DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 10     <-- 10 -->        PDF

10


Upliv svjetla na rast drveća.


Svjetlo nije drugo, nego objektivni razlog, s kojega vidimo usljeđ naravnih
svojstva zdravog oka ugledane predmete. U pogledu svjetla razlikujemo svjetleća
se i tamna tjelesa. Prva su izvorom svjetla sama po sebi kao na
pr. sunce i oganj; potonja se pako opažaju razsvjetljena tim, što primaju svjetlo
od prvih i što ga djelomice odbijaju. Od ovih potonjih razlikujemo prozirna i
neprozirna tjelesa; prva propuštaju primljeno svjetlo, đočim druga ne.


Svjetlo se osobitom hitrinom razprostranjuje, te provaljuje jednim časkom
put od 312.000 kilomet. tako, da ono put od sunca do zemlje za S´/* časa, a
od mjeseca do zemlje za nješto više od jednog časka provali.


Mimoilazeć postojeće teorije o svjetlu osobito oue dvie glede emanatie
= emissie i drugu glede vibrati = undulatie, od kojih je prvoj začetnik Newton
(1678.) i u 19. stoljeću nasljednik Lapla^^e, Biot i BrewRter, a drugoj, te i sadanjoj
začetnik Hujgheus (1690.) a nasljednik u 18. stolje<5u Euler, Young,
Franenhofer, Fresnel, Ampere, Poisson, Neumann i dr., prosudjivati ću samo
upliv svjetla na vegetaciju i rast drveća, usljed kojeg se u zelenih djelovih bilja
i rašća ugljičnina raztvara, a kisik odlučuje.


Najvažnije vrelo svjetla za zemlju je sunce.


Malo je biljka, koje u tmini vegetiraju, a to su samo nerazvijene, kao
što su gribovi, i zato je upliv svjetla obćenito poznat, da on uvjetuje u bilju i
rašću lučbenu djelatnost i upriličuje upodobu tvari u obće, a napose raztvorbu
i slučenine pojedinih unutarnjih čestica u bilju i rašću.


Na šum. tlu podpunog obrasta osim na njemu nahodećih se porastlina nenalazimo
inog bilja izim mahovine; na tlu pako nepodpunog sklopa, čim više
svjetlo do istog dopirali može, naći ćemo na istom raznog bilja i to zato, što
za svoj razvitak bilje i rašće stanovitu množinu svjetla, potrebuje i jer samo
stanovita množina svjetla razvitak i napredovanje raznog bilja uvjetuje.


U granicah maximuma i minimuma množina svjetla, što ga razno bilje po
svoj razvitak i obstanak bezuštrbiio podnositi može, leži upliv svjetla, koji više
ili manje bujnu vegetaciju istog pospješuje, dosljedno i veći ili manji prirast o
uplivu svjetla zavisi.


Kao što patuljasto bilje stanovitu množinu svjetla za svoje napredovanje
razmjerno potrebuje, tako isto treba i šum. đrvljad svjetla za svoj pođpun razvitak;
buduć znamo, da stanovito bilje uspjeva samo pod sjenom hladovitih
dubrava, drugo opet na otvorenih položinah, u proređjenih i prebornih porasthnah,
gdje osobito na pieskovitoj stojbini buja borovnica, kojoj vriesak rado mah preotiralje;
stabla pako na rubu porastline uvjek su u svom razvijanju naprednija
od ostahh, a to sve dokazuje, da ova naša opažanja zavise od upliva svjetla.


Promatranjem drvljadi, koja u obće naše šume sačinjavaju, ima takovib,
koja svjetlo i takovih, koja sjenu ljube, t. j , drvljad, koja veliku množinu svjetla
podnosi, pače istu za svoje napredovanje, u velikoj mjeri neobhodno potrebuje,