DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 300 — Vrsti drveća, koje mi u gori našoj podržavamo, nikako se nemogu dovesti u sklad sa današnjimi šumskimi okolnostmi. Naše brdo trebalo bi borom pošumiti. Predsude, koje stavljaju dvojbeno u izgled obstanak borika u našem brdu, davno su odklonjene učinjenim pokusom u Mladojvodici, gdje se je iz sjemena podigla mala borova porastlina za deset godina tako krasno, da služi punim pravom na čast onomu, koji ju je uzgojio. — U istom srezu nad selom Glogovice ima 10 jutara 25 godišnjega borika iz kojeg se sada već najljepše gredice manjih dimenzija rabiti mogu. Deblo takovog bora iznaša okolo 0´6m´ krutnine. Sve nam to dokazuje, da podržavanje dosadanjih vrstih drveća u brdu našem, kako već rekoh, nije niti najmanje za naše odnošaje prikladno, naročito pako onda ne, kada u obzir uzmemo, da nam je poglavita dužnost brinuti se za izvore, iz kojih će si svoje potrebe pravoužitnici namirivati. — Mi veoma skupo hrastovo drvo visokom obhodnjom dajemo pravoužitniku, a ipak bi se ono drugim načinom neocienjivo skupo unovčiti moglo, a kako će nam tek onda biti, kada doživimo dan, da smo stare hrastike posjekli pa budemo morali načeti mlade šume? — Neka nas sve te činjenice u buduće odvrate od dosadanjih predsuda, pa posegnimo za uzgojem borovih šuma na naših malenih ali romantičnih brežuljcih. Napred dakle; pokažimo potomkom, da smo se i za njihovo dobro brinuli. To nam slavonskim šumarom nalaže sama naša savjest, da budu šume na brežuljcih naših potomkom na korist, a nama, koji smo jih uzgojili, na čast i ponos! Ovo pismo šaljem prijateljem sada, a drugi put o naših odnošajih i više. Iv. St. Nasad omorike u perivoju Tuškanou. God. 18^4. bje s proljeća na ulazu u Tuškancu na lievoj strani jedan brežuljak do 400 od 5—6 godišnjih omorikovih sadnica presadjen. Tko je od godine 1884. mimo toga nasada prolazio i motrio, opaziti je mogao, da sadnice kunjaju i da su jim četinjače požutile. U koliko sam mogao primjetiti izginulo je oko 107o omorika, te jih moralo s drugimi izmjeniti. 0 tom žutilu omoričnih četinja posumnjaše mnogi, da im je bivša suša naškodila, inače da su sadnice sasvim vrtljarski pravilno posadjene. Da su četinje tog nasada nakon presadjenja žućkastu boju zadobile, i da je polovica istog nasada još godiue 1887. do konca svibnja istu boju pridržala, a tek ove godine počeo se isti nasad, kako je vidjeti, u rastu oporavljati, izgubiv žutkastu boju, tražit se ima po svoj prilici uzrok tom pojavu u samom tlu i u presadjivanju sadnica, o ćem ću koju ovdje reći. Kod presadjivanja sadnica sa jednog mjesta na drugo treba znati, koji su najglavniji i najvažniji uvjeti, |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 301 ~ da sadnica na presadjenom mjestu u rastu s uspiehom napredovati može, što Se kod presadjivanja ovdje toliko u obzir uzelo nije, a sbog toga su sadnice požutile i kunjale. Tko si je praktična izkustva stekao, jamačno je opaziti mogao, da stvaranje žilica kod svake biljke zavisi od kakvoće tla. Ako je tlo sa crnicom pomješano, i ako su žilice zemljom slabo pokrivene, da jim sunce i vjetar površinu brzo osuši: onda će se lahko primjetiti, da su se brandusi na sadnici po dubljini tla površno razvriežili. Usuprot tomu, ako motrimo na njekom sa vlažnom mahovinom i sa duboko pokrivenom zemljom poraslu sadnicu, opazit ćemo, da se je veći dio brandusa ravno na površinu tla povukao i po slaboj crnici razvriežio, a često porastu uprav povrh žilja iz stabljike nove žihce, koje su se medju vlažnom mahovinom razvriežile, tražeć si hranivo. To isto opaža se i kod odraslih voćaka, buduć mnogi kod okapanja voćaka nagrui hrpu zemlje oko debla, a mnogi običaju oko voćke pleterom ograditi i zemljom izpuniti tobož za to, da si tim privede sjedalo u hladu izpod voćke, pa ni prvi ni drgi nesluti, da to podnipošto nevalja, buduć mu voćka plodom uroditi neće. Promotrimo li tlo onog brežuljka u Tuškancu, na kojem su omorikove sadnice presadjene, to ćemo opaziti, da je ono od žute, neplodne ilovače, koja u sebi mnogo vlage drži. Ako su one omorikove sadnice na dobrom tlu porastle, te ovamo u neplodnu žutu ilovaču onako presadjene, kako su sbilja na tom mjestu ponikle, onda su u to ilovasto tlo svakako duboko presadjene. Da je tomu tako, može se dokazati ne samo tim, što su četinje mladog nasada požutile, nego i tim, što je nasad kunjao i preko tri godine u rastu zaostao, pošto su žihce mladih omorika u neplodnom tlu zakržljavile, neimajuć dovoljnog hraniva za svoj razvoj, te nemogav se uzpeti do plodovite površine tla. Cim su se žilice mladih omorika u navedenom vremenu ojačale u tohko, da su mogle prodrieti do plodovitog tla, odmah su jim četinje pozelenile, ali tomu trebalo je ipak skoro punih 4 godina. Ovako je taj nasad kod neopreznosti prigodom presadjivanja kroz 3-4 godine u rastu zaostao, prem je bilo želiti, da se je odmah bujno razvio, da bude čim prije za ures perivoju. Kod nejednakosti vrsti tla nevalja se kod presadjivanja sadnica uvjek držati onoga načela, da treba sadnice onako duboko presaditi, kako su na prvobitnom tlu porastle. Usuprot valja kod presadjivanja sadnica s jednog mjesta na drugo o tom nastojati, da žilje sadnice pridrži prvobitni pravac i da žilje u tlu u koje se presade sadnice, lasno može naći dovoljno hraniva za svoj dalnji razvoj, a ne da se boriti mora sa raznimi zapriekami, kojih nije bilo na onom tlu, iz kojega su sadnice za presadjivanje izvadjene. J. E. 23 |