DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1888 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 3C50 žto će se to sbiti ua pr. tvrdnjom guspodarskog lista ,.da će praskati a \atri kolje u kola objestue pastirčadi, — ono kolje ~ koje je uprava za ogradjivaiije branjevina iipotrebila" — jer danas je dokazano, da se ta tvrdnja gospodarsk. lista broj 11 od p. g. nije obistinila, a to samo nastojanjem današnje šum. uprave. Kakovi su pako naši obć. načelnici? Ta malo ih je, koji probit imovne obćine širiti uznastoje, jer stranom sbog svog neznanja, a stranom sbog npiljene si njeke utvare, rade baš proti interesom imovne obćine. 0\-akovi ljudi i medju narodom siju otrovno sjeme na zator šume, rađeć proti obdržavanju šumsko gnspodarstvenih i redarstvenili načela i propisa, te spletkare i proti rasti i zvanju žum, osoblja, da ga pred pukom opišu kao potrebno zlo. Promatrajuć život ovdašnjeg naroda došao sam do uvjerenja, da se je mnogi naš seljak tako zapustio i zalienio, da danas već ništa svojim imetkom aemože zvati. Takav siromak laća se tudjeg dobra, ter živi od šumske kradje, s kojom svoju porodicu prehranjuje. Takovih je ovdje mnogo, koji upravo iz dana u dan ovako životare. Kazna ovdje više nehasni, te bi jedino prava obuka mogla na poboljšanje šumarstvenih odnošaja uplivati. Ali kako da se i ta ovdje udomi, kad se našemu čovjeku većinom ista otudjuje pače se bodri, da šumu čim više na svoju korist izcrpi, jer je ona tobož svačije dobro. Zaključujuo ovo moje promatranje, tko sretniji od mene, kad bi se osvjedočiti mogao, da se u svih svojih gore rečenih nazorih varam. Želim od srca, da se šumsko-gospodarstveni odnošaji u području imovne obćine prvobauske na boljak naroda što prije pron)jene, i da iz imovnili šuma crpe najveću korist oni, koji imadu u prvom redu po bogu i po zakonu pravo s njimi se okoristiti. ~k. Gubar (Ocneria H. S. dispar). Napisao Gj. Koca, nadšumar. Vozeći se kroz neke krajeve naših hrastovih šuma pomislio bi, da je rano proljeće; tako je sad u lipnju 1 srpnju potjeralo mlado, jasno zeleno lišće. Prvoga lista nestalo je, sve je pojedeno na površini od hiljade i hiljade jutara. To je eto već drugi put za moga službovanja u ])rodskoj imovnoj obćini, da s^u se gubarove gusjenice tako razplf)dile, da su zeleno gajevo u pustoš pretvoiile tako, da nemaš nigdje sjene, da u hladu odpocine^. Prvi put je bilo godine 1883., a lane su se već u priličnoj nmožini gu~ sjenice nakotile u nekih šumskih predjehh, a ove godine baš dozlogrdiše. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1888 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 361 — Zimus već nije bilo stabla u gosp. razredu Banovdol, na kom iiebi bilo guba rovih jaja, pa smo već tada na žalost predvidili, šta nas sliedeće godine čeka. Šume be/ lista imadu zimi svoju ljepotu, tad nam se oko priući na mrtvu prirodu, ali sred ljeta okolo bujnih zelenili poljana i livada, šuma bez lista neugodno čovjeka dita; cisto vidiš kontrast izmedju života i smrti. Gusjenice su poharale ove godine sasvim gospodar, razrede Banovdol, Orljak, Merolino, Rastovicu i Migalovci, u ukupnoj šumom obrasloj površini od 9000 jutara. Nevješt čovjek rekao bi, da je šuma izgoriia, tako meni jedan Vinkovčanin nije htjeo vjerovati, da su gusjenice lišće pojele, dok nismo došli u šumu i dok mu nisam pokazao u zabrani bujnu travu i silne zapređke po stablih. Za tihog vremena već se na priličnu daljinu čuje šuštanje kao da vjetar piri; tako se to naglo jede, puzi gore dole, a ekskrementi kao kiša padaju. Nema zapreke gusjenici, sve se prelazi: putevi samci i kaijali. Gubarove gusjenice radje jedu list sa staroga brašća, a u oplodnih sjećah moći je viditi da su mlade biljke sasvim zdrave, dočim su sjemenjaci sa.svim ))Ojedeni. Gubarove gusjenice brane se skoro svakim listom. Našao sam ih skoro svagdje i na ivi, topoli pa i na ruju, premda im je od toga drveća rekao bi samo za nuždu hrana, jer je i u sasvim pojedenih hrasticih jasen i topola ostali cieli. Neće ni svaki hrast da pojedu, tako rani lužnjak sasvim pojedu, dočim kasni ostane netaknut, te izgleda kao zimi jela medju bukovom šumom. U koliko imam pri ruci djela i strukovno šumarskih i specijalnih o leptirih, nigdje nisam našao točna sva obilježja leptira i gusjenice. Ili je opis netočan ili je netočno vrieme, kad se zapređjuju i kad leptiri lete. Pa i ako nam njemačka djela potonju okolnost radi klimatičkih odnošaja nešto kasnije kazuju, našao sam ipak tu pogrešku i u naših djelih. Prve gubare u šumi vidio sam ove godine 23. lipnja; naravno bili su sami mužaci. Od onih pako, koje sam ja u flašah hranio, izlegla su se dne 20. lipnja prva dva mužaka. Poznata je stvar, da je kod leptira mužaka u obće više i da se prije iz kukuljica izvale, nego li ženke. Primjera o tom osim gubara imamo osobito kod onih vrsti, gdje su spolni karakteri jasno obilježeni na pr. kod "Anthocharis (Boisd.) Cardaraines L. i Gonopterix, Leoch. Tek poslije nekoliko dana izvale se ženke i čitav život sastoji im u tom, da si lepršajući se nađju zgodnu pukotinu u hrastovoj kori, pa da se oplode i jaja snesu, dočim mužaci kao pahuljice sniega oblieću oko hrastova i ženke traže. Mužak je puno manji i više se udaljio od pravoga tipa roda Ocneria, dočim je ženka ta obilježja u većoj mjeri zadržala, te je više slična na pr. Oc. monacha (Nonne), nego li mužak. Tko hoće da točno upozna način života gubarova, valja mu s proljeća donieti gusjenice, pa ih metnuti na osamljenu voćku na pr. šljivu, a dole pod voćku nanieti hrpu kamenja, opeka ili kladu. U večer ako lampom potraži voćku (a koji put može se to opaziti i ranije), opaziti će se, kako se gusjenice uz stablo |
| ŠUMARSKI LIST 8/1888 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 362 jedna za drugom penju i idu na hranu. Danju pak naći ćemo ib opi´t skrite u kamenju. Njima dakle sunčano svjetlo ne prija, te ^e kriju. Koji ih 11 širokih staklenih tlašali hrani, valja takodjer da u nutra metne komade kore, pa će opaliti, kako danju oprnžene po kori miruju. I n sumah, kad ih je manje, opruže se ili po grani ili po kori. Naravno gdje ih je na stotine hiljada, tu nema razlike izmedju dana i noći; tu se nikad ne miruje. Gubarovu gusji-nicu tezko je po opisu upoznati; ona je u cielom umazano siva (meni su naši Graničari rekli da je: „murgasta^´)^ g^^^´^ j^j J^ razmjerno velika (Glavonja zove je Vukasović) umazano žuta, sa dvije crne ljage, koje su očima slične, po strani je sivasta, a takove su joj i dlake. Glavno joj je obilježje da na 2 —6. kolobaru ^segmentu) imade plave a na 7. -13. crvene ljage. (Prvi segment je glava). U nekih opisih našao sam, da imade po hrbtu i postrance tri žute pruge. Ovo je istina da ih imade, ali samo u nekom stadiju, nu kad se gusjenica poslednji put presvuče i kad sasvim odraste, onda te žute pruge izgubi. Te su pruge upravo zlatno žute i kod gusjenice, iz koje će se mužak izleći, jasnije nego li kod ženke. Gusjenica mužakova manja je nogo ženkina, zato koji gusjenice kupi da ih hrani, ne valja da bira ljepše i veće. jer će mu se same ženke poleći. To je inače u oboe pravilo kod leptira. Gusjenice puno žderu, a koncem svibnja i početkom lipnja neke već sasvim odrastu. Tada dan dva miruju, pa se onda u slaboj paučini zakukulje. Kukuljice sn tamno kestenjaste boje i imadu kao male brčiće. Ženkina kukuljica puno je veća, nego 11 mužakova. Točno se neda odrediti vrieme kad se kukulje; tako je u šumi u isto doba naći i leptira i kukuljica i gusjenica. Kod raene su se pak prve gusjenice zakukuljile dne 6. lipnja. Zakukulji se pak ili na kori ih na grančicah, a i na suvom Ušću. Za 14—16 dana izlete leptiri. Mužuk je tamniji^ ali ima ih i svjetlijih. Prednja krila su mu sura sa prugama zubastima, a stražnja tamno žuta, na krajevih crnkasta i bliedo obrubljena. Doinja strana krila smedje žuta. Ticala su mu liepa česljasta. Noge žuto bliede i dlakaste. Srednja veličina mu je 2 centimet. Ženka je u obće veća, ali se u veličini izmedju sebe razlikuju cesto za 1 centm. Krila su joj bUeda sa četiri zubasto vijugave pruge na prednjUi krilih; na okrajku krila ima crne točke, S dola su krila blieda. Ticala su joj crna, fino češljasU; noge su crne. Ženke lepršajući se plaze po deblu i uvlače se čim dublje u pukotine hrastove kore, dočim mužaci na hiljade i hiljade oblieću oko hrasta i uvlače se takodjer za ženkama u pukotine. Bila ženka oplodjena ili ne bila, ona za kratko vrieme oosi jaja. Snese ih do blizu 400 a umotana su sva u fine dlačice kao kakovom gubom. Jajašca ta prezime, a ne škodi im ni najljuća zima. Narod je ovoga ]>r()ljeea držao, da se neće iz jaja gusjenice poleći, misleći da ih je ciča zima, koja je ove godine bila, ubila, ali se je prevario. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1888 str. 47 <-- 47 --> PDF |
~ 303 — Sada bi mogli još koju reći o šteti, koju nam gubarove gusjenice nanose. Nema sumiije, da hrast u rastu zao.staje, kad mu je pojedeno lišće; a osobito ako se to više godina opetuje. Tad mu je za cielo to vrieme prirast u debljini vrlo malen, a bili će i sliedećih godina slabiji, jer je svako stablo po dva put na godinu moralo trošiti kali i fosfornu kiselinu, te uslovne ali u maloj mjeri u zemlji zastupane substaucije. No ta šteta ni ne osjeća se momentano, druga puno veća šteta je, što nestane žira i šiške. Eaćunajmo poprjecno da na jutru po 3 nn centa žira urodi, to bi na gore označenoj površini urodilo 27.000 m. centi, a tim bi se moglo nekoliko hiljada komada svinja užiriti. A poznato je, da u našem kraju narod baš svinje u veliko hrani, to će osjetiti okolna sela pojedenih dieiova šuma gorko nestašicu žirovine. Dodajmo tome još, da pojedene šume ni šiškom neurode, pa ćemo shvatiti, da na hiljade i hiljade forinti štete gusjenice nanesu. 0 zatoru gubara puno se pisalo i piše, nu to su sve mjere, koje bi čovjek mogao pokušati u vrtu, ali u velikih šumah ne. Tu priroda sama jedino ponioći moie i to ako onda, kad se leptiri polegu, više dana kiša uzpada i tako leptire dielom utamani a dielom zapreci, da nmžaci nemogn ženke oploditi. To je jedino sredstvo. Gusjenice ždere valjda samo kukavica. Okolo Vinkovca čulo se i vidilo ove godine vrlo malo kukavica, i ja sam držao, da su se valjda sve povukle u zaražene krajeve, ali su mi stanari i pastiri rekli, da ih ni ondje nije bilo više no obično. No rekli su mi, da Žvorci gusjenice tamane; da se osvjedočim o tome, pokušao sam n)ladoga odraslog već čvorka u krletki gusjenicami hraniti, ali ih nije htjeo jesti, ma da je lakomo progutao leptire i neke insekte iz reda Orthoptera. No istina je da čvorci gubarove kukuljice žderu. Čvorak nam je dakle i tu vrlo veliki prijatelj. Ko na žalost bivati će ih svake godine sve manje, jer starih dupalja sve više i više ne staje, a u mladoj šumi čvorci se ne legu- Vriedno bi bilo, da se na svakoj sječi ostavi po koji stari šuplji hrast; to bi valjalo uvesti i kod imovina a i u državnih šumah. Još bi bilo vriedno ovdje razpraviti jedno pitanje, naime veliki broj mu- žaka prama malo ženka, za tim boja mužaka i njegova veličina spram ženke. No to je pitanje strogo prirodoslovne strane, pa ga neću obširno razlagati, premda moram pri^^nati, da ne bih mogao sasvim točno na svako pitanje odgovoriti, ma da je to kod drugih rodova (genus) leptira lakše na temelju priznatih teorija i zakona Ženke su u obće veće, što imadu plodnicu i po više stotina jaja, a uslied korelacije morala su im i krila veća narasti, pa makar ženke i neletile. Tako gubarova i svilčeva ženka ne leti, dočim mužaci lete, da mogu ženke naći. Neima sumnje, da će veći broj mužkih gubarovih leptira prije naći posakrivane u kori ženke, nego li manji broj, dakle je u interesu eksistencije vrsti, da se veći broj mužaka izleže. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1888 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 364, — . Tko je motrio, kako se težko u pukotini kore inužak sa ženkom pari, opazio je, da je taj akt tim lakši, čira je mužak manji, jer se skoro mora sasvim pod krila ženke podvući. Dakle nema sumnje, da je za obstanak vrsti iieobhodno miždno, da je mužak manji. Moram još i to dodati, da je pukotina kore tako malena, da se dvije deblje i veće ženke ne moga uvući, docim se može uvući manji mužak. U2 tolike mužake nije čudo, da je težko svakom zadovoljiti svom nagonu. Za to se kupe u velikih lirpah, a kad sam ženke u flaši doneo podaleko od hrasta; za čas bilo je po nekoliko mužaka oko flaše- Tom posliednjom okolnosti valjalo bi nam raztumačiti i boju mužaka, naime principom, koji je Darvin postavio i koji su Niernci geschlechtliche Zuchtwahl preveli. No ja nisam mogao opaziti, da ženke biraju mužake; a isto tako ne moga si ni principom zvanim selectio naturalis (natiirliche Zuchtwahl) boju mužaka raztumačiti, jer mu boja ne služi u životu za zaštitu (kao na pr. kod roda Vanessa) i jer skoro uvjek leti, i svakoj ptici u oči upada. Nu svakako bi dao prednost prvom principu. . » »X. K^ »Li «X^ Ju^» Druživene viesti. Sjednica upravljajućega odbora. Dne 30. lipnja t, g. držao je tipravljajudi odbor lirv.-slav. šumarskoga đružtva svoju redovitu sjednicu pod predsjedanjem p. n. gg. predsjednika M, Dursta, ter u prisutnosti odbornika I. Ettingera, R. Fischbaeha, F. Ž. Kester{5anka, M, Vrbanića, A. Zoretića i zamj. odbor. g. G. Krausa. U glavnom bje zaključeno glede obdržavanja ovogodišnje XII. glavne skupštine šumarskoga druatva u Mitroviei, ustanovim potankosti ob istoj skupštini, a i^abrav za poslovodju gosp. M. Prekida, šumarnika petrovaradinske imovne obćine/ a za izvjestitelje gg. nadšumare Gj. Koču i P. Barišića za razpravu o strukovnom pitanju „koja sredstva bi valjalo poprimiti, da se oskudici pravoužitnika na ogrievnom drvu u obsegu brodske i petrovaradinske imovne obćine u spiehom doskoči? Podjedno bijahu i njeki administrativni družtveni predmeti razpravljeni. Potanki program o ovogodišnjoj glavnoj skupštini našega družtva oglasujemo na čelu ovoga svezka družtvenog organa. Zakoni i normativne naredbe. Naredba kr. županijske oblasti u Zagrebu od 5, lipnja t. g. br. 7340. izdana o uredjenju službe šumara i šumarskih pristava, dodieljenih na službovanje kr, kotarskim oblastim,, glasi: § t. ´Kr, kotarskim oblastim u smislu naredbo upravnoga odbora županije od 3, travnja 1888, br. 320, na službovanje dodieljeni kotarski šumari imadu uredovno |