DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1888 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 155 — 41.511 ha., kupljene za 5,291.595 franaka, a god. 1886. 15.948 ha., kupljene za 5,618.705 franaka; indi u svemu 57.469 ha. s kupovinom od 10,910.300 franaka. -- Novčani prihod (prihod sirovine) bacale su državne šume u god. 1875. —1884. godimice popriečno 32,432.565 franaka, što čini 32-4 franka po ha.; a nadalje: godine ukupno franaka po ha franaka 1860. 42,50o.683 39 8 1872. 44,657.255 44-7 1876. 39,039.632 39-8 1881. 29,352.937 29-4 1884. 28,294.498 27-9 Tečajem posljednih dvijuh godina dobivamo glede prihoda sliedede brojke: godine prihod fianak* razhod franaka čisti prihod franaka 1885. 35,640.935 16,353.603 19,287.331 1886. 35,605.945 16,353.603 19,252.342 Da li klaštrenje našemu šumskomu drveću škodi? Ovo pitanje je od velike važnosti, imenito za naše u gorju ležede šume, u kojih se kod nestašice krme n prolieće granje s mladimi izbojci za brst blagu kreše, što biva kod Cetina jele i kod listaea osobito bukve. U naših gorskih predielih bivše gornje krajine običavaju žitelji več mjeseca lipnja i srpnja kresati javore, jasene i lipe, ter dobiveno granje suše i slažu u tako zvane lišnjak e za prehraniti s tim svoju marvu, kada jim nestane krme preko stroge zime, kao što je baš ove godine, jer unatoč tomu, da je već proliede imalo po nastavšoj dobi nastupiti, jest još sveudilj hladno, te se nemožemo sa zimom več razstati. Prelazeć na odgovor gornjega pitanja, moramo ovdje iztaknuti, da su mnienja u nas šumara glede kresanja još sveudilj različita; ima tu dakako mnogo pr o i contra . Sa svoje strane moramo u tom pogledu opaziti, da kresanje u naših predielih žalibože prekomjerno biva; naši gorjani, dotjerav u šumu svoju bud veliku, bud sitnu marvu, potonju ovce i koze, sprte se na jelu ili bukvu, ter ju kresanjem ogole tako, da ostane deblo skoro bez krošnje. Tako biva od stabla do stabla. Tko je proputovao naše gorske prediele, morao je opaziti stojeća debla jela i bukava na stotine bez krošnje do zadnje grančice okresana, a cieie hrpe bukovih ili jelovih grana ostanu pod stabli ležati, što je blago pobrstilo, ogrizav tanje i mekše grartćice i pupoljke. Preostalo granje dakako zakrči prolaz na putevih (kresanje stabala biva skoro samo uz put) a npasno je, kada se osuši, u lietu za požare u šumi. Da taj način kresanja škodi dotičnom stablu, razumieva se samo po sebi. Ako se pako rabi kresanje stabala, gdje je s osobitih r^zIogah potrebito, to se moi´a pri tom pozorno postupati. Imenito valja paziti nii dobu. kada se kreše, ter i na obseg, u kojem se krošnja dotičnog stabla okreše. Najsgodnije vrieme za kresanje stabala je mjesec lipanj i srpanj, buduć da u to doba nekola u stablu sok onom silom, kao u prolieću, ter odrezotina na deblu brže zaraste korom. Ako se klaštri stablo u prolieće, onda gubi usljed dobivene rane mnogo soka, a u jesen pako odlupi se kora od drva i u onih pukotinicah nabere se vode, koja se kasnije smrzne, ter postane stablo usljed toga uslinjicavo U kojem obsegu ćemo nadalje krošnju stabla oklašlriti, to će nam pokazati u pojedinom slučaju oblik same krošnje. Svakako ćemo najprije đolnje grane okresati, ter prama vrhu postupice ići, ostaviv tako zvane životne ogranke stabla. Ako se stabla, kao što već navedosmo, obzirno klaštre, to možemo tako i prirast znatno pospiešiti. Konačno nam je još primetnuti, da klaštrenje stabala u šumah naših nećemo preduzimati, pošto bi nas to mnogo vremena sbog mjera opreznosti a i znatnog troška stajalo. S druge strane, gdje je radi nestašice krme, osobito u gorskih predielih, za prehranu marve od prieke nužde, morati ćemo klaštrenje stabala u šumi dopustiti, nu pod strogimi mjerami opreznosti. |