DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1888 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 308 — oSajan boj za omoriku ; pa gledaj, e đa bi se danas ma i približno kakav uspjeh postidi mogao. Omorika proklija, pa videći gdje je, od nevolje poginula već u začetku. To bojište u mog susjednog vlastelinstva zaprema omašnu površinu od preko 5000 jutara, a ta pomladna površina rukom pomladjona, ostala je eno i danas slična grobničkom polju, gdje mjesto kitnjaka i omorike skm drač i šumski korov buja i životari, dočim zaostali panjevi u promjeru od preko 1 mtr. pokazuju putniku, da je ovdje nedavno gusta i zdrava hrastova dubrava svoje stanište imala. Da se je u ovom vlastelinstvu makar i postupice ona velika sječina sa jakimi đvogodišnjimi omorikovimi presadnicami pomladjivala, nebi se Ije takova pustoš oku prikazivala, jer bi po jutru ma i po koji desetak debalca uztrajalo. Tako se osvečuje šumaru pretvorba vrsti drveča, kad nepita gost domadinu za stanak, nego se silomice pod njegovo krovište utiskuje. . . — I čitav način oko pretvorbe i oko pomladjivanja šume posve je protunačelno osnovan, te proveden. Najmanje do 8000 for. potrošeno je u upitnu svrhu, a posliedak je taj, da je odlučeno pomiriti se sa hrastom te čitavo povrsje opet žirom uzgojiti. Pustimo dakle, — to je moje mnienje — neka se omorika na Alpah i Sudetih bani i koči, gdje si je ved odavna dom zavojštila, a mi ovdje u Slavoniji držimo se hrasta, koji nam se sam namiče i nudja. — Nedemo zaista uzalud trošiti, te ćemo imati kitnjastu dubravu, a nipošto sliku —- alpinskog pašnjaka. Eazgovarajud se sa sudrugom šumarom, doznao sam, da je taj važan ogojni posao djelomice njekt u lugarsko odjelo preobučeni gradski pandur izvadjao skoro samostalno, te ga još i sad izvadja. Taj mudronja jest kod dotičnog vlastelinstva još i sad i šumar i nadlugar. Pa zar je kakovo čudo, ako je tako. Hvala bogu, da je tako lošo samo kod mog susjeda, — drugačije: ej Slavonijo, u crno bi se zavila ! Kakova je zla sreća sa omorikom, tako je i sa sadnjom žira. — God 1886. s proljeda zasadjeno je pod motiku do 700 jutara na ugaru ležedeg zemljišta sa žirom, a neračunam ovamo popunjivanja u prebornih sječah. — Žir niko, liepo klica i napreduje. Dodjoh ovog mjeseca poslom do te branjevine, ali gledaj čuda ! Čitava stada od stoke pasu u toj sad trogodišnjoj branjevini. Marva se pušta na pašu ! Čuo sam, gdje kaže dotični šumar, a on je o tom uvjeren, da biljčicam neće biti štetna paša trave, budud sočna trava više godi marvinčetu, nego hrastici, pa da je marva neće obrstiti. Zar nede nježne hrastide stoka pogaziti? Zar ima stoka razum, da jih čuva? Ja neznani, čemu je paša u naših mladih hrasticih i zabranah na 14 do 20 godina zabranjena. Zar mladi hrastić nebrsti stoka u svako doba, pa ako ga čitavo stado pogazi i sa zemljom sravni, zar tim jadna slabašna biljčica snažnija biva ? Ja sam se protivno osvjedočio, jer sam vidio njeku četirigodišnju prirodnim načinom pomladjenu hrastovu branjevinu kod istog mog susjeda, u koju je marva napuštena u pašu, da je ne samo nježan list i izbojak pobrstila, nego i čitavo debalce do blizu zemlje ođgrizla, ostavljajud šumaru dio korienja, jer ga prevršiti mogla nije kao svjedočbu, da mlađik za nju gorak bio nije. U jeseni morala se je ta branjevina pomladiti žirom pod motiku. Možebit de se za bolji pokus dojdudeg proljeda kušati opet napustiti stoku na pašu, pa će se opet saditi i tako raditi bez glave od vieka do vieka! Ovako se uzgajaju i čuvaju šume kod mog susjeda! Da prikazem čitavu upravu moga susjeda vlastelina, moram napomenuti, kako se je ovoproljetna sadnja žira obavila. Lanjski žir od dugotrajne žege i onako preko polovice nevaljan i pušljiv, razgrnulo ga na podove kudnih stanova. Ovako je prezimio taj nevaljani žir na tih podovih, te je ođzdol grijan od loženih soba, a odozgor smrzavao se je od ciče i trajne studeni, kakva je baš ove godine bila. I ono malo valjda ponješto zdravog žira za naplod šumišta postalo je očevidno posve nevaljano, više prikladno za gnoj, a ne za naplodjenje šume. Taj žir, kao što i nemože drugačije biti, bio je pljesniv, a jezgra mu trula bila. — Sa takovim žirom imala se je sječina pomladiti, dakle novim, zdravim |