DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 223 — ´ % je to djelo prvo vrsti u iiašcin domaćom knjižtvu. Koliko je tim đopri^eo Icoristi nažrm stručarom, najbolje ie oni sami prosuditi. -, / Pripominje se, da je pokojnik za II. bansku imovnu obćinu sastaj|io uređjenj e šumskog gospodarstva, te tim pripomagao, da se ondje u badude racionalno šumari. --, - "´ Osim toga poput radina mrava pisao je pokojnik prekrasne, đttbokim stručnim znanjem nadahnute raznovrstne razprave, iz kojih je svatko razabrati mogao, da mu se je najviše svidjala šum. matematika; jer nije bilo skoro ni jedne ma kako majušne razpi´ave, a da nebi umjesio za dokaz svoje tvrdnje po ko i matematički obliSak. S toga nemože hrv.-slav. šumarsko družtvo prežaliti gubitak pokojnikov, kojemu je bio vrlo odan i marljiv pregalac; a hrvatsko stručno knjižtvo izgubilo je u pokojniku vani-edno obdarenog radnika. Zato budi mu lahka zemljica! Pokojnik bio je hrv.-slav. šum. družtva zamjenik odbornika, a vis. kr. zemalj. vlada odlikovala ga je tim, što ga je imenovala za člana povjerenstva kod višeg držav. izpita za šumare. "f Antun Ćelija protustavnik gospodarstvenog ureda kod II. banske imovne občine preminuo je nakon dugotrajne boljetice u Petrinji 6. travnja t. g., oplakivan od raztužene supruge i 4 neobskrbljene dietce. Pokojnik bio je pravi hrvatski korienjak iz Barbane u Istriji, gdje se je rodio 24. svibnja 1851., te mu je po tom bilo tek 37 godina. Gimnazijalne nauke svršio je god. 1871. na Rieci, a odtuđ ode u Križevac, gdje je god. 1873. s odlikom dovršio šumarske nauke. God. 1876. stupio je u službu kao šumar občine Grobnik, Jelenje i Crnik, a kratko vrieme iza toga pređje u službu k II. banskoj imovnoj obćini kao privremeni šumar, te je god. 1878. položio viši državni izpit za šumare u Zagrebu i bje g. 1883. imenovan za definitivnog šumara kod iste imovne občine, i sbog boležljivosti povjerena mu bje manje naporna služba protustavnička u potonje vrieme. Pokojnik bio je revan i odličan stručar, iskren prijatelj svakoga, a Ijubezan suprug i blag otac neutješive supruge i majušne dietčice. Pokoj mu duši! f Stjepan Marinović šumar kod vlastelinstva djakovačkoga skončao je svoj mlađ život, vršed službu 14. ožujka t. g., utopiv se u njekom potočiću, koji je bio nabujao od silne poplave. Ovud morao je pokojnik pi´OĆi, te đošav na mostič, brecne mu se konj jahač, i izbaci ga u nabujali potočić, u kojem nemilo zaglavi. Pokojnik nedavno oženiv se, ostavio je tužnu mlađu suprugu i nejako djetešce, te stare brižljive roditelje, kojim je gubitak sina tim težji, što su oni kod njega živili. Vele, da ga je njegov vlastelin vrlo obljubio, a mi, koji ga poznamo, moramo žaliti, da je pokojnik tako rano i nemilostno svoj mlad život završio. Inače bio je pokojnik vrstan šumar, koji bi bio mogao biti koristan i šumarstvu i stručnoj knjizi. Pokoj mu duši! Imenovanja. Vis. kr. zem. vlada potvrdila je izbor bivšeg šum. akcesiste kod II. banske imovne občine Ljudevita Sentgjorgjia za šumara, a Vjokoslava Gučia , bivšeg šum. vježbenika kod rečene imovne obćinc, za šum. pristava. Sitnice. Sastanak bivših slušatelja c. kr. šumarske akademije u Mariabrunnu. Dne 12. srpnja 1813. otvorena bje kasnija c. kr. šumai-ska akademija u Mariabrunnu. — Ove će se godine dakle navršiti sedamdeset i peta godina, to po austro-ugarsko šumarstvo prevažnoga dana. Ovo bje povod, da se u samom sjelu te bivše akademije sastao odbor bivših pitomaca rečenoga zavoda pod predsjeđničtvom c. kr. šumarskog nadsavjetuika Ljudevita Dimitza te gg. Milana Bohmerlea, c. kralj, šumarskog upra« |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 224 — vitelja ; Adolfa Hackeberga, c. kr. šumarskog upravitelja; Dragutina Rrcymanua; Ivana baruna đe Bena, c. kr. šumar, savjetnika; Eđuarđa Paula, c. kr. šumaruika; Viktora pl. Grossbauera-Walđstađtskog, urednika „Jagđ-Zeitunga";Vjekoslava Strehe, šumarnika i nađšumara Franje Spreča, koji poz´vlje sve svoje bivše drugove i pitomce reCenoga zavoda 2. i 3. lipnja t. g., da se sastanu u Mariabrunnu u svrhu proslave sedamdeset i pete godišnjice rečenoga sveSan-dana. Program same svečanosti je sliededi: Dn e 2. lipnj a t. g. na ve6er u 8 satih svečani komers učestnika u prostorijah Domajerovog kasina u Hietzungu kraj Beča, dn e 3. lipnj a u 9 satih jutrom tiha misa u župnoj crkvi u Mariabrunnu, zatim pohod prostorija stare šumarske akademije i bo´aniSkog vrta, a u 12 satih zajednički zajutrak u bivšem botaničkom vrtu. Odbor pozivlje sve prijatelje i bivše pitomce zavoda, da svečanosti prisustvuju. Akademija mariabrunnska izobrazila je, kako je poznato, takodjer i velik broj naših najođličnijih domaćih hrvatskih šumara, od kojih da nam je samo spomenuti imena M. Dursta, M. Vrbaniča, A. Soretiča, D. Kadioa, J. Ettingera, I. Kollara, I Jerbića, B. Fischbacha, F. Kesterčanka, A. Tomida, V. Malina, M. Masleka, F. Čordašića, I. Mađjareviča, I. Krausa i G. Barida. Zatim pokojnih A. Benakovida, A. Srankovida uz mnoge druge naših domadih šumara. Spomenuta svečanost je dakle i po nas Hrvate od stanovite važnosti, pa je s toga više članova hrv.-slav. šumarskoga družtva, bivših slušatelja njekadanje c. kr. šumarske akademije u Mariabrunn u zaključilo u svrhu proslave rečenoga dana sastati se na dn e 2. lipnja t. g. u 8 satih na večer na prijateljski sastanak u vrtu Dreherove pivare u Zagrebu. Za da sastanak bude čim ljepši i mnogobr oj nij e posjećen, pozivlju se i ostala gg. šumari i članovi družtva, stanujući u Zagrebu i okolici, da takodjer tom sastanku prisustvuju. Blagotvorno svojstvo vode, koja pada s krošnje drveća. Opaža se često u šumah, da pod krošnjama velikoga, na daleko stojećega drveda raste trava za nedjelju, dapače i dvije prije, nego na mjestima, koja nijesu u sjeni. Premda se ta razlika uviek tako očito ne opaža, no ipak se zamietilo, da je i ljeti trava pod drvećem gušća. To se isto opaža i na starim krtorovinama, no to si je lako protumačiti iz fizijskih razloga. Utjecanje krošnja na to mora se pripisati nekomu drugomu kemičkomu uzroku, a osobito misli bremenski profesor Buhenau, da vođa, koja kaplje s lišda na zemlju, sadržaje soli i da za to blagotvorno djeluje. Već je Sossur, peruć svježe lišde u hladnoj vodi do osam puta po četvrt sata, svaki put nalazio u pepelu takvoga lišda samo S^o raztopljene soli mjesto 26"L u lišdu, koje nije prano. Ako se uzme, da se takvo pranje obavlja i kišnicom, onda je lahko taj pojav razjasniti. Dopustimo, da je na soli bogata i ona voda, koju sadržaje samo lišće, ipak je istina, da se takova voda nalazi obično u travah, a redje u drveću, te je već god. 1853. saobćio T. Hartig, da je opazio, da ima u jošte ne razvijenim pupoljcima grabra kapljica vođe. Ovo opažanje tim je važnije za pitanje, koje nas zanima s toga, što se oba pojava naime, ranije rastenje trave i prisutnost vođe u pupoljcima sbivaju u isto vrieme, poimence dok se drvlje neokiti lišćem. Osim toga po mnienju Buhenaua ne smije se zaboraviti, da, akoprem ima u vodi soli, koja kaplje s lišća, ipak ljetni dažd koristi tlu pod drvljem, a to upliva i na rastenje trave slieđećega proljeća. U časopisu „Berichte der Botanischen Gesellschaft" spomenuo je Andre, da voda ne siše soli iz nutarnjosti lišća, nego da ju samo izpira s površine, kuda sol dolazi iz lišća, ako drvo ima previše hrane. Barem se je pripetilo Andre-u, da je to opazio na đrvlju, koje je raslo na tlu bogatom na kuhinjskoj soli, gdje se je mogla sol odutiti na površini lišća okusom. Zabaciv oba ova razjašnjenja tvrdi direktor Minđenske šumarske akademije Borggreve, da se raniji razvitak trave opaža samo kod ranih trava (Anemone, Primula, Stellaria, Asperula, Poa nemoralis, Antoxantum odoratum), koje su preslabe, da bi mogle nadvladati druge jače, koje se kasnije razvijaju. Ove poslieđnje trave rastu i |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 225 — onako samo na ođkrivenim mjestima, pa je zato sasvim razumljivo, da slabije trave uzmidu pod krošnje drveća, jer prevelike sjene ne mogu podnieti ni ove, kad se lišće bolje razvije. Svoje razjašnjenje potvrđjuje Borggreve tim, da se raniji razvitak trava opaža ponajviše pod drvedem, koje kasno lista i koje ima riedku krošnju (pod jasenom, briestom, hrastom), slabije pod onim, koje ima oriedku krošnju ili gustu, a rano se pojavlja pod drvedem, koje rano lista (pod bukvom, grabrom), te slabije pod crnogoricom s riedkom krošnjom (pod omorikom), a po gotovo se nikad ne opaža pod crnogoricom s gustom krošnjom. Prešano drvo za čunjke kod tkanja. Do sada se je rabilo za ovakove čunjke samo tvrdo drvo, kao što je bukva i šimšir. Sad zamienjuje Pikles tu vrst onakim drvom, koje se dobiva silnim prešanjem raznih odpilaka i ostružaka od različitoga mekanoga drva, koje je mnogo jevtinije. Da se takovo drvo priugotovi, naSinjen je kod tvrdke Vitvort i Comp. u Mančestru ogroman hidraulićki tiesak (preša). Tako upriličeno drvo ima sva dobra svojstva za izrađjivanje liepih 6unjaka. Kako je Petar Veliki čuvao hrastove šume. Stelin, koji je osobitom pomnjom sakupio sve podatke o karakteristici Petra Velikoga, predaje zauimivu pripoviedčicu, kako je Petar Veliki čuvao hrastove šume za građjenje brodova. Da poda narodu primjer, kako se imadu čuvati hrastove šume, zapovjedio je, da fe dva hrasta u Kronstadtu ograde, te stavi oko njih okrugao stol s klupama, i dolazeć ljeti često ovamo, sjedio bi u malenom družtvu tamošnjih predstojnika i brodograditelja veoma zadovoljan. Cesto je znao reći: „Ah, kad bi se ovdje u okolici našlo barem toliko hrastove šume, koliko je na ovim hrastovima lišda i žira!" Uz obalu morsku napram Kronstadtu i Peterhofu našao je car malenu šumu, dade načiniti dražestan dvorac u njoj i nazva ga u čast hrastu „Dabki". On je mnoge brodograditelje i pomorske oficire, koji su sadili hrastove u Petrogradu na svom posjedu, pohvalio javno. On si je sam odabrao za gradom na Peterhofskoj cesti mjestance u duljini od 200 i u širini od 50 koraka, da nasadi hrastove, koji ovdja rastu doduše sporo, ali dobro, te su narasli do danas ved dobrano. Ovo je mjesto zapovjedio ograditi i na ogradu pribiti rukopisni ukaz, da se nitko pod prietnjom stroge kazne ne usudi ove nasade oštetiti. Kad su hrastici porasli u visinu kao čovjek, prolazed mimo svrati se, da ih po običaju razgleda; no bude veoma ogorčen, našav mnogo granja potrgano i po zemlji razbacano; a bio je tim više ogorčen, jer se je vidjelo, da to nije učinilo nevrieme, već da je hotimice netko oštetio. Vrativ se u grad, dozove povjerenika sigurnosti i zapovjedi mu, da postavi tajne stražare k šumi. Za nekoliko dana prolazila j c ovud hrpa pijanih, vedinom gradskih Ijudih, navale u nasad, potrgaju granje i okite si njim šešire. Ovi budu naravno pohvatani i sutradan — pogubljeni. Bubnjem je bilo oglašeno, da imade od svake kuće biti netko prisutan kod izvršivanja kazne nad onimi povreditelji hrasta." Paša stoke u šumi. Sbog zlo shvaćane revnosti za občuvauje šume zavladal su krivi nazori glede pašarenja stok e u šumi. Ako se pašarenje u šumi razborito uživa, nemože ono imati zle posliedice. Protivnici pašarenja vele, da stoka u šumi utamba tlo; da pogazi i izkrti žilje i da mladikovinu obrsti. Ova tvrdnja nipošto nestoji. Baš protivno biva. Stoka na paši neutamba tlo u šumi tako, da bi to isto škoditi moglo, dapače to mu koristi. Stoka gazi i utamba slojeve crnice i krovinu od uvrieženih travah i mahovinah, a usljed toga može posije ovakova priekapanja i vazđuh i mraz bolje prodirati u tlo, te ga popraviti. Uplivom vazduha i studeni može se tlo bolje izmrzniti, a tim boljo prorahliti. Da stoka žilje od mladikovine iztare, nije vjerojatno. To bi moglo biti samo na onakovih pašnjacih, na kojih stoka svaki dan pase ili na takovih pašnjacih, koji imadu plitku mekotu ili koji leže na porebrici briega. Ali ni ovdje nevidim, da bi drveće zakržljavilo, pače opaža se, da ima na stvorenih leđinah drveće vrlo kriepak |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 226 — prirast. Što stoka u gvozđovih (u visokih šumah) podmlađak brsti, nije od nikakove važnosti, te se po sebi razumjeva, da neće nitko dopustiti, da stoka u branjevinah po lietu ili u proljedu pase. U kolosjecih (sitnogorica), ako su izdanci tako visoki, da jim stoka gubicom ne može vrške obrstiti ili prekiniti, preporuža so dapače ugon stoke na pašu zato, da ma hovine na tlu izgazi i uništi; buđeć ee tim mlađikovina bolje nadjikati (u vis porasti). Po šumskom pravilu uredjeno pašarenje stoke biti ie svakako na uhar šumi; jer de stoka ne samo mnogi prerano izbujali korov uništiti i popasti, nego će i krovinu od bujadi i drugog dra?a izgaziti. Tim pako prorahliti će se tlo iz razgaliti, te će na rahlo tlo bolje uplivati i vazduh, svjetlo i mi-az, a to sve djelovati će na bolje uspje vanje drveća. Čak i ugon stoke u branjevine neće biti nepovoljan. Tako se može primjerice u branjevine za jedno-i dvogodišnjimi četinjaSami ili sa tako mladim hrastikom, kojim je zaprietila trava, da ih uguši, mirnom dušom upustiti stoka na pašu u proljeće (u babje lieto) kod suha vremena bez straha, da će možebit stoka mlade biljke obrstiti. Razumjeva se, da se nesmije stoka ugoniti na pašu u takove branjevine u vrieme, kad je tlo mokro i mehko. Šumske ogojne radnje u zagrebačkoj okolici. Doznajemo, da je na pro diumu presv. g. biskupa Gašparića u šumi „Borongaj" prošle jeseni u godišnjoj sjeći od godine 1887. 3 rala žirom zasađjeno i oiela šuma grabrovinom omeđjašena. U šumi prediuma „Kustošija" presađjeno je ovog proljeća 4000 omorikovih trigodišnjih sadnica i 2 klgr. omorikova, 1 klgr. ariša, 1 klgr. jele, te pol klgr. crnog bora i 2 klgr. bagre nova sjemena u šumi i u rasadnicih posijano. Za omedjašenje iste šume nabavljene su hunke od tesanog kamena, a sazidati će se osim toga još jedna zidana kuća za novog jur namještenog lugara, koji će na tu šumu paziti. Kod preuzv. g. grofa Kulmera, vlastelina šestinskog, presađjeno je u šumi šestinskoj 10.000 omorikovih sadnica ovog pi-oljeća, a isto tako posadjeno je prošle jeseni ´ i ovog proljeća više mjerova pitoma kestena, oraha i žira. Natječaji. Uslled naredbe vis. kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove od 23. ožujka t. g. broj 10 447, razpisuje se ovim natječaj za popunjenje izpražnjenog mjesta nadšumara i upravitelja gospodarstvenoga ureda slunjske imovne obćine u Rakove u, s plaćom godišnjih 1200 for., stanarinom od 150 for., s paušalom godišnjih 500 for. uz obvezu uzdržavanja konjah, deputatom od 6 hvatih drvah, ter s pravom zaračunanja stegnutih dnevnicah za službena putovanja u smislu vis. naredbe od 28. srpnja 1885. broj 28.983. Natjecatelji, koji to mjesto žele polučiti imadu molbe svoje obložiti sa krstnim listom, svjedočbami o svršenih strukovnih naucih, te položenom višjem državnom izpitu za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva, kao i dosadanjem službovanja, te tako valjano obložene molbe putem svoje pređpostavljene oblasti, a izvan službe stojeći putem nadležne političke oblasti do konca travnja ovom uredu pođnieti. Šumsko gospodarstveni ured slunjske imovne obćine. U Rakovcu, 6. travnja 1888. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 57 <-- 57 --> PDF |
— 227 — U smislu zaključka upravnoga odbora županije zagrebačke od 3. travnja 1888., br. zap. 165. popuniti će se sa 1. srpnja 1888. pet mjesta kotarskih obćinskih šumarah sa sjedištem u Jaski, Sisku, Karlovcu, Sv. Ivanu- Zelini i Dugomselu, i to sa berivi od 600 for. plaće, 100 for. stanarine i putnoga paušala, te paušala za konja, kojega svaki šumar držati mora, — u Sisku i Jaski po 240 for., u Karlovcu, Sv. Ivanu i Dugomselu pako 200 for. Nadalje četiri mjesta šumarskih pristavah sa sjedištem u Samoboru, Zagrebu, Vel. Gorici i Pisarovini, sa placom u Vel. Gorici od 500 fr. kod ostalih pako 600 for. zatim paušalom u Zagrebu od 300 for. kod ostalih pako od 200 for. Napokon jedno mjesto šumarskog vježbenika ili nadlugara za šumski kotar Sisački, s kojom je službom skopčana godišnja nagrada od 400 fr. Svim upitnim šumarom pripada osim spomenutih berivah jošte i 2070 odštetah od svih šumskih kvarovah, koje će oni prijaviti. Propisno — svjedočbami 0 svršenih šumarskih naucih, 0 moralnom i političkom ponašanju, te 0 dosadanjem službovanju obložene molbenice imadu svi molitelji putem nadležne im oblasti podnieti podpisanoj kr. županijskoj oblasti najdulje do 15. svibnja tek. godine. Kr. županijska oblast u Zagrebu 4. travnja 1888. Kod gospodarstvenog ureda 2 banske imovne obćine ima se popuniti izpražnjeno mjesto nadšumara ujedno upravitelja gospodarstvenog ureda 2 banske imovne obćine u Petrinji sa plaćom godišnjih 1200 for. stanom u naravi, te putnim paušalom godišnjih 600 for. sa promjenom, da je naredbom visoke kr. zemaljske vlade od 5. ožujka 1888. broj 8007, odredjeno, da prvim listopadom 1888. god. imade u kriepost stupiti kod ove imovne obćine visoka naredba od 28. srpnja 1885. broj 28.983 tičuća se držanja službenih konja uz odnosno promjenjeni putni paušal sa pravom zaračunanja putnih dnevnica. Natjecatelji koji to mjesto polučiti žele, imadu molbe svoje obložiti dokazali, da su podpunoma vješti hrvatskom kao službenom jeziku, krstnim listom, svjedočbami 0 svršenih strukovnih naucih, te položenom državnom izpitu za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva, kao i 0 dosadanjem službovanju. Za naimenovanje i prava na mirovinu valjaju ustanove §§. 6., 7. i 8. zakona od 11. srpnja 1881. Tako obložene molbe imadu u službi se nalazeći priposlati putem predpostavljene si oblasti, a izvan službe stojeći putem nadležne si političke oblasti podpisanom uredu do 15. svibnja t. g. Gospodarstveni ured II. banske imovne obćine. U Petrinji, 14. travnja 1888. Kod gospodarstvenog ureda II. banske imovne obćine ima se popuniti izpražnjeno mjesto protustavnika ujedno računovodje sa plaćom godišnjih 800 fr. i stanom u naravi. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1888 str. 58 <-- 58 --> PDF |
- 228 — Za popunjenje toga mjesta razpisuje se ovime natječaj do 15. svibnja 1888. Molitelji imađu izkazati naročito podpunu vještinu u službenom hrvatskom jeziku, životnu dobu, zdrav tjelesni ustroj, moralno i političko ponašanje, svršene nauke i dosadanje službovanje i uvjete, ustanovljene u §. 22. naputka C. zakona od U. srpnja 1881. Za naimenovanje i prava na mirovinu valjaju ustanove §§. 6., 7. i 8. zakona od 11. srpnja 1881. Molbenice imadu se do gori ustanovljenoga roka podnieti ovome gospodarstvenom uredu, i to po onih, koji se nalaze u službi, putem predpostavljene im oblasti, a po onih, koji se u službi nenalaze, putem nadležne im političke oblasti. Gospodarstveni ured 2. banske imovne obćine. U Petrinji, dne 7. travnja 1888. Zaključni račun prihoda i razhoda hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva godine 1887. Predme t Prihod for. [ nč. Razhod for. nč. Ostatak for. nč. Opanka 1.2. Od 1. siečnja 1887. pa đo zaključka računa za istu godinu unišlo je ukupno . Od 1. siečnja 1887. pa đo zaključka računa za istu godinu izdano je ukupno . 3217 — 07 — — 3018 — ii — — — — Od pod 3. izkazane gotovine uloženo je u smislu ustanova §. 27. točke 4. družtvenih pravila 1. travnja t. g. 49 for. 85 nč. u korist družtvene pripomočne zaklade, dočim je iznos od 149 for. uložen 3. Ođbiv razhođ od prihoda, ostaje pri zaključku računa gotovin a sa . . . . zatim likvidiranih tražbina — — — — — — 198 (JO 85 — u korist uteraeijiteljne zaklade, aktivne tražbine pako prenesene su u račun za godinu 1888. U Zagrebu, 24. veljače 1888. Pređsjedničtvo hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva. Predsjednik: Tajnik: M. DuFst V. r. F. X. Kestereanek v- r. Dopisnica uredničtva. Za priposlane rukopise zahvaljujemo se gg. J. K., kr. šumaru u Lipovljanih; M. pl. B., kr. žup. šum. izvjestitelju u Ogulinu i J. E., umirov. nadšumaru u Zagrebu, te se preporučamo i u buđude. — Grg. V. B., nadšumaru kod I. ban. imov. obć.; Lj. Sz., šumaru kod II. banske imov. obe´. i A. H., šumaru u Kutjevu budi hvala na priposlanih pođateih, te smo jih upotrebili u onu svrhu, u koju su bili namienjeni. — G. V. Vš., kneževski kot. šumar u Cerju. Hvala liepa, a priposlano demo čim prije povratiti. — G. M. Kr., kot. šumaru u Brinju zahvaljujemo se na priposlanom rukopisu, te ćemo ga u budućem broju otiskati. Uređničtvo i naklada hrv.-slav, šumarskoga družtva. — Tisak C. Albrechta. |