DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 18 <-- 18 --> PDF |
^ 466^ — vrllnami, narod, koji još nije okužen raekoputnom zapadnom kulturom, ne može se tako lahko izroditi. Tom pojavu treba drugdje uzrok tražiti. Korien tome zlu nalazimo baš u razlrešenosti šumskog posjeda, odnosno u tome, što u broju lagarskog osoblja nije pogodjen pravi razmjer prema veličini posjeda. Drugimi riećmi: mi sveudilj malo lugara imamo. Po § 97. naputka C. k zakonu od 11. srpnja 188L dužan je lugar svoj srez svaki dan barem jedanput obići. Ova ustanova naputka je plemenita, jer se njom lugarsko osoblje sili na što revniju službu i čuvanje povjerenog mu sreza, ali žalibože za naše odnošaje mnogo ne vriedi, jer se vršiti ne može. Ja bih volio viditi toga lugara, koji bi prednavedeni revir „Nebljušku goru" ili ^Kalčića vrh", svaki dan obigrati mogao, koji bi uz to još i eventualne štetočince od kvara odvraćao, u svaku kotlinu, gdje bi sjekiru čuo, zavirio i t.d. A nije to samo kod ta dva revira slučaj, nego kod svih 44. Sa jedne nadležne strane dalo se našoj upravi razumjeti, da se lugarsko osoblje ne mora baš strogo gornje ustanove držati, nego neka svoja službena obhađjanja tako udesiti nastoji, da većinu svoje pažnje na one šumske prediele obratiti uzmogne, koji su navali puka najviše izvrženi. Ovo je zaista liep i piemetiit savjet. Naša je uprava takodjer već odavno na tu misao došla, a naši su je lugari još prije, nego što je uprava na to i pomišljati mogla, već praktično izvadjali — ta svaki od njili zna i bez nas, gdje ga najviše tišti. Iz izkustva znam, da ima lugara, ko;i su već preko pol godine namješteni, pa u šumu koja nije na udarcu, za cielo to vrieme još ui zavirili nisu, a osvjedočili smo se, da i ostali skoro izključivo samo eksponirane prediele obilaze. Pa kraj svega toga raste broj odpuštenih lugara sveudilj. A tako i mora da bude. Velika navala puka, raztrešenost te dužina nadzornog objekta, a odtud proiztičuća pogi beljna i naporna služba, mora imati za posljedicu zanemarenje službene dužnosti. A uzme li se uz sve to u obzir i neznatna plaća, koju ti ljudi beru, to je zaista čudo, da postotak odpuštenih lugara do sada još i veći nije. Možda će se tko naći pa nam prigovoriti, da je ovo uzimanje lugai-a u zaštitu neopravdano, jer ako je lugar zaista pošten čovjek, to će se radje zahvaliti, nego pustiti, da mu se odpustom sramota nanese. No ni taj prigovor nehi nas potresti mogao u naših nazorih. Koliko ima činovnika, dakle naobrazbom oplemenjenih ljudi, u svim branžama prostrane naše raonarkije, koji bi se dosljednu tome zahvaliti morali? Neka se navede branja, koja se podičiti može, da joj je djelovanje osoblja absolutnim uspjehom krunisano? To Je prirodjena slaba strana svakoga čovjeka, da ustraje na onom mjestu, gdje mu je lakše živjeti, dok mu do nokata ne dogori. Ima doduše i iznimaka, ali te nazivamo „karakterima^ a ti se svaki dan ne rađjaju, U ostalom na takav mogući prigovor možemo odvratili, da smo i takovili lugara imali i da njihov broj obzirom na sadanji status 17% i^tiaša. |