DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 300 —


Vrsti drveća, koje mi u gori našoj podržavamo, nikako se nemogu dovesti
u sklad sa današnjimi šumskimi okolnostmi. Naše brdo trebalo bi borom pošumiti.
Predsude, koje stavljaju dvojbeno u izgled obstanak borika u našem
brdu, davno su odklonjene učinjenim pokusom u Mladojvodici, gdje se je iz
sjemena podigla mala borova porastlina za deset godina tako krasno, da služi
punim pravom na čast onomu, koji ju je uzgojio. —


U istom srezu nad selom Glogovice ima 10 jutara 25 godišnjega borika
iz kojeg se sada već najljepše gredice manjih dimenzija rabiti mogu. Deblo
takovog bora iznaša okolo 0´6m´ krutnine.


Sve nam to dokazuje, da podržavanje dosadanjih vrstih drveća u brdu
našem, kako već rekoh, nije niti najmanje za naše odnošaje prikladno, naročito
pako onda ne, kada u obzir uzmemo, da nam je poglavita dužnost brinuti se za izvore,
iz kojih će si svoje potrebe pravoužitnici namirivati. — Mi veoma skupo hrastovo
drvo visokom obhodnjom dajemo pravoužitniku, a ipak bi se ono drugim
načinom neocienjivo skupo unovčiti moglo, a kako će nam tek onda biti, kada
doživimo dan, da smo stare hrastike posjekli pa budemo morali načeti mlade
šume? —


Neka nas sve te činjenice u buduće odvrate od dosadanjih predsuda, pa
posegnimo za uzgojem borovih šuma na naših malenih ali romantičnih brežuljcih.


Napred dakle; pokažimo potomkom, da smo se i za njihovo dobro brinuli.
To nam slavonskim šumarom nalaže sama naša savjest, da budu šume na brežuljcih
naših potomkom na korist, a nama, koji smo jih uzgojili, na čast i
ponos!


Ovo pismo šaljem prijateljem sada, a drugi put o naših odnošajih i više.


Iv. St.


Nasad omorike u perivoju Tuškanou.


God. 18^4. bje s proljeća na ulazu u Tuškancu na lievoj strani jedan
brežuljak do 400 od 5—6 godišnjih omorikovih sadnica presadjen.


Tko je od godine 1884. mimo toga nasada prolazio i motrio, opaziti je
mogao, da sadnice kunjaju i da su jim četinjače požutile. U koliko sam mogao
primjetiti izginulo je oko 107o omorika, te jih moralo s drugimi izmjeniti. 0
tom žutilu omoričnih četinja posumnjaše mnogi, da im je bivša suša naškodila,
inače da su sadnice sasvim vrtljarski pravilno posadjene.


Da su četinje tog nasada nakon presadjenja žućkastu boju zadobile, i da
je polovica istog nasada još godiue 1887. do konca svibnja istu boju pridržala,
a tek ove godine počeo se isti nasad, kako je vidjeti, u rastu oporavljati, izgubiv
žutkastu boju, tražit se ima po svoj prilici uzrok tom pojavu u samom tlu i
u presadjivanju sadnica, o ćem ću koju ovdje reći. Kod presadjivanja sadnica
sa jednog mjesta na drugo treba znati, koji su najglavniji i najvažniji uvjeti,