DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 277 —


Takovim se načinom pronašlo na 13 pokusnih prostora jedan isti posljedak:
debljina drveća, koje raste na obroncih, kao što i onoga, koje raste u
ravnini, veća je u smjeru od istoka na zapad (0W), nego od sjevera na jug
(NS). Uzrok je tomu u oba slučaja isti: djelovanje vjetra na drveće.


Da vjetar više nego ikoji drugi uzrok djeluje na razvitak debljine stabla
u ovom ili onom omjeru, dokazuju i iztraživanja Grundnerova: na jednom pokusnom
prostoru — u bukovom 60godišnjem nasadu, rastućem na istočnom
obronku — pokazalo se kod izmjerenja debljine, da je kod većine stabala najveći
diametar u smjeru od sjevera na jug, ´ i po tom je suma ploština o.snovaka
izračunana po diametrima. u tom smjeru nadilazila sumu ploština izračunana
po diametrima u smjeru od istoka na zapad, a razlika je dosezala do
3,9 %. No ova iznimka od obćenitoga pravila dade se lako protumačiti posebnim
karakterom onoga mjesta, na kojem su ovi pokusi izvedeni — drveće je
ovdje sa svijuh stranah podpuno zaštićeno od vjetra, česa na svih prijašnjih
pokusnih prostorih nije bilo. ^ (Nastavit će se).


Predlog za zakon o šumama."^


I. Podela i ograničavanje šuma,.
Član 1.
Šume i planine u Srbiji jesu:
a) Državne.
b) Obštinske ili seoske.
c) Manastirske ili crkvene, i
d) Privatne.
Državne šume i planine jesu:


1. One, sa kojima je država dosad kao opštenarodnim rukovala i u korist
svoje kase eksploatisala, a na koje niko nije zakonim putem pribavio pravo
supstvenosti; i
2. One, sa kojima je država dosad kao državnim dobrima razpolagala.
Opštinske ili seoske šume i planine one su, koje su opštine ili
sela, počimljući od 26. oktobra 1833. god. same od malena podigle, ili su do
svojine istih došle drugim kojim putem.


´ Izmeđju 60 stabala najveda je debljina u 28 u smjeru sa sjevera na jug i u
21 s iztoka na zapad.
^ Takova iznimka od obdega pravila opažena je po Grundneru samo na pokusnom
prostoru u nasadu arižovine, no on toga ne razjasnjuje.


* Ovo je nacrt novoga šumskoga zakona za kraljevinu Srbiju, koji je
predložen skupštini na viedanje. Dobismo ga od prijateljske ruke a, priobćujemo ga
štovanim našim čitateljem u originalnom sadržaju.


ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 12     <-- 12 -->        PDF

~ 278 —


U novo oslobodjenim predelima za opštinske šume smatraće se one, koje
ministar narodne privrede, na predlog komisije za ograničavanje šuma, pojedinim
opštinama odredio bude.


Manastirske ili crkvene šume i planine one su, koje manastiri
ili crkve sada drže kao svojinu.
Privatne šume (zabrani) one su, koje kakvom privatnom licu pripadaju
po pravu svojine.


Član 2.


Država razpolaže i upravlja državnim šumama, a nad opštinskim, seoskim,
manastirskim i crkvenim vodi nadzor po odredbama ovoga zakona.


Član 3.


Radi lakšeg nadzora i čuvan;a šuma, imaju se:


a) Državne, opštinske, manastirske i crkvene i seoske šume od privatnih
imaovina odeliti i ograničiti, njihove granice premeriti, opisati i trajnim vidljivim
belegama obeležiti;


b) Izdvojiti i obeležiti one šume i planine, koje se iz klimatskih, higijenskih
ili drugih kojih obzira imaju svagda održavati u pošumljenom stanju,
i staviti pod naročiti nadzor državni, pa bile one državne ili ne, i


c) Sve šume u Srbiji podeliti na izvestan broj šumskih okruga, bez obzira
na političku podelu zemlje.


Član 4.


Podelu i ograničavanje šuma, a tako isto i izvadjanje i obeležavanje onih
šuma, 0 kdjima je reč u članu 3. ovoga zakona pod b) vršiće naročite za to
odredjene komisije.


Član 5.


U komisiji za podelu i ograničavanje šuma mora biti šest članova; trojica
se pcstavljaju kraljevim ukazom, na predlog ministra narodne privrede, i to
jedan šumar ili ekonom, jedan inžinjer i jedan pravnik, a ostalu trojicu bira
iz svoje sredine opštinski zbor onih opština, u čijim se atarima šume ograničavaju.


Opštinskim zborom izabrani članovi komisije a tako isto i članovi, koji
se postavljaju kraljevim ukazom, ako nisu činovnici, dužni su predhodno pred
sveštenikom, a u prisustvu ostalih članova komisije, položiti zakletvu, propisanu
za veštake u gradjanskom sudskom postupku.


Presednik je komisije najstariji po položaju činovnik, a najmladji po položaju
vrši dužnost delovodje.


Član 6.


U ime podvoznih i ostalih troškova davače se članovima komisije koji se
ukazom postavljaju po dvanajest dinara na dan iz šumskog fonda.




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 279 —


Članovima pak komisije, koje opštinski zbor bira, plaća će dotična opština
po četiri dinara dnevno iz svoje kase.


Član 7.


Eadi komisije prisustvovaće sopstvenici (ili njihovi zastupnici) baština,
koje se nalaze u šumama, ili se ovima graniče, i dužni su podneti komisiji
dokaze o pravu svojine na zemlje, koje smatraju za svoje.


Član 8.


Policijska će vlast preko dotičnih opština i preko službenih novina, na
30 dana ranije, obznaniti vreme, kad će se i gde otpočeti ograničavanje šuma,
i pozvati zainteresovane da komisiji predstanu. Gradjanima opštine u kojoj će
komisija raditi, obznaniće to opštinski sud na javnome zboru.


Koji bi polagao pravo svojine na budi koji deo šume ili zemlje, a ne bi
predstao komisiji za vrieme njenog rada na licu mesta, sam ili srestvom zastupnika,
ne može posle činiti nikakve primedbe na rad komisije.


Član 9.


Šume (zabrani) i druge zemlje opštinske ili privatnih lica, odnosno sela,
koje bi se u sredini državnih šuma nalazile, a bile bi na smetnji obdelavanju
i administraciji državnih šuma, komisija može uzeti u razmenu za drugu državnu
šumu ili zemlju, koja po prostoru i kakvoći mora biti u najmanju ruku ravna
zauzetom zemljištu, a u ataru je iste opštine odnosno sela.


Isto tako oni okrajci i okuke od državnih šuma, koje bi zaokruživanje i
ispravljanje granica, a i nadzor otežavale, kao´ i oni zasebno odvojeni delovi
državnih šuma i šumskog zemljišta, na kojima se prema veličini i položaju ne
bi moglo voditi trajno šumsko gazdinstvo, komisija će dati u razmenu za drugu
opštinsku šumu, koja stoji u vezi sa državnom šumom; a ako nema opštinske
šume za razmenu, onda će ih ustupiti u svojinu opštini ili selu.


Član 10.


Opštinaraa, koje ne bi imale svojih šuma, ni zemljišta za podizanje istih,
i koje bi s ispustima stešnjene bile, a nalazilo bi se u njihovom ataru, ili u
blizini, državnih šuma i šumskog zemljišta, komisija će, na njihovu molbu
odvojiti od državne šume i šumskog zemljišta izvestan prostor i ustupiti im u
svojinu bez ikakve naknade.


Član 11.


Komisija rešava, na osnovu pribavljenih dokaza, većinom glasova, kako u
pogledu granica, tako i u pogledu svojine, gde se ova ne bi dokazivala urednom
tapijom ili sudskim presudama.


Odluke komisijske izvršne su, ako su jednoglasno donesene. U protivnom
slučaju podnosi se žalba okružnom sudu u roku od 15 dana. Okružni sud rešava
ove žalbe kao hitne i njegova su rešenja izvršna.




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 280 —


Član 12.


Kad komisija svrši svoj rad ograničavanja pojedinih šuma, odmah sastavlja
granični protokol, u kome moraju biti obeležene granice šume. Granični protokol
potpisuju svi članovi komisije i predaju ministru narodne privrede.


Ovaj protokol, u izvodu, komisija će predati i nadležnoj policijskoj vlasti,
a ova će ga u vernim prepisima predati interesovanima, da ga imaju kao dokaz.


Član 13.


Oni, koji u obimu novopostavljenih granica državnih ili opštinskih šuma
i dalje ostanu sa zasebnom imaovinom, dužni su se na istu, u roku od godine
dana, po zakonim propisima ubaštiniti, ako to ranije nisu učinili.


Ko od dana svršenog ograničenja pa za godinu dana ovo ne učini, ne može
docnije polagati pravo sopstvenosti ni na kakvu šumu ili zemlju, koje bi se
nalazile u obimu novopostavljenih granica.


Član 14.


Opštine, sela, manastiri i crkve, dužni su da se u roku od godine dana,
od dana svršenog rada komisijskog, takoće na svoje šume i šumska zemljišta
ubaštine.


Član 15.
Podela i ograničavanje šuma u Srbiji izvršiće se u što kraćem vremenu,
a najdalje za pet godina, od dana, kada ovaj zakon stupi u život.


II. Šnmska nprava i ustanove.
Član 16.
Ministar narodne privrede, prema zakonu o ustrojstvu Ministarstva narodne
privrede, najviša je upravna vlast u poslovima, koji se tiču šuma.


Član 17.
Pored šumarskog odeljenja, koje postoji pri ministarstvu narodne privrede
(čl. 3. tač. 2. zakona o ustrojstvu istog ministarstva) ustanovljavaju se:


A.
Okružne šumske uprave.
Član 18.
Na vrhu okružnih šumskih uprava stoje okružni šumari, sa potrebnim
brojem šumarskih pomoćnika i čuvara šuma-
Njihova je dužnost da se staraju o tačnom vršenju propisa ovoga zakona,
i da vode brigu o brižljivom negovanju i korisnom postupanju sa šumama
podi´učnog im okruga.


Član 19.
Okružni šumari postavljaju se kraljevim ukazom, na predlog ministra narodne
privrede, a iz reda onih lica, koja su svršila s dobrim uspehom predjašnju




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 281 —


zeniljodelsko-šumarsku školu kod nas, ili drugu kakvu šumarsku školu kod nas
ili na strani.
Zvanje okružnih šumara deii se na četiri klase, i to: I. klasa 3.000.


II. klasa 2.400. III. klasa 1.800 i IV. klasa 1.500 dinara godišnje plate.
Član 20.
Šumarske pomoćnike postavlja ministar narodne privrede, s platom od
840 do 1.200 dinara godišnje, a iz reda onih, koji su svršili šumarsku školu
ili praktični šumarski kurs.
No one šumare, koji se sada nalaze u službi kao državni šumari, koji su
više godina svojim radom i ponašanjem u službi i van ove odlikovani, a imah
bi veću platu nego što je ovim zakonom odredjeno za šumarske pomoćnike´
ministar narodne privrede može postaviti za šumarske pomoćnike sa onom
platom, koju imadu kad ovaj zakon stupi u život.
Čuvare državnih šuma postavlja takodje ministar narodne privrede iz reda
pismenih ljudi, sa platom od 600 do 900 dinara godišnje. Prvenstveno pravo
na ovo zvanje imaju lica, koja su služila u stalnom vadru, kao niži činovi.


Član 21.


Šumarski pomoćnici i čuvari državnih šuma državni su zvaničnici, koji pri


stupanju u državnu službu polažu zakletvu, propisanu za administrativne činov


nike gradjanskog reda, i iyihovi izkazi za šumske krivice potpuni su dokaz.


Član 22.
Šumari, njihovi pomoćnici i Čuvari šuma dužni su nositi odelo i oružje,
koje im propiše ministar narodne privrede.


B. Šumski fond.
Čfatn 29.


Za podmiren^ izdataka predviđjei»ib ovim zakonom na državne šumske


ustanove i šume, i plate činovnika i zvaničnika šumskih, usta;n

fo»»d. Ovaj fond sastavlja se:


1. Iz prihoda dobivenih od prodaje drva i ostalih šumskih prslzvod* iz
di-žavnil* šuma;
2. Iz prihoda dobivenih od novčanihi kaizai za deisti iz\oiX!mt u ov@sn zakonu,
kuda spadaju i disciplinarne novčane kazne činovnika i zvaničnika isimH´skil^, i
3. Iz taksa dobivenih za podizanje stružnica, žeženje potaše i podizanje
fabrika za preradu šumskih proizvoda! iz (ft»žavnih šuma.
Ove prihode prikivp^aju pofeijske vlasti i svršetkom" svakog meseca šalju
upravi fonda.
O prikufljanj«´ ovili prihodia stara se ministar narodne privredfe;




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 282 —


Činovnika, koji po svršetku meseca za deset dana ne posije prikupljeni


prihod upravi fonda, kazniće ministar narodne privrede od 100 do 300 dinara,


u korist šumskog fonda.


Član 24.


Šumskim fondom rukuje uprava fondova i stavlja ministru narodne pri


vrede na razpoloženje potrebne sume novaca, odobrene budgetom.


Sve, što preko budgetom odobrene sume pretekne, vraća se u šumski


fond, kao prihod, a ako što nedostane popunjava se iz toga fonda, po prethodno


pribavljenom najvišem rešenju.


Član 25.


Propisi zakona, koji se odnose na upotrebu odobrenih kredita, a tako isto


i svi zakonski propisi i pravila o vodjenju i podnašanju računa, važe i za


račune ovoga fonda.


Član 26.


Prihodi šumskog fonda ne mogu se ni na što drugo upotrebiti, no samo


na celji potpomaganja i razvića šumarstva.


III. 0 postnpanjn sa šumama.
A. Državnim.
Član 27.


Sa državnim šumama postupaće se po odredbama privrednih planova, koje


će za pojedine šume prema njihovim prirodnim osobinama, a što celishddnijem


podmirenju potreba i održanju šuma, propisati ministar narodne privrede.


Član 28.


Sva gola, jako proredjena i nepotpuno obrasla mesta u opšte, a naročito
po vrletnim i kamenitim stranama i obroncima državnih šuma, staviće se postupno
u zabranu, i što pre pošumiti.


Član 29.
Seča u državnim šumama počinje 1. Novembra i traje do konca meseca
Februara. Izuzimaju se:
a) Izdanačke šume, podignute za proizvodnju kore namenjene za štavljenje
koža; .


b) Kad kome izgori ili mu voda odnese kuću i druge staje za stanovanje; i


c) Viša planinska mesta, u kojima se za vreme strožih zima može goroseča
produžiti.


Član 30:
Osečena drva, kuda spadaju i ovršci, grane i kora, imaju se do konca
meseca Maja izneti iz šume.
Osečena drva, koja se posle ovoga vremena nadju u žumi, pripadaju državi.




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 283 —


Član 31.
Sečenje drva u državnim šumama svagda će se svršiti čistim i postupnim
sečama.
Probirno (nepravilno) sečenje odobravaće se samo u onim šumama, u
kojima položaj i oblik zemljišta ne bi drukčije dopuštao.


Isto tako ne mogu se čistom sečom šeći šume i krčiti panjevi na zemljištima
nestalnim, plitkim i usprtim, stranama i obroncima, na kojima bi se time
održanje zemljišta dovelo u opasnost, ili druge kakve rdjave posledice izazvati
mogle.


Član 32.
Na kojim će se mesti ma preduzimati godišnje seče u državnim šumama,
odredjivaće, prema privrednom planu, okružni šumar.
Isto tako on će odredjivati način sečenja i izvoženja osečenih drva, i sara
ili srestvom šumarskih pomoćnika i čuvara, beležiti drva, koja će se šeći.
Žig za beleženje drveta propisaće ministar narodne privrede.


Član 33.


Svako drvo ima se oseci što niže do zemlje tako, da panj ne bude veći
od petnajest santimetara. Izuzimaju se nestalna zemljišta, na kojima se mogu
ostavljati panjevi i do jednog metra visine.


Član 34.
Niko ne sme osečena drva izneti iz državnih šuma dok se ne žigošu, pa
bilo da ih je uzeo za domaću potrebu ili spekulaciju.


Član 35.
Osečena drva svaki je dužan iznositi iz šume odredjenim za to putevima,
a na način, kako bi se iznošenjem učinilo što manje kvara zemljištu i zaostaloj
šumi.
Član 36.
Ako bi ko hteo da drva ili druge šumske proizvode, pored odredjenih
puteva, drugim kakvim putem kroz šumu transportuje i izvlači, pa bi želeo, da
nove puteve, sprave i zgrade na državnom zemljištu podiže, ustave i ovom podobno
na vodama namešta, ima se toga radi obratiti s molbom okružnom
šumaru dotičnog šumskog okruga, u kojoj će tačno naznačiti: šta i na kom
mestu želi podizati. Okružni šumar dužan je ovakve molbe sprovesti, sa svojim
mišljenjem, najdalje za deset dana, ministru narodne privrede na rešenje, koji
će u roku daljih 15 dana svoje rešenje doneti.


Član 37.
Drvo, kao glavni šumski proizvod, prodavače se iz državnih šuma po
taksi i hcitacijom.




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 18     <-- 18 -->        PDF

-m


član 38.


Po taksi, koju će prema upotrebnoj vrednosti drveta odredjivati svake
godine ministar narodne privrede, davače se drva za domaću potrebu samo
zemljoradnicima, koji opštinskim uverenjem dokažu, da im je tražena količina
drva zaista potrebna za domaću potrebu, i da ovu potrebu ne mogu ni iz
svojih, ni iz opštinskih ili seoskih šuma da podmire. Taksa će se odredjivati
na kubni metar.


Član 39.


U domaću potrebu spadaju drva za ogrev do 30 kubni metara godišnje
na porodicu, gradjenje kuće za svoje lično stanovanje i zgrada za smeštaj
hrane i domaće stoke.


Član 40.


Prijave za s6ču u državniin šumama za domaću potrebu pribiraju opštinske
vlasti, pa o tome sastavljaju spisak, u kome će biti tačno naznačeno: koliko je
kome, prema jačini zađtuge i ostalim prilikama, potrebno drva za ogrev ili
gradjevinu (čl. 39.) i taj spisak podnose okružnoj šumskoj upravi onog šumskog
okruga, u kome se želi gora šeći, najdalje do konca Oktobra svake godine.


Docnije prijave neće važiti, izuzimajući slučaje navedene u čl. 29. pod b)
ovog zakona.
Član 41.


Majstorima, koji izradjuju vile, lopate, vejalice, držaljice, kosila, četke,
drvene klince, obućarske lubove i obode za sita, prodavače će se drveta takodje
po ođredjenoj taksi za domaću potrebu.


Član 42.


Obdelaocima rudnika, za čisto ruđđlrske potrebe, i onim industrijalcima,
koji prema zakonu o potpomaganju ilidustrijgkih preduzeća, dobiju izključnu
povlasticu na izvesne radnje, odobJ-avaće se goroseča u državnim šumama po
taksi, koju će odrediti ministar narodne privrede za sve vreme zadobivene
povlastice.


Član 4´3.
Po taksi kupljena drva ne smeju se prodati niti na što drugo upotrebiti,
no na ono, radi čega su uzeta.


Član 44.


SitotnfiK poro\ft"cattia, feoje obštinskim uVerenjem dokažu, da prema svome
imovnom stanju ne bi mogle novcem nabaviti potrebnu količinu drva za ogrev
i dVnge čfst´o domaće potrebe, orfobravaće se besplatno kupljenje suvih, po zemlji
ležećih drva u državnim šumama, a u nedostatku ovih i sečeiije sirovih, ako
ovo ne bi mogle dobiti iz opštinskih ili seoskih šuma.


Uživaoci ovog dobročinstva dužni sti´ se tačno pridržavati pravila, koja
propiše za njih< ministar narodfle privrede, i ono´, ^t6- na* ovaj način od di-žave
dobiju, ne mogu prodati, dati u raznienu, ni preneti na drugoga, niti pak na




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 285 —


što drugo upotrebiti. U protiviium slučaju može im ministar narodne privrede
pravo na ovo dobročinstvo oduzeti.
Sem ovoga slučaja ne može se nilcome više ni za kakvu potrebu dati
gora besplatno iz državnih šuma.
Član 45.
Odobrenje i objave za sečenje drva za domaću potrebu i sirotinju daje
okružni šumar, a propisnu taksu naplaćivaće sreske i okružne vlasti.
Način vodjenja- protokola za gorosećce i računskih knjiga propisaće
ministar narodne privrede.
Član 46.
Sem potreba predvidjenih u članovima 39., 41. i 42. ovoga zakona država
će iz svojih šuma prodavati drveta samo javnom licitacijom.
Izvoz drva van zemlje, ili gradje sečene u državnim šumama, slobodan je
i ne podleži plaćanju izvoznih carinskih taksa.


Član 47.


Ko bi, zakupivši licitacijom goru u državnoj šumi, želeo da u državnoj
šumi, na državnom zemljištu ili vodi, podigne stružnicu, fabriku ili kakvu
radionicu za preradu drveta, moraše obratiti s molbom okružnoj šumskoj upravi
onog šumskog okruga, u kome želi što preduzeti, i označiti: gde, šta, po kome
sistemu i za koje vreme želi preduzeti i podići.


Ovakve molbe sprovodiće okružne šumske uprave, sa svojim mišljenjem,
najdalje za 15 dana ministru narodne privrede na rešenje, koji će najdalje u
roku od 30 dana svoje rešenje doneti.


U svakom odobrenju po takvim molbama ministar narodne privrede označiće
pored ostalog i vreme, za koje odobrenje važi. No ni jedno takvo odobrenje
neće se dati na vreme duže od deset godina.


Za odobrenje za podizanje ovih radionica, i njihovu radnju na državnom
zemljištu, plaća preduzimač 200 dinara godišnje u korist šumskog fonda.


Za stružnice, koje već postoje po zakonu od 18. Januara 1879. godine, a
koje ostanu po ovom zakonu na državnom zemljištu, davaće se gora za rad,
dokle im odobreni rok ne izteče, po taksi, koju će propisati ministar narodne
privrede, i koja mora biti najmanje dvaputa onolika, kolika se po članu 38.
ovoga zakona odredi za domaću potrebu. Taksu pak za radnju na državnom
zemljištu platiće po predidućem stavu ovoga člana.


Član 48.


Za štete, koje služitelji, radenici ili nastojnici nanesu na šumskom zemljištu,
vršeći poslove svojih gospodara, odgovorni su gospodari istih po članu 99.
ovoga zakona.


Član 49.
Bez znanja i odobrenja šumske vlasti niko ne sme u državnim šumama
drveta prevršivati i zasecati, Ijuštiti koru, brati lišće, cveće i rod sa drveta i
22




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 286 —


šiblja, skidati lub i liku, vaditi smolu, šeći piuće, kopati kamen, pesak i zemlju,
brati žir i ostalo šumsko semenje i plodove.


Član 50.


Ljuštenje kore, branje lišća, cveća i roda sa šumskih drveta i šiblja, za
bojenje i štavljenje koža, odobravaće ministar narodne privrede i taksu za to
odredjivati.


Član 51.


Po suvim i plitkim, mršavim i usprtim zemljištima, kao i u opšte po
svima šumama, koje će se kroz tri godine staviti u podmladu, i koje će uvek
biti obeležene vidljivim belegama, kupljenje lišća, četinja, šešarica, mahovine i
ostalog šušnja zabranjeno je sasvim.


Član 52.


Sečenje brsta i lisnika za ishranu domaće stoke, za vreme glavnih i
oskudnih godina, odobravaće se samo licima sirotnog stanja, (koja plaćaju manje
od petnajest dinara godišnje neposrednog poreza), ako ovo ne bi mogla dobiti
iz opštinskih ili seoskih šuma. No pri sečenju brsta i lisnika ne smeju se drveta
prevršivati niti oseci više od jedne trećine donjeg granja sa jednog drveta.


Sečenje lisnika i brsta odobravaće ministar narodne privrede samo u onim
delovjma šume, u kojima to predloži dotična šumska uprava.


Član 53.
U državnim šumama zabranjeno je loženje vatre, paljenje klada, panjeva
i neoborenih drveta.


Pastirima, radnicima i ostalim licima, koja bi se s pravom nalazila po
šumama, dopušteno je loženje vatre i pravljenje koliba samo na onim mestima,
koja im odredi za to okružni šumar ili čuvar šuma. No pri odlasku dužni su
ugasiti vatru.


Član 54.


Za vreme velikih i dugotrajnih suša može okružni šumar zabraniti loženje
vatre po šumama u opšte; no ovu zabranu dužan je obznaniti stanovništu
preko dotičnih opštinskih vlasti.


Član 55.


Svaki, koji u šumi iU na kraju iste spazi neugašenu vatru, dužan je po
mogućstvu ugasiti je. Putnici, koji bi, prolazeći pored šuma, spazili, da šuma
gori, dužni su o tome izvestiti prve usputne opštinske ili seoske starešine, a
pastiri i radenici, koji bi se u istoj šumi zatekli, dužni su odmah javiti za
požar kmetovima okolnih sela i opština, a oni će krenuti svoje stanovnike na
gašenje požara.


Član 56.


Pravo na lov pripada sopstveniku šume.


Prema tome niko ne sme, bez odobrenja, u državnim šumama i u rekama
i potocima, koje se nalaze´ u obimu tih šuma, loviti divljač i ribu.




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 287 —


Odobrenje za lov po državnim šumama, dok se lovljenje divljaci ne uredi
naročitim zakonom, davače se po taksi i po pravilima, koja za to propiše
ministar narodne privrede.


B. Opštinskim ili seoskim.
Član 57.


Opštinske ili seoske šume i šumska zemljišta, shodno članu 2. ovoga
zakona, podleže državnom nadzoru, i taj nadzor vode okružni šumari onih
šumskih okruga, u čijem se ataru nalaze opštinske ili seoske šume.


Član 58.


Postupanje s opštinskim i seoskim šumama i šumskim zemljištem ima se
kretati u granicama trajnoga gazdovanja. U toj celji dužne su opštine ili sela,
od dana kad ovaj zakon stupi u život pa za pet godina, srestvom sručnih lica
izvršiti opšti i posebni opis šuma i šumskog zemljišta, napraviti petogodišnje
privredne planove, i iste podneti ministru narodne privrede na uvidjaj i odobrenje.


Upustva, po kojima će se ovo vršiti, propisaće ministar narodne privrede.


Član 59.


Sva ogoljena, suviše proredjena i šumom nepotpuno obrasla mesta u opšte,
a naročito po vrletnim i kamenitim brdima i stranama opštiuskih i seoskih
šuma, s kojih se voda naglo sliva i okolne puteve i zemlje zasipa kamenjem i
peskom, a naročito ona planinska i močarna mesta, koja se iz klimatskih,
higijenskih iU drugih kojih obzira, moraju održavati u pošumljenom stanju,
opštine će, ili sela, odmah, kad god okružna šumska vlast nadje za potrebno,
staviti u zabranu, i najdalje za dve godine pošumiti po upustvima okružnog
šumara. Isto tako i svaki novoisečeni deo šume ima se podmladiti u roku od
pet godina.


Član 60.


Opštinske i seoske šume i šumska zemljišta ne mogu se deliti, krčiti i


njihovo zemljište upotrebljavati na što drugo, sem proizvodnje drveta.


No u onim opštinama ili seUma, u kojima bi se nalazilo dovoljno šume,
a nalazilo bi se zemlje pod šumom, koja bi se prema položaju i kakvoći mogla
trajno obradjivati kao njiva, livada iU vinograd, a bilo bi u opštini ili selu
ljudi koji su osiromašili i ostali bez baštine, ili nisu ništa ni imali, koji su se
u zadruzi umnožili i prema umnoženoj porodici postali oskudni u zemlji, a
dobri su radnici, ministar narodne privrede može, na predlog dotične opštine i
po saslušanju okružne šumske uprave, odobravati, da im se prema njihovom
zadružnom stanju ustupi od opštinskog ili seoskog šumskog zemljišta izvesni
prostor na uživanje, i na to izda pismeno, ako ne bi u istoj opštini ili selu
imalo utrine za davanje van šumskog zemljišta.


Dobiveno zemljište na ovaj način ne može se za petnajest godina prodati,
niti kome pokloniti, niti u razmenu i pod zakup dati, ili drugim kojim načinom




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 22     <-- 22 -->        PDF

~ 288 —


otudjiti, niti naposletku opteretili dugom. Tek po isteku petuajesto-godišiijeg
neprekidnog uživanja postaje njegova svojina, i može se kod dotičnih vlasti
ubaštiniti, kao pravi sopstvenik.


Član 61.
Sečenje drveta za gradju, u opštinskim i seoskim šumama, vršiće opštine
i sela, za podmirenje opštinskih i seoskih poti-eba, besplatno.


Osim toga besplatno sečenje drveta u opštinskim i seoskim šumama za
domaću potrebu, kuda spadaju potrebe pomenute u članu 39. ovog zakona,
odobravaće se samo onim sirotnim stanovnicima dotične opštine ili sela, koji
plaćaju manje od petnajest dinara godišnje neposrednog poreza.


Ostalim licima odobravaće se gnroseča za domaću potrebu u opštinskim i
seoskim šumama po taksi, koju odredi opštinski odbor, a koja ne srne biti
manja od polovine takse odredjene za goroseču u državnoj šumi istog šumskog
okruga.


Član 62.


Ko želi da besplatno, ili po taksi, seče drveta u šumi svoje opštine ili
sela, dužan je toga radi prijaviti se predsjedniku opštinskog suda, odnosno
kmetu svoga sela, najdalje do ] 5. Oktobra i označiti: koliko mu i kakvih
drva treba.


Dobivene prijave pregleda za opštinske šume opštinski odbor s okružnim
šumarom, a za seoske seoski kmet sa dva odbornika i okružnim šumarom, i
prema veličini zadruge molilaca i njihove potrebe, a prema veličini i stanju
opštinskih i seoskih šuma, odobravaju moliocima seču, označavajući šta se
kome i koliko odobrava.


Član 63.


Mesta, na kojima će se vršiti godišnje seče u opštinskim i seoskim
šumama, odredjuje okružni šumar sa presednikom opštinskog suda i tri opštinska
odbornika, prema privrednom planu.


Svako drvo, koje će se oseci, obeležava opštinski šumar sa kmetom, ili
njegovim pomoćnikom, i odredjuje puteve za izvoz.


Član 64.


Za sečenje drveta, osim domaće potrebe, u opštinskim i seoskim šumama,
važe odredbe člana 46. ovoga zakona, i ne sme se vršiti bez znanja nadzorne
šumske vlasti.


Član 65.
Prihode od opštinskih i seoskih šuma pribiraju i sa njima raspolažu
opštinske vlasti, kao i s ostalim prihodima opštinskim i seoskim.


Član 66.


Uživanje sporednih šumskih koristi, a naročito popaše i žiropadje, u
opštinskim i seoskim šumama, vršiće se saobrazno odredbama ovoga zakona,
tako, da se time ne sprečava održavanje šuma i proizvodnja drveta.




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 289 —
Član 67.


Radi vršenja zakonih naredjenja i čuvanja šuma, dužne su opštine ili
sela, od dana stupanja ovoga zakona u život pa za pet godina, postaviti za
svoje opštinske odnosno seoske šume onaj broj šumara i čuvara šuma, koji
odredi ministar narodne privrede prema veličini šume.


Opštinske i seoske šumare i čuvare šuma bira opštinski odbor i platu im
odredjuje, no plata šumara ne može biti manja od najmanje plate odredjene
ovim zakonom za šumarske pomoćnike okružnih šumara i čuvare državnih šuma.
Izbor dostavlja preko okružne šumske uprave ministru narodne privrede na
odobrenje.


Član 68.


Za opštinskog ili seoskog šumara i čuvara šuma ne može biti postavljen
niko, ko ne ispuni uslove propisane u članu 20. ovog zakona za pomoćnike
okružnih šumara i čuvare šuma. I za njih vrede odredbe članova 21. i 22.
ovog zakona.


Član 69.


Kad koji opštinski ili seoski šumar umre, ili iz službe istupi, ili iz ove
bude otpušten, opštinski sud, odnosno seoski kmet, dužan je za pet dana izvestiti
0 tome okružnog šumara, a upražiijeno mesto šumara ili čuvara popunićc
najdalje za dva meseca.


0 otpuštanju opštinskih i seoskih šumara rešava ministar narodne privrede.


Član 70.


Ako je šuma neke opštine ili sela ispod sto ektara, pa ne bi korisno bilo
postaviti naročitog šumara za istu, ministar narodne privrede može narediti,
da dotična opština ili selo, u dogovoru sa jednom ili više obližnih opština ili
sela, postave zajednički jedno ili više lica za šumara.


Član 71.


Opštinski i seoski šumari i čuvari šuma stoje pod neposrednim nadzorom
okružnih šumara, a pri vršenju dužnosti imaju se upravljati po pravilima, koja
za njih propiše ministar narodne privrede.


Član 72.


Ako pojedine opštine ili sela ne bi, iz neopravdanih kakvih razloga, vršile
odredbe ovoga zakona, nadzorna vlast pozvaće ih, da u izvesnom roku to učine.
U protivnom slučaju ministar narodne privrede narediće, da se to izvrši srestvom
državnih organa ili drugog kakvog lica, a na račun dotične opštine ili sela.


Član 73.


Odredbe članova 29., 30., 31., 33., 35., 51., 52., 53., 55. i 56. ovoga
zakona važe i za opštinske šume. No odobrenje za lov po opštinskim ili seoskim
šumama davaće dotični opštinski odbor, koji će i taksu za to odredjivati i u
korist opštinske kase naplaćivati.




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 290 —


C Manastirske i crkvene šume.


Član 74.


Sa manastirskim i crkvenim šumama, nad kojima država vodi nadzor po
članu 2. ovoga zakona, postupaće se u svemu onako, kako je ovim zakonom
naredjeno za opštinske ili seoske šume, a na ime po članovima: 29., 30-, 31.,
33., 35., 46., 48., 51., 53., o5., 57., 58., 59., 66., 67., 68., 69., 71. i 72.
ovoga zakona, i svi prihodi i koristi od njih pripadaju dotičnim manastirima
i crkvama.


D. Privatnešume (zabrani).
Član 75.


Sa privatnim šumama sopstvenici imaju neograničeno pravo raspolaganja.


Ali i privatne šume i šumska zemljišta podleže državnom nadzoru, ako
se nalaze:
a) Po planinskim stranama i visovima, otkuda dolaze: ustoka jaki vetrovi
i olujine ;


b) Po kamenitim brdima, stranama i obroncima, na kojima šuma ima da
sprečava naglo oticanje vode, spiranje i oduosenje zemlje, obrazovanje vododerina
i poplava; i


c) Po svima nestalnim i močarnim zemljištima, naročito po letećem pesku.


Član 76.


Sopstvenici šuma i šumskih zemljišta, pomenutih u članu 75. pod a), b)
i c), pridržavaće se, pri postupanju s ovima, propisa i ograničenja, koja za
njih propiše ministar narodne privrede u interesu održanja šuma, drumova i
drugih baština.


Član 77.


Ako sopstvenici šuma pomenutih u članu 75. ne bi hteli, ili ne bi bili u
stanju, da se pri postupanju sa šumama i šumskim zemljištem pridržavaju zakonskih
naredjenja i propisanih pravila, ministar narodne privrede može narediti,
da im se dotične šume i zemlje, radi predohrane od štetnih posledica,
uzmu po članu 9. ovog zakona u razmenu za drugu opštinsku, seosku ili
državnu zemlju, ili da se takvo zemljište oduzme putem eksproprijacije i njegova
vrednost isplati iz šumskog fonda.


(Nastavit će se.)