DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 192 — množini i na sjevernom obronku Jaile, pomiešana s običnom omorikom, ipak tvori ciele šumo i obsezne čiste nasade isključivo na južnom obronku Krimskih gora i na zapadnoj mu polovini. Pisac misli, da široka Aluštinska dolina, koja dieli sljeme krimskih gora na dvije gotove jednake česti, predstavlja naravnu medju razprostranenja i krimske omorike i drugih vrsti južnoga podneblja: čempresa, masline i dr. Osim krimske i obične omorike pojavljuje se u pređjelih evropejske Rusije i druga vrst, a to je kavkazka omorika (P. halepensis Mili.). Ta vrst raste u zapadnoj česti Zakavkazja u mjestima uz Crno more, ponajviše pojedince ili u malih hrpah, a rijedko se produljuje u neprekidne i to riedke zasade. Osim toga nadjena je ta vrst sporadički u središtu Zakavkazja po obroncima oko rieke Jore. U rastenju zaostaje mnogo za našom, a raste grbavo u visinu do 20 aršina (1 arš. = po pril. 0-8 m.). Tičuć še vrsti bora, od dvijuh njezgovih odlika: evropejski (Larix europaea) i sibirski (L. sibirica), zaustavlja se pisac najprije kod podataka o razprostranenju prve odlike. Ova vrst raste u južnoj česti bivšeg carstva Poljskoga, osobito u okružju Lysje gore, gdje tvori ciele šume. Odavle prelazi na desni brieg rieke Visle u Dublinsku gub.; osim toga pojavljuje se i u Petrovskoj gub. i u istočnoj česti Kališske, a razmjerno u nedavno vrieme pokazala se i u sjevero-istočnom uglu carstva Poljskoga, u Suvalskoj gub. oko mjestanca Pren, gdje raste pomiešana s bielogoricom. Suglasno s mnienjem, koje su izrekli i drugi pisci, Keppen konstatira, da je vrst bora bila prije mnogo više razprostranjena. Nekoliko starinskih predmeta iz te vrsti u Grodnenskoj, Kališskoj i u dr. gub. na pr. crkva u gradu Slucku sagradjena 1419. god., koji su se ili do danas sačuvali ili su zajamčeni vjerodostojnimi istorijskimi svjedočanstvi, daju povoda misliti, da je ta vrst u prijašnje vrieme, od nas istorijski baš ne predaleko, bila razprostranjena do izvorš, Njemena i od ovud prelazila u bassein Pripeta, osobito po pritoku njegovom, rieci Sluku. Pokazav zatim osobite spoljašnje znakove sibirskog bora, prelazi pisac k razprostranenju te vrsti u predjelih evropske Rusije. U obćih crtah prelazeć ta vrst Ural gotovo svud, kud se proteže, upada u ravninu sjeverne Rusije širokim prodoljem, koje dopire na zapadu gotovo do Onežkoga jezera, a na jugu do Volge. Podrobnije se mogu ocrtati predieli njezinoga razprostranenja ovako: Najsjeverniji kraj razprostranenja sibirskog bora jest istočni obronak Urala pod 66" s. š. Prelazeć zatim Ural pojavljuje se u evropejskoj Rusiji u Pečorskom kraju malo ne pod 67´/a" s. š., poimence blizu grada Pustozerska, blizu kojega raste kao drvorodan kolosjek. Na zapad od Pečore do Mezenjskoga zavoja ne može mu se potanko i točno opredieliti razprostranenje, premda je vjerojatno, da se prostire do obćenite polarne medje drva, pri čem, ako se smije suditi po nekim izvješćima, uzmiče više na jug, nego jela i breza. To mjesto leži po prilici na eG´^" s. š. Dalji pravac medje od ušća r. Nese po obali Bieloga mora do Ljetne Obale nije točno opredieljen. S Ljetne obale prelazi na Solovke, gdje svršuje njegova krajna zapadna točka. Odavle mu |