DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 268 —


marije ogulinske; 30. CaLić Ivan, 31. Rađoševid Ivan, 32. Spoljarić Matija, 33. Božid
Jovan i 34. Dimitrašinović Staniša, pođlugari otočke imovne obćine.
Uplata članarine za t. g. imala je u smislu §. 7. slova b) naših đružtvenih
pravila uzslieđiti tečajem prvoga žetvrta o. god. Umoljavaju se s toga svi oni


p. n. šumski uredi i glanovi družtva, koji toj svojoj dužnosti unatoC svijuh
dosađanjih poziva zadovoljili nisu, da to najdulj e do 10. lipnj a t. g. ufiine,
jer ee im se inače morati đalnje šiljanje „Šumarskog lista" obustaviti, a dugovina
prema potrebi i sudbeno utjerati.
Šumarsko i gospodarsko knjižtvo.


O važnosti topline u obće, napose o uplivu nizkih i visokih temperatura
na život bilja, (Izvadak iz predavanja dra. A. Heinz a). Naš vrli
prirodoslovac započeo je svoje popularno predavanje s uvodom, te će ovo predavanje
sigui-no zanimati ne samo prijatelje prirodne znanosti, nego i svakoga šumara, komu
je motriti svaki dan prirodni život rastlinstva bilo u šumi ili izvan nje.


Uvod zanimiva predavanja glasi od prilike ovako :


„Ođkako ljudsko srdce bije i ljudsko oko krasote prirode gleda, ođtada žive u
čovjeka sjegurno i ljubav za prirodu". Goethe u aforizmih o prirodi veli: „Ljubav je
kruna prirode i samo ljubavlju kadri smo joj se približiti. Tko joj povjerljivo sliedi,
toga ona miluje i na grudi ga svoje privija poput djeteta. U njoj je vječni život; ona
se uviek mienja, a ni časka neodmat-a. Korak joj je odmjeren, iznimke riedke, a zakoni
vječni i nepokolebivi. Mi sami i sve, što je u prirodi ovim se zakonom pokoravamo;
pokoravamo pače i onda, kad jim se nastojimo opirati. Priroda neima ni jezika ni
govora, ali ona neprestano stvara jezike i srdca, na koje govori, na koja čuti. Život
joj je najljepši obret, a smrt tek pomagalo, da čim više života proizvede". Sto je taj
život, 0 kom veliki pjesnik i prirodoslovac veli, da je „najljepši obret prirode", odgovara
glasoviti berlinski fiziolog „ignorabimus". Nu ma da mi i neimamo danas još
odgovora na ovo temeljno pitanje, to ipak marljivim i obzirnim radom čovjek je već
daleko dopro, pa ako neznamo što je život, ali „o životu" mnogo se tajna već odkrilo.


Marljivim radom, obziruć se uviek i na najmanje sitnice, prirodoslovac stupa polagano,
ali sjegurno i do najvećih rezultatah. Neima tu pojava, koji bi premalo znamenit
ili premalo zanimiv bio. Upravo spoznaja pojedinostih i malenkostih vodi nas do
temeljnih načelah i zakonah. Humbolđt veli: „Družeći se sa vrlo obdarenim! Ijudmi,
brzo sam spoznao, da bi bez ozbiljna mara za spoznajom pojedinosti svaki veliki i
obćeniti nazor o svietu ostao tek kulom u zraku".


Posije tog uvoda prelazi predavatelj na sJimu stvar, te odpoče ovako:


Život svakoga organizma, bio on bilina ili životinja ovisi o vanjskih uvjetih.
Medju te uvjete spada na prvom mjestu toplina. Sve gibanje u bilini i životinji dolazi
od topline. Toplina je sama titrajuce gibanje najmanjih čestica, pa se to gibanje rado
prenaša na gibanje čestica biljke, a tim bilina počimlje ži\´jeti i rasti. Sva toplina,
koja je proizvela bujni život na zemlji, potiče od sunca. Istina je doduše, veli Biichner,
da od ogromne množine svietla i topline, što sunce bez počinka razašilje u hladni i
tamni svemirski prostor, nebeski pratioci sunca samo maleni dio dobivaju. Naša zemlja
dobiva od ukupne topline sunčane 2300 milijunti dio. To je samo jedan tračak, pa i
taj je dovoljan, da na zemlji pođržaje sav koliki život, svu silu, sve gibanje. Organički
stvorovi, kako prof. Pilar veli, u punom su značenju rieči djeca sunca. Sve što vriedi


o uplivu sunca za životinjska bića od najnižega infiizorija do samoga čovjeka, sve to
u jednakoj mjeri vriedi i za biljevne stvorove, bili oni bakterije ili tisućljetni gorostasi.
Svako gibanje, svaki život jest od sunčane toplino. I materijal, kojim peći ložimo, u
prvom redu kameni ugljen, i on nije drugo, nego produkt onih sunčanih trakova, koji
su pred tisuće godina ogromne šume ogrievali. Ugljen je, veli glasoviti fizičar, sunce
«




ŠUMARSKI LIST 6/1888 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 261 u
podrumu. Mi bi dakle punim pravom, naglašuje Biichner, mogli na naše hramove
znanosti napisati iste rieči, što su jiii stari Egipćani napisali na svoj hram sunca u
Philah: „Ono je (naime sunce), od kojega je sve proizašlo i nifiesa neima, što bi ikada
bez njega stvoreno bilo". Toplina sunčana jest dakle prvi uvjet svakomu životu.


Kolika treba da bude toplina za život bilja? Mnogobrojna iztraživanja pokazala
su, da se biljevni život krede u granicah od O^C 50"C. To je obdenito, ali ne bez
iznimke. Mnoga biliua prije pogiba, nego što termometar pokazuje O^C, a mnoga još i
izpod ništice živi. Za svaku bilinu imademo tri stupnja temperature od osobite važnosti :


1. Najniži stupanj topline, kod koje bilina počimlje živjeti; 2. najviši stupanj, kod
koje bilina prestaje živjeti; 3. stupanj, koji leži medju oba ova, najprijatniji za razvoj
biline. Tako na pr. imademo kod klicanja kukuruza i pasulja 9" najniži stupanj topline,
kod koje počima klicati, 28" najprijatniji stupanj, kod kojeg najbrže raste i
40" najviši kod kojega prestaje. U tih trih todkah izražen je jedan od najfunđamentalnijih
zakonah fizijologije.
Sto se dogadja, ako se najniža i najviša temperatura prekorači? Sto se dogadja,
ako se kod sjemena kukuruza snizi toplina izpod 9´´C? Sjemenka nemože klicati, ona
se nalazi u pasivnom stanju mira ili počinka, te de se pr^-nuti na nov život opet, čim
je toplina dostigla stepen od d^G. Svatko znade, kako se bilje naših krajevih sprema
na sanak, a kako se iz ovoga budi, kad ga s proljeća stane ogrievati toplo sunce. A
kako je sa biljem tropskih krajeva, gdje neima ni zime ni mraza? I ono imade vrieme
počinka i to za najvede žege. Kada žega sunčana postigne za bilinu najviši stupanj,
onda bilina prestaje rasti, ona se odmara. Ohladjivanje zraka i blagonosne kiše biide
biline na nov život. Dogodi li se međjutim, da toplina postigne posve izvanredne stepene,
t. j - prenizke i previsoke, pa možda baš u doba, kad se bilina tomu nije nadala,
onda je biljku zadesila žalostna kob. Biljka umre — ili se je smrznula ili je izgorila.
Prenuda na nov život više neima. Treba se sjetiti samo kobnih dana sv. Pankraoija,
Servacija i Bonifacija, toga straha vrtlara i gospodara. Znadu oni dobro, da u to
doba, naime polovicom svibnja u naših krajevih skoro redovito nastupa nagao obrat u
temperaturi, koji dosta često i mrazove sobom nosi. Pak ako temperatura i nedosiže
onih nizkih stupnjeva, do kojih je tečajem zime znala pasti, ona je ipak za mnogo
bilje ubitačna, jer je zatekla isto nepripravnim u nesgodno vrieme. Bilje, prenuv se
već odavno od zimskoga sna, ogrievano toplim proljetnim suncem, pomolilo je već
svoje cvietane nježne glavice, kad al iznenada nadođje izvanredna studen izpod 0" —bilina
se smrzne.


Biti će nam zadaćom, da se upoznamo, koje se promjene u biljci zbivaju, kad
ju izvrgnemo prenizkoj ili previsokoj tempei´aturi. Za shvaćanje toga nuždno je, da se
znade kako je bilina sagradjena. List, a i svaki drugi dio biline sagradjen je od veoma
sićušnih samo pod sitnozorom vidivih stanica, koje su vrlo slične stanicam voska u
košnici. Ali je važno, da te stanice jedna druge svuda netiču, nego da medju njima
ostaje prazan prostor. Samo stanica nepušta svoj sok u taj prazan medjustanični prostor
u običnom živom stanju, jer je nutrašnji bjelankasti oblog stanice, plazma, neprohodan
za tekućine. Smrzne li se bilina, to ćemo pomnim iztraživanjem pod sitnozorom vidjeti,
da je medjustanični prostor izpunjen kristali leda. Prije su mislili, da kad se bilina
smrzne, da se sok u stanieah smrzne, te da se stanice razpuknu i prouzrokuju smrt
biline, nu tomu nije tako. Sok u stanieah se ne smrzava, nego prelazi u medjuprostor
i tamo se smrzne. Bjelankasti oblog ili plazma neprohodan je za sok. Sok nemože iz
stanice dok je bilina živa i zdrava. Nu uplivom zime promieni se plazma u toliko, da
propušta sok. 0 tom se možemo svaki čas osvjedočiti. Uzmimo komadić cikle, pak ga
dobro operimo. Metnemo li ga u čistu vođu, voda neće pocrveniti. Crveno mastilo,
koje se u stanieah nalazi nemože van. Uzmimo sada komadić smrznute cikle. Ona će
odmah vodu crveno obojadisati. Plazma je uslied uizke tempei-ature postala prohodnom
za mastilo. Drugi ljepši pokus (što je predavatelj takodjcr pokazao) jest sa običnom