski šumar; Laksar Dragutin, nadšumar kod imovne obćine; Lepušić Mirko, kotarski šumar; Nanicini Dragutin, kotarski šumar; Pausa Gustav, nadšumar kod imovne obćine; Pfister Josip, mjernik; Ptokić Makso, nadšumar kod imovne obćine; Raćki Vatroslav, kr, vladni šumarski povjerenik; Rosipal Fr., šumarnik dobara nadbiskupskih; Soretić Antun, kr. žumarnik; Štriga pl. MiL, kotarski šumar; Šeringer, šumar kaptolski; Šttg pI. kotarski šumar; Vrbanić Mijo, kr, vladni šumarski nadzornik; Vizjak, kotarski šumar kaptolski; Trotzer Dragutin, kotarski šumar; Zobundjija Mijo, nadšumar imovne obćine. Od poglavarstva slob. kr. grada Zagreba pi´isustvovao je perovodja gosp. Gjurkan. o) Za ovjerovljenje zapisnika glavne šum. skupštine izabrani su g. nadšumar M Prokić i g. nađšumar Mijo Zobundjija. Družtveni predsjednik kratkim, ali zanosnim slovom zahvaljujuć se prisutnim skupštinarom na maru i trudu, štono ga uložišc toćajcm´ trajućih ra/prava o boljku i promicanju domaćega šumarstva, zaključi skupštinu uz burno klicanje skupštinara; živio i živilil — Samo napried! Drvojedka suzna — Merulius lacrimans/ Schum. Profesor na gospodarskom i šumarskom učilištu križevackom I. Potočujak, nnpisao je pod goi´njim naslovom u školskom izvješću spomenutog učilišta za god. 1886/7. zanimivu razpravicu, i buđuć smo obećali, da ćemo ju u našem družtvenom listu priobćiti, to evo sad činimo, izpustiv predgovor piščev, u komu razlaže o zarodu drvojedke suzne u njekom dielu zavodskih, prostorija na drvu, te 0 jalovom nastojanju, da ovu toli škodljivu gljivaču uništi razriedjenom karbolnom kiselinom. Nešto obćenita o gljivah. Nauka o poznavanju tajnocvietaka u obće, a gljiva napose, razvila se je u novije doba. Odkako je naime usavršen sitnozor, mogu biljari motriti i prostora oku nevidljive organe nižih bilina. Počam od sredine ovoga stoljeća upoznale su se za nekoliko decenija tajnocvietke bolje, nego gdjekoje obitelji javnocvietaka. Sa savršenim sitnozorom odkrili su biljari i najmanje mikroskopične organizme i njihov odnošaj naprama životnim postupkom viših bilina, životinja i čovjeka samog. Dokazali su u zraku sjemenje gljiva, koje inače trusom zovemo, što je temeljem porušilo nauku, koja nas je prije učila, da nešto može postati iz ništa (generatio ae^uivoca ili spontanea); dokazalo se je |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 8 <-- 8 --> PDF |
-^ 408 — nadalje, da taj trus pobuđjuje vrienje i gnjileiije i da se po BJemu šire priIjepčive i kužne bolesti. Kad takov trus dođje đihanjem u pluća ili kroz ´ozlede u krv, onda mnogi prouzroči strašne boli, od kojih samo smrt osloboditi može. Spominjemo ovdje samo bacille prouzrokujuće bedrenicu. (umavicu) i sakagiju (sekendiju). Nauka o organičkih okužujućih tvarih postala je od to doba predmetom patologije, koja je uzprkos svemu napomenutomu još u povojih. Ako se ovdje sjetimo Comma-bacilla prouzrokujućih koleru, S pir i 11a, koje su uzrokom, da se pošalina (tjphus) povrati, pa k tomu dodamo difteriju, mnogobrojne bolesti kože i dr., moramo sa žalošću konstatovati, da je tomu tako. Gdjekoje truske pako, kao što su na pr. one Meruliusa, dopru u naše zdrave inače stanove, te se tu razviju u oblike, koji nas izpod mukla uznemiruju u našem miru, zdravlju, r^du, dapače nam na koncu i drvenu gradju unište, ako je za dobe neopazimo, te se proti njim za vremena svimi mogućimi sredstvi neoboružamo. Pa ne samo u kucah, nego i vani — u šumi i u vrtovih znaju prouzročiti slične truske silne štete. Iz jedne takove truske —´ iz jedne dakle samo stanice razvije se staničje gljive, t. zv. mycel, koji se malo po malo provuče kroz čitavo drvo, te mu oduzme važne sastojine i tako ga razklama, da prvom prilikom podlegne. Da bude i onim, koji se u obće s botanikom, a napose s tajnocvietkami nebave, sve jasno, što ćemo prigodno o Me r uli us u napominjati, opisati ćemo ovdje u kratko sve gljive i osvrnuti se napose na gljive klobučnice — Hjmenomjcetae, medju koje ubrajamo i gljivu drvojedku.´^ Gljive-Fungi neimaju chlorophjlla, pa nemogu radi toga samostalno upodabljati, nego moraju živiti kao polunametnici — saprophjth a ili pravi nametnici — paraš i ta, primajuć organičku tvar i potrebujuć stanoviti vegetativni organ, s kojim se mogu na podlogi učvrstiti i primati hranu. Taj njihov vegetativni organ jest mycel, koji je obično relativno slabo razvijen tako, da u mnogih slučajevih odgovara korieuu. Ostali dio razvija se obično u organ za razplod. Obzirom na oblik gljiva spomenuti nam je, da ih imade jeđnoStaničnih jednovita okrugla ili dugoljasta lika (kvasne gljive, bakterije) i jednostaničnih, ali uzprkos tomu razgranjenih (Mucor). Kod klobučastih gljiva je iz mnogo hvpsa sastavljen ogromni struk (Fruchttrager) različita lika, a u podlogi živući mycel je samo slabo razvijen pletež. Gljive se umnažaju poglavito conidij ami,** ali imade ih i takovih, kod kojih je dokazan razplod spajanjem (conjugatio), dapače i spolan razplod. * Dr. Julius Wie5ner: Elemente der Organograpliie, Svstematik unđ Bioloffie der Manzen. Wien. 1884. « t, r , .r 5 ** Conidije su organi bezspolnog razploda. To su naJrae tmskc; proizvadjajuče organizme jednake matici, koji postaju na posebnih stručkih. |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 409 — Sve gljive dielimo na slieđećih 5 skupina: . :. ^ . . ´ I. Bakterije — Schizomycetae. II. Kvasinovice —:- Blastomjcetae. ,. ._ : ,: . , i- III. Sluznjace — Myxomycetae. ; IV. Resinaste gljive — Phycomycetae ,i , ,: V. Prave gljive — Mycomycetae. U ovu poslednju spada i gljiva drvojedka, kao što i sve ostale više gljive, kod kojih se ffiyce! podpuno iz razgranjenih člankovitih končića stanica ra^cvije. Truske postaju ili slobodnim stvaranjem stanica u mješinicab :(asci), ili se okonče na stručcih (sterigma); koje stvaraju posebne stanice (basidiae). U prvom slučaju zovemo truske — ascosporae, u drugorn — basidiosporae.*. Mycomycetae se diele u; ,, ^ . 1. Ustilagineae (gribovi na žitu i dr.), . . ^ 2. Uredineae (gljive nametnice sa podpunim preradjaujem),, , 3. Basidiomycetae (vrlo bogata obitelj,, u koju ubrajamo skoro sve gljive sa klobukom). . . , .4 . Ascomjcetae (takodjer vrlo bogata obitelj, proizvadjajuća posebne truske — ascosporaej. . . . U basidiomjcetab nabubre vršci hypha, kojib imade u trusniku mnogo, kao ćula (ćulasto) i postanu basidije, na kojih ,se uzdignu 2 ili više (često 4 ili 8) nježnih strucaka, koji okonče truske. ´ U plodonosnoj vrsti trušnjaka, koju liymenij (zastorak) zovemo, postane mnogo basidija, a medj´u istimi se razvijaju jako nježni konSići mycela, t. zv. pa´raphyse ili sočni končići. Hymenij leži ili u trusištu ili na njemu. Poradi toga zovu se prve gljive trbuš njače — G-asteromjcetae, a druge gljive kl obu čniee, Hymenomycetae. Hymenij klobučnica nalazi se uviek iz vana na klobučastom trusnjaku, kojeg čapuro m zovemo i to tako, da pokriva čitavu površinu ili samo nekoje periferične česti karakteristično izraslog trusnjaka. Te česti su natik plojkara, glavicam, cievim i t. d. " Mycel je većinom končast, neznatan i skriven u podlogi; kadkada ga je viditi prostim okom kao plojku ili uže na površini. Velike takove mycele držali su prije za posebne gljive. Trusnjaci su obično kao klobuk, u nekojih rodovih oblika kao koralj, samo u najnižih oblicih je h3anenij kao tanka prevlaka iz vana. Kod PoIyporea , kamo i Meruliu s spada, sastoji se hymenij iz nježnih cievčica, koje se svršavaju na dolnjoj strani klobuka kao fina mreža. Brefeld je bio prvi, koji je dokazao (1876.) da se klobučnice ne razplodjuju spolnim načinom, kako se je to prije držalo. ^ Razplod tih gljiva proučili su u najuovije doba poglavito de Bary,. Trecul i Bvefeld, .. . ... ., , . .. ´,:. , ; . |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 410 — Velika obitelj klobučnica dieli se u sliedeće podobitelji: Bradavičarke — Auricularineae. Hvraenij pokriva đolBJu stranu ili ćitavu l)ovršinu trusišta (Exobasidium, Corticium, Auricularia). GrivaSe — Clavarieae. Hymenij pokriva sasvim ili dielomice slobodne krajeve trusišta, koji izgleda kao koralj (Olavaria). Ježače — Hydnoae. Hyn)enij se ualazi na uzvišenih bradavkah ili sličnih krpah na klobuku (Hjduuni). Kupičavke — Poliporeae. Hymenij stvaraju cievčice ili na razne načine spojeni nabori ili priečke na dolnjoj strani klobuka. (Polyporus, Tratnetes, Boletus, Merulius, Daedalea). Lističavke — Agaricineae. Hjmenij se nalazi na priečkah ili lamelah, protežućih se manje više radiahio na dolnjoj strani klobuka (Agaricus, Catharellus, Coprinus, Lactarius). Rodno iine Merulius dobila je drvojedka po boji (kao kos), a ime vrsti suzna — lacrimans poradi toga, što se iz steljke izlučuje suzam nalik vlaga kao kaplje. Neima tomu više od 100 godina, što je Merulius lacrimans poznat, tć bi reći, da ga prvobitno kod nas ni bilo nije, ali danas neima skoro \ećega grada, gdje ga nebi našli. Nalazište drvojedka sliMfe Vrlo je čudnovato, da se Merulius lacrimans nije do sada još našao nigdje u šumi niti na živućem niti na izumrlom stabalju. Nekoji autori su držali, da je M. aureus i M. tremellcsus Schrad, istovjetan sa M, lacrimans, ali je dokazano, da nije. M. lacrimans se razvija i uspieva samo u naših stanovih, gospodarstvenih sgradah, brodovih, rudnicih i dragih gradjevinah, kad god nadje u njih uvjete svojem obstanku. Njegove truske klicaju, a rajcel se dalje razvija na tlu sa povoljnom mu hranom, ako je vlažno i bez s\jetla, gdje zrak neima propuha.* Pojavlja se dakle ithenito u podrumih i drugih vlažnih prostorijah, koje se nezrače i u kojih nije propuha. U takovih prostorijah razvije se mycel i prodiruć kroz opeke kro2 zid, digne se u gornje spratove do greda i podnica, odkuđa se razširi po pokućstvu, ormarih i svemu, što je daskami obloženo i t d. Pošto mu se naime hyphe spletu, postanu jake do 1 cm. debele pruge, koje su prama kraju sve to tanje. Te pruge izadju iz puci i pukotina drva i zida, s kojim se sljube, te brzo na sve strane rastu. Na taj način može gljiva rasti iz podruma do prizemlja, a od ovuda u gornje spratove, te iz zida preskočiti na drvenu gradju i pokućstvo. Ako ovdje ne nadje dovoljno vlage i hrane, onda dovadja istu prugami iz nižih slojeva; zato se može duže vremena uzdržati i u suhom zraku. To je takodjer uzrok, da se nadje mysel na podlogi, * U nagem zavodu razvio se je najjaGe i najliepge kraj digestorija u ormaru, koji Je bio 2 mjeseca zatvoren. |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 11 <-- 11 --> PDF |
^ 411 ~ od koje može dobivati slabo hrane; iiadje se dapače i na takovoj, od koje nemože primati ništa. Jer je vezan na tminu, napadne grede i podnice najprvo ondje,´gdje su iste s vlažnim 2;idom u doticaju i razvija se uviek od ozdol prama gore i iz nutra na vanjsku površinu, a pošto nemože uspievati na suši, to ga nije moći opaziti iz vaua na podu, dokle ne izjede daske posvema, izuzam nekoliko milimetara debljine iz vana. Obično se pojavlja u novijih gradjevinah; u starih ga neima nikada, izim ako su se iste popravljale. To je dokazom, da je u stare gradjevine unesen bilo u novom drvu, bilo orudjem, s kojim su radnici obradjivali okužena drvo, bilo s ruševinom ili čim drugim. Da se na prikladnom mjestu razvije, dostaje, da dodje tamo trus, a netreba da se unesu i vegetativni organi. Kao što sve gljive, izbire si i Meruliu s podlogu, te najvoli drvo crnogorice. Akoprem se razvija i na drugom drvu, to do danas ne ima slučaja, gdje bi se bio razvio najprv o na hrastovini ili kojem drugom drvu zelenogorice. U našem kemijskom laboratoriju razorio je borove daske i nekoje hrastove podnice, dočim se je na drugih podnicah istom naselio bio. Izpod poda uvukao se je i u spređa spomenuti ormar iz meka dzva, te se je prevukao preko svega što je u istom bilo: preko željeza, stakla, papira i ostalog, stvoriv pri tom ogroman trusnik, izpunjujući preko polovine šupljine u ormaru. Uz taj ormar stajao je digestorij iz hrastovine, nu u njemu ga nenadjosmo, jer je pod njim bila šupljina, tako da je zrak imao dovoljno pristupa. To nas potiče na mnienje, da se je on razvio najprvo na borovini i da se je iz nje hranio, a da se je mycel samo mekanično prevukao preko drugih predmeta. Taj pojav nas uči nadalje, da mu hrastovina bolje odoljeva od meka drva. Kod nas se je Merulius za vremena još opazio, a da to nije, bio bi se sjegurno popeo kroz zid pod krov, gdje bi se bio naselio na grede i tavanice, gdje bi bio silne štete počinio, tim više, što je na tavanu spremnica za vodu, iz koje vode cievi po kemijskom laboratoriju, dovažajuć potrebita vodu, pa bi bio našao dovoljno vlage. Kakova štetu može on nanieti, kada se za dobe ne opazi, razabrati ćemo iz izvješća zdravstvenog savjetnika dr. Gratzera , koje je podnio u bygienskom odjelu šlezkoga družtva za domaću kulturu,* „Godine 1836/37. sagradjena je u Antonijevoj ulici Frankel-ova bolnica, u koju prvih godina nisu smeštali bolestnike, nego su u njoj držali vunu. Za tri godine opažen je u čitavoj kući Merulius lacrimans tako, daje već harao u vratih, prozorih i gredah — da iste opeke bile su već dielomice sprhnule. Gradjevni savjetnik Zah n je imao zgradu popraviti. On je mjesto zemlje uzeo za punjenje prah od ugljevja, a grede i podnice je namazao. Uzprkos tomu pojavio se je za dvie godine Meruliu s opet i počeo se je tako naglo razvijati, da su htjeli bolnicu porušiti i — jer to sredstva utemeljiteljeva dopuštahu — novu podignuti. To ipak ne učiniše, nego pozvaše gradjevnog nad- Dr. H. E. Gdppert. — Dr. Th. Poleck. Der Haussch>yamm Bresslau 1885, Str, 9 |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 12 <-- 12 --> PDF |
^ 412 — savjetnika Buttel a iz Meklenburga, koji je bio tamo spasio od đrvojedke kakovih 30 sgrada, sagi-adjenih na cretištnu tlu, te mu povjeriše popravak bolnice. On je povjereni mu posao i sbilja uspješno obavio: isolovao je sve drvo u kući, položiv ga na kovne ploče, a sve grede je okatranio i za zidanje mjesto vapna rabio cement. Od 1847. godine nije se više pojavio Merulius , ali oba popravka stajala su kakovih 20.000 talira — svotu skoro, koju je prvobitna gradnja bolnice stajala." Popravak našeg kemijskog laboratorija stajao je do 35o for. Istina je, da je taj trošak nešto malo nerazmjeran, jer su samo dvie sobe okužene bile, ali mi smo se držali izkustva, da se krparijami samimi neda zlo u korienu ugušiti, pak smo nastojali, da ga uništimo temeljitim popravkom. Razvoj. Kao kod svih gljiva, razlikujemo i kod đrvojedke dvie razvojne dobe: II prvoj dobi razvija se samo mycel, primajuć mnogo hrane i upođabljajuć istu, a u drugoj razvija se na mjcelu trusnik, kojemu je jedina zadaća — razplod. Mycel se sastoji iz nježnih končića (hyphe) tanke tjenice. Vršak pojedine hyphe je nabubrio, te je izpunjen nešto gušćom tekućinom, Hyphe narastu 0 0002—0.007 milimetara velike i razprostranjuju se kao tanki koncići kroz drvo kao najnježnija tkanina. Kašnje se razgrane i prepletu na pukotinuh i povrMnah drva, ali samo na strani od svjetla okrenutoj,, u raznih oblicih, nu najradje se spletu kao koža ili krpe nekoliko centimetara debele i do 1 metar i više velike. Te krpe su samo mjestimice sa svojom podlogom u savezu tako, da se mogu lako odkinuti. Pisac ovoga je motrio nekoje hyphe pod sitnozorom, te je našao, da ih imade´ zrakastih i koncentričnih. Jedne i druge spletu se tako, da su plutasta pogleda, a dadu se na suhom i na svjetlu čuvati. Mycel je obično biel kao snieg, a na istom imade hypha bez boje, koje malo po malo boju mienjaju, tako da postaju žutkaste, ljubičaste i t. d. U dobi razploda izlazi mycel na svjetlo, gdje ima dosta zraka i razvije na svojoj površini trusnik: sniežna mu masa postane mjestimice gušća i kraća, te se malo uzvije. Tako postanu okrugle, koturaste, polukrugljaste, poluelipsoidične ili čašaste sočne blazinice, koje se kašnje na rubu uzdignu. Sve dosada gladka površina počne se u raznih smjerovih nabirati i dobije mrežast pogled. Tom prigodom se mienja i boja; postane, kako spomenusmo ružičasta — grimizno-crvena i napokon cimetasto-smedja. Ovu posliednju boju dobije po truskah, koje se u neizmjernom broju razviju. Razvoj trusnika pada obično u ljeto i to, ako i ne uvjek, počam od svibnja do kolovoza. Na hymeniju imade smedja tekućina kao biser-rosa, istu nalazimo gdjekada i na svežčićih mycela i u prutovih. Trusište se sastoji iz trovrstnog staničja: u najgornjem uzdižu se hyphe osovite, bubreć na kraju ćulasto (kijački) i .puneć se plasmom. Pojedine, jače |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 13 <-- 13 --> PDF |
´ — 413 — razvijene stanice hjplia prerastu druge susjedne i razviju 4 tanke petlje, a na o\ih trusnike, koji proizvadjaju po jednu trusku siičnu izsjeku kruglje do 0-01 mm. dugačku i 0 OOG mm. široku. Truske odskaču osobitom silom iz trusnika na sve strane, a jer su osobito lake, razna^a je i najmanja pi^omaja u zraku. Kao što silna plodovitost, tako je i ovaj pojav uzrokom, da se gljiva jako širi, a tim je pogibeljnija, što jedna jedina truska može proizvesti mjceltrusnik, samo kada dođje u razvoju joj povoljne ođnoi^aje. Kada su se truske razvile, hymenij je svoje obavio, nu gljiva ne izumire, jer mycel raste u svojem elementu i dalje. D j e 1 0 V a 11 j e. a) Na drvo. Motrimo li drvo, koje je gljiva napala, opaziti ćemo, da je obično vlažno i na površini i iz nutra, a da ostane kada ga razori smedje, dapače crno, izpuca, bude laglje i tako trulo, da ga je moći medju prsti lako sdrobiti. Pod sitnozorom motreno takovo drvo pokazuje nam, da su najprvo napadnute staniciciepaca i da su susjedne traclieide izpunjene hjpbami. Pojedine hyphe prodiru kroz puci stanica pikmatica iz jedne stanice u drugu, ili probiju naprosto tinje, da iz jedne predju u drugu. U sasvim suhu drvu u kojem je gljiva izumrla, ne nalazimo nikakovih bypha, premda po boji i sastavu drva možemo zaključiti, đa^su liyphe bile, ali da ih je nestalo ~ da su se raztvorile. - Kao što na mycelu, nalazimo i u koncih, što no se razvrieže u drvu, posebnu tekućinu, koja troši tinje stanica; nu tim trošenjem razprostire se ta tekućina i dalje, te napada i takove stanice, u kojih hypha ni bilo nije. Ne obaziruć se na to, da motrimo po M e r u 1 i u s u rsztrošeno drvo znamo danas, da on živi bez dvojbe na račun svoje podloge, kao što i drugi nametnici. Gljive uzrokuju, kako je poznato, raztvorbu organičke tvari, te se razvijaju u njoj ili u njezinih proizvodih. Jedne uspievaju samo na stanovitih živućih organizmih ili u njih, druge se nasele na mrtve gnjileće, a treće na nepromienjene česti izumrlih organičkih tvari. Medju ove poslednje spada gljiva drvojedka, koja se ne nalazi, kako spreda spomenusmo — vani u šumi. Ona se naseli na zdravo drvo — najradje i najprvo na drvo četinjača, koje u velike za gradju rabimo, čim nadje i druge uvjete za razvoj: dosta vlage bez svjetla i propuha. Kako i kojom izlučenom tvari drveninu razklimlje, raztopi i upodablja, nije još poznato. Profesor dr. Th. Poleck i apotekar Thiimmel* iztraživali su mu sastojine i kemijsku narav, nastojeć da pronadju organičke spojeve, koji služe za raztvaranje i topljenje, te napokon za upodabljanje celulose drva — * Dr. H. R. Goppert. — Dr, Th. Poleck, Der Hausscb^amm. Str. 21. i dr. |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 414 — ´ ´ ali im to ne podje za rukom. Odkucla drvojedki neugodna dulia, koju njuh u okuženih prostorijah osjeća prije, nego što se gljiva na površinu pomoli nije takođjer poznato. Nu ipak se dade njezino djelovanje donekle raztamačiti: Merulius oduzimlje podlogi najprije rudne sastojine, koje su niu za razvoj potrebite ; time razklimlje drvo tako, da se kašnje lagije raztvara. Ali buđuć da ima u gljivi mnogo dušika, masti i drugih ugljičnih spojeva, te fosforne kiseline i kalija — sve stvari, kojih ne ima mnogo u drvu crnogorice, to ona troši mnogo drvenine, đočim ju na nepoznati nam još način promieni i onda neposredno asimiluje. Pa čim je u drvu više fosforne kisehne, kalija i dušika, time će se gljiva ljepše i brže razvijati Analizujemo li drvo posječeno u zimi, kada vegetacija miruje i drvo posječeno u doba, kada sokovi najbolje kolaju (u proljeću), naći ćemo, da je u zimskom drvu 5 puta manje kalija, 8 puta manje fosforne kiseline i manje dušika nego u drvu u proljeću posječenu. Sva je dakle prilika, da će se Merul ius prije razvijati na drvu u proljeću posječenu, ako na nj dospiju truske, jer će naći podlogu povoljniju za klicanje, odnosno obilno hrane. Da se 0 tom uvjeri gore spomenuti Poleck i Thtimmel, pokušali su gojiti truske na zimskom i proljetnom drvu. Ta drva analizovana su, te je u njihovu pepelu pronadjeno: (Vidi skrižaljku na str. 14.) Zimsko drvo, na kojem su posijali truske, ostalo je indiferentno, jer nisu ni na njem ni u njem našli ni klicajućih truska ni mycela. Sasvim obratno dogodilo se je sa proljetnim drvom, na koje su takođjer uz iste uvjete i okolnosti posijali trus: na njemu se je razvio liep lepezast myeel Meruliusa, čira je dokazano, da samo u soku posječeno drvo daje dobru podlogu za klicanje i dalnji razvoj gljive drvojedke. b) Na čovjeka. Pošto se Merulius razvija samo na mjestih, do kojih svaki dan nemožemo, osjeti ga prije njuh nego ga zamjeti oko. —U svih prostorijah, u kojih se razvija, ili u kojih se je već dobrano razvio, osjećamo tuhljivu žestoku duhu uslied hlapivih tvari, koje nam još nisu točno poznate. Te hlapive tvari i truske, kojih je silesija u zraku, gdje se on razvija^ okuže zrak tako, da je nezdrav: uslied toga poboljevaju ljudi u takovih prostorijah u velike. Uz to se bolest pogoržuje u vlažnih prostorijah i u podzemnih stanovih poradi nečistoće. Već sama ogavna duha prouzroči glavobolju, vrtoglavicu i nervoznost, a trus je uzrokom mnogim bolestim: kada se nasjedne na nježne sluznice dušnika, onda ga draži i može biti povodom upali sluznica u ustijuh i u jednjaku, a kada se proguta može prouzročiti tjfoznu neprobav. Okružni liečnik u Darkehmenu u Pruskoj dr Ungefug priobćuje jedan slučaj, kako je oboljela čitava obitelj nekog učitelja u Wikischkenu u iztočnoj |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 415 — Pruskoj.* OQ veli: „Dne 26. srpnja potraži učitelj B. Iječnicku pomoć za 9-godišnjega sina; 5. kolovoza prijavi, da mu je obolio drugi 16-godišnji sin, a poslie toga oboliše mu do 15. kolovoza po redu 14-godišnji i 7-godišnji sin i napokon žena — svi uz sasvim nalične pojave bolesti, koji su kod najprvo oboljelog djeteta imali sumnjiv tyfozan značaj, Bolesl je počela kod svih bolestnika uz sljedeće pojave: nisu imali volje za jesti, žedjali su, dobili vrućinu, bili su zatvoreni i kašljali su. Prvi bolestnik je dobio takovu vrućinu, da je buncao (bulaznio) i postao nagluh. Bor Pinus silvestris U 100 dielova Čistog pepela nadjeno Je; Zdravo drvo posj®´ Zdravo drvo posjeceno u zimi čeno u prolj. Postotci pepela kod 110" sušene tvari 0-19% 0-22% U vodi raztopljive sastojine pepela 7-8970 24-09% Natrijev cblorid Na Cl 0-14 011 Kalijev sulfat K2 SD4 — 5-97 6-07 Natrijev sulfat Nas SO4 0-59 Kalijev karbonat K2 GOs . -. W6Q Natrijev karbonat Nas CO3 2-B4 Tapnikov fosfat Ca3 P2 Os 1-19 9-53 "y"ajpnikov karbonat; Ca C Os 73-28 47´07 Magnezijev karbonat IVIg C 03- 11;61 8-50 3-50 6*31 Zeljezov kis Pea O3 Manganov: ox5^duloxyd Mm O4 0-64 1-02 SM 8-46 Kremikova kiselina Svilji sa,stpjina 99-98 99 97 Kalija K * . 2-67 11-57 0-70 5-85 Fosforne kiselice P O4 Za potanjom iztragom za uzrok bolesti izpade, da bolestnici nisu niti u selu niti u okružju bili u doticaju s kakvimi bolestnici i da u čitavom okružju nisu vladale nikakove priljepčive bolesti, a niti voda niti hrana bolestnika nije mogla biti uzrokom bolesti. Ali liecnik osjeti u školskoj sobi, gdje su djeca u praznicih spavala, neugodnu truhlu duhu. Tu istu duhu osjeti i u učiteljevih sobah, te se je odmah domislio, da tu mora da vegetira Me r u li us. I sbilja nadjoše ga svuda bujno rastućeg; na stienah za pokućstvom, pod podovi i u ormaru. Na predložcih, knjigah, pisankah i t. d. bila je debela naslaga crvenkasto-žute prašine, koja se je pod´sitnozorom kao trus drvojedke pokazala. Dapače još na 22. kolovoza našlo se je tog trusa u sluzi i izkašljanih hrašcih u bolestnika 5. kolovoza *) Vierteljahrssckrift fur gerichtliche Međicin und offentlicbes SanitStsweseu von Dr. H. Eulenberg Neue Folge Bd. XXyn . 1B87. |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 416 .— oboljelih. Kada su odstranjivali podove, našla se je silna vegetacija Meruliusa,te je i pri tom poslu jedan radnik obolio." ; ´ Sličan slučaj zabilježen je u Hufeland-ovom dnevniku;^- Tamo opisuje Jahn jedan slučaj u Gtistrowa. Oboljela je naime jedna žena sa troje djece i kašnje još 2 stolarska naučnika, koja su odstranjivala pod i prašeću se gljivu. Žena sa djecom je za nekoliko mjeseci ozdravila, ali oba djetića su umrla. Čudnovato se je kod njih razvijala bolest: glavobolja, težko gatanje i nagluhoća. Slične slučajeve opisuje i dr. Koettnitz, a koliko imade slučajeva, gdje su bez Iječničke pomoći poginuli ljudi od bolesti, koje je prouzročio M eru li us — tko bi to znao?- Bilo bi vrlo zanimivo iztraživati, da li možda nije Merulius uzrok mnogoj difteriji. Nemoguće to nije, pošto imade u čovječjem tielu fosforne kiseline, kalija, dosta vlage i tmine bez promahe zraka, a to su razvoj trasa podpomagajuće okolnosti. Kemijski sastav. Sve do sada kemijskim načinom iztražene gljive karakterizuje to, što su bogate na dušičnatih tvarih i fosforno-kiselih solib, imenito na kalijevih fosfatih. Radi toga im je brži ili laganiji razvoj ovisan o množim dušika i fosforne kiseline u podlogi. Kako je to sa drugimi gljivami, tako je" i sa gljivom Merulius. U njoj nalazimo istu množinu dušičnatih tvari i mašće, a još više kalijevih fosfata. . U pepelu mjcela i u njegovih trusnicih našla se je množina fosfornih kiselina i kalija, a u ovom poslednjem, uz nešto sulfata i chlorida, skoro 75 7o fosforno-kiseiog kalija, kojega može samo iz drva dobiti. Pošto ima u njem izim toga mnogo dušika (-i.O^/o)^ kojeg iz već upodobljenih tvari izvlači, to je u tom razmjera i trošenje drva. Kemijska iztraživanja profesora Polecka i ljekarnika Thtimmela** pokazaše sliedeće: U Meruli usu je, kao što i u svili drugih gljivah, mnogo vode. Kod raznih pokusa izgubio je mycel sa trusnici sušenjem kod 110^C. 47-9>, ,60% i G8-4´7o vode. Ali ima ga i sa još više vode. Dušika ima u njem, kako netom spomenusmo, 4*0 postotaka; dakle spada na gljive bogate na dušiku.. Mašćom, koja se sastoji poglavito iz gljcerida, nadmašuje sve gljive, samo ne glavicu precrvenu (Claviceps purpurea), jer im^de kod IIC^C. sušen f ,. . , ; Merulius lacrimans 13*08^/o masti ; Claviceps purpurea do SS-OO^^ „ dočim. nekoje druge gljive imaju pod istimi odnošaji: Sirnjaja — Boletus edulis Buli . . . . . , , 1 95% masti Pečurka prava — Psalliota campestris Fr; . . 2 35% ,, Smrčak — Morchella esculenta Linn. ... . 2*407,^ I Rujnica — Lactarius deliciosus Fr. . ,. . . 6"7i% „ * Hufeiands-Journtil der praktischen HeUkuude. Juni 1826. ** Der Haiisscliwamm Goppert-Folieck str. 15. i d. |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— Uf — u gljivi drvojedki dokazane su još nekoje kiseline, jedna gorka tvar tragovi jednog alkaloida. U pepelu su našli: kalij, natrij, vapnik, magnezij, željezo, mangan, chlor,. sumpornu kiselinu, fosfornu kiselinu, ugljičnu i kreraikovu kiselinu. Sliedeća skrižiiljka pokazuje te rezultate: Pepeo od Meiulius iacvimans Od mycela Od mjcela Od 0´5q gljiv.beztrus-gljive s gor met. veli njaka*) uzet nje strane na kog trus iz tmine izpod svjetlu sa njaka poda, vlaknat trusnjaci Postotoci pepela kod IIO^^C sušena 6´S3Vo 8-327o 9-66V0 U vodi raztoplji^e sastojine pepela 17-40% 79-4070 88-6070 KalijeT chiorid K Cl .-1,97 9*36 3-27 Natrijev chiorid Na Cl 0*45 2´S9 3-03 Kalijer sulfat Iv2 S04- ..-..-.,.. 1047 17-85 5-72 Kalijev karbonat K2 CO:t 1-59 1-89 Kalijev silikat K4 Si O4 2-58 EalijcT fosfat Fe-i T2 OH 4-61 45*65 74-69 YapnikoY fosfat Ca-* P2 0^ 2416 6-68 Željezo? fosfat Ka POs 50´31 7-88 Tapnikov karbonat Ca CO3 3-90 1^21 0 62 Magnezijev karbonat Mg CO3 3-11 1-29 trag Zeljc´zov kis Fe2 0:) 4-04 Manganov os.yduloxyd Mns O4 trag 0-13 trag Kremikova kiselina 53 2-70 4 05 Srih sastojiua -... IO-44 99 31 97-31 Kalija K 4U68 46-56 Fosforne kiseline PO4 29-23 33-47 Ako prispodobimo sovom skrižaljkom pepeo nekojih drugih gljiva obzirom na pepeo, kalij i fosfornu kiselinu, opažamo sliedeći zanimivi razmjer: U 100 dielova ima 1! Pepela Vo ! Kalija 7o Fosforne% kis. Sirnjaja -. Pečurka Smr(^´ak ..- . ^ Mvcel drvojedke bez trusnjaka Mjcel drvojedke sa trusnjakom Trusnjak drvojedke 6-09 5-30 9-72 6-33 8-32 9-66 4J-1 38 0 42 1 ´ 8 2 40-7 46-5 26-9 11-0 50-5 48-5 29*2 . 33-5 * Sporocarpij; t. J. mycel bez hyplia, žto se. uzdižu u, myoelu, đa proizveđu trus. ´ 3 0 |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 418 - Fztuk. Iza kako smo opisali razvoj i vegetaciju Meruliusa neće biti s gorega, ako ovdje još u kratko napomenemo, kojim načinom ga se možemo riešiti. Svatko, tko je ovu našu razpravicu pozorno pročitao, biti će se uvjerio, da se Merulius razvija iz truska i iz svježoga mjcela na prikladnoj podlogi i u dostatnoj vlagi, gdje ne ima svietla ni zrak pristupa. Ako dakle dodje životan mycel u prostorije, u kojih vladaju spomenuti odnošaji, onda će se početi dalje razvijati, te će preći i na susjedno drvo. : Kada se inđi upotrebljuje za gradnju jedan put već od Meruliusa okuženo drvo, onda će se on opet razviti, makar mi drvo strugali ili tesali, jer u drvu samom nalazeće se hyphe ne poginu, bilo drvo na zraku koliko mu drago.^ Razumieva se samo po sebi, da će se Meruliu s razviti samo u spomenutih odnošajih. Zato je prvo pravilo za one, koji grade kuće, da nikada ne rabe drvo iz kuća, u kojih je bio Merulius, ni za nove gradnje ni za popravke. Sa drvom iz šume ili novom gradjom naslaganom na kupove na prozračnih mjestih neće se nikada Merulius uvući. U našem kemijskom laboratoriju nije se pojavio kroz 2 godine na onih mjestih, koja su bila polivena karbolnom kiselinom, nu da li se ipak nebi bio kašnje i tamo razvio — o tom ne možemo za sada ništa reći! Zato će biti najbolje, da sve jedan put okuženo drvo — izgledalo ono i zdravjo — izgorimo. Time ćemo uništiti i truske, ako ih na drvu imade. Kako prije napomenusmo, razvijaju se truske na miliarde tako, da pospu sve predmete u prostorijah, u kojih se razvijaju, a pošto su veoma lake, može je i najslabija promaha raznašati. One na prikladnih mjestih klicaju, pa će biti dužnost graditelja, da im neda podloge, na kojoj će se moći razvijati. Mi smo već spređa spomenuli, da je zimsko drvo za klicanje truska indiferentno. S toga rabimo za nove gradjevine u zimi sječeno drvo, pa i ovo sasma suho i pazimo, da nam se ne uvuku truske iz okuženih sgrađa. I ruševina iz sgrada od Merulius a okuženih je pogibeljna za nove gradjevine, ako ju u ove navažamo. Zato se ruševina ne smije rabiti za nove sgrade, izim da smo ju iztražili, pa se sjegurno osvjedočili, da u njoj ne ima ni traga Merulius u. Izim toga je ruševina iz starih sgrada po zdravlje škodljiva. Dr. Emmerich u Lipskora je dokazao,´^* da je ruševina iz starih sgrada, kojom se izpunjuje tlo pod podom, puna gnjilećih životinjskih i bilinskih odpadaka. U njoj, veli on, legu se zdravlju škodljive gljive i s njom se naseli u nove kuće odurna gamad. Nadalje veli, da u prirodi ne ima tla, koje bi bilo tako dušičnatimi organičkim! tvarmi i njihovim! raztvorbami onesnaženo, kao što je zemlja izpod poda u naših stanovih. * Schauđer. Ueber đen Hausscb^amm. Inaugural-Dissertation. ´^* ZeitBchrift fur Biologie v. Pettenkofer u, Yoit. 1882. Str. 253. |
ŠUMARSKI LIST 10/1887 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 419 — Zato je najbolje, da se šupljine izpod poda izpune gruhom od coaksa, u kojem ne ima prašine, ili izžarenim ili grijanim pieskom itđ, Izim toga nastojati je svakom graditelju i o tom, da u podrumih bude propuh i dosta svjetla, i da ne dodje u nutra voda. U sve kuće ne j-majuće na vlažnu tlu podruma lako će se uvući Merulius. Sve spomenute okolnosti u kratko svedene glasiti će dakle: Paziti nam je na to, da ne dodju u nove građjevine ni bjphe gljive, ni mycel, ni okuženo drvo, a kada bi i došle, uzprkos svim oprezom, da ne nadju prikladne podloge za razvoj i da su prostorije svjetle i zračne.* Preostaje nam još u kratko promotriti, kako da odstranimo gljivu, kada nam se je već u kuću uvukla. Iz spreda navedenog ćemo na ovo pitanje lako odgovoriti. Najprvo ćemo odstraniti sve napadnuto drvo i zidove, te ukloniti sve, što razvoj gljive pomaže. Okužene zidove ćemo izsjeći doklegod se mycel proteže, pa je onda sa cementom obzidati. Nu pošto nije moguće na taj način svaki životan mycel odstraniti, moramo prostorije prosušiti i napraviti takovu ventilaciju, da bude dovoljan propuh. Profesor Kružić je u našem kemijskom laboratoriju postupao ovako: 1. Odstraaio je i uništio sve okuženo, drvo: pod, tramove, dovratnike, prag i dr. 2. Odstranio je 30 cm. duboko izpod poda naslagu zemlje, te je u dolnjoj naslagi načinio izpod čitave sgrade kanale, kojimi prolazi zrak. 3. Izim toga je postavio osovite cievi, koje su s timi kanali u savezu, da može zrak i tik izpod dasaka cirkulirati. 4. Zarajenio je izvadjenu zemlju sa gruhom iz coaksa (25 cm.), a na ovaj nasipao suhi pješak. (5 cm.) 5. Predavaonicu je podio, a u laboratoriju je na opeke postavio ploče iz cementa. Tako je opravdana nada, da nam se gljiva dalje razvijati neće moći, jer smo joj u laboratoriju odstranili podlogu, a u predavaonici imade pod podom toliko suha zraka, a donekle i svjetla, da tu Merulius, koliko do sada o njegovom razvoju znamo, vegetirati ne može. Što se napokon tiče kemijskih sredstava: karbolne kiseline, tekUne, katrama, petroleja i dr,, što se za uništavanje Meruliusa preporučuje, spomenuti nam je, da još nije dokazano, da truske po njih klicavost gube ili da se mazanjem drva u istom vegetirajuće hyphe ubiju. * Dr. H. K. Goppert. Der Hauschwamm str. 47. |