DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1887 str. 25     <-- 25 -->        PDF

~ 473 —


varilazile bi i najsmjelije sile. 0 takovoj kolonizaciji poveo sam jednom prilikom
rieč sa 6ovjem od upliva^ čovjekom koji je na daleko poznat sa svoje energije
i narodno-gospodarstvenog umovanja, pa ni da čuje o tome sto. Pa kad on
tako, nepreostaje ino, nego čekati, dok pučanstvo samo usljed nepovoljnih
životnih uslova, siromaštva, neusahne na onaj naravni ra^, koji mu je opredielila
ograničenost produktivnog prostora. Po riečili tog veleuglednog muža rekao
bi čovjek, da je to vrieme već i nastupilo, ta kad ličko-krbavska županija ne
može već ni pravog momka za soldata dati, to su sumnjivi znakovi.


Nu mi šumari uemožemo ni na to mnogo dati, jer dok se pučanstvo na
ovaj način na svoj naravni nivo svede, dotle će šumi uz ovakove odnošaje, kakovi
danas vladaju, davno odiiivoniti.


Što nam je dakle raditi, da makar usporimo nazadak šuma, ako ga već
posvema odkloniti nemožemo?


Uz povišenje lugarskog osoblja morala bi se sustavno dizati obća i gospodarska
naobi´azba puka, jer će samo tako moći narod doći do gospodarske
sviesti. Naše pučke škole, svjećenici u crkvi, oblasti prigodom obćenja s pukom,
inteligeneija, u kratko, sve što predviđja kukavno stanje, koje bi nastupiio
uništenjem šuma, imalo bi u svakoj sgodi narod podučavati i drastičnimi primjeri
predočiti mu žalostnu budućnost Od ovoga se većem uspjehu nadamo, nego
od podpora, što ih njeke oblasti pojedincem kao nagradu za dizanje i čuvanje
vlastitih gajeva, pružaju.


Nama zaista nije jasno, kako je moguće nagradjivati na
obći račun ljude najsebičnije, ljude koji, dok svoj osobni
imetak povisuju, obći 2 atiru.


Ovo smo u stanjn dokazati podatcima iz naših kaznenih registara. Ti ljudi
isto tako navaljuju na šumu i haraju je . kao i ostali, dapače još više. Nu
uzmimo, da ta tvrdnja ne stoji. Zar bi onda te nagrade opravdane bile ? Ne, i
opet ne. Gajevi, koji se sada oko kuća zelene, nisu zasadjeni i podignuti od
sadanjih im gospodara, to su zasluge njihovih otaca. A nagradjivati nehajno
potomstvo za zasluge predaka, ne samo da nije opravdano, nego je i ubitačno.
Ovo je moje nemjerodavno mnienje i do tih nagrada ne držim ništa, jer im je
uspjeh više nego problematičan.


Strožija uporaba šumarskog i disciplinarnog zakona po pozvanih oblastih
bila bi takođjer veoma dobar uztuk kradjam i pustošenju šuma. Narodu bo,
neizobraženom i neupućenom, ništa neimponuje bolje od strogosti zakona. Brz
razpravni postupak i osjetljiva neodgodjena kazna nebi svoj cilj promašila. Ali
dosađanji postupak oblasti ne može nam uliti nadu, da će u tom pogledu bolje
biti. Samo ću jedan slučaj navesti, iz kojeg će se moći nviditi, da političkim
oblastim nije baš mnogo stalo do našeg jadikovanja.


Visoka kr. zemaljska vlada izdala je početkom ove godine naredbu, kojom
se naredjujej da se pilari, kod čijih bi se pila kriomčarena roba zatekla, izvanredno
strogo kazne, dapače da im se u opetovanih siučajevih i samo pilenje