DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 302 — Da li i voćke koristno u šumi uspjevaju? Očekujemo li što veći prihod iz fuma sa nastojanjem povišenja njihove narodno gospodarstvene vrieduosti, to temo doći i do pitanja, da li mo/.emo u šumi nuzgreduo i voćke odgajati. U prvi čas može se očekivati na to pitanje povoljan odgovor, osobito ondje, gdje je tlo za voćarstvo prikladno i gdje su kiimatičke okolnosti voćarstvu u prilog. Ali potanjim iztraživanjem svih na odgojivnnje voćnog drvlja uplivajućih činjenica, doći ćemo do posve protivnog osvjedočenja, pače i do tog uvidjenja, da nam u najviše slučajevih nitzodgoj voća u šumi u obće uspjeti neće. Potežkoće i zaprieke takovomu nuzodgoju voćaka mogu odvisiti od same kulture, jer od ove zavisi dobrota ploda, t. j . plemenitost voćaka, pošto voćke uplivom bolje ili lošije kulture svoje vastitosti bitno promjeujuju. Voćarstvo obuhvaća sve ono, što upliva na sam uzQoj i uzdržavanje, pomnožavanje i oplemenjivanje voćaka; sve što usavršuje voćnjake, sabiranje i pohranivanje ploda itd. tvoreć glavnu granu narodnoga gospodarstva. Izbor shodnih vrstih voćaka prema tlu i brižno obradjivanje istih svesti valja u sklad sa položajem, buduć uspjevanje voćaka zavisi od mjestnog upliva podnebja i od ostalih mjestnih odnošaja. Voćarstvu najbolje prija snažno laporsto i duboko crnično, te što više jednako tlo, prem može isto biti kamenjem izpremješano, ali nesmije biti vlažno niti tresetno (barovito). Najglavniji je nadalje uvjet napredovanju voćaka i taj, da se iste odgajaju u primjerenih razmacih sbog upliva vazduha i svjetla, da se uzmognu podpuno razgraniti. U protivnom bo slučaju priete voćkam razne bolesti i zareznici kao što sve ovo prieti i ostalom drvlju. S^mo odgoji\anje i oplemenjivanje voćaka veoma je raznolićno i mnogostručno, i buduć nije moja glavna svrha samo voćarstvo ovdje razpravljati, povraćam se k pitanju, da li i u koliko bi bilo koristno nuzgredno odgojivanje voćaka u šumi? Oplemenjene voćke da ti se neizrode, t. j . da se u svoje prvobitno stanje neizvrgnu ili bar da ne zakržljaju, zahtjevaju za svoj napredak i obstanak animalnog gnojiva. U tom su pogledu voćke ravne ostalom kulturnom bilju, koje uplivom brižne i ručne njege svoju prvobitnu narav izgubi, slastnijim plodom radja i tim se sve bolje oplemen. Pomotrimo li razne vrsti našeg povrća, okrupni plod maline, grozdića i jagode, te raznovrstno uresno naše bilje sa punim cvietom, to ćemo na istih jedva tragove njihove prvašnje naravi i oblika opaziti. Za njekoliko generacija pojaviti će se prvobitni tragovi divljačt\a i na voćkam, ako se opet izvrgne i izrodi tim, da se samo sebi bez dalnje njege prepusti. Može se doduše dogoditi, da će u povoljnih stojbinskih odnošajih, osobito akoi je tlo vegetabilnimi ostanci rodno, pojedine vrsti voćaka napredovati, ali ipak |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 303 — neće plod takovih voćaka biti od one velićine, savršenosti i ukusa, kakovim rode voćka na tlu gojenom, koje je animalnim gnojem popravljeno. Protivno tomu biva plod sve manji i manji, nesavršeiiiji i neukusniji tako, da se konačno od divjake jedva isto razlikuje. Šumski humus nije dovoljan, da pospješi vegetativno djelovanje do onog stepena, koji je za proizvodnju plemenitijih vrstih voća potrebit, za što je osim toga nuždna i brižna težatba samoga tla uz razuman daljni postupak osobito za prve mladosti voćaka. Kod voćarstva glavna je kulturna svrha ta, da se odgoji plemenito voće t. j . plod ; nu ovu svrhu nuzodgoja voćaka u šumi neće se postići, kao što možemo to viditi i na trešnji, uzgojenoj u šumi i uz ceste, buduć je takovoj trešnji plod znatno manji i neukusniji od ploda trešnje u naših vrtovih uzgojene. Ovako je i sa malinom, koja se u brzo izrodi u šumi, ako je i bila oplemenjena, te plod one u vrtu gojene maline u svemu nadkriljuje plod divlje maline, osobito ako se brižno njeguje. Još se brže izrodi jezgričavo voće (Poraaceae), jer isto treba osobito povoljno tlo za svoj napredak. Samo na vrlo rodnoj riečnoj periodičnim poplavam izvrženoj položini, kojimi se poplavami doplavlja takovom tlu i animalnih čestica, mogle bi se uspješno i voćke u smjesi šumskog drvlja odgajati. Pa ipak ima i njekih vrstih drveća još, koje bi se koli u vrtu, toli i u šumi koristno gojiti mogle, a te su: pitomi i divlji kesten i orah. Pitomi kesten* kod nas nije riedak gost, dapače ga ima mjestimice i u primjerenom broju prama ostalim vrstim drveća u šumi, te ako i nije u glavnih načelih šumarenja uzgajanje kestena kod nas u šumi glavna svrha ta, da se od kestena dobije samo valjan plod, to naš kesten ovako gojen, kako se zbilja goji, nenosi onakav izvrstan plod, kao što bi ga nositi morao, da se uzgaja ne samo drva, nego i ploda radi, prem on i sad svojim plodom može znatnu nuzgrednu korist dati. Kestenu toplije podnebje prija i zato ondje gdje klimatični odnošaji uzgoju kestena prijaju, može se isti na dobrom tlu uvjek uspješno uzgajati, osobito na brežuljastomu položaju. On u toplom podnebju uspjeva i u gorju. Osobito napreduje na rahlom i dubokom ma i manje vugljivom tlu. Uspievati će dobre i na pjeskulji od primjerene dobrote, dočim mu vlažno i močvarno tlo neprija. Živi zdrav 120—150 godina, nu i šuplje stablo može se još na stotine godina uzdržati. Listinac mu je obilan, a na poboljšavanje i uzdržavanje plodne snage tla dobro dieljuje. Kao šumsko drvo uzgaja se kesten ne samo sbog svoje vrline liesa, nego i sbog svoje životne snage, usljed koje iz panjeva bujne izdanke tjera. Kestenovo drvo srednje spec. suhe težine od 0´67 vrlo je odporno i veoma pruživo, te dugotrajno, osobito u tlu. — Kestenovina se rado za vinogradske Vidi „Šumarski list" od srpnja god. 1886. strana 300—302. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 304 — trklje traži, a ista je sposobna i za burad za južno voće, te se u obće za gradivo rado rabi. Divljeg kestena je domovina sjeverna Azija. U Evropi je zaslugom Matthio lusa i Clusiusa u 16. stoljeću gojen, dočim je prvi divlji kesten u Beču god. 1588. zasadjen. G. 1770. proizvadjalo se je po tvrdnji Mindena iz kestenovog ploda ulje. Pred 100 god. je Medicus dr. Veber i Priezelt dokazao, da je ne samo plod divljeg kestena i lišće mu veoma dobro hranivo za stoku i ovce, nego da plod i sa gledišta zdravstvenog kao obrana proti mnogoj bolesti uvaženja zaslužuje. Scopoli je rabio plod divljeg kestena mjesto sapuna kod pranja prediva, konoplje i svile, dočim Buschendoif u svom gospodarskom listu g. 1799. preporučuje plod divljeg kestena za proizvadjanje škroba. Divlji kesten rodi plodom, koji vrlo prija visokoj i crnoj divljači i njekim našim koristniin domaćim životinjam za hranu, a vrlo ga rado jedu ovce, te bi s tog gledišta donekle koristi divljeg kestena bile približno jednake hrastovom žiru. Pošto se ali divlji kesten vrlo razrgrana, zato za svoje uspjevanje mnogo prostora zahtjeva i zaprema, a sbog toga nerazmjernu drvnu gromadu daje, te mu nije niti drvo od osobite vriednosti, to bi se zato kesten mogao trpiti samo u predjelih, u kojih ima obilno drugih šuma, u kojih se ne šumari sbog dobitka čim veće drvne gromade, nego se ide samo zatim, da se postignu najveće narodno-gospodarstvene koristi. Orah je kod nas riedak, a naći ćemo ga ponajviše kao samca na njivah, u vrtovih, uz ceste a redje ga vidimo u šumah. U šumah mogao bi se orah takodjer koristno uzgajati, osobito sbog visoke mu ciene liesa. Sbog samog ploda ne bi se imao orah u šumi uzgajati, jer takav plod nebi bio baš od osobite vrline, nu orahovo drvo osobite je vriednosti, pa ?ato bi ga bilo vriedno više uzgajati. Uzgajanjem predpomenutih vrsti, koje se mogu brojiti medju šumsko drveće i medju voćke, povisila bi se u predjelih, gdje tomu klimatični, stojbinski i ini odnošaji odgovaraju, narodno-gospodarstvena vriednost šuma a prihod od istih povećao bi se tim više, što je uzgajanje rečenih vrstih drveća jednako sa uzgajanjem plemenitijih drugih vrstih šumskog drveća. — k. |