DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 298 — Poglodom na važnost sadjenja i gojenja dopalo je isto još manje prostora, nego li šumarska botanika. Lorey obradjuje tu granu na 116 stranica. Toga radi morao se je isti često puta ograničiti na same izvadke. Gdje gdje se čini, kao da je Lorey za izjednačenje obširnosti svojih suradnika prekomjerno na svom djelu kratio a na drugima mjestima kao da su mu se iznevjerili ne obradivši onoga, što bi po programu morali. Tako n. p. upozoruje Lorey na strani 518., vrst drveća zahtieva stojbinu, upućuje na nauku o stojbini i na šumarsku botaniku. Ali u obijuh odsjecih nema o tom puno razgovora. Kod biranja vrstih za poraste rabi Lorey često druga latinska imena, nego Luerssen u svojoj botanici. Tako n. p. zove on dvje vrsti breze Betula alba i pubescens, dočim ih naziva Luerssen pubescens i verrucosa; Lorey navadja s pravom Salix daphnoides kano važnu, koje u botanici neima, isto tako kao i bližnju suvrst pod imenom kaspijske vrbe Salix acutifolia Willd. Na strani 222. navedeno je medju polagano rastućimi vrstmi drveća u istom redu bukva, grab, i jela, to valjda nije namjerice učinjeno, da se prve dvie podrede jeli. Jela raste na jednakom tlu s početka uviek brže od bukve, te preraste prvih decenija, osobito u višem položaju, vrlo često i omoriku, koja je označena kao srednje rastuće drvo. Navod, da briest glede podnašanja zasjene stoji izmedju hrasta i bora, nije valjan, jer relativno dosta razvite krošnje briestova, rastućih vrlo dugo pod zasjenom hrasta, jalše i jasena, dokazuju protivno. U svojstvu podnašanja zasjene dolaze briestovi odmah iza lipa. (Nastavit će se.) Pismo iz Slavonije! Pod ovim naslovom donio nam je u šumarskom hstu mnogu zanimivu uvaženi naš pisac iz Jasenovca. — Meni se taj oblik vrlo svidja i neka mi dozvoljeno bude javnosti u obliku pisma štošta priobćiti. Najdugotrajniji posao, doznačivanje drva, dovršeno je posvuda. Naši pravoužitnici u ravnici okolo hrastovih šuma zadovoljni su kako tako, ali se zato brdjanom nije dalo ugoditi. Ovi prvi dobivali su drva u ravnici, pa su je mogli uz pol muke izvesti radi dobrog i dugotrajnog saonika u prošloj zimi, dočim su potonji dobiU drva u brdu, a iz brda još niti danas drva izvezli nisu. Zločesti izvozni putevi stvoriše kod nas odnošaj, da naši brdjani i nereflektiraju na goriva drva. Oni si radje potrebe svoje podmiruju kradjom, koja žalibože sve više mah preuzimlje, a dotjerala je dotle, da smo u mjesecu siečnju, veljači i ožujku u samoj I. šumariji 3000 prijavnica nakupili. — Seljaci u brdu neidu na doznačivanje, kao što je jur spomenuto radi zločestih izvoznih puteva i radi toga, što su dosta daleko ušumljeni. Oni potrebe svoje namiču u lahko pristupnih dielovih šume, naročito na okrajcih. S toga |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 299 — razloga su šume na krajevih — odnosno na podnožjih bregova uprav devastirane obrasle sa šipragom, sastojećim se iz bukovih i hrastovih (gradunovih, gradjenićevih) izdanaka. Samo kose gorske, koje su riedko 4—500 m. visoke, a onda nepristupne kojekakove kotline, sačuvane su Na njih se još može naći liepih bukava a i dosta vidjenih hrastova. Vegetacija bila je ovog prolieća upravo bujna u našem brdu. Brdo je bilo u travnju podpunoraa zeleno Bukve i hrastovi ocvali su, pa se je nadati dosta obilnoj žirovini — naproti toga, da je bukvica ponešto nazebla, počela bila malo opadati. Pravoužitnici se nemalo tomu vesele, jer uživaju žirovinu bezplatno. U ravnici cvao je lužnjak oko 5. svibnja a posve prolistao tek u drugoj polovici svibnja. Žira u nizinah bit će malo. Mrazovi su zametku mnogo naškodili, jer ovaj ametice opada, pa i ono, što ga ostane, bit će pušljivo usled suše, koja ovdje vlada. Na lužnjaku imade neizmjerna množina gubara. Gusjenice njegove u šumi Migalovci neprestance brste, pa se je bojati, da će se ta mlada i vrlo liepa porastlina, koja je godimice povodnji izvržena, posve osušiti. — Crvena trulež hrastovine uvlači se sve više u šume brodske imovne obćine i može se skoro sigurnošću uztvrditi, da polovica naših šuma na toj bolesti boluje, ona se sve to većma grozi rentabilitetu naših inače velebnih hrastika. Nije s gorjega iztaknuti, da bi inače upravno osoblje trebalo tu bolest neumorno iztraživati, jer i ono, što se o njoj znade po znanstvenih iztraživanjih Hartigovih i Wilkomovih, svako priznanje zaslužuje malo je, a da ozbiljno pomišljamo, kako ćemo tu bolest barem ograničiti. Mi smo mislili, da su naše šume najstarije crvenom truleži napadnute, ali nas žalibože mnoge činjenice sile konstatovati, da i u najljepših 60 - 80 god. mladih porastlinah crvena trulež na srcu drveta nije riedkost. 0 samoj toj bolesti crvene truleži progovorit ću do skoro obširnije. — Šume brodske imovne obćine po svojoj unovčivosti razilaze se u dvje karakteristične grane. Dočim se šume hrastove u nizinah za skup novac prodaju, iz kojih baš sada trgovci marljivo dužice prave, neimaju brdske šume nikakove budućnosti. Ove potonje postati će pašnjaci, osim ako se uztrajno držimo načela, da nam sama priroda pokazuje, koje vrsti drveća da uzgajamo. Naše gore obraštene su sa bukovim, cerovim, gradunovim, manje pako javorovim i jasenovim (crnim) stabaljem, nu da li u visokom, nizkom ili srednjem uzgoju, jedva bi se karakterisati dalo. Spomenute vrsti drveća, kao što će obzirom na merkantilne odnošhje i bez razlaganja biti poznato, neimaju u brodskoj imovnoj obćini budućnosti, osobito gledom na onaj ideal racionalnog šumarenja, da šume čim moguće veći prihod pružaju. Renta naših brdskih šuma tako je malena, da niti troškove čuvanja nepokriva. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 300 — Vrsti drveća, koje mi u gori našoj podržavamo, nikako se nemogu dovesti u sklad sa današnjimi šumskimi okolnostmi. Naše brdo trebalo bi borom pošumiti. Predsude, koje stavljaju dvojbeno u izgled obstanak borika u našem brdu, davno su odklonjene učinjenim pokusom u Mladojvodici, gdje se je iz sjemena podigla mala borova porastlina za deset godina tako krasno, da služi punim pravom na čast onomu, koji ju je uzgojio. — U istom srezu nad selom Glogovice ima 10 jutara 25 godišnjega borika iz kojeg se sada već najljepše gredice manjih dimenzija rabiti mogu. Deblo takovog bora iznaša okolo 0´6m´ krutnine. Sve nam to dokazuje, da podržavanje dosadanjih vrstih drveća u brdu našem, kako već rekoh, nije niti najmanje za naše odnošaje prikladno, naročito pako onda ne, kada u obzir uzmemo, da nam je poglavita dužnost brinuti se za izvore, iz kojih će si svoje potrebe pravoužitnici namirivati. — Mi veoma skupo hrastovo drvo visokom obhodnjom dajemo pravoužitniku, a ipak bi se ono drugim načinom neocienjivo skupo unovčiti moglo, a kako će nam tek onda biti, kada doživimo dan, da smo stare hrastike posjekli pa budemo morali načeti mlade šume? — Neka nas sve te činjenice u buduće odvrate od dosadanjih predsuda, pa posegnimo za uzgojem borovih šuma na naših malenih ali romantičnih brežuljcih. Napred dakle; pokažimo potomkom, da smo se i za njihovo dobro brinuli. To nam slavonskim šumarom nalaže sama naša savjest, da budu šume na brežuljcih naših potomkom na korist, a nama, koji smo jih uzgojili, na čast i ponos! Ovo pismo šaljem prijateljem sada, a drugi put o naših odnošajih i više. Iv. St. Nasad omorike u perivoju Tuškanou. God. 18^4. bje s proljeća na ulazu u Tuškancu na lievoj strani jedan brežuljak do 400 od 5—6 godišnjih omorikovih sadnica presadjen. Tko je od godine 1884. mimo toga nasada prolazio i motrio, opaziti je mogao, da sadnice kunjaju i da su jim četinjače požutile. U koliko sam mogao primjetiti izginulo je oko 107o omorika, te jih moralo s drugimi izmjeniti. 0 tom žutilu omoričnih četinja posumnjaše mnogi, da im je bivša suša naškodila, inače da su sadnice sasvim vrtljarski pravilno posadjene. Da su četinje tog nasada nakon presadjenja žućkastu boju zadobile, i da je polovica istog nasada još godiue 1887. do konca svibnja istu boju pridržala, a tek ove godine počeo se isti nasad, kako je vidjeti, u rastu oporavljati, izgubiv žutkastu boju, tražit se ima po svoj prilici uzrok tom pojavu u samom tlu i u presadjivanju sadnica, o ćem ću koju ovdje reći. Kod presadjivanja sadnica sa jednog mjesta na drugo treba znati, koji su najglavniji i najvažniji uvjeti, |