DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 10 <-- 10 --> PDF |
10 Upliv svjetla na rast drveća. Svjetlo nije drugo, nego objektivni razlog, s kojega vidimo usljeđ naravnih svojstva zdravog oka ugledane predmete. U pogledu svjetla razlikujemo svjetleća se i tamna tjelesa. Prva su izvorom svjetla sama po sebi kao na pr. sunce i oganj; potonja se pako opažaju razsvjetljena tim, što primaju svjetlo od prvih i što ga djelomice odbijaju. Od ovih potonjih razlikujemo prozirna i neprozirna tjelesa; prva propuštaju primljeno svjetlo, đočim druga ne. Svjetlo se osobitom hitrinom razprostranjuje, te provaljuje jednim časkom put od 312.000 kilomet. tako, da ono put od sunca do zemlje za S´/* časa, a od mjeseca do zemlje za nješto više od jednog časka provali. Mimoilazeć postojeće teorije o svjetlu osobito oue dvie glede emanatie = emissie i drugu glede vibrati = undulatie, od kojih je prvoj začetnik Newton (1678.) i u 19. stoljeću nasljednik Lapla^^e, Biot i BrewRter, a drugoj, te i sadanjoj začetnik Hujgheus (1690.) a nasljednik u 18. stolje<5u Euler, Young, Franenhofer, Fresnel, Ampere, Poisson, Neumann i dr., prosudjivati ću samo upliv svjetla na vegetaciju i rast drveća, usljed kojeg se u zelenih djelovih bilja i rašća ugljičnina raztvara, a kisik odlučuje. Najvažnije vrelo svjetla za zemlju je sunce. Malo je biljka, koje u tmini vegetiraju, a to su samo nerazvijene, kao što su gribovi, i zato je upliv svjetla obćenito poznat, da on uvjetuje u bilju i rašću lučbenu djelatnost i upriličuje upodobu tvari u obće, a napose raztvorbu i slučenine pojedinih unutarnjih čestica u bilju i rašću. Na šum. tlu podpunog obrasta osim na njemu nahodećih se porastlina nenalazimo inog bilja izim mahovine; na tlu pako nepodpunog sklopa, čim više svjetlo do istog dopirali može, naći ćemo na istom raznog bilja i to zato, što za svoj razvitak bilje i rašće stanovitu množinu svjetla, potrebuje i jer samo stanovita množina svjetla razvitak i napredovanje raznog bilja uvjetuje. U granicah maximuma i minimuma množina svjetla, što ga razno bilje po svoj razvitak i obstanak bezuštrbiio podnositi može, leži upliv svjetla, koji više ili manje bujnu vegetaciju istog pospješuje, dosljedno i veći ili manji prirast o uplivu svjetla zavisi. Kao što patuljasto bilje stanovitu množinu svjetla za svoje napredovanje razmjerno potrebuje, tako isto treba i šum. đrvljad svjetla za svoj pođpun razvitak; buduć znamo, da stanovito bilje uspjeva samo pod sjenom hladovitih dubrava, drugo opet na otvorenih položinah, u proređjenih i prebornih porasthnah, gdje osobito na pieskovitoj stojbini buja borovnica, kojoj vriesak rado mah preotiralje; stabla pako na rubu porastline uvjek su u svom razvijanju naprednija od ostahh, a to sve dokazuje, da ova naša opažanja zavise od upliva svjetla. Promatranjem drvljadi, koja u obće naše šume sačinjavaju, ima takovib, koja svjetlo i takovih, koja sjenu ljube, t. j , drvljad, koja veliku množinu svjetla podnosi, pače istu za svoje napredovanje, u velikoj mjeri neobhodno potrebuje, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 11 <-- 11 --> PDF |
-" 11 =-. i drvljađ , koja bez uštrba svoga razvitka i života manju množinu svjetla potrebuje. K svjetlo Ijubećim vrstim brojimo iraenito hrast, brezu i bor (neosvrčuć se na pojedine suvrsti njihove i upliv potičući od geographičkoR ira položaja i visine nad morem); zatim ariS, johu, jasiku i ivu; k onoj drvljadi, koja sjena ili zasjenu ljubi, ubrajamo: bukvu, omoriku i jelu, zatim grab, lipu, jasen, javor i briest. Svjetlo ljubi osobito hrast, breza i bor, dočim ga manje treba bukva, omorika i jela, dočim ariš i grab ljube jedno i drugo. Promatraniem s jedne strane hrasta, breze i bora, a s druge strane bukve, omorike i jele kao vrsti drveća, koje sačinjavaju naše šume, to su jim prirodjene vlastitosti te, da se prve u pogledu svojih naravnih zahtjeva sudaraju i raedju sobno podupiraju kao i potonje vrsti, docira se medjusobno u pogledu upliva svjetla razlikuju. Ovo ćemo razjasnili tim, što svjetlo Ijubeće vrsti, imenito hrast, breza i bor već od svoje mladosti ne samo da izdašniji upliv svjetla podnose, nego ga pače i zabtjevaju, jer inače u mladosti zahire i u brzo pod izdašnom zasjenom nginu. Zato takove vrsti uspjevaju na prosto otvorenoj stojbini, u gorovitom položaju na južnih i zapadnih obroncih, nu sbog pomanjkanjzaštite mogu laglje podnieti veću promjenu temperature, sušu, žegu, te velik stupanj vlnge i studen. Svim ovim zahtjevom odgovara imenito hrast i breza, koji se razprostiru k sjeveru i iztoku dalje, nego li bukva, a u tako istom odnošaju stoji i bor prama omoriki i jeli. Hrast, breza i bor podnose visji stupanj izsušenja tla i ljube rahlije tlo, koje se brže izsušuje; pače breza i bor uspjeva još i na suhoj pjeskulji. Ove vrsti vrlo se razgranjuju, te su uplivu svjetla više izvržene, a usljed toga ponestaje jim dolnjih grana, buduć uginu radi zasjene od bujno razvijajućih se gornjih grana sbog prikrate uplivanja svjetla. Iz istog razloga jest i listinac takovog drveća redji, jer mno^i prama unutarnosti krošnje nahodeći se pupoljci nisu toli uplivu svjetla izloženi i zato se isti razvijaju u kratke i na skoro izčezavajuće mladice, ili se pače ti pupoljci niti nerazviju. Čiste hrastove, brezove i borove porastline n starosti često su prozračne, buduć stabla, koja bijahu od podpunog upliva svjetla zaštićena, nisu se toli razvijala, kao druga, a tim su bila sve manje uplivu svjetla izvržena, jer ih ostala stabla nadkriliše i zastiraše. Takova stabla malo po malo uginu. (Razširenje korenja i žilja u nerazmjeru prema razgranjenju samog stabla ovu činjenicu povisuje.) Ove vrsti drveća samo u porastlinah s valjanim sklopom vitko uzrastu (golostubo) i to bilo pojedince, bilo u skupu i to zato, što su jim vrhovi izravnom uplivu svjetla izvrženi, a tim se sve više u vis razvijaju, dočim jim niže u zasjeni se nahodeće mladice uginju, dapače niti nerazviju. Izvrgne li se pako ovakovo golostubo stablo sa svojom naravnom slabom krošnjom na prostomu stanju, to mu se sva spavajuća oka usljed posvemašnog upliva svjetla na brzo razviju, te se takovo stablo postranimi izbojci čbunjasto |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 12 <-- 12 --> PDF |
-^ 12 naraste i u daljnjem uzrastu visine zapinje, buduć upliv svjetla nije ograničen lih samo na vrh stabla, nego i na svu njeg-ovii površinu, PromatramT) li pako bukvu, jelu i omoriku uviditi ćemo, da iste i pri vrlo malenomu uplivu svjetla još vegetiraju, dapače da im preoštro svjetlo budi i da iste napreduju samo u sklopljenih porastlinah kao i u gorju na sjevernih i iztočnih obroncih i strminah,, jer ovdje na iste svjetlo slabije upliva, akoprem se te vrsti, a naročito bukva u velegorju na južnih i zapadnih vrletih, dakle još uvieku visokih prcdjelih bolje uspjeva, nego li na sjevernih i i?.točnih; nu toma ćemo razlog naći za stalno u tamo vlađajućoj višjoj srednjoj temperaturi´ i izdašnoj vlagi. Zato i biljke tih vi´sti u mladosti potrebuju izdašnije zaštite, jer su više osjetljive prama znatnim promjenam temperature, imenito proti poznim mrazovom i suši, a zato se iste samo kržljavo razvijaju na prerahlom tlu, koje je izsušenju podvrženo, te traže svježije i humusne tlo. Ovakove vrsti i u otvorenom položaju odrasle manje su. razgranjene, kao što je to kod jele i omorike, te prem se u takovu položaju ponarasla bukva takodjer razgrana, ipak to je u puno manjem omjeru prama hrasta. Stabla dakle ovakovih vrsti i na prostom položaju vitko uzrastu i negube svoje grane u brzo, jer iste se u zasjeni uzdržavaju. Žuto sasvim otvoreno porasle jele i omorike, dapače i bukve jesu tja do tla granate t j . sa obilnimi granarai obraštene. . . S tog razloga imaju takove vrsti obilnije lišće i ćetinje, jer se i na nutri krošnje razvijaju mlazovi i izbojci, te i čiste porastline takovih vrsti nepostanu razgaljene sve dotle, dok svoju životnu snagu i dobu neprekorače, a to biva kod onih vrsti, koje su potištene u preobilnoj zasjeni, kao što je to kod omorike i jele, koje se vrsti samo onda oporaviti mogu, ako na nje djeluje svjetlo usljed pravovremeno uzsljedivše sječe. Dosljedno sliedi odtucl, da veoma upliva svjetlo na pojedine vrsti drveća, naročito zavisi uspjeh rasta od mjere i množine svjetla, koju iste za svoj uspješni razvitak i svoje daljnje napredovanje trebaju. Najpovoljnije biva to u mješovitih porastlinah, u kojih usljed razboritog izbora uzgojenih vrsti drveća s gledišta njihovih prirodnih vlastitosti kao i vlastitosti tla, podnebja i položaja porasle vrsti drveća jedna drugu u svom napredovanju podupire i zato su za odgoj mješovitih porastlina po svojoj prirodnoj vlastitosti više sposobne one vrsti drveća, koje zasjenu ljube, ili same ili zadružno s prostimi vrsti, buduć potonje same za sebe nisu prikladne za od^-oj mješovitih sastojina sa svestranoga gledišta, jer su takove onog istog svojstva kao i čiste porastline tih vrsti. Kod odgojivanja mje?^,ovitih sastojina od onih vrsti, koje zahtjevaju zasjenu i zaštitu, trebamo paziti ponajviše na to, da se odgoje i podrže u porastHni brzo rastuće vrsti u ustrkanom ili bar u-podredjeuom stanju tako, da sporije rastuće vrsti nenadkrile i tim povodom u dalnjem razvitku neprieče ili što više, da iste i neutamane. Kod odgoja pako od obih vrsti, naime od takovih, koje ljube J zasjenu i svjetlo, imadu se svjetla Ijubeće vrsti kao podredjene.uzgajati, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 13 <-- 13 --> PDF |
_ 13 sjenu i svjetlo uzdržavati, buduć ćemo se inače priraakmiti k onim odnošajem, koje ćemo naći kod ćistih porastlina od onih vr.stih drveća, koja ljube svjetlo, jer u potonjem slučaju ponarasti će svjetlo Ijnbeće vrsti l)UJBije od onili, koje zasjenu ljube, ter će u toj borbi ova potonja vrst smalaksati i u svom rastu zaostati. Razumjeva se u ostalom samo . po sebi, da se koli klimatični odnošaji, toli i svojstva stojbine i tla napose u ovakovih gojitbah i sbog buduće ogoje osobito u obzir uzeti imadu. U smjesi zasjenu ijubeće i polaliko rastuće bukve uspjevaju i sve druge vrsti đrvfća, ako je skrbljenoza to, da nebuđu od bukve nadkriijene prozraku Ijubeće druge vrsti drveća kao: hrast, breza i bor, jer će tad i ove vrsti bujno uspjevati i dati bezgrauata stabla, osobito onda, ako se nalaze u bukviku samo kao uštrkane vrsli oriodko ili u pomanjih brpah. Izkusfcvo nas ući, da jasen, javor, bricst i grab osobito napreduje u bukovih porastlinab. U bukvicih uspješno napreduje i lipa, breza, jasika i iva; nu i ove potonje vrsti smiju se u porastlini trpiti samo uširkanc, buduć bi inače te vrsti radi svoga nagloga uzrasta bukvu nadkrilile i tako ju u dalnjem njezinom razvoju uzkratom potrebite množine svjetla prioćile ili bi ju pače onako potištenu konačno uništile. Hrast s bukvom pomjesan takodjer dobro napreduje, te hrast u blažjem podnebju hitrije raste od bukve, i tim si više prostora za veći upliv svjetla izvojšti, kojeg mu za razvitak u većoj množini treba. U oštrijem pako podnebju razvija se hrast sporije od bukve tako, da prikratom svjetla usljed naprt^dnijcg razvoja bukve sporije raste, pače on zakržljavi i konačno ngine. S toRa u ovakovih odnošajih valja nastojati, da se umjetnim načinom hrastu za nuždni mu razvitak put prokrci tim, da hrast bukvu u razvitku preteče i da od potonje nebude zasjenit. I četinjače s bukvom dobro napreduju, ali ju brže prerastu i zato se samo kao bukvi podredjene uzdržavati imadu, jer ne samo, što bi se bukvi potrebito svjetlo uzkratilo, nego joj tim četin;ače i o glavi rade. (Tomu dokaz nadjoh naročito u prirodnom naraštaju u šumah vlastelinstva voćiuskoga.) Ostale zasjenu Ijubeće vrsti listače odnose se u obće prema ostalim vrstim drveća poput bukve. Jela i omorika sa listačom u progalah neslaže se, jer prve vrsti sbog svog naglog rasta nadrastu potonje, osobito ako su podredjene, te jih tako od upliva za razvitak jim nuždnog svjetla štite, dočim ako se pr^e u porastlini kao podredjene ili kao poštrkane pridržaii namjeravaju, onda se svrha mješovite porastline sa svestranog gledišta napušta. Četinjače u obće medjusobno pomješane tvore ipak dobre porastline. Jela i omorika- uzajamno gojena dobro i uspiesno vegetira; nu ovdje valja reći, da se omorika u mladosti naglije razvija i napreduje, a za to može jelu lahko nadkriliti, ako ista nije u porasthni vladajuća vrst. Omorika i ariš, najpače u velegorju, su si druži; nu i ovdje valja paziti kod međjusoduog odgoja tih vrsti na nagli razvoj i napredak ariša u kasnijoj dobk |
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— u — Prozrači skloB bor s omorikom i jelom dobro napreduje, buđuć pako bor hitrije raste i vrlo se razgraDJuje, zato ga nevalja kao vladajuću vrst u takovih porastlinah uzgajati, nego samo kao uštrkan, a u tom stanju on liepo napreduje i uzraste bez uštrba na vladajuću vrst. Iz navedenoga sliedi, da se izkustvo sa ustanovami znanosti podudara, i zato se ima kod izbora vrstih drveća u svrhu odgoja nješovitih šuma ponajprije obzir uzeti na upliv svjetla i na množinu istog, koje za svoj uspješni razvitak i kriepki obstauak pojedine vrsti trebaju, kao takodjer i na vlastitosti pojedinih vrsti sa gledišta njihovog napredovanja u rastu, buduć se pogledom na mjestne odnošaje bukva i hrast, bukva i bor, omorika i bor prilično razlikuju medjusobno, pa ipak u mješovitoj porastlini uzajamno dobro napreduju. Prem se jedna vrst po svom sustavu korienja duboko ukorienjuje, druga opet plitko, to se ipak sve vrsti medjusobno podupiraju u razvoju i rastu, podržavajuć u smjesi plodnost tla, što svega toga neima u čistih porastlinah, u kojih je sustav korienja jednak, buduć je i uzgojeno drveće jedno te isto, prem nalazimo i dobro uzgojene čiste bukvike, hrastike, jelike i smrečake, ali samo ondje, gdje se nastoji, da takove čiste porastline uzdržimo u gustom sklopu, da se tim od godine na godinu humus tvcri i plodovitost tla povisi* Zato nije istina, da pojedini u sklopu s ostalimi vrsti drveća porasli borovi, breze i hrastovi nebi mogli tako bujno uzrasti, kao gdje drugdje. Nu ako bi oni u smjesi ipak zaostali u rastu, to je jedini razlog tomu taj, što se u takovih porastlinah nemogu postrane grane kako treba valjano razviti, što na s§.m napredak cielog stabla djeluje, jer se ni ono valjano razviti nemože. V. Benak. Sacherov stroj za sadnju žira. u prvom i drugom broju Šumarskog lista od god. 1886. bilo je napomenuto, da je vlastelinski šumar Josip Sacher u Petrijevcih konstruirao nov stroj za sadnju žira, koji da je donjekle spodoban sličnim strojevom od V. Mlillera i J. Ettingera. Pošto se taj stroj rabi u zadnje doba mnogo kod sadnje žira u krajevih izuffiiteljevih, pak se je pokazao probitačnim u mnogomu obziru, ter po>to ga je i vanjski sviet naručivao, kako je to spomenuto bilo i u 2. svezku šum. lista od god. 1886-, to mislim, da neće biti s gorega, ako opišem potanko ovdje taj stroj i način, kako se š njim barata. Duljina cieloo:a stroja od gornjega do dolnjega kraja iznaša 120 cm., od te duljine odpada na bod, t. j . onaj dio, koji se kod radnje zabode u zemlju i koji je od željeza, 20 cm., a na drveni štap 1 m. |