DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1888 str. 11 <-- 11 --> PDF |
-" 11 =-. i drvljađ , koja bez uštrba svoga razvitka i života manju množinu svjetla potrebuje. K svjetlo Ijubećim vrstim brojimo iraenito hrast, brezu i bor (neosvrčuć se na pojedine suvrsti njihove i upliv potičući od geographičkoR ira položaja i visine nad morem); zatim ariS, johu, jasiku i ivu; k onoj drvljadi, koja sjena ili zasjenu ljubi, ubrajamo: bukvu, omoriku i jelu, zatim grab, lipu, jasen, javor i briest. Svjetlo ljubi osobito hrast, breza i bor, dočim ga manje treba bukva, omorika i jela, dočim ariš i grab ljube jedno i drugo. Promatraniem s jedne strane hrasta, breze i bora, a s druge strane bukve, omorike i jele kao vrsti drveća, koje sačinjavaju naše šume, to su jim prirodjene vlastitosti te, da se prve u pogledu svojih naravnih zahtjeva sudaraju i raedju sobno podupiraju kao i potonje vrsti, docira se medjusobno u pogledu upliva svjetla razlikuju. Ovo ćemo razjasnili tim, što svjetlo Ijubeće vrsti, imenito hrast, breza i bor već od svoje mladosti ne samo da izdašniji upliv svjetla podnose, nego ga pače i zabtjevaju, jer inače u mladosti zahire i u brzo pod izdašnom zasjenom nginu. Zato takove vrsti uspjevaju na prosto otvorenoj stojbini, u gorovitom položaju na južnih i zapadnih obroncih, nu sbog pomanjkanjzaštite mogu laglje podnieti veću promjenu temperature, sušu, žegu, te velik stupanj vlnge i studen. Svim ovim zahtjevom odgovara imenito hrast i breza, koji se razprostiru k sjeveru i iztoku dalje, nego li bukva, a u tako istom odnošaju stoji i bor prama omoriki i jeli. Hrast, breza i bor podnose visji stupanj izsušenja tla i ljube rahlije tlo, koje se brže izsušuje; pače breza i bor uspjeva još i na suhoj pjeskulji. Ove vrsti vrlo se razgranjuju, te su uplivu svjetla više izvržene, a usljed toga ponestaje jim dolnjih grana, buduć uginu radi zasjene od bujno razvijajućih se gornjih grana sbog prikrate uplivanja svjetla. Iz istog razloga jest i listinac takovog drveća redji, jer mno^i prama unutarnosti krošnje nahodeći se pupoljci nisu toli uplivu svjetla izloženi i zato se isti razvijaju u kratke i na skoro izčezavajuće mladice, ili se pače ti pupoljci niti nerazviju. Čiste hrastove, brezove i borove porastline n starosti često su prozračne, buduć stabla, koja bijahu od podpunog upliva svjetla zaštićena, nisu se toli razvijala, kao druga, a tim su bila sve manje uplivu svjetla izvržena, jer ih ostala stabla nadkriliše i zastiraše. Takova stabla malo po malo uginu. (Razširenje korenja i žilja u nerazmjeru prema razgranjenju samog stabla ovu činjenicu povisuje.) Ove vrsti drveća samo u porastlinah s valjanim sklopom vitko uzrastu (golostubo) i to bilo pojedince, bilo u skupu i to zato, što su jim vrhovi izravnom uplivu svjetla izvrženi, a tim se sve više u vis razvijaju, dočim jim niže u zasjeni se nahodeće mladice uginju, dapače niti nerazviju. Izvrgne li se pako ovakovo golostubo stablo sa svojom naravnom slabom krošnjom na prostomu stanju, to mu se sva spavajuća oka usljed posvemašnog upliva svjetla na brzo razviju, te se takovo stablo postranimi izbojci čbunjasto |