DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1888 str. 29     <-- 29 -->        PDF

- 151 —
Dobro bi bilo, ako bi naši domaći stručari ovu vrlo pomljivo spisann i na statističkih
))odatoili osiiivajućii se knjigu rečenog nadmjernika čitali i proučili ; jer će
jim se trud zaista obilno naplatiti, te jih ponukati na razmišljanje, nije li u toj knjizi
po koje zrnce prave pi´avcate istine, kojom bi ne samo sebe, nego i svoj narod okoristiti
mogli, V. E—6.


Osobne viesti.


Imenovanje. Preuzvišeni gosp. Ban imenovao je nadšumara slunjske imovne
obćine Dragutin a Lakšar a nađšumarom i upraviteljem gospodarstvenog ureda
gjurgjevačke imovne obćine u Belovaru sa sustavnimi berivi.


Sitnice.


Natječaji. Usljed novog uredjenja obćinske šumarske službe u području kr. žup.
oblasti zagrebačke, imađu se popuniti sliedeća šumarska mjesta: pe t mjest a kot .
obćinski h šumar a kod kr. kot. oblastih u Sisku, Karlovcu, Jaski, Dugomselu i
Sv. Ivanu na Zelini, zatim četiri mjesta šumarskih pristava kao upraviteljah
šumskih kotara u Zagrebu, Samoboru, Vel. Gorici i Pisarovini, te jedn o mjest o
šum. vježbenika odnosno nađlugara sa sjedištem u Martinskojvesi ili Topolovcu.
Pobližji uvjeti sadržani su u odnosnom natječaju „Narodnih Novina", same molbe pako
imađu se najdulje do 15, s v i b nj a t. g. pođnieti kr. žup. oblasti u Zagrebu, namještenje
pako uzsliediti će 1. srpnja 1888. Kot. obćinski šumari biti će pođjedno
šumarski izvjestitelji odnosnih kr. kot. oblastih.


Hajka na vukove. Dne 23. veljače t. g. obdržavana je hajka na vukove u


šumi vlastelinstva bisk. djakovačkog „Probelin" zvanoj, koja je već od više godina


— buduć nedavno tek, otvorena branjevina — kao utočište te nemani poznata. Tom


prigodom ubijena je vučica i vuk, kojeg potonjeg je izgrebeni nos svjedočio, da je


pri parenju ili pobjedu održao ili pobiedjen bio.


Osam dana kašnje, dne 1. ožujka obnovljena je hajka, te je ubijena jedna lisica.


Tri vuka su progonići uočili, nu morali su negdje razbijeni lanac pogonića za spas


iipotriebiti ; jer je samo jedan na predaleki puškomet iz busije došao,


I ovom prigodom su se pokazale obće poznate mane seljaka, koji kao pogonići


hajku lahkoumno shvaćaju, te što no vele kao guske idu; (u čopori) njeki dapače


idu mnogo napried pred ostale s nabitom puškom, nerieđko rad zeca umjesto vuka,


čim ovo.r poplaše te na pogon povrate.


Vrlo je dobro na oto primjetio vriedni polic komisar g. G-. stari lovac, koji je


sam pogoniće ravnao, upotriehiv sve umjeće mnogogodišnjeg izkustva, nebi li hajka


što obilnija bila, da bi medju pogonići samo pouzdanim, dapače za novac najmljenim


osobam trebalo baruta dati, ne pako svim, koji puške nose, —rin—


Proljeće. Čim je sunce nješto prigrijalo i toplije vrieme nastalo, to se je u


prirodi pojavilo kretanje, koje već opažamo u bilinstvu j medju đrvećem pojavile su se


njeke vrsti domaćih vrba, a to je bjeloiva (Salix caprea), cvietnača ili mačkovina (S.


acuminata), vrba rana (S. daphnoides) i t. d, te su već pokazale svoje velike prije


razcvate u bielom baršunastom krznu zamotane liepe mace; prve su one, koje svoje


pupove razviju i osobito u oči padaju; od njih režu se grančice na cvietnju nedelju i


vežu sa lišćem bršljana, zimzelena i drienkom u kitu, koja se nosi u crkvu na po


svećenje, te i onda običajnom svečanošću pričvrsti povrh vrata, prozora ili kojeg svetca


da se tim sačuva kuća od groma. Ovaj običaj je kod nas svagdje, a s toga nazivlje


ove vrbe naš puk palmami (po Gotheu u prevodu^.


Vatikanu običajno služe


Na cvietnicu prave zelen-palme;




ŠUMARSKI LIST 4/1888 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 152 —


Kardinali klanjaju tad duže


I pjevaju starodavne psalme;


Iste psalme i mi popievamo


Držed rukom hvoje maslinove;


A po gorah visokijeh tamo


Po navadi nose božikove ;


A gdje toga nije, pa da svane


Što zelena, vrbe nose grane. J. E.


Divlje svinje. Poznato je, da su se u sremskoj županiji, osobito oko Iloka,
divlje svinje jako umnožale i da je tamošnji narod, da se od zla obrani, 6itave hajke
na njih držao. I sama kr. županijska oblast zapitala se kod ovdašnje kr. kot. oblasti
na koji način bi se ta divljač najlakše potamanila. Taj je predmet riešio ovdašnji
vrstni lovac, poznavalac svijuh sredstva tamanjenja grabežljive divjači.


Nije dakle čudo što sa se pojavile i u vinkovačkoj okol´ci. I pisae ovih redaka
gonio je u đružtvu sa još jednim gospodinom i jednim lugarom trag po sniegu, ali
bez uspjeha.


Sada se pronio glas, da su se pokazala kod Privlake 3 komada i da su seljaci
jedan ubili.
Ako se ta divljač umnoži, biti će doduše za lovce dosta zabave, ali i za narod
dosta zla.


Divlje svinje. U šumarskom listu br. 12. p. g. i br. 1. o. g. donesena bje
medju sitnicami viest, da su se pojavile u Sriemu u Fruškoj gori, a kainju i u vlastelinstvu
vukovarskom divlje svinje. — Obzirom na to javljamo ovime, da je bilo
ove zime divljih svinja i u vlastelinstvu valpovačkom u šumskim sriezovima Poganovci
i Koska.


Početkom siečnja t. g. naidje naime šumarsko osoblje srieza koškanskoga na
tragove divljih svinja, te pošto se je nakon oduljega marljivoga, ali uzaludnoga traženja
u tamošnjih velikih šumskih kompleksih napokon ipak za stalno pronašla njihova češća
i obična prebivališta, odredi vlastelinstvo na iste lov. — Bio to pako samo oveći
čopor sastojeći se iz kojih 14—15 komada, koji se po svoj prilici dotepao tamo iz
Sriema. — Sam lov potraja do mjesec dana; pojedine šumske dielove obkoliše, u
koliko se je dalo strielei, a pronadjenim tragom crne divljači podje koji stariji izkusniji
lugar, koji dade od vremena do vremena ugovoreni znak lovcem, da je naišao na
svježi trag, i tako bjehu iste svinje gotovo sve poubijane. — Ubito ih je naime 11
komada, a 1 komad bje nastrieljen, te ga dan kašnje ubije jedan lugar u susjednom
vlastelinstvu podgoračkom. Ostala 2 ili 3 komada izčeznuše. Medju ubijenimi svinjami
bijaše jedan nerast, koji je imao duljinu od preko 5 stopa sa osobito čvrstimi i velikimi
kljovi.


Šteta, koju prouzroči ona divjač, bijaše u to kratko doduše vrieme ipak veoma
znatna, osobito u mladih visokih šumah i u onakovih starih, koje su već providjene
pođmladkom, ili u kojih je već većim dielom tlo naplodjeno žirom, iz kojeg će nići
mladi hrastići, — s toga su se i preduzele brze mjere, i to veoma dobrim uspjehom,
da sa utamani štetna ta divljač. H,


Divlje guske. U okolici vinkovačkoj bilo je koncem mjeseca veljače i početkom
ožujka o. g. toliko divljih gusaka, koliko ih već odavna nije bilo. Kako je u čitavoj
Evropi zima zavladala, to su neke ostale kod nas, a neke su se valjda natrag sa
sjevera povratile.


Liepo ih je viđiti u jatih od 5—6 pa do dvije i tri stotine komada, kad se
spuste na posijane njive i livade i pašnjake. Ka sniegu odaje ih njihova tamno siva
boja na četvrt sata hoda. I ako je lov na divlje guske po sniegu tegotan, to je on
ipak vrlo zanimiv.




ŠUMARSKI LIST 4/1888 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 153 —


Lovci ih u razmaku do 1 kim. u okolo zaokruže pa im se približuju, a kad
polete tad puca onaj komu su najbliže. Nedemo odviše redi, kažemo li, da ih ovdje u
okolici ubijeno preko 50 komada. Jer nema lovca, koji ne bi po koju ubio, dude li
se za lovom na jedan ili dva dana. No najviše su ih poubijali seljaci graničari na
stanovih, koji im se iza ograda približe pa na jednu hit po više komada ubiju.


Lanjske zime ubijena je u ovoj okolici guska ligarica (A. segetum).


Haranje orahovine. Već je tomu mjesec dana, da je u obćini suhopoljskoj zavladala
pošastna bolest, koja bez milosrdja ruši orahova debla, a imenito onakova, koja
se ljepotom, uzrastom i debljinom odlikuju. Tudji špekulanti, kojim je dobro poznata
tehnička vriednost orahovine, upravo nadjoše dobro vrelo svomu profitu u ovom kraju;
a i dalje sam vidio na željezničkih postajah, gdje se na više vagona čile orahovine odpravlja,
a kako mi rekoše, sve u Kutinu, jer da je tamo podiglo neko družtvo pilanu.
Ako bude haranje još koji mjesec potrajalo, u našem će kraju u seljaka biti orah biela
vrana. — A znadu li to naša občinska poglavarstva? Znadu predobro — jer još 19.
prosinca 1886. pod brojem 3476. izdala je virovitička kotarska oblast slieđedu naredbu:
„ Prigodom vanjskoga službovanja uvjerio se je podpisani, da područno žiteljstvo u svojoj
indolenciji i razgospodarstvu prodaje najzdravija orahova stabla drvotržcem uz bezcienu
od 4— 5 for. skupa s privozom do najbliže željezničke postaje — neračunajući, da
izraslo stablo predstavlja glavnicu od 80—100 for., jer takovo orahovo .stablo predstavlja
glavnicu od 80 —100 for., jer takovo orahovo stablo godimice prosjekom nosi
4— 5 for. S toga obračam se na občinska poglavarstva, svećenstvo, učiteljstvo i gospodarske
podružnice, da izvole shodnom uputom i podukom odvratiti područno žiteljstvo
od naglašena razgospodarstva, koje če vremenom sve to dalje zasedi, te napokon seljački
stališ sasvim upropastiti. Obdinskim poglavarstvom pako nalažem, da strogo paze na
gibanje takovih drvotržaca, — te da zabrane prodavanje i kupovanje zdravih orahovih
stabala sa seljačkih posjeda pod prietnjom globe od 50 do 100 for. za korist zemaljske
zaklade za promicanje gospodarskih svrha. Ovu odredbu imađu poglavarstva svestrano
proglasiti, i si. obdinskom zastupstvu u sliedećem zasjedanju priobditi. Kr. knt. predstojnik
: Chavrak." Ova odredba žalibože ostala je glas vapijudega, jer je iz onih


krajeva, a imenito iz obdiue suhopoljske, već izvezeno na stotine zdravih orahovih
stabala, jer bolestnih nede kupovati.


Na ovo primjeduje „Obdinar" iz kojeg ovo vadimo: Uzdamo se, da de se skoro
i tomu na kraj doći, al ovaj žalostni slučaj dokazuje, kako se našem seljaku tumače
odredbe viših oblasti od strane obdinskoga poglavarstva.


U ostalom nije ovo po našem sudu jedini slučaj u obdini suhopoljskoj, nego
dapače u mnogih krajevih, gdje iole ovakovih stabala ima. Valjalo bi s toga osobitu
pozornost obratiti na čuvanje i gojenje orahovine, koja nam toliku korist ne samo
svojim izvrstnim plodom, nego i osobito cienjeuim drvom u tehničkom pogledu pruža.


Uredničtvo.


Medjunarodna izložba u Bruselju. Ove godine biti ce u Bruselju (u Belgiji)
međjunarodna svietska izložba, na kojoj de učestvovati, kako se glasa, mnogo izložnika
iz Ugarske, Hrvatske i Slavonije. U tu svrhu ustrojio se je ved odavna odbor pod
predsjedničtvom držav. tajnika u ministarstvu ugarskom g. Matlekovida, dočim će izložitelje
iz naše domovine zastupati u rečenom odboru tajnik slavonske trg. obrtničke
komore g. N. A. Plavšid. Čujemo, da se je do sad već više izložitelja iz Hrvatske i
Slavonije prijavilo.


Doznali smo takodjer, da de u ugar.-hrv. odjelu za umjetnost i obrt izložiti
poznat đrvotržac Sorger i dr. iz Osieka golemu bačvu od 1000 hektolit., a osim toga
izložit će osim drugih domadih izložitelja ista tvrđka i Gutman u Valpovu još i različite
vrsti gradjevnog drva, da tim prikažu silno blago slavonskih šuma.


Bilo bi na pi´obitak naših ubavih šuma, da se ne samo drvotržci, nego i vlastela,
te i drugi oveći vlastnici šuma natječu u plemenitom pregnudu, da čim više učestvuju




ŠUMARSKI LIST 4/1888 str. 32     <-- 32 -->        PDF

— 154 —


na reCenoj medjiinarođnoj izložbi, te đa tako još više prokrče put u trgovačkom svietu
našim izvrstnim šumskim plodinam. Valjalo bi izložiti ne samo proizvode od naše izvrstne
brastovine, nego i od ne manje izvrstne naše bukovine i t. d. đa se jednoč i
naši zeleni i obilni bukvici po zasluženoj vriednosti izrabiti i unovčiti mogu. S tog
razloga upozorujemo na tu priliku naše vriedne šumare, đa ne propuste i ponukom i
tvorom o tom nastojati, da prigodice u tu svrhu po koju dobru rieč na pravom mjestu
ulože. Bit će jim za dušu! V. R.


Izkaz o propisanoj, odplaćenoj i koncem godine 1887. još na dugu
ostavšoj šumskoj odšteti kod gradiške imovne obćine. 0 tom dobismo sliedec´e
zanimive podatke, koje ovdje priobćujemo uz primjetbu, đa bi zbilja od velike važnosti
za statistiku šumskih kvarova bilo, kada bi slična šta i sa drugih strana naše domovine
dobili.


Koncem godine 1886. ostalo je na dugu . . . for. 26.805-78
Propisano je tečajem god. 1887 „ 11.477 02


Ukupno ....´„ 38.282-80
Od toga ođplačeno je tečajem god. 1887. . , . „ 5.691-14
Ostaje dakle koncem god. 1887. još na dugu . . „ 32.591´66
Ova izkazana dugovina porazdieljuje se na pojedine godine i to :


Na godinu 1875 for. 303-93


„ „ 1876 „ 528-89
1877 „ 426-79
1878 , 316-77


« „ 1879 „ 283-01
„ „ 1880. , 781-95
„ „ 1881 „ 881-05
„ „ 1882 , 1.223-44
„ „ 1883 , 1.282-21
„ „ 1884 „ 2.790-97
„ „ 1885 „ 4.088-93


„ 1886. „ 9.614 80
„ „ 1887. .......... „ 10.06892


Inđi gornji iznos . „ 32.591-66


Šumsko-statistieki podatci iz Francozke. Kako se razabii-e iz »Annuair e
des eaux et forets pour 1887." ima u Francezkoj ukupno 9,417.237 ha. šumišta
i 6,746.800 ha. pašnjaka, ledina i inih čistina. Od šumišta pripada na državne
šume 1,020.196 ha., dočim 1,922.137 ha. sadržaje šumište, koje stoji pod upravom
državnom a pripada obdinskim zakladam i ostalim korporacijam. Po tom ima u Francezkoj
31"/Q sveukupnoga šumskoga tla, kojim upravlja država. Kako demo iz daljnjih
brojka uviditi, nije bilo vazda tako, jer državne šume u Francezkoj obsizahu :


Godine 1791 4,704.917 ha.
„ 1795 2,592.706 „
„ 1820 1,212.566 „
, 1860 1,068.221
„ 1872 998.540 ,
„ 1876 982.118 „
„ 1881 997.768 „
„ 1886 1,020.106


Unatoč vanredno brzoga umanjivanja državnoga šumskoga posjeda do g. 1876.
opažamo ipak, d:) se je šumište zadnjih godina ipak malo po malo povećalo. To je
pako nastalo tim, što je država u smislu zakona o pošumljenjii gulieti u brdskih predielih
znatne površine pokupovala. Takove površine obsižu od god. 1860. do 1885.




ŠUMARSKI LIST 4/1888 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 155 —


41.511 ha., kupljene za 5,291.595 franaka, a god. 1886. 15.948 ha., kupljene za
5,618.705 franaka; indi u svemu 57.469 ha. s kupovinom od 10,910.300 franaka.
-- Novčani prihod (prihod sirovine) bacale su državne šume u god. 1875. —1884.
godimice popriečno 32,432.565 franaka, što čini 32-4 franka po ha.; a nadalje:
godine ukupno franaka po ha franaka
1860. 42,50o.683 39 8
1872. 44,657.255 44-7
1876. 39,039.632 39-8
1881. 29,352.937 29-4
1884. 28,294.498 27-9


Tečajem posljednih dvijuh godina dobivamo glede prihoda sliedede brojke:
godine prihod fianak* razhod franaka čisti prihod franaka
1885. 35,640.935 16,353.603 19,287.331
1886. 35,605.945 16,353.603 19,252.342


Da li klaštrenje našemu šumskomu drveću škodi? Ovo pitanje je od
velike važnosti, imenito za naše u gorju ležede šume, u kojih se kod nestašice krme
n prolieće granje s mladimi izbojci za brst blagu kreše, što biva kod Cetina jele i
kod listaea osobito bukve. U naših gorskih predielih bivše gornje krajine običavaju
žitelji več mjeseca lipnja i srpnja kresati javore, jasene i lipe, ter dobiveno granje
suše i slažu u tako zvane lišnjak e za prehraniti s tim svoju marvu, kada jim nestane
krme preko stroge zime, kao što je baš ove godine, jer unatoč tomu, da je već
proliede imalo po nastavšoj dobi nastupiti, jest još sveudilj hladno, te se nemožemo sa
zimom več razstati.


Prelazeć na odgovor gornjega pitanja, moramo ovdje iztaknuti, da su mnienja u
nas šumara glede kresanja još sveudilj različita; ima tu dakako mnogo pr o i contra .
Sa svoje strane moramo u tom pogledu opaziti, da kresanje u naših predielih žalibože
prekomjerno biva; naši gorjani, dotjerav u šumu svoju bud veliku, bud sitnu marvu,
potonju ovce i koze, sprte se na jelu ili bukvu, ter ju kresanjem ogole tako, da ostane
deblo skoro bez krošnje. Tako biva od stabla do stabla. Tko je proputovao naše gorske
prediele, morao je opaziti stojeća debla jela i bukava na stotine bez krošnje do zadnje
grančice okresana, a cieie hrpe bukovih ili jelovih grana ostanu pod stabli ležati, što
je blago pobrstilo, ogrizav tanje i mekše grartćice i pupoljke. Preostalo granje dakako
zakrči prolaz na putevih (kresanje stabala biva skoro samo uz put) a npasno je, kada
se osuši, u lietu za požare u šumi. Da taj način kresanja škodi dotičnom stablu, razumieva
se samo po sebi.


Ako se pako rabi kresanje stabala, gdje je s osobitih r^zIogah potrebito, to se
moi´a pri tom pozorno postupati. Imenito valja paziti nii dobu. kada se kreše, ter i na
obseg, u kojem se krošnja dotičnog stabla okreše. Najsgodnije vrieme za kresanje stabala
je mjesec lipanj i srpanj, buduć da u to doba nekola u stablu sok onom silom,
kao u prolieću, ter odrezotina na deblu brže zaraste korom. Ako se klaštri stablo u
prolieće, onda gubi usljed dobivene rane mnogo soka, a u jesen pako odlupi se kora
od drva i u onih pukotinicah nabere se vode, koja se kasnije smrzne, ter postane
stablo usljed toga uslinjicavo U kojem obsegu ćemo nadalje krošnju stabla oklašlriti,
to će nam pokazati u pojedinom slučaju oblik same krošnje. Svakako ćemo najprije
đolnje grane okresati, ter prama vrhu postupice ići, ostaviv tako zvane životne ogranke
stabla. Ako se stabla, kao što već navedosmo, obzirno klaštre, to možemo tako i prirast
znatno pospiešiti. Konačno nam je još primetnuti, da klaštrenje stabala u šumah naših
nećemo preduzimati, pošto bi nas to mnogo vremena sbog mjera opreznosti a i znatnog
troška stajalo. S druge strane, gdje je radi nestašice krme, osobito u gorskih predielih,
za prehranu marve od prieke nužde, morati ćemo klaštrenje stabala u šumi dopustiti,
nu pod strogimi mjerami opreznosti.