DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1888 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 81 — dočim vedi dio prima obje tvari kao hranivo. Da li se dade isto uporaviti i na šumsko drveće, nije bilo dosele poznato. Dr. A. Baumann pravio je pokuse na kr. šumarskom pokušištu universitete Milnohenske preko tog pitanja, te je odnosne resultate objelodanio pod naslovom: ^Ustanovljivanje sadržine amonijačnog dušika u tlu i ustanovljivanje množine absorbiranog dušika u neobrađjenu tlu. Radnja ta izašla je u 33. svezku lista „La n đ w ir t s eh af ti i c h e n Verscuhsstationen. " Ustanovljivajuć vrela dušižnih hraniva i njihovu množinu u tlu, daje nam radnja Baumanova liep uvid, kako šumske biljke dušično hranivo primaju. On smatra šumsko tlo jednako sa neobradjenim tlom. Nemožemo navesti sve potankosti te zanimive radnje, nego ćemo priobćiti najvažnije resultate, u koliko se odnose na šume. Na neobrađjenu i sa drvećem obraštenu tlu nije se mogla dušična kiselina pronaći, valjda se nitrati u šumah niti ne stvaraju, pošto manjkaju uvjeti tomu stvaranju. Dakle u tom slučaju preostao bi samo amoniak, kao vrielo za dušične hranivo. Po iztraživanjih Schrođera potrebuje IHA šume 45"62 klg. dušika. Nu analiza vode, koja protiče tlom, uči nas, da samo neobradjeno i negnjojeno vapneno tlo može producirati do 50 klg. dušika u nitratnih spojevih, dočim se u dobru ilovastu tlu tvori samo 20 9 klg. nitratnog dušika. Po tih iztraživanjih nedotječe nitratnog dušika niti u neobradjenom tlu za đušično hranivo, što ga šuma treba. Ako izuzmemo, da se u šumi stvara ista tolika množina nitratnog dušika kao na neobrađjenu tlu prem se u tlu nemože ustanovit, nego recimo, da ga porastline odmah absorbiraju, ipak smo prisiljeni priznati, da mora amoniak služiti kao dušično hranivo, jer množina dušične kiseline nije ni najmanje dostatna. Mora se dakle pripisati amoniačnim spojevora daleko veća uloga kao neposrednom hranivvi naših bilina, nego što je to dosele učinjeno. Svakako je odlučno dokazano, da naše šumsko drveće ne prima dušik izključivo od nitratnih spojeva. C. f. đ. g. F. Eauri drvo. Na otočju Nova Zelandija raste drvo, kojeg urođjeniei zovu kauri, a botanici Dammara anstralis. Spada međju conifere a nije ga moći nigdje drugdje na zemlji naći, osim na gore spomenutom otoku, pa i tu ne širi se izpod 38" južne širine. Svakako mora da mu je veća toplina potrebna, pošto je već od stoljeća izčeznulo to drvo na jugu tog otočja, valjda uslied sniženja toplote, a gdje i imade na jugu ponešto tih stabala, nigdje nemožeš opaziti podmiadka. Easte na glinastom tlu a najradje na obroncima, te dosegne visinu od 50 do 70 metara a u obsegu mjeri po više metara. Drvo mu je vrlo uztrajno te se dade vrlo liepo ulaštiti. Kako je to drvo uztrajno, najboljim nam je primjerom drvo pokopano u močvarah. Kašnje stoljeća izkopano, moglo se je od njega praviti najbolje podsjeđe. Nu drvo nije glavni užitak te porastline, nego nješto drugog. To je sok drva ili naprosto njegova smola Bila sad ista dobljena odmah sa drveta ili od fosilnih ostanaka, jednako ju upotrebljuju za pravljenje skupa pokosta (Pirniss). Kazasmo da imade i fosilne smole. Ta se nalazi svigdje, gdje uspieva kauri šuma ili gdje je prije bila. Ta smola najme izcurila je iz drveta, te pošto ju je pokrila zemlja skrutnula se i pretvorila u stvar ambri sličnu. Ovakova fosilna smola bolja je za pokost od friške buduč ima ljepšu boju. Ako narežemo drvo ili jednostavno ođtrgnemo par grančica, curiti će ćurkom van smola, te se mora dobro paziti kod gojenja te šume, da se ne izerpi stablo premnogimi zarezi. Tako dobivena smola plavkaste je boje te nije tako liepo colorirana kao ona koja je odležala bez pristupa zraka i svjetla. Sabiranje fosilne smole dosta je težko. Nalazi se u komadićih, razsijanih na okolo u zemlji, nu imade i cielih naslaga. Nu osebujnost tamošnje vegetacije otežčuje vrlo traženje. Korenje naime dosta je plitko ali tako prepleteno, da tvori baš pravu mrežu, u kojoj je težko tražili i kopati. Najviše odkrića takovih sbiva se slučajem. 7 |