DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 61 dolovih i obrondh u visinah od 3500 do 8000 stopa. Deblo izraste na 100 stopa visoko sa promjerom od 6 stopa. Drvo je lagano, mehko, nije osobite čvrstoće, ali se drži vrlo dugo, osobito u zemlji, s toga ga i rabe mnogo za podzemne i vodene gradjevine a takodjer i za razne liruge svrhe. Gradjevno drvo u državne svrhe oko tihog oceana daje poglavito „Redvvood" Sequoia sempervirens Eudl. Deblo naraste do 300 stopa visoko sa promjerom od 20 stopa. U Kaliforniji tvori ogromne čiste porastline. Osim za gradnju rabi se i za mnoge druge svrhe. Još ćemo koju reći o poznatih kalifornijskih orijaških stablikah. Obično se nazivaju „Wellingtoni a", Amerikanci nazvali su jih „Big-Tree", a botanici poznaju jih pod imenom Sequoia gigantea Dec. Dimenzije su im upravo ogromne; narastu do 350 stopa u vis a u promjeru mjere do 36 stopa. Žalibože ta orijaška vrst izumire, a ono malo ostanaka, koji još obstoje u visinah od 4000 do 6000 stopa, čuva se, djelomice stoje pače i pod zaštitom zakona. Drvo je lagano i mehko, ali od nenadkriljive dugotrajnosti, reć bi da nemože iztrunuti. Kako smo se mogli iz predstojećeg uvjeriti, daleko nas Amerika nadkri- Ijuje vrstnoćom svojih konifea, ali za to listače nemogu da se uzporede s našima. Spomenut ćemo nekoje vrsti, koje su pokušali uzgajati u evropskih predjelih. Na prvom mjestu da spomenemo amerikanski Juglan s ni gr a. Ta vrst dala je povoljne resultate, raste brzo a drvo je takodjer dobro. U njekih šumah Ćeske nalazimo češće Quercus rubra L u smjesi sa drugimi evropskim! vrstmi. Po dosadašnjih izkustvih odlikuje se ta vi´st izvaredno bujnim rastom, ali drvo nije glede svojih tehničkih sposobnosti domaćim vrstiiii hrasta premac. Po manji pokusi učinjeni su i sa Quercus palustris Willd,te po izkustvih pruskih šumara zaslužuje ta vrst, da joj se pažnja posveti. Nu mislimo da glede vrst^h hrasta ne treba da sižemo za tudjimi stablinami. kad nam je narav sama dala to dragocieno drvo u naše šume, koje nadajmo se neće nikada trebat zamienjivat s drugom stranom vrsti. Tobolac pobiraka za šumare. Piše Vatroslav Rački. V. Kakav ćeš lies odabrati za gradivo? U našemu „bielomu" Zagrebu, kako ga krsti naše priprosto seljanče, zidaju se kuće i velebni dvorovi u zadnje doba kao nikad prije, pak sam uvjeren, da nikoga toliko glava nezaboli, dok zidar svojom žlicom liepi opeku na opeku. Nego čim se na zidovlje zadnja opeka položi .. . u taj tren zazebe kućara oko srca, buduć valja misliti na krov i na drugu napremicu, a u tu svrhu treba i gredU, gredica, podpornjaka, rogovlja i kojekakva sitniša. Sad tekar mori golema briga kućara; jer nije šala pokriti kuću i sgradetinu, a neznaš, kakovo ćeš drvo |
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 27 <-- 27 --> PDF |
odabrati, da ti bude krov stalan, te da ti se jednog liepog dana neskrva iznad glave. Ta briga mori isto tako i priprosto seljanče, buduć je i njemu stalo do toga, da mu zadrugari žive pod sigurnim skrovištem. Biti će dakle posve umjestno, da prigodice znadeš, kakav ćeš lies odabrati za gradivo, pa ću ovdje to pitanje razćlaniti u obće i posebice, što će ne samo šumara od zanata, nego i nešumara zanimati. Već u drevno doba obćenito se je mislilo, da ne valja nikad prije uštapa t. j. puna mjeseca drvo za lies sjeći, ako želiš dobru i trajnu gradju imati. Ovakovo je mnienje i u francuskom puku (Aragons samtl. "Werke B. Vili. gl. 13 str,). Dapače francuz. akademik Aug. de St. Hilaire piše, da tako priča puk i u Brasiliji. Takovom mnienju ima trag i kod hrvatskog seljaka, a to se razabire iz narodne poslovice: „mjeseca dobra ili zla usječen" Daničić ili „usječen dobra mjeseca" isti. Niemac Sauer misli, da je drvo prije uštapa vlažnije, dakle težje se suši i crvi ga laglje toče. U ostalom ovo pitanje, veli Arago. nije posve riešeno, nu ja velim, da ipak neće biti izprazno, ako pomislimo, da se mjesecu po njekih teorija znanstvenika pripisuje velik upliv na našu zemlju, tako primjerice na osjeku i plimu mora, na potres itd., pa tko može niekati, da li neupliva mjesec i na rastenje bilinstva! Ne ima li istine u onoj našoj poslovici: ,sveti Luka i arbul e lupa,"? Daničić, jer sveti Luka i)ada na 18 listopada, a drugi dan nastupa „uštap" (mjeseca), te je dobro poznato, da se u listopadu već započima sjeći u šumi (osobito u planini) i da je drvo za lies dobro (za arbule ili katarke). Hoćeš, da ti bude hrastovo drvo za lies jako i da ti dugo traje, onda odaberi onakovo, koje je jakog (gustog) pleteža. Čim više hrastovo drvo prelieva svoje šare (boje), tim je ono sposobnije za pokućtvo, za zastorke i za ostale stolarske radnje. Kod izbora hrastovine valja paziti, na kakovom je tlu drvo poraslo. Drvo, koje je poraslo na „pretilom" i jakom tlu, neće biti jako i žilavo, buduć ima u sebi puno mezgre, a tim mu je dobrota manja. Valja paziti i na djelovanje vazduha t. j . kako vazduh djeluje na cielo drvo, to cereći: kakovim je uplivom izvrženo bilo. Dokazano bo je, da je vriednost liesa od jedne te iste vrsti drveta (stabla), i u jednom te istom porastu veoma nejednako . Ona stabla, koja su k sjeveru obrnuta, mnogo su u kakvoći bolja od onakovlh, koja su prama jugu obrnuta, ili koja su u obće izvržena uplivu sunčane pripeke. Najbolje ćemo prokušati vrlinu hrastova drva tako, ako se ogledak (mustra) od više stabala zaroni u vođu, te onda motri, koji je ogledak najviše vode usisao. Poznato bo je, da stolari potrebuju za svoj zanat najbolje drvo, pa će oni sigurno izabrati samo ono drvo, od kojega je ogledak najmanje vode u sebe usisao, to će reći: oni će odabrati ono drvo, koje se nije u svojoj težini ni najmanje promjenilo, buduć takovo drvo ima najgušće stanice, koje neprimaju vodu, kad se u nju zaroni. Isto tako najbolje će biti ono drvo za |
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 28 <-- 28 --> PDF |
66 lies, koje je u zimi posjećeno, buduć se je mezgra u to doba prilično usušila, te zato netreba u zimi posječeno drvo tolilso sušiti, kolilio se sušiti mora ono drvo, koje je u mezgri (sočno) posječeno. Osobitu pozornost imamo svratiti na drvo, kakovo je, a u tu svrhu valja iztraživati, kakovo je ono po sredini ; buduć se drvo ondje najprije kvari i raztvara. Na ovo treba paziti osobito kod drveta za lies; jer se najviše nesreća dogodi odtud, što se za gradivo rabi trulo i´ogovlje ili gredljike, za koje bi dao živu glavu, da su sudeć po vanjštini zdrave bile, ali su na nutri bile ipak pranovite ili drugač nezdrave. Pripominjem ovdje, da naši domaći tesari i drvari kušaju tesan lies glede njegove vrline tako, da jedan od njih klečeć prisloni uho na moždalj liesa, a drugi da na drugom kraju liesa po raoždalju nokti grebe ili polagano kamenčićem ili kakovim tvrdim orudjem kvaca (tuca). Ako je glas tog grebanja ili tucanja zvonak i ako se valjano čuje, onda naš tesar veli, da je lies ili gradljika valjana t. j . zdrava i jaka. To je donjekle pravo i pomljivo; jer vesak (glas) neće od jednog kraja liesa doprieti do drugog kraja, ako su uzdužni traci staničevlja u liesu bolestni, pretrgnuti, poderani ili inače oštećeni, buduć zvonak vesak mogu voditi samo zdravi traci staničevlja od jednog kraja liesa do uha dotična slušaoca, poput žice na glasoviru ili poput žice na telefonu, jer u drvetu, ako je zdravo, stupe žice staničevlja u titranje, te tako vesak odvode s jednog kraja na drugi. Ovo do sad u obće je rečeno, a sad valja posebice koju reći o liesu za gradivo. Sve za tesarsku porabu namjenjeno drvo mora biti čim bolje izpravno t. j . posve ravno, a da je bez mane i poraslo na visokom i suhom tlu. Ovakovo drvo ima bar godinu dana odležati, a prije porabe mora biti sasvim izsušeno t. j . da neima u njemu biljevne mezgre. Hrastov a stabla, ako se nerabe za pomoćnu gradnju ili za gradnju pod vodom n. pr. za skele, stupove itd. nego se odmah posije obaranja upriliče prema potrebi na razne omjere i gdje je prilike ili sgode, moraju se prema svojoj debljini 2 ili više tjedana pod vodom kvasiti, da se na taj način pospješi njihovo izsušenje, jer voda izvuče iz drveta biljevnu mezgru. Sve gradljike, koje nestoje uvjek pod vodom, nego se ukopaju u tlo ili u nasipinu t. j . koje su izvržene djelomice suhoći a djelomice vlagi, neka budu iz ariševog ili hrastovog drveta (manje gradljike mogu biti takodjer i iz nerodova drveta gdje ga ima). U taj red gradljika brojimo ono drvo, koje se rabi za gradnju mostova (ćuprija), ustave (Rechen), vodare (Klausen), za podsjedke, podvale (Polsterholz), vjenčanice (Mauerbiinke), obrube (Einfassungen) na bunaru itd. Iz spomenute vrsti drva može se praviti i takovo gradivo, od kojega se zahtjeva, da je osobito čvrsto, žilavo i trajno kao n. pr. sve vrsti tetiva (Tragbalken), dovratnici na platnu (Umfassungsmauer), podloge ili podložne trenice (daske) za grede i za kobile (Unterztige), skaline ili ploče za stolarske klupe (tezge, djeljače) itd. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Takovo gradivo ima se po mogućnosti i prema odnošajem naličiti sa antiseptičnom tie6i (Carbolineumom) itd. proti naglomu razagnjivanju. Gdje mjestne prilike dopuštaju, moraju se one gradljike, koje uiesmo ničim naličili i koje su raznim nepogodain izvržene (kao popodjivanja, okviri na bunaru i na drugih jamah) iz drva omorikova praviti. Sve druge prije nenavedene gradjevine kao tavani, klobuci (Dachstuhl), drvene stiene, mogu se posagraditi iz borovine i jelovine. U koliko oskudjevamo na ovoj ili onoj vrsti drveća, moramo prepustiti vještu graditelju, da on prema okolnostim odabere onu vrst drva, koje može drugo drvo nadomjestiti. Pogledom na ustanovljenje jakosti ili mjere pojedine gradljike ima nam služiti za pravilo, da gradljike nebudu jače, nego što se za ovu ili onu vrst gradiva zahtjeva; jer ne samo, što nije potrebito, nego činimo veći trošak, no što zbilja moramo. Dozvoljen najveći zahtjev jakosti za najvažnija gradiva od najbolje vrstnoće u kg. za cm^ biti će kod ariša ** na pritegu (Zug) lOO, na pritisku 60 i na pregibu 80; kod dtlba (hrasta) ** na pritegu 80, na pritisku 60 i na prigibu 70 ; kod omorike, bora i jele * na pritegu 80, na pritisku 50 i na prigibu 65; nadalje kod ariša * na pritegu —; na pritisku 36 i na prigibu —; kod hrastovine * na pritegu —; na pritisku 36 i na prigibu —; kod jele, omorike i bora * na pritegu, - na pritisku 30 i na prigibu. —*) Kod odabranih brdskih ariša dovoljno je, ako je zahtjevana jakost prigiba do 100 kg. po cm.´´ U obće, gdje brdska ariševina uspjeva, treba ju porabiti imenito za gradjevine pod vodom i za mostove; jer joj je drvo vrlo čvrsto i žilavo i prkosi svakoj nepogodi vremena, a odoljeva crvotočini kao nijedno drugo drvo. Na dugotrajnost liesa dieluje takodjer i specifična težina one vrsti drveća, od koje je lies istesan. Ako je drvo jaklen o (massig), onda će od takova drveta poradjen lies dugo trajati, dočim je šupljikavo, medno drvo izvrženo raznim nepogodam, te brže trune, buduć se vlaga uzduha u takovo šupljikavo drvo laglje uvuče, te se ondje lučbeno raztvara na račun tvarih, koje su u drvetu. Drvo, koje se lahko trga ili puca, takodjer brzo se pokvari, jer se u njemu pomoćju vlage tvore svakovrsine gljivice, koje napokon drvo raztoče. Zato nam uvjek valja paziti, da nekupiijemo lies od takova drveta, koje je šupljikavo, popucano ili u svom nutarnjem pletežu potrgano. Stržavo drvo (Kernholz) mnogo je zdravije, nego ono od bjelike (Splintholz), te ga niti zareznici nemogu tako pokvariti, kao ovo potonje. Po Hartigu (forstliches Conversations-Lexikon str. 187) dulje traje drvo srednje dobe, nego mlado drvo iz kolosjeka. *) Znak ** znači uzpoređno (paralelno), a sa* znači sunovito (osovito, senkrecht) k uzdužnim vlaknam. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 30 <-- 30 --> PDF |
-GS — Po Pfeilu (Forstnutzung str. 47 i 48) traje mnogo dulje onakovo drvo, koje je poraslo u hladnom, studenom podnebju, a to odtud, što takovo drvo ima uzke godove, te je veoma jakleno. Ovo se odnosi ponajviše na drvo od crnogorice, jer Duhamel tvrdi, da je on hrastovinu iz svih krajevali evropejskili za gradnju mornarice franeuzke rabio, pak da nije opazio, da bi bila i´nzlika glede dugotrajnosti hrastova liesa, bio on iz toplog ili studenog kraja. Svakako upliva na trajnost drva i podnebje, pa bi red, da ima nezrela drveća, koje je u studenom podnebju poraslo, t. j . stanovita studen dieluje na drveće tako, da ono podpuno dozrieti nemože, te se toga radi kvari. Gradiljke, koje leže uvjek pod vodom, uzdrže se veoma dugo, ako je voda čista i mirna. Ovo se tumači odtud, što je ovakovo drvo u njekom hladu i što je občuvano od razorujućeg upliva zraka. Drvo, preko kojega struji voda, raztače se po mnienju Duhamela (Conserv. II. p. fi3.) veoma brzo. jer ga tekuća voda takorekuć raztapa. Hrastovo, johovo i omorikovo drvo po mnienju Pfeilovom, Volkerovom i drugih otvrdne sve više u vodi tečajem vremena. TI „Forst- u. Jagdzeutung" od god. 1839. čitao sam na str. 428, da je nadjen njeki stup od starog mosta u Lancasteru, koji je bio posve sirov, a moglo mu je biti 900 godina. Od vrba i lipa veli Volker, a Pfeil od breze i topole, da se te vrsti raztroše bez da gnjiju, jer jim staničevlje tečajem vremena gubi svaku niedjusobnu suvislost. Zato ćemo se čuvati, da uporabimo za lies ili za gradljike takovo drvo, koje je izvrženo raznim nepogodam i koje nije od duga života. Osobito valja se čuvati, da kod gradjenja neslažemo valjano neprosušeno ili vlažno drvo na drvo. Naslagane vlažne trenice (daske, žaganice") najprije se pokvare na dotiku t. j . na onoj plojki, na kojoj su jedna s drugom slubljene. To isto valja i za svaki lies. Podnice pokvariti će se na skoro, ako su vlažne i vugljive. Prema gore rečenom uvidit će se, da treba silne opreznosti kod izbora liesa i drugih gradljika, ako hoćemo, da nepotratimo novac uzalud i da nam budu kuće i drugi napremi stalni i jaki, te trajni. Neka se pojmovi bistre. Zrno đo zrna pogača, Kamen đo kamena palača. Narodna. Ako hoćeš, da nisi osamljen, pusti tvoje misli širom, a plod više tako\i misli dovesti će do željene mete. Ovo je pravilo obćenito i svakom se prilikom, pa i u pitanju k preinaci šumskog zakona, a u glavnom i u preustrojstvu ciele šumarske uprave u zemlji, kao posve temeljito pokaza. |