DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 297 —


kaciji celulose i drvenog pamuka, suhoj destilaciji i fabrikaciji pepeljike. Cielo
je djelo pregledno i razumljivo sastavljeno, da se samo preporučuje.


Tko je prijatelj lova, taj će sa zadovoljstvom čitati „Lovstvo" od
Dombro\vskia. Na ovako malenu prostoru kako je odmjeren lovstvu, spisao je
autor u kratko, šio se je moglo navesti tako, da ga neće samo početnik zadovoljstvom
čitati, nego i stari lovac nalazit će nasladu u opetovanju.


U razHijerju sa ostalimi vrlo je obširno djelo „Ribarstvo" od Metzgera.
Šumar nalazit će dovoljno nauke u ovom odjelu, jer dosele nisu se baš šumari
osobito bavili ribarstvom. Da se šumari više bave gojenjem riba, nebi marili
svakojake stojeće vode odvadjat, te time drugima štetu činit, nego bi ih još
tvorili a imali za neznatni gubitak na drvuoj inassi dovoljno odštete. —


Luerssen naziva svoju šumarsku botaniku temelj specialne morfologije
drveća i grmlja, najvažnijih vrstih šumskih bilina, kao i drveću opasnih gribova,
te izključuje, kako na strani 321. izrično veli, obću morfologiju, anatomiju i
fiziologiju. Nu bolje bi bilo, da je baš te grane bolje obradio, a izostavio sve
za šumara malo važne biline, koje je dielomice potanko opisao. Istina, opis
pojedinih rodova, koji i ne sadržavaju za šumara važnih bilina, potreban je
da se bolje upozna čitalac sa Braun-Hanstein Eichlerovim sistemom, koji se u
djelu rabi, ali n. p. na strani 433. i 434. nije trebalo opisivati vrsti roda Carex.
Taj rod ima mnogo vrsti, pa tko bi htio po ovom djelu upoznati koju vrst
toga roda, uvidio bi brzo nedostatak opisa, jer od 109 vrsti Carexa navedeno
je u knjizi samo 12 kao zastupnike ostalih.


Autor valjda misli, da šumar mora poznati sve u šumi rastuće biline, što
je i pravo, ali se vara, da se to poznavanje unapredjuje sa ovako kratkim
opisivanjem, kako on u svom djelu postupa. Tko hoće da pozna u šumi svaku
bilinu, mora da se puno bavi sistematičnom botanikom, nego što je u Luerssenovoj
knjizi navedeno.


Luerssen mogao je ograničiti svoj opis na drveće i grmlje nadalje na
koravlje i na najvažnije biline, a s tim bi pokratio svoje djelo na trećinu, te
bi mogao obraditi i obću morfologiju i točnije opisati za šumara najvažnije
vrsti bilina, imenito drveća.


Kod drveća manjka obično anatomički opis drveta, kao i opis kako se
korenje razgranjuje. Ovo zadnje doduše nije botanički interesantno, ali zato za
šumara važno.


Posebice valjalo bi navesti razne vrsti vrba, strane vrst drveća, koje se
za Evropu preporučaju, a zato bi se mogle sve one Umbelliferae, Compositae,
Cyperaceae, Gramineae izpustiti. Kod vrsti Ulmus moralo bi se napomenuti
razliku u vrstnoći drva izmedju U. efussa i campestris.


Kraj tih pogrešaka nije niti ta radnja bez vriednosti. Upotrebljena razredba
bilina je dobra, te se lahko i točno zapamćuje. Isto tako su i oznake za
vrsti u koliko su za sistematičara od važnosti, u kratko i točno opisane.


Da je autor malo kraći bio kod nuzgrednih stvari, bila bi radnja puno
bolja. Ovakova je samo uporaba Eichlerova sistema na šumske biline.