DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 35 <-- 35 --> PDF |
— 205 Austrijski šumarski kongres. 0 tom zanimivom šumarskom sastanku donosi „Oesterreichische Forstzeitung" izvješće, koje ćemo našim vriednim čitateljem saobćiti, da im predočimo sadašnje ciljeve i rad šumara naše druge državne polovice. Kongres bje obdržavan u prostorijama gospodarskoga družtva u Beču, a prisustvovaše istomu sljedeća družtva i korporacije: češko šumarsko družtvo, državno šumarsko družtvo (Reichsforstverein), doljno- i gornjo-austrijsko šumarsko družtvo, moravsko-šlezko šumarsko družtvo; nadalje šumarska družtva štajersko, kranjsko-primo rsko, koruško i tirolsko; gospođarsko-šumarsko družtvo u Trop a vi, c. kr. gospodarsko družtvo u Beču i u Gracu, zemaljsko gospodarstveni odbor u Linču, zemaljski gogospodarstveni odbor za Češku i zemaljski gospodarstveni odbor za Tirol. 1. ožujka t. g. oko 10 sati prije podne otvori predsjednik izvršujućeg odbora prošlogodišnjeg šumarskog kongresa knez CoUoredo-Mansfeld sjednicu, te pozdravi zatim prisutnog ministra za poljodielstvo grofa Julija Falkenhaina kao i službenog zastupnika istog ministarstva c. kr. ministerijalnoga ili slabije mezgranje zavisi od vegetativnog stanja korienja, od nazočnosti soSnih, ođ izumrlih staničnih naslagah još ne o bav i ti h vlasatih žilica i živućih vlasatih korienčiča, od toplot e tl a i vazđuha, koja ne samo na mezgranje, nego u obće na rasteš bilja osobito upliva i napokon ođ množin e u tlu nalazede se vlage, koja se toplotom u tlu priugotavlja u takovu tieč, koju mogu biline kao hranivo upojiti. Strujanje mezgre biva tim jače, čim je toplota tla veda i čim je objam drveta obnovkom lišća i pupolja veći postao, a odtud sliedi, da će mezgranje kod sturteni (u zimi) manje biti, nego u proljeću i ljeti, ali ne za to, što je tobož u zimi sbog studeni nakupljena, driemajuća mezgra snišla iz gornjeg điela drveta dolje prama deblu. Čim se upojna ustrojstva na korienju kod nastajuće toplote tla (dakle u proljeću i ljeti) ožive, te svoju djelatnost započmu; čim se ukaže lišće t. j . čim drvo proHsta ili zametak lišća pokaže i čim pupovlje na drvetu uplivom vazđušne toplote odnosno toplote tla oživiti započme, u taj tren pospješuje se i mezgranje u drvetu odzdol gore; buđuć se zavrgnu takovi udovi, koji su upravo opredieljeni Uh za dovod soka iz tla u drvo. Kroz lišće i pupovlje izparuju se vodeni sokovi u drvetu, te bi ono moralo zahiriti i poginuti, ako nebi drvo tim izgubljenu mezgru iz tla nadomjestilo . Da drvo kod nasjeke, kod podbjeljivanja (kako to naša seljančad običaje činiti) i kod drugih ozleda plače t. j . da mezgra pisti na nasjeklini ili ozledi, nebiva to možebit za to, što po mnienju našega pisca, snilaz i u zimi nakupljena mezgra u drvetu dolje J jer smo čuli, da pretanke opne dovodnih ustroja nepropuštaju nakupljenu mezgru ođzgor dolje poput bugačice, nego to biva odtud, što vanjski uzđuh tlači na nutra u drvo kroz nasjeklinu ili kroz dotičnu ozledu, i usljed toga vazdušnoga tlaka mora mezgra izvirati sad manje, sad više ne samo prema tomu, kolika je sila tlaka napram površini ozlođe, te da li je mezgranje živo ili sporo, nego i prema tomu, da li svi uvjeti postoje, koji su mezgranje u obće proizveli. Ovo budi obćenito i u kratko rečeno, jer bi se inače ova primjetba na široko razvukla. U odsuću urednika V. E—č— . 16 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 206 - Savjetnika Ivana Sa 1 cera. Na to izvjesti isti min. savjetnik I. Salcer kao 61an izvršujućeg odbora kongresa od godine 1887. od nekojih stvarih interne naravi, navlastito pako u predloženju nekojih zaključaka istog kongresa na ministarstva pravosudja i trgovine. Sad se pristupi k izboru predsjedničtva, te bude izabran na pređlog grofa Franje Falkenhaina jednoglasno knez Colloredo- Mansfeld za predsjednika, knez Karlo Švarcenberg za 1., a grof Hoyos za 2. podpredsjednika, nadalje miuisterijalni savjetnik Sa 1 cer i šumarski savjetnik Lemberg za perovođje a za njihove zamjenike budu izabrani c. kr. vladin savjetnik Bauer i nadzornik dobara Walter. Zatim bude zaključeno javnost razpravljanja kao i objelodanjenje istih tiskom, i na to pozove pređsjenik izvjestitelja za prvo pitanje šumarnika Dragutina Heyrowsky-a, da započme sa svojim izvješćem. Nu c kr. vladni savjetnik Baue r zamoli rieč i zahtievaše, da se prvi zadatak razpravlja po svojih dvijuh pitanjih svako posebice, to će reći, da se razprava protegne samo na prvi dio, t. j . na upit, da li pripada vlastniku šume za možebitne gubitke kojeg užitka ikakova odšteta, kad se šume u smislu §§. 6. i 7. šumskoga zakona stavljaju pod zabranu, pa onda istom neka se predje na drugu točku zadatka, a taj je predlog kongres takodjer usvojio. Na to započe šumarnik IIeyrowsky svojim obrazloženjem, te u poduljem govoru pokaza, kako je uživanje šumišta izmedju svih inih vrstih gojitba najviše zakonom stegnuto, navlastito pako u Austriji ; buduć se u drugih državah šumoposjedniku puno više slobode daje, nego kod nas. Nu u novije doba pokazuje se i u susjednih državah nastojanje za pooštrenje postojećih propisa, naime stegnuće slobodnog gospodarenja šumoposjednika. Izvjestitelj upozori na to na ustanove ministerijalne naredbe od 3. srpnja 1873., koja sadržaje u §. (3. naputke za nadležne oblasti u pogledu stavljanja šume pod zabranu, te iztaknu, da naziv zabrana (Schutzwald) nije sasvim tačno, te da bi bolje pristajao naziv branjevina (Schunwald). Po šumarskom zakonu dakle služi privatnička šuma kao predmet obćeg blagostanja, te se dadu te šume po načinu gospodarenja razvrstat u tri kategorije: 1. Šume sa slobodnim gospodaranjem, t. j . takove, koje se moraju uzdržavati radi plodnosti i produktivnosti zemljišta, na kojem su porasle. 2. Sa služnosti obterećene šume, kod kojih valja obazirati s jedne strane na prava ovlaštenika, a takodjer i na prava obterećenika. 3. Zabrane, kod kojih bi se po postojećem zakonu morala dati odšteta vlastniku za gubitke na užitku, koji nastaju povodom zabrane, da se zaštite tudji objekti ili osobe itd. Prema tomu ima vlastnik zabrane pravo tražiti odštetu samo za one užitke, koje izgubi onda, ako se šumište stavi pod zabrane. Za sve ine ustupke i radnje, koje šumski zakon zahtieva od vlastnika šume, neimaju isti tražiti nikakovo odštete. U ostalom ustanove §. 23. šumskog zakona mnogo su teže, nego li §§ 6. i 7. istoga zakona. §. 6. ministerijalne naredbe od 3. srpnja 1873. propisuje, da se imadu osobito revno pronaći takova šumišta, koja se mogu u smislu §§. 6. i 7. šum. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 207 — zakona smatrati kao stalne šumske zabrane, te u kojih se prema gore navedenim zakonskim ustanovam šumariti mora. Opazi li se kod toga prekršaj spomenutih ustanova, tad se ima, tako odredjuje dalje spomenuta odredba, odmah uredovati u smislu §. 23. šumskoga zakona. Dakle u smislu odredaba spomenute ministarske naredbe sve šume, koje posjeduju tačno svojstva, naznačena u §§. 6. i 7. šum. zakona, imadu se smatrati kao zabrane; one podpadaju osobitom nadzoru državnih šumskih organa. Zabranom imadu se dakle razumjevati sve one šume, koje se u interesu gojitbe i uzdržanja produktivnosti moraju gospodariti posebnom njegom. Posebni gospodarstveni propisi i posredovanje oblastih u smislu §. 22. za namještenje posebnog gospodarstvenog upravitelja nastupljuje istom onda, ako su se sbivali prekršaji u smislu §§. 6. i 7., te ako je iste oblast dozvolila. Naziv zabrana (Schutzwald) dao je osobiti povod tomu, da su se iza izdanja naredbe od 3. srpnja 1873. podigli glasovi, zahtievajući odštetu za izmakle užitke povodom zabrane. S toga je i češko šumarsko družtvo upitno pitanje stavilo za razpravljanje u kongresu. Zahtjevi, što ih stavljaju na šumoposjednika, a osobito na sukromnike naši šumski zakoni idu na to, da se uzdrži šuma i njezina plodovitost, s toga je slobodno šumarenje u Austrij i tako stegnuto, da se može reći, da neima šuma, koje bi slobodno šumarili. Zabrana (Schutzvvald) takova je šuma, koja se ima uzčuvati i sbog produktivnosti i sbog uzdržanja samog porasta, dočim zaštitna šuma (Bannwald) počima tamo, gdje prestaje obzir na interes šumoposjednika, a dolazi u obzir javno blagostanje ili interes treće osobe. Stavi li se dakle koja šuma pod zabranu u smislu šumskoga zakona, to može ovako biti samo onda, ako ima prekršaja proti §§. 6. i 7. šum. zak., ili onda, gdje postoji bojazan, da bi se takvi prekršaji dogoditi mogli. U tom smislu izricale su se zabrane nad šumama. Prema ovakim razlaganjem nije moguće doznačivati vlastnikom zabrana kakove odštete za izmakle užitke, a takova odšteta nije ni pravno osnovana, buđuć šumarenje u Austriji nije stegnuto tekar od 1852. godine, nego već od vajkada tako, da je sadanji šumoposjednik primio već sa posjedom i sve dužnosti, koje mu nalaže zakonarstvo. Osim u §§. 6. i 7. sadržaje šum. zakon još mnogo oštrijih propisa u §§.3., 4-15. itd., za koje slučaje mogla bi se takodjer tražiti odšteta, kad bi se ista davala za izmakle užitke usljed zabrane. Pošto se nadalje samo takove šume stavljaju pod pravu zabranu, gdje je bilo prekršaja proti postojećim propisom; dočim se one šume, u kojih se po ustanovah zakona šumari, samo kao takove predbilježe: to bi se moglo dogoditi, da bi samo onakovi posjednici zahtievali naknadu, koji su se ogriešili o §§. 6. i 7.; dočim usuprot oni posjednici, koji šumare suglasno po ustanovah spomenutih paragrafa, nebi mogli zahtievati odštetu, a taj bi postupak svakako moralne posljedice imao. Zato je češko šumarsko družtvo toga mnienja, da se posjednikom zabrana za izmakle užitke, koji nastaju usljed zabrane, neima nikakova odšteta davati, te prema tomu stavlja sljedeći predlog: Šumarski kongres neka izreče svoje mnienje u tom smjeru, da se odšteta za izmakle |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 208 — užitke kod uredovno pod zabranu slavljenih šuma nemože davati, ako je takova zabrana izrečena prema §§. 6. i 7, šum. zakona, da se tim sačuva šuma sama i uzdrži njezina plodovitost, te tal upravo bi štetno djelovalo na uzdržavanje šum^l. Zastupnik državnog šum. družtva (Reichsforstverein) c. kr. vladin savjetnik Bauer odgovori na to, da je predležeće pitanje od osobite važnosti za alpinske predjele, gdje se broj zabrana danomice umnaža, te je tamo odšteta za izmakle ponajviše dosta znatne užitke pitanje osobite znamenitosti. Šumarska družtva imaju zadaću, da čuvaju šumske interese od one pokrajine, koju zastupaju, s toga se moraju po mogućnosti opirati svakom dalnjem obterećivanju šuma. Potrebno je tomu nešto malo sebičnosti, a ta je u taliovih slučajih podpuno opravdana. Kongres od god. 1876. izjavio se je već zato, da se ima posjednikom zabrana davati odšteta za odtud proiztičuće gubitke na užitku, te se je još onda bavio pitanjem, da li se imaju z a b r a n e (Scbutzwalder) i u novom šum. zakonu uvrstiti u posebnu kategoriju, ili da se imaju spojiti sa zaštitnimi šumami (Bannwalder), te imaju li se ustanove §§. 6. i 7. sadašnjeg šum. zakona u novom zakonu razširiti ili stegnuti. Češko šumarsko družtvo bilo je onda mnienja, da se i zabrane i zaštitne šume svrstaju u jednu kategoriju, buduć bi razlika tih dvijuh kategorija težka bila, a taj je nazor bio poduprt s više strana.. Isto tako razpravljalo se je i proti svakom dalnjem stegnuću šumoposjednika; buduć je nepravedno — kako se to često sbiva — staviti velike šumske površine pod zabranu, a da se vlastniku nedade kakova odšteta za gubitke na užitku. S toga je bilo čuti pritužba sa svih strana, te su se i šumarski kongresi od godine 1876., 1879. i 1884. bavili potanje s tim pitanjem. Češko šumarsko družtvo upozorilo je još onda, da zabrane doduše u prvom redu same sebi za uzdržanje služe, ali da služe skoro uvjek i obćem javnom dobru, koji je nazor zaista podpuno temeljiti. |. 23. govori 0 odštetah i o uputi na put pravde sa odnosnimi zahtjevi, a kod toga se spominju i treće osobe. Ta ustanova pokazuje, da se može takodjer i kod z a- bran a zahtievati naknada. Po ustauovah ministerijalne naredbe od 3. srpnja 1873. imaju se zabrane zabilježiti i po izvidu mjestnih okolnostih takodjer izlučiti. §. 6. te naredbe govori o tiajnih zabrana, koje se mogu opet po šum. zakonu dignuti. Državno šumarsko družtvo priznaje dužnost šumovlastnik^, da što većom štednjom šumare u zabranah. Nasuprot postupak c. kr. šumarskih tehnika nije korektan, buduć da dotične ustanove odluke, kojimi se šume pod zabranu stavljaju, sižu daleko izvan okvira odnosnih zakonskih ustanova. Moguće je, da je osnovano u gdje kojih slučajevih postupati što strože, ali ministarska naredba od 3. srpnja 1873. ne dozvoljava prekoračenja zakonskih granica. Pravui naslov za odštete manjka samo donle, dok oblasti ne prekorače zakonom označene granice. Bude li to, onda se mora vlastniku za svako dalnje stegnuće dati odšteta. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 39 <-- 39 --> PDF |
- 209 — Šumarski ravnatelj Prase h kao zastupnik doinjo-austrijsk og šumarskog družtva prihvaća nazore državnog šumarskog družtva, te iztaknu, da tačne oznake zabran e neima u zakonu, a u šum. zakonu po gotovo taj naziv niti nedolazi. Ta oznaka nalazi se samo u spomenutoj ministarskoj naredbi. Postupak, kakav je u Češkoj, nedolazi u dolnjoj Austriji do uporabe, nego se tu zabran e stvarnju ponajviše u javnom interesu. Svim nepodobštinam poglavito je uzrok taj, što u zakonu nije tačno izražena definicija zabrane (Schutzvvald). Dolnjo-austrijsko šumarsko družtvo nemože usvojiti predlog češkoga šumarskoga družtva, nego predlaže, da šumarski kongres zaključi, da se ima tačnije označiti pojam „zabrane" (Schutzwald), a to da učini vlada putem naredbe ili legislative, ter da odredi, da posjednikom zabrana odšteta pripada u onih slučajevih, u kojih je državno šumarsko družtvo to naznačilo. Šumarnik Bauđisch kao zastupnik moravsko-šlezkog šumarskog družtva istog je nazora, kojega je češko šumarsko družtvo, ali slaže se sa predgovornikom, da bi pojam zabrane tačnije označit valjalo. Knez Švarcenberg oprovrgnu prigovor drž. šumarskog družtva proti češkom šum. družtvu naime, da je isto nedosljedno, te reče, da se je u kongresu od god. 1876. radilo o novom šum. zakonu, dočim se sad radi 0 konkretnih norma postojećeg šum. zakona, na kojem se temelju i razprave voditi imaju. Profesor pl. Guttenber g (državno šum. družtvo) i c. kr. šumarski nadsavjetnik Dimitz (gornjo-austrijsko šum. družtvo) govoriše još u poduljih govorih za nazor državnog šum. družtva. Grof Haugwitz (dolnjo-austrijsko šum. družtvo) izjavi, da ne vidi u predlogu češkoga šum. družtva dovoljnog jamstva, da će se naime u buduće pravednije postupati; s toga predlaže, da se glasuje o predlogu dolnjoaustrijskog šum. družtva, koga je stavio šum. ravnatelj Prasch. Šumarnik Zenker upozori još to, da je sad mjerodavan postojeći šum. zakon, te se lih njega valja držati. Izraz „zabrana" (Schutzwald) ne označuje dovoljnom jasnoćom pravi pojam, s toga preporuča, da se oba predloga ujedine, u koju svrhu imala bi se sjednica prekinuti. Taj predlog bude primljen. Šumarski nadzornik Ferche r (koruško šum. družtvo) prista uz predlog češkoga šum. družtva i predloži nakon poduljeg razlaganja, u kojem iztaknu nezakonito postupanje kod izricanja zabrana u Koruškoj, sliedeći dodatak k resoluciji češkog šum. družtva: Nasuprot posjednikom takovih pod zabranu stavljenih šuma, u kojih stegnu će slobodnog šumarenja ne služi lih samo za uzdržanje šume skme, nego služi ponajviše javnom interesu, valjalo bi dati pravednu odštetu, odgovarajuću zbiljnom gubitku užitka. — Ali taj predlog bje ipak na koncu natrag povučen. Vladni savjetnik Bauer izjavi, da nepostoji nipošto nejasnost u pojmu .,z a brana", buduć §§. 6. i 7. šum. zakona u savezu sa ministarskom nared |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 210 — bora od 3. srpnja od 3. srpnja 1873. ukidaju svaku dvojbu u tom pogledu, te samo kvalifikacija zabrana i zaštitnih šuma može biti povodom razpra. Dosadašnja kvalifikacija zabran e je nejasna, te bi bilo bolje reći ,zabrane " su takove šume, u kojih se ima šumariti po propisih §§. 6. i 7.,dočim za „zaštitnu" šumu treba mnogo obširnijih mjera i propisa. Trebalo bi dakle revidirati šumski zakon, da se stvar i s ote strane razjasni. Mora dakle ponovno preporučiti predlog državnog šumarskog d r u ž t v a. Šumarski ravnatelj Prasc h ostaje kod prvobitnih nazora i kod predloga dolnjo-austrijsko g šum. družtva, te preporuča, da se prihvati isti predlog spojen sa predlogom češkog šum. družtva. Taj spojen predlog glasi ovako: Austrijski šumarski kongres toga je mnienja, da nije opravdana odšteta za gubitke na užitcih kod uredovno pod zabranu stavljenih šuma, ako je takova mjera učinjena u okviru §§. 6. i 7. šumskoga zakona samo za obranu šume i uzdržanja produktivnosti, dakle u interesu same šume i šumoposjednika. Nakon toga bude razprava o tom predmetu zaključena, te izvjestitelj šumarnik Karl Heyrowsky izjavi, da ostaje kod predloga češkog šumarskog družtva osim zadnje stavke. Glasovanjem bude primljen i sjedinjen predlog češkog i dolnjo-austrijskog šum, družtva sa 12 proti 2 glasa. Zatim započe šumarnik Karl Heyrowsky referadu drugoga diela iste teme, naime 0 popustbini zemljištnog poreza za zabrane i zaštitne šume. On upozori, da šum. zakon smatra šumu kao objekt, služeći obćem blagostanju, te nalaže vlastniku takovih stega, koje često stoje u oprieci s interesom vlastnika. Takove stege proiztiću iz §§. 2., 3., 4. i 5. a poglavito iz §§. 6. i 7., zatim iz §§. 19. i 22. šum. zakona. Pošto je šum. zakon stariji, nego zakon o uredjenju zemljištnog poreza od 24. svibnja 1869., to bi se moglo predmnievati, da se je uzelo kod odmjerivanja poreza za šume i dovoljan obzir na terete, koje zakon istoj stavlja. Ali tomu nije tako, jer odnosni zakon neima nijedne takove ustanove. Čini se pače kao da se kod odmjerivanja poreza za šume ne uporabljuje načelo čiste zemljištne rente, nego se za temelj računa uzima takodjer 1 renta od tvarne glavnice na panju. Kao dokaz za tu tvrdnju pročita izvjestitelj odnosna mjesta u zakonu. Središnje povjerenstvo za uredjenje zem- Ijarinskog poreza bilo je doduše upozoreno, da bi bar posjednici zabran azaštitni h šuma morali imati nekoje polakšice, ah nije bilo u stanju, da u okviru zakona o uredjenju zemaljskog poreza to učini, U tu svrhu obraćalo se i na visoku vladu, nu bezuspješno. To povjerenstvo upoznalo je dakle samo potrebu, da se uzme obzir kod cporezovanja zabrana i zaštitnih šuma, a bezdvojbeno je, da takova potreba i zbilja postoji. Doduše moglo bi se prigovoriti, da je kod zabrana interes posjednika najviše občuvan, dočim kod zaštitnih šuma daje se i onako naknada; nu s druge strane mora se primjetiti, da kroz zabran u pada dohodak, a država ne može nikako imati namjeru, da pobira |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 41 <-- 41 --> PDF |
-- 211 — porez od dohodka, koji ne postoji. Šuine se stavljaju često u zaštit u (Bannwald) iz javnih obzira, a u tom je slučaju često dvojbeno, da li dobije vlastnik kakovu odštetu. Oprost od plaćanja poreza za zabrane i zaštitne šume jest dakle stvar skroz pravedna, s toga stavlja češko šum. družtvo sljedeći predlog: „Obzirom na obavljeno uredjenje zemljarinskog poreza, kod kojega nije uzet u obzir gubitak užitka, kad se šume stave pod zabranu, valjalo bi dozvoliti na zahtjev posjednikom zabrana popust na porezu a isto tako i vlastnikom zaštitnih šuma, ako su iste stavljene pod zaštitu iz javnih obzira." Profesor pl. Guttenber g (državno šnm. družtvo) slaže se u cielosti sa pregovornlkom samo ne glede stavke ,iz javnih obzira", jer da bi se ta olakšica imala dozvoliti bez svake iznimke. On predlaže od strane državnog šum. družtva predlog u istom smislu kao i češko šum. družtva samo bez zadnje stavke kod zaštitnih šuma. Grof Zedtwitz (zemaljski odbor za Češku) iztaknu, da je stavka „iz javnih obzira" hotomično umetnula, jer samo u tom slučaju može se dati odšteta iz javnih sredstva, buduć je u drugom slučaju dužan zaštićeni na odštetu, te bi s toga posjednik zaštitne šume dvostruku odštetu dobio. Šumski nadzornik F e r c h e r stavi u ime koruškog šum. družtva nakon poduljeg razlaganja dodatak na predložen predlog naime, da se izrazi želja za i/lučenje svih onih šuma iz kategorije zabrana, kojih uzdržanje zahtjeva javni interes ili interes trećih osoba. Referent šumarnik Heyrowsky ostaje kod predloga češkog šumarskog družtva. Pošto su još govorili grof Franjo Falkenhain i referent Heyrowsky glasovalo se o predlozih, te bude jednoglasno primljen predlog češkog šumarskog družtva. Na predlog kneza Karla Švarcenberga bude zaključeno, da se ima svakako, a ne samo eventualno drugi dan razpraviti pitanje o reformi državnog izpita za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva. Na to bude sjednica nakon pet satib trajanja zaključena. 2. ožujka poče sjednica oko 10 satih, te se razpravljaše druga tema (točka 5. dnevnoga reda). Odnosi se ta zadaća na izpitanje šu msko-obrambenog i nadzornog osoblja prije zaprisegnuća, da li si je naime ono svjestno prava i dužnosti javne straže i da li su mu poznata primitivna počela šumarske nauke? Referent toga pitanja zastupnik štajerskog šum. družtva c. kr. zem. šumarski nadzornik Martin Franc upozori na odnosne zakonske ustanove, a osobito na §. 52. šum. zak., po kojem šumsko obrambeno osoblje, čim je zapriseženo, uživa sva prava javne straže, s toga moraju mu ista poznata biti. Zaprisegnut čuvar šume ovlašten je opažene prestupke prijaviti vlasti političkoj bilo ustmeno bilo pismeno, te je djelokrug tog osoblja u obće vrlo obsežan, a u samoj službi mora imati pouzdanje u nje. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 212 — Naredba od ministarstva unutarnjih posala i pravosudja od 1. srpnja 1857. zahtjeva za zaprisegnuće tog osoblja neporočnost i dobrim uspjehom položen niži državni izpit, ili prevaljenu dobu od 20 godina. Dakle izpit može nadomjestiti starost od 20 god. Za kandidate nižeg državnog izpita bila je prvobitno takodjer ustanova, da moraju navršiti 20. a kašnje 18. godinu života. Ono izjednačenje dobe i izpita nije ničim opravdano, te je to i uzrokom, što postoji tako velik broj ne izpitanog čuvarskog osoblja. Uzevši za temelj podatke od 1855. god., ima u Austriji 5497 izpitanih i 23663 ne izpitauih čuvara šuma. Te brojke su žalostan pojav za naše šumarske odnošaje tim više, jer je i interes šumoposjednika uzko skopčan sa inteligencijom čuvarskog osoblja. Da je i zbilja nuždno, da čuvari dobiju bar neki stupanj naobrazbe, dokazom je danomice rastući broj tečaja za šumske čuvare, osobito u alpinskih predjelih. Kod lovskog čuvarskog osoblja stavljaju se već veći zahtjevi, isto mora najprije svoje osposobljenje dokazati, ili se podvrći izpitu prije, nego zaprisegnuto bude. Dobar uspjeh tog postupka pokazuje se svagdje. Nije dakle opravdano, niti mogu strukovnjaci na to pristati, da čuvarsko osoblje zaostaje u naobraženosti i ugledu za drugimi organi javne straže. U predležećem slučaju neradi se o šumsko-obrambenom i tehničko-pomoćnom osoblju ili smanjenju izpita postojećeg za to osoblja, nego izključivo o čuvarskom osoblju nižega reda, koji žalibože često na štetu šume igra ulogu šumara. Nastojanje, da se naobrazi takovo osoblje, koje sa pučanstvom u najužjem doticaju živi, vrlo je nuždno, jer tako bi bilo u stanju isto često podučiti. Istina bog, ustrojenjem nižih lugarnica postiglo se je mnoge u tom pogledu, ali tim se neda sve polučiti, jer nema svaki dovoljno sredstva, da frekventira takove škole ili tečaje, koje mogu polaziti samo imućnije ljudi. Nastaje dakle potreba, da se oni čuvari, koji se ne mogu izkazati, da su položili propisan čuvarski izpit, podvrgnu kod same oblasti prije zaprisegnuća kratkom izpitu zato, da se vidi, jesu li jim poznata pripadajuća prava i dužnosti. U tu svrhu moglo bi se zahtjevati sliedeće: a) da su kandidati kadri barem ustmeno predočiti, kako će sastaviti kakovu pismenu prijavu; b) da su jim poznata prava i dužnosti javne straže i postupak kod šumskih požara, te kod oštećivanja kroz zareznike; c) znanje obćih zakonskih propisa za šumske prekršaje; d) poznavanje i uporaba običnog mjeračkog orudja, važnijih šumskih bilina i najobičnijih načina uzgoja, te nadgledanje sječina i šumsko medjašnih znakova. Potežkoća za osnutak takovih izpita nebi bilo nikakvih ; jer šumarska družtva mogla bi opredieliti izpitatelje, a rokovi za obdržavanje takovih izpita mogli bi se odredjivat prema potrebi. Na temelju ovih razlaganja stavlja referent u ime štajerskog šum. družtva sliedeću resoluciju: „Austrijski šumarski kongres smatra za vrlo potrebito, da se za osposobljenje čuvarskog osoblja preduzmu shodne mjere. Prem bi se tomu najbolje dalo pomoći umnožanjem lugarnica izjavlja kongres bojazan, da ovakovo razprostranjenje takovih škola nebi posvema udovoljiti moglo, niti bi se ustalilo. Da se dakle bar nešto u toj stvari postigne, stavlja kongres |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 213 — na visoku vladu zamolbu, da se ono čuvarsko osoblje, koje se nemože izkazati sa propisanim os posobljenjem za šumsko pomoćno i tehničko osoblje, ima podvrći prije zaprisegnuća izpitu, da se vidi, da li si je ono svjestno prava i dužnostih javne straže, i da li su mu poznata najprimitivnija počela šumarske nauke. Šumarski nadsavjetnik Dimitz (zastupnik gornjo-austrijskog šumarskog družtva) izjavi nakon poduljeg razlaganja, da je proti izpitu. Šumarnik Baudisch (moravsko-šlezko šum. družtvo) izjavi, da pristaje u principu na izpit, ali bez strukovnog diela, a dosta je, ako se kandidat izpita, da li su mu poznata prava i dužnosti javne straže. Knez Švarcenber g govoraše takodjer za izpit u onom obsegu, kako ga je označio šumarnik Baudisch, te stavi u ime češkog šumarskog družtva sliedeći predlog: Austrijski šumarski kongres smatra za vrlo nuždno, buduć zapriseženom čuvarskom osoblju pripada poglavarstven značaj i s otim skopčana velika prava javne straže, da se kod pripuštanja zaprisegnuća postupa ne samo osobitom pazkom, nego da se i veći preduvjeti normiraju, nego što su do sada postojeći. Da se dakle u tom smjeru postigne, što je moguće: stavlja se molba na visoku vladu, da se ono čuvarsko osoblje, koje se nemože izkazati sa propisanim osposobljenjem kao šumsko pomoćno i tehničko osoblje, ima podvrći prije zaprisegnuća izpitu, da se vidi, da li si je svjestno svijuh prava i dužnosti, koje jim zakon daje. Nakon podulje debate, u kojoj donese i dolnjo-austrijsko šumarsko družtvo predlog sasvim analogan pređlogu češkog šum. družtva, u kojem je snmo rieč „izpit" izpuštena, bude sjednica prekinuta, da se sporazumi. Nakon toga bude ujedinjen predlog češkog i dolnjo-austrijskog šum. družtva, a u tako modificiranom pređlogu izpuštena je rieč „izpit", te je stavljen zahtjev, da kod izpitivanja mora biti prisutan koji po državi priznat strukovnjak, i da se izpitavanje ima protezati samo obzirom na prava i dužnosti javne straže. Tako promjenjen predlog bude primljen jednoglasno. U razpravi trećoj (točka 6. dnevnoga reda) naime „Potreba reforme postojećih norma izpita za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva" referirao je opet u ime štajerskog šumskog družtva c. kr. zemaljski šumarski nadzornik Martin Franc. On upozori, daje potreba reforme postojećeg zakona o državnom izpitu obće priznata, a samo način i smjer još je kontrovrsan. Postojeća naredba o izpitu ne može više promjenjenim okolnosiira udovoljiti, i to zato, jer kasnija upodpuuujuća naredba od 26. rujna 1850. stoji i sad u krieposti. Ova daje mnoge olakšice kandidatom, pogledom na znanje, koje se kod izpita od njih zahtjevati može, a u osobitoj mjeri glede preduvjeta. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 214 — Ovo uništuje ugled izpita, te i cielog šumarstva, buduć se moraju često pripustiti izpitu empirici, koji su jedino elementarnu poduku uživali. Nadalje zahtjevi, kako jih razna povjerenstva stavljaju na kandidate, vrlo su različni, a nije povuSena ni stalna granica, koji se kandidati mogu pustiti izpitu, a koji ne. Medjutim izašla je nova naredba od ministarstva za poljodjelstvo u pogledu izpita, negledeć na to, da napredak znanosti zahtjeva već odavna temeljnu reformu izpitnih norma. Polaganje tih i/pita množi se danomice, čemu je uzrok osobito taj, što se za zemaljske službe traže u smislu § 22. šum. zak. izpitani šumari i napokon, što se od strane gdjekojih povjerenstva stavljaju neznatni zahtjevi na kandidate. Na temelju službenih podataka pokaza izvjestitelj, da su od 983 kandidata, koji su tečajem zadnjeg decenija položili izpit, samo 67-5"/o nuždne zakonske uvjete imali, dočim se je kod drugih 32-5 postotka kroz prste gledalo Od ovih 983 kandidata bilo je pripušteno izpitu njih 867 ili 88-2°/o, a raedju njimi bilo 203 ili 20-7*´/<» takovih, kojim su se morali oprostiti jedan ili više zakonskih preduvjeta tako, da je samo 116 ili ll-8"/o odpućeno. Resultat tih izpita bio je povoljan, buduć od 672 izpitana kandidata položilo jih je izpit 535 ih 79´97o. Po dalnjima podatcima bilo je god. 1885. namješteno u Austriji 1505 izpitanih šumara tako, da ako se razdiele na ukupnu šumsku površinu od 9,7777.414 ha., dolazi na svakih 649692 ha. po jedan izpitani šumar. Ta površina bila bi ali znatno stegnuta, ako bi se odbio broj onih čuvara, koji su položili izpit u smislu ministerialne naredbe od 13. veljače 1875. Referent zaključuje iz tih izvadjanja. da je potrebna revizija postojećih izpitnih propisa za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva, te bi se takova revizija imala obzirati na sadašnje stanje šumarske nauke, koje se dade u troje razdieliti, i to: 1. na najviši stupanj, a to je c, kr. visoka škola u Beču. 2. na šumarska srednja učilišta i 3. na lugarnice, a taj stupanj naobrazbe mora absolutno imati šumsko obranbeno i tehničko pomoćno osoblje. Po tom bi valjalo izpit razlučiti u dvie hrpe, svaku sa dva stupnja. Prva hrpa obsizala bi: a) izpit za šumsku upravu, b) izpit za vodjenje uredjenja igospodarstva šuma. U drugu hrpu spadao bi: a) izpit za šumsko obranbeno i tehničko pomoćno osoblje, b) izpit za ovakove čuvare, koji se ne mogu pripustiti izpitu pod a), nego koji djkažu, da prije zaprisegnuća poznavajii vršenje svoje dužnosti, u koliko jim ta dužnost kao javnoj straži poznata biti mora. Konkretan predlog ne stavlja štajersk o šum. družvo, nego prepušta zaključak kongresu na temelju ovih razlaganja, koja se samo kao uvod u debatu smatrati imaju. Profesor pl. Guttenberg kao zastupnik državnog šum. družtva predlaže, da se stvar ne razpravlja meritorno, nego da se samo zaključi ovako: „austrijski šum. kongres opetuje, da je vrlo potrebna reforma državnih izpita, obdržavanih kod zemaljskih oblastih u smislu naredbe od 16. siečnja 1880., te da se zamoli ministarstvo poljodielstva, neka učini u tom pogledu shodne korake, a u tu svrhu upozoruje na razprave u austrijskom šum. kongres u od 1877. i na to odnoseće se zaključke". |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 215 — Kne/ Karl Švarcenberg kao zastupnik češkog šum. družtva pristaje podpuno uz potrebu reforme izpitnili norma, ali nije suglasan sa referentom, buduć on želi reviziju, a ne podpuno ukinuće odnosnih zakonskih ustanova. Uz predlog profesora pl. Guttenberga nemože takođjer pristati. Državno šum. družtvo upozoruje na zaključke kongresa od god. 1881., što ali neće dovoljno biti, jer vlada dosele nije našla povoda, da se na iste obazire. Nj. preuzv. g. ministar poljodielstva obrekao je kongresu, da će uzeti obzir na zaključke, s toga je uputno, da se definitivan zaključak stvori. Kad bi bili sigurni, da će vlada pristati na zaključke od god. 1881., onda bi se zaista moglo odustat od svake dalnje debate. Češko šum. družtvo stoji na istom stanovištu, kao i god. 1881., te zahtjeva svakako pooštrenje revizije i pooštrenje postojećih zakonskih norma. On upozoruje na odnosna razlaganja i predloge češkog šum. družtva na kongresu od 1881. god., te preporuča iste, da se ponovno o njih zaključak stvori. Šumarski nadsavjetnik pl. F i se ali navadja, da je dosadanji izpit bio fakultativan, te neće nikad do osobite važnosti doći, dok ne bude obligatan. Zato će i revizija postojećih norma bezuspješna ostati. Vrlo je težko razvrstati izpite na način, kako je to referent razvio, buduć šumska uprava i vodjenje šumskog gospodarstva zahtjevaju isto znanje, a nemoguće je skoro potegnuti pravu granicu izmedju tih dvijuh kategorija. Nasuprot tomu opravdana je razredba izpita u dvie kategorije, jer je granica izmedju šumske upravne i šumsko-obrambene i tehničko pomoćne službe oštro označena. Nadalje svejedno je, gdje je kandidat svoje znanje crpio, te je dovoljno, da ga posjeduje, a o tom se ima izpitno povjerenstvo osvjedočiti. Svakako je za želiti i potrebno je, da kandidat posjeduje veću prednaobrazbu, a isto tako mora i strukovno znanje obsizati obseg, od kojeg se u životu može očekivati koristan i djelotvoran rad. Govornik je s toga zato, da se pridrži samo jeda n izpit za šumare. C. kr. šumarski nadzornik Fran c izjavi, da je i on samo za jedan izpit u slučaju, ako ostane ministerialnom naredbom od 13. veljače 1875. god. već uveden izpit. Pošto je još više poslanika govorilo, da se stvar razjasni, modificirao je zastupnik državnog šum. družtva svoj predlog u toliko, da je izpušten pasus „i na odnosne zaključke". Štajersko šum. družtvo predložilo je, da austrijski šumarski kongres zaključi, „da smatra za nuždno, da se reformira norma postojećeg izpita za šumsko gospodarstveno osoblje. Cesko šumar, družtvo predloži „Šumarski kongres nalazi za shodno predložiti sijedećepromje ne postojećih izpitnih norma. 1. U obde. a) Razvrstanje šumarskih državnih izpita u dvije kategorije, i to: Na državni izpit za samostalno vodjenje šum. gospodarstva i na državni izpit za šumsko obrambeno i šumsko pomoćno tehničko osoblje, odgovara podpuno sa |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 216 — danjim gospodarskim potrebam, te bi se imalo ovako pridržati i n buduće. Obim izpitom imao bi se dati karakter državnog izpita. b) Obdržavali bi se državni izpiti obijuh vrstih u pojedinih krunovinah. Viši državni izpit imao bi se obdržavati u glavnom gradu pokrajine i to u sjedištu vrhovne oblasti, dočim bi se niži državni izpiti obdržavati imali prema potrebi i broju pripuštenih kandidata u jednom ili više većih gradova zemlje u sjedištu kotarskog predstojnika (Bezirkshauptraann) kao nadziratelja. c) Oba izpita obdržavaju se samo jedan put u godini mjeseca rujna. 2. 0 državnih izpitih za šumsko gospodarstveno osoblje. a) Uvedenje i svrha tih izpita imade se temeljiti na ustanovah šumskoga zakona (§ 22.). b) Uvjeti zahtjevani za izpit, kako su u § 4. pod a), b) c) i aa) minist. naredbe od 16. siećnja 1850. odgovaraju sadašnjim okolnostim i mogli bi se pridržati. Uvjeti suh § 4. bb) iste naredbe za onakove kandidate, koji nisu učili strukovne nauke na kojem javnom šumarskom zavodu, nisu sada više dostatni, nego bi se imali pooštriti. Zahtjevat bi se imalo od tih kandidata dokaz o svršenoj prednaobrazbi na kojoj podpunoj višoj realci ili gimnaziji (matura) i da mogu dokazati, da su se kašnje strukovno obrazovali tečajem najmanje šestgođišnje prakse. 3. 0 državnih izpitih za šumsko obranbeno i šumsko tehničko pomoćno osoblje. a) Imalo bi se pridržati kao zahtjev za te državne izpite navršeno doba od 18 god., kako ga propisuje ministerijalna naredba od G. siečnja 1852., nadalje najmanje trogodišnja šumarska praksa. Nu mogla bi se uvesti ta modifikacija, da ili trogodišnja praksa, ili da dobrim uspjehom absolvirana lugarnica sa jednogodišnjom praksom jednaku vriednost representiraju. Nasuprot toga nije više dostatno absolviranje pučke škole, kako je to bivalo dosad po postojećih propisih, nego bi se imao taj uvjet povisiti na podpuno absolviranje niže gimnazije ili realke. U slučaju, ako kandidati mogu dokazati veću podnaobrazbu na višoj gimnaziji ili realci, dovoljna bi bila nakon toga i dvogodišnja praksa. U interesu same priprave i osposobljenja leži, da kandidati vježbaju samo kod izpitanih šumarsko tehničkih pomoćnih činovnika. Svjedočbu o praksi imao bi potvrditi predpostavljeni upravitelj. — Glasovanjem budu primljeni svi stavljeni predloži. Na to uze rieč c. kr. profesor pl. Guttenberg. Veli, da mu je kod razpravljanja prvog diela prve teme izbjeglo u brzini, kojom se je glasovalo u tom pitanju, da je dodatak, koji je stavio zastupnik koruškog šumar, družtva, posve opravdan i sbiljnom stanju stvari odgovarajući. S toga stavlja predlog, da se ta stvar razpravi još jednom. |