DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 30 <-- 30 --> PDF |
-GS — Po Pfeilu (Forstnutzung str. 47 i 48) traje mnogo dulje onakovo drvo, koje je poraslo u hladnom, studenom podnebju, a to odtud, što takovo drvo ima uzke godove, te je veoma jakleno. Ovo se odnosi ponajviše na drvo od crnogorice, jer Duhamel tvrdi, da je on hrastovinu iz svih krajevali evropejskili za gradnju mornarice franeuzke rabio, pak da nije opazio, da bi bila i´nzlika glede dugotrajnosti hrastova liesa, bio on iz toplog ili studenog kraja. Svakako upliva na trajnost drva i podnebje, pa bi red, da ima nezrela drveća, koje je u studenom podnebju poraslo, t. j . stanovita studen dieluje na drveće tako, da ono podpuno dozrieti nemože, te se toga radi kvari. Gradiljke, koje leže uvjek pod vodom, uzdrže se veoma dugo, ako je voda čista i mirna. Ovo se tumači odtud, što je ovakovo drvo u njekom hladu i što je občuvano od razorujućeg upliva zraka. Drvo, preko kojega struji voda, raztače se po mnienju Duhamela (Conserv. II. p. fi3.) veoma brzo. jer ga tekuća voda takorekuć raztapa. Hrastovo, johovo i omorikovo drvo po mnienju Pfeilovom, Volkerovom i drugih otvrdne sve više u vodi tečajem vremena. TI „Forst- u. Jagdzeutung" od god. 1839. čitao sam na str. 428, da je nadjen njeki stup od starog mosta u Lancasteru, koji je bio posve sirov, a moglo mu je biti 900 godina. Od vrba i lipa veli Volker, a Pfeil od breze i topole, da se te vrsti raztroše bez da gnjiju, jer jim staničevlje tečajem vremena gubi svaku niedjusobnu suvislost. Zato ćemo se čuvati, da uporabimo za lies ili za gradljike takovo drvo, koje je izvrženo raznim nepogodam i koje nije od duga života. Osobito valja se čuvati, da kod gradjenja neslažemo valjano neprosušeno ili vlažno drvo na drvo. Naslagane vlažne trenice (daske, žaganice") najprije se pokvare na dotiku t. j . na onoj plojki, na kojoj su jedna s drugom slubljene. To isto valja i za svaki lies. Podnice pokvariti će se na skoro, ako su vlažne i vugljive. Prema gore rečenom uvidit će se, da treba silne opreznosti kod izbora liesa i drugih gradljika, ako hoćemo, da nepotratimo novac uzalud i da nam budu kuće i drugi napremi stalni i jaki, te trajni. Neka se pojmovi bistre. Zrno đo zrna pogača, Kamen đo kamena palača. Narodna. Ako hoćeš, da nisi osamljen, pusti tvoje misli širom, a plod više tako\i misli dovesti će do željene mete. Ovo je pravilo obćenito i svakom se prilikom, pa i u pitanju k preinaci šumskog zakona, a u glavnom i u preustrojstvu ciele šumarske uprave u zemlji, kao posve temeljito pokaza. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 69 - Istina je, da svako zašto ima svoje zato, te i prvi glas ovoga pitanja iiebi prostora zamišlju izazvan, već se odjeknu poticanjem same potrebe, izazvan je nuždom. No taj glas neosta vapijući u pustinji, neosta osamljen, već nadje privrženika, nadje pomoćnika i perom i djelom. Pa eno i u zadnjoj svezki prošle godine ovoga lista, pod naslovom „Kratke misli iz prakse i t. d." iznese nadšumar Pausa liep niz svojih misli, a kao što sam reče „u nakani dobroj stvari koristiti". U toj istoj nakani, nek mi se dozvoli, za sada samo dielomično, pG njekim njegovim mislima, da i ja moje misli izjavim. Nadšumar Pausa pita se i nemože da pojmi one potežkoće glede izvedenja katastra ušumljenja, koje smo ja i moj štovani kolega Barišić naveli. No prije, nego što predjem na razjašnjenje samoga predmeta, moram napomenuti rieći Pausine, koji veli „da već kod više udaljenosti od 20 klmt. postaje ušumljenje iluzornim". U članku „Glas iz petrovaradinske imovne obćine" jest moj kolega Barišić naveo, da od 60 katastrainih obćina, što ovoj imovnoj obćini pripadaju, jesu samo 35 izpod 20 klmt., dočim 8 do, a 17 preko 40 kim. od šume udaljene. Kataster ušumljenja izvesti razuraievam ja tek onda moguće, ako se isti u obće obzirom na postojeće odnošaje u cjelosti provesti dade. Njekoliko sela ušumiti, ili kao što je kod ove imovne obćine slučaj, skoro polovicu katastrainih obćina izvan ušumljenja ostaviti, nebi ni smisla imalo. U koliko sam razabrati mogao, nadšumar Puusa ipak je za to, da se ušumljenje izvede, ali tu nastaje jedno pitanje: kako? Hoćemo li one katastralne obćine, ležeće u blizini šume a to izpod granice, gdje se ušumljenje iluzornim naziva, ušumiti sa njiovim kompetencijama u sve šumske dielove ihti samo u pojedine, dočim ostale dielove slobodne od ušumljenja izlučiti. Za ovim dolazi drugo pitanje, na koji način da se kompetencia inim katastralnim obćinama, izvan ušumljenja stojećim odšteti. Svakako moj kolega Pausa misli, da se takovim katastralnim obćinama novcem na račun njihove kompetencije naknadi. E dobro! Ovo je istina najlakša stvar, ali prama okolnosti.ra ovdašnjim nebi hasnilo, pošto upitne katastralne obćine nebi mogle faktičnu potrebu svoju podmiriti. U predielima, gdje privatnoga šumskog posjeda imade, moglo bi se ovom u njekoliko i doskočiti, no taj slučaj nepostoji ovdje, jer u obsegu ciele ove imovne obćine privatnoga a u obće inog šumskog posjeda neima. Nadalje kataster ušumljenja izvesti, kako zakon od god. 1881. propisuje, donio bi sa sobom i zHh posljedica, koje bi prouzrokovane bile s onim „Ovo je moje", ,ovo je tvoje", čim bi uzdrmana bila najglavnija tendencija zakonska, a naime „Šumska zajednica". |
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 70 - Jedno što držim, da nije ni probitačno sve momente ovoga posljednjega moga nazora navadjati, a drugo što držim, da su posljedice iz prednavedenog same od sebe pojmljive, prelazim dalje. Koje u predjašnjim člancima, a koje sada, dovoljno je razjašnjen razlog zašto smo mi od stalnog ušumljenja odustali, samo nam je ovdje navesti, da usvajanjem privremenog ušumljenja nismo u principu prihvatili, da ovaj način vremenitog ušumljenja za vječita vremena ostane. — Ne! Ovo je uzeto samo kao izlazna točka, dok se šta boljeg neusvoji. Rekao bi, da nadšumar Pausa nije shvatio razlog, bolje reći osnovu, na kojoj smo mi po udaljenosti katastralne obćine glede kompetencije ogrievnih drva u razrede podielili. Za bolje razumievanje evo objašnjenja. Kada smo procjenom ustanovili razpoloživu drvnu masu ogrievnoga drveta, te ujedno i saznali broj selišta, pristupili smo pronalazku omjera, koju bi koli koću ogrievnoga drveta na cielo selište odredili. Razpoloživa drvna masa nije nam tolika, da bi kompetenciju jednoga selišta mogli opredieliti prama faktičnoj potrebi, te smo se morali prama mogućoj razpoloživosti ravnati. Omjer od 15 pr. met. ogrievnoga drveta na jedno cielo selište može s. svakako premalenim naprama faktičnoj potrebi smatrati, ali i ovaj omjer pokaza se računom, prama broju selišta, prevelik. Navedeni omjer smanjiti nismo mogli, a da ga ostavimo, uebi razpoloživosti drvne mase odgovarao Kod ove imovne obćine uzeto je, koje i za buduća vremena ostati mora, da ovlaštenici šuma u tri odredjena dana svake nedelje mogu iz otvorenih te za to dozvoljenih šumskih dielova sabirati leževinu, te sieći tako zvana biele drva, naime: glog, klen, žestu i divlje voće, bezplatno. Uzev u obzir, da katastralne obćine u blizini šume ležeće, mogu ovo pravo u mnogo većoj mjeri uživati od onih katastralnih obćina, više od šume udaljenih. Ovo je glavni razlog bio, na temelju koga smo mi navedenu razdiobu učinili, što je posve pravedno, međjutim o zapriekah prava uživanja kod ovoga slučaja ni spomena biti nemože. Svakako priekora imalo bi miesta, a došli bi možda i u sukob s §§ 839a 840. 0. g. z., da je temelj našem podieljenju u razrede bio onaj, kojeg nadšumar Pausa navadja „jer s toga razloga, što ima onaj ovlaštenik II. razreda do 20 km. a onaj I. razreda preko 20 km. udaljeniju šumu od onoga III. razreda, nesljedi, da on za kuhanje hrane i za kurenje svojih soba više drva izgoriti mora"´ Iz prednavedenog uvidja se, da je baš obratni razlog bio, jer smo težili, da izjednačimo uživanje. Nadšumar Pausa pretresajući dalje njeka pitanja iz moje razprave: „Iz zakona a za zakon", izveo je zaključke, s koji mi se ja složiti nemogu, i to s toga, što on zastupa mnienje, da se njeki lišiti može zakonom zajamčenog prava, ako |
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 33 <-- 33 --> PDF |
-n dioba posjeda prekoračuje granice djelivosti, ustanovljene u § 15. nap. A k zakonu od 11. srpnja 1881. te se poziva na § 442. o. g. z , gdje se veli, da u obće nitko nemože ustupiti drugom prava, nego ga sam ima. Mnienje, da njetko nješto ustupiti može, što i sam neima, nisam nikada ni zastupao. Sa mojim položenim pitanjem ja sam btjeo dokazati, da se je odredjenje § 15. trebalo u sklad dovesti s obćim zadružnim zakonom, medjutim ja držim, da propis § 442. o. g. z. nebi imao ništa protiv tomu, da se jedno cielo selište odnosno dio uživanja istoga razdieli i na pet dielova kod slučaja, da je zadruga cieloga selišta na 6 grana podeljena, jer tim nebi se ništa dalo, što nepostoji, već bi se postojeći dio uživanja cieloga selišta umjesto na 4, na 5 dielova podielio, što uprav nebi došlo u sukob ni sa propisom § 484. o. g. z Nadalje nadšumar Pausa zastupa i to mnienje, da može i nepravoužitnik tu šumsku služnost ktlpom jednog selištnog posjeda steći, te veli, da to proizlazi već iz § 472. o. g. z., jer je ta šumska služnost kao i to vlastničtvo jedna nerazdieliva stvar, dodav još, da ta služnost po § 473. o. g. z. baš za bolje uživanje toga posjeda služiti ima, dakle da je sa posjedom uzko skopčana, Prvo mi je primjetiti na gornje nazore Pausine, da rieč „Šumska služnost" za današnje doba neima mjesta. 0 služnosti moglo se je govoriti do segregacije, nakon ove pako, dio šuma pripadši krajiškim zadrugam, jest vlastnost istib zadruga, — pravilo pako, da sve te zadruge imaju iz zajednice odmjereno uživanje, nesljedi, da se to uživanje za šumsku služnost smatra, niti se može po nijednom paragrafu zakonskom, a ni po priroduom pojmu za šumsku služnost uzeti. Mnienje pako, da je ovo uživanje posjedom skopčano bilo. nije temeljito, te se ni propisi §§ 472. i 473. o. g. z., na koje se nadšumar Pausa poziva, mogu ovdje uporaviti. Ja ipak ostajem kod toga, da šumsko uživanje nemože se prodajom posjeda odtudjiti, jasnije da kažem, da nepravoužitnik ktlpom selištnoga posjeda nemože pravo šumskoga uživanja steći, a zaključno svečano poričem, da je i za vrieme šumske služnosti ova bila sa zemljištnim posjedom vezana. Da ovo pak dokažem, pustit ću, da propis § 71. pravilnika za šumsku službu od 1860, god. sam dokaza dade: a) An Bauholz ist den Grenzer nur dasjenige als Bedarf in die Gratis-Holz-Erforderniss-Consignation aufzunebmen und auf Grundlage derselben anzuweisen, was sie zur neuen Erbauung oder zur Instandhaltung der erforderlicben Wobn- und Wirtliscliafts- Gebaude \virklich unbedingt nothwendig haben. An Brennholz geniigt fiir jedeš Grenzhaus neben dem zustehenden Rechte zur Gewinnung des Abfallholzes an den im § 68. festgesetzten drei Tagen einer jeden Woche, ein jahrliches Quantum von .3 bis 7´/a Kub.- Klaftern, letzteres bei einem schon starkerenPersonalstande. Točka c): An Mastungsvieh fiir den Bedarf eines Hauses sind entweder zwei Stiick Borstvieh unter einem Jabre, oder Ein Stiick einjahrige |
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 72 — Schweine fflr jeden Kopf des hauslichen Personalstandes ohne TJnterschied des Geschlechtes und Alters anzunehmen. U prednavedenog vidi se jasno, da je još za dobe služnosti šumske davano diva za gradju i ogriev^po potrebi, doćim ogriev još i po broju duša, a napokon i kolikoća marve za žirenje i popašu opredieljivana je po broju obiteljskih članova, a nikako pako naprama posjedu, iz čega sliedi neoborivi dokaz, da dio šumskog uživanja nije sa posjedom skopčan, te je posve logično, da nepravoužitnik| kilpom posjeda u obće uemože pravo na šumsko uživanje steći. (Nastavit <5e se.) LIST^JEC- Zakoni i normativne naredbe. Urbarska regulacija šumskih užitaka izmedju žiteljstva i vlastelinstva ima se obaviti ureda radi. Žitelji urbarske obc´ine L zamoliše kod jedne kralj, županijski! oblasti, da bi im se doznačila goriva drva iz šuma gospoštije S., te da su u to ime pripravni položiti potrebiti predujam. Kralj, županijska oblast nije mogla toj molbi odmah udovoljiti; jer ae je imalo najpi´ije razpravom ustanoviti ; a) koji žitelji urbarske obćine L. imadu dobročinstvo ogrievne i gradjevne drvarije u nesegregiranih nekojih sumah vlastelinstva S. po mjeri pravnog posjeda do g. 1848,; b) koliki da je bio do godine 1848. običajni užitak drvarije koli ogrievne, toli gradjevne ; c) u kojih napose predjelih šumskih da se drvarija odkazati ima, i napokon d) u kojem razmjeru su ovlaštenici dužni izvršivati protudužnosti, odnosno davati protudaće. Trebalo je dakle najprije to sve na licu mjesta konštatovati, te prema uspjehu odluku izreći. U tu svrhu odredila je kralj, županijska oblast na opređieljene dane povjerenstvenii razpravu na licu mjesta posebnom odlukom, i u toj odluci pođjedno izrekla, da imadu trošak za županijsko povjerenstvo predujmiti žitelji urbarske obćine L., kao najviše interesovana stranka. Proti tomu pritužiše se žitelji urb. obćine L. na kralj, zemaljsku vladu, koja je sa naredbom od 30. prosinca 1887. br. 40.475 odjela za unutarnje poslove ukinula onaj dio gore spomenute odluke, po kojem bi žitelji urbarske obdine L, iniali predujmiti trošak za županijsko povjerenstvo, ter je odredila, da se trošak, skopčan sa uredovanjem, tičućim se urbarske regulacije šumskih užitaka izmedju urb. obćine L. i vlastelinstva S. im ade pokriti iz putne naklade, buduči je dotično uredovanje javnoga interesa, ter se po tom i ureda radi obaviti imade. Obćinar. Sa drvarsl(og tržišta. Uspjeh dražbene prodaje hrastovih stabala. Naknadno k našoj objavi u svezku I. t. g. na strani 30 obznanjujemo, da je prigodom obđržavane javne dražbe hrastovih stabala dne 16. siečnja t., g. kod gospodarstvenog ureda gradiške imovne |