DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 23 <-- 23 --> PDF |
, , ^ , — 471 — sa malim ili skoro nikakvim prirastom ostavlja; to bi mogli raSuriom točno ustanoviti i godinu kada će ovaj narod onu svoju: ,Jadna Liko što si dočekala" — i na šume uporabiti moći. Ta fatalna godina mogla bi blizu biti, ali pustimo ju na miru, jer bi se i nam reći moglo: nemo in patria propbeta — da bog da, da bi tako bilo. Eto dakle to je budućnost nažeg šumskog gospodarstva. Budućnost imovne obćine kao takove nije toliko ugrožena, ona će moći vremenom iz Plješivice više od milijuna forintih sgrnuti i u zajedničku maticu uložiti, upravni joj aparat neće zapeti — ali će izgubiti onaj značaj ta institucija, koji joj zakon namienjuje, jer šuma — šuma biti neće. Iste neugrožuje samo raztrešenost posjeda, nego i sama uprava svojom nerazložnom štednjom na čuvarskom osoblju, a u najvećoj mjeri sam narod svojim naglim umnažanjem i baš vandalskim haranjem. Ovo su te tri rak rane, koje pođgrizaju napredak naših šuma i koje im obstanku priete Sto se raztrešenosti šuma tiče, tu se već neda ništa pomoći, na kakovo aronđiranje ni misliti ne smjerno. Ali iz iste proiztičuće zle posljedice mogle bi se još lahko izbjeći povišenjem lugarskog osoblja. Ne treba bo zaboraviti, da je uz obću narodnu svjest čuvarsko osoblje "svrsishodno u službi izobražavano i strogo na svoje dužnosti upućivano, prvi stup čuvanja šuma. Ovo stoji još u našoj ruci, ovom bi dakle zahtjevu lahko udovoljiti mogli. Ali tim nam je teže dignuti u narodu svjest za čuvanje i štednju šuma; tu smo mi šumari nemoćni. Pa sve da i to možemo, morali bi se ali zapanjiti pred nesmiljenim, rekao bih naravnim zakonom narodne ekonomije, zakonom o populaciji, iz kojeg proizlazi, da ni sama svjest narodna puno ne vriedi, gdje proizvodnja ne može koraka držati s rastenjem pučanstva. Neću ovdje razpravljati o zakonu o populaciji i o s istim u savezu stojećem zakonu o padanju zemljištnoga prihoda, kako bi to narodno-gospodarstvena narav tih predmeta zahtjevala, nego samo toliko, u koliko se i šumarstva tiču. Umnažanje puka u naših krajevih imalo je za posljedicu u prvom redu razširenje poljskog gospodarstva, jer je obće poznata stvar, da proizvodnja dobara za zemljištnog posjeda i uz najsavršenije melioracije svoju granicu ima. To razširenje polja moglo je ovdje jedino na račun šume biti, a tako i jest — ta veliki dio današnjih oranica i livada bio je još prije nedavnog vremena šumom. Ima mnogo ljudi, koji još i danas pamte, da se za vrieme granice morala „pod robotu^ šuma krčiti. A i danas se često đogadja, da se šuma u polje pretvoriti smjera, što najbolje dokazuju silne usurpacije šumskog zemljišta. Ovo je naravni rezultat našeg narodno-gospodarstvenog stanja. Ta krčenja i usurpacije moraju dapače godimice sve češće i češće se sbivati i potrajati će sve dotle, dokle toj tendenciji širenja poljskog gospodarstva „absoiutno šumsko tlo" put ne zakrči. Dalje sa rastućim pučanstvom raste i kvantum potreba, tražnja namirnica biva sve veća, jer je više konzumenata. Ovom zakonu podleže i namirnice, koje |