DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 197 — Medju četinjačama, što ih je opisao Keppen, nalazimo takodjer vrsti, Icoje pripadaju u obitelj: čimpres i bor, t. j . čimpres, odlike borovice i tise. Ne zaustavljajući se mnogo kod čimpresa, koji se nalazi u Rusiji samo umjetno gojen na južnoj strani Krima i u Zakavkazju, kazat ćemo nešto po riečima Keppena o razprostranenju obične borovice. (Ako sravnimo podatke o obič. borovici s podatcima o drugih vrstih drveća, koje imade važnost za gospodarstvo, vidjet ćemo da su veoma oskudni i riedko potanki.) Najviše je razprostranjena obič. borovica (Juniperus communis) sa svojom podvrsti, koju neki drže za posebnu vrst s nizkoraslom borovicom (Juniperus nana). Ta se vrst razprostire malo ne po svoj eur. Rusiji izuzam samo južne stepe, pri čem se njezina ekvatorijalna granica sastaje s ekvatorijalnom granicom već opisane jele. Omorika, koju borovica tako često prati, ide na jug, rastući u poje li .ih hrpah mnogo dalje onamo. Prešavši preko stepa, javlja se borovica veoma razprostranjena na Kavkazu, pri čem se njezino razmještenje kao i drugih vrstih borovice (ovdje se nalaze: I. rufescens, excelsa, Sabina i nana) odlikuje veoma karakterističnom crtom, koja označuje, kuko djeluje podnebje na četinjače. Poimence u zap. česti Kavkaza posrieđ nasada četinjača gospoduju predstavnici obitelji jele: omorika, jela; u iztočnoj česti Kavkaza, na suhim uzvišenim mjestima raste izključivo borovica. U Krimu ne ima obične borovice, ovdje ju zamienjuje Juniperus excelsa, gluha smreka (I. Sabina), I. nana i I. rufescens. I. nana ili njemu barem sasma shčna odlika nalazi se posvud na krajnom sjeveru do 71** s. šir. gdje gdje dapače i dalje od posliednjih ostataka drveća. Ima dapače izvješće (od Pahtusova), da se borovica nalazi na Novoj Zemlji posred nizkih arktičkih vrba. Ista borovica raste i na visočinah Kavkazkih. Juniperus Sabina (gluha smreka) nalazi se u eur. Rusiji samo gdje gdje, poimence na doljnjem toku rieke Dona i pritoka mu Ilovja, gdje raste na visokih pješčanih i vapnenih goljetih. Osim toga nadjena je ta vrst u posliednje vrieme u Minskoj gub. a kasnije kod Orenburga i Steriitamaka. Da se ta vrst nalazi na Krimu i Kavkazu spomenusmo prije. Najposlije se pisac zaustavlja kod razprostranenja tise proste (Taxus baccata), čim izcrpljuje temu: o razprostranenju četinjača u eur. Rusiji i na Kavkazu. Tisa, predstavljajuć po svim znakovima izumirajuću vrst, veoma je malo kod nas razprostranjena, poimence ondje, gdje je vlažnost podnebja sjedinjena s blagošću zime (srednja temperatura u siečnju nije nikada izpod 4´/a")- Granica joj se proteže od Alandskih otoka, gdje raste kao grm, preko najzapadnije strane Estlandije i Liflaudije ravno na jug u Grodnensku gub., gdje se nalazi u Bielovježkoj gustoj šumi. Da se ta vrst nalazi u Podoljskoj i Voljnskoj gub. nije dokazano novijim iztraživanjem. U crstvu Poljskom nalazi se tisa u veoma malenom broju, a bila je po mnienju poznatoga botanika Rostafinskoga dapače i u XIV. vieku veoma riedka. U Krimu raste tisa u veoma malenoj množini u vlažnim prodoljima na visini 900—1050 met, a takodjer i u gustih omorikovih šumah na južnom briegu. U najvećoj množini raste ova vrst kod nas na Kavkazu. J. S. Medvjedev veli: „Tisa je veoma razprostranjena po Kavkazu. Nalazi se gotovo u svih šumah u zapadnom |