DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— M3 — Redoiiiicao uzg-ajanje hrasta a boricih, kao Ho ^e to gdjegdje nalazi, držimo za bezasifje.^no, jer i naj.snžižnija sadjenica i najbolji pomladak mora {)odleći br2o rastućoj crnogorici. Kad smo ustanovili, na koji da amješamo hrast, treba iznaći i najshodniji postupak, da to i izvedemo. Još ćemo u kratko to pitanje razložit, najme sto da rabimo: sjetvu ili sadnju. Skoro posvuda daje se sjetvi prednost od sadnje, jer ju već narav sama preporača, a i najjeftinija je. Sjetva je s toga najnai-avniji način, jer samo tim može se uzdržati žila srćanica, koja se kod sadnje samo kod jednogodišnjih sadjenica uzdržati može, a kod višegodišnjih mora se prikratiti. Nadalje samo tim načinom probave mladi hrastići prvo vrieine u ^^ustom sklopu, koji je potreban za rast u visinu. Nu na samo stojeća hrastova sadnica ima uvjek nagnuće, da i´azvija jako granje na štetu rasta u visinu. Sjetva je puno jeftinija od sadnje, ako je rodna godina, osobito ako je šum.sko tlo biunosno, nemamo ni tro^ko´va za obradjivanje tla. Bojazan od divljači i miševa nije osnovana, jer kad se žir preko zime sačuva, pa u proljeću (i to ne prerano) zasije, ali ne u kakove jarke i slogove, nego zabada nepravihio, kako nam već samo tlo poka;^uje, tad se nemamo bojati kvara. Naravski nesmije se sijati (uda, kad miševa ima sva sila, a ako ima i divljih svinja (što je u ostalom dosta riedko), tad nepreostaje drugo, nego s\adnice uzgajati. Ako već nije druge, nego da se mora sadnja rabiti, onda preporučamo sadnju na uzko, sa jedno- ili đvogodišnjimi bilinami sa lopatom, a svagdje da izbjegavamo sadnju sa presadnicama, jer skup im je uzgoj i samo presadjivanje. Svakako neka se izbjegava sadnja sa većimi sadnicami, jer te bi se mogle preporučiti samo još na pašnicih, perivoji)] i moguće kao nadraslo (nadstojno) drveće u srednjoj šumi. Belgijske šume. Iz j,Le Bois^. Poznata je stvar, strane rastući bi´oj pučanstva stavlja velike zahtjeve na šume, a s druge strane industrija decimira ih u par decenija. U nas, gdje niti smo bog, zna kako razviti niri imamo veliku industriju, već se čuju tužbe i jadikovke, da nam šuma nestaje; hajde dakle da vidimo, kako je sa šumarstvom u zemlji, koja se može ubrajati danas medju prve pogledom na razvitak industrije i kulturnog života. Mislimo time Belgiju. Upotrebit ćemo zato statistički opis, izdan od uprave šumarstva u listu „Bulletin du Ministere de T Agriculture% sabran od nadzornika Noe!a. Ovaj pisac izdao je već prije važno djelo o umjetnom sadjenju i o pomladjenju šumskih čistina i pustošib, moći je dakle povjerovati, njegovim podatkom* |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 72 <-- 72 --> PDF |
^ 444 .„ Ceatralno statističko povjerenst^vo, koje se bavi statistikom agrikultiiruom, ustanovilo je površinu šumom obraŠtenu na 489,423 hektara ili 16-607a od površina ciele kraljevine. Od toga pripada na privatnike 300.634 hektara, koji gospodare u njih po miloj volji, a 179,789 hektara spadaju pod upravu državnoga šumarstva; od toga pripada državi sanao 25.309 hektara, dočim je ostatak vlastnictvo javnih zavoda, a ponajviše obćina. Obćine su dobar gospodar šuma, jer u četrdeset godina pošumiše iste do 47.000 hektara neplodnog zemljišta, izvršavajući zakon od 25. ožujka god. 1847. Ovi brojevi pohvaljuju sami šumarsku upravu u Belgiji. Sume, podpađajuće pod upravu državnog šumarstva, razdieljuju se, kako sliedi: Visoke šume" , , . . . . , ,.´ .^ . . . 107o Srednje šume . = ..*...,.,., 51% Nizke šume . . . ^. ,´. .\ , . ,, .. , . 27Vo Crnogorice . ...... . . . . . . 1% Sjemeništa i razsadnjaci , . , . ^ . . . — Ukupno""^ ; lOO´^/o Liepa državna šuma Soignes kraj luke braseljske jedina je, za koju se može reći da je uredjena. Pomladjuju se umjetnim načinom posije sječe do gola, dočim se je prije gospodarilo sa prebornim sjekom. Druge šume bilo državne bilo obćinske, koje su označene kao visoke šume, u obće su neuredne. Bez valjanog rukovodjenja zauzimaju kadšto manji prostor, nego li vrtovi; podvržene su nejednakim periodam, ne uređjuju se niti se po-=mladjuju. Dugo će trebati dobro i iiredjeno gospodariti, dok tih neurednosti nestane. Poglavito su bukove šume, koje će valjati preurediti. Nizke šume su takodjer neuredne radi zločesta gospodarstva, koje ne ustanovljuje dobu sječe niti razredbu i broj pričuvaka. 0 srednjima šumama moglo se je povjerenstvo osvjedočiti, kako ih je većina pomješana raznim vrstima, te koliko im manjka da se urede. Jedne su vrlo riedke radi pomanjkanja nadraslog drveća, a u većem; dielii usljed postupičnog nestajanja dragocienih vrsti nastanile se nuzgređne vrsti, ponajviše radi kratkih obhodnja i radi nedostatka pričuvaka. Pobiranje stelje i trave dozvoljeno je još, prem toga sve više 06 staje radi male ciene druge krme, a poglavito radi sve više skupljih radnika. Šumski predjeli dijele se u pet pojasa, koji se razlikuju svojom geolo gičkom naravi. Pojas ardenski ili škriljavac; pojas jurski ili lapor; pojas vapneni; pojas pješčanom ilovačom i napokon pojas nizine ili pieska« U ardenski ili u pojas škriljavca spadaju brdoviti predjeli Belgije, pod nebje je oštrije, kiše česte, a mrazovi kasni i strašni. Već u povjesti bile su ardenske šume na glasu kao neprohodne, a i sada još središte visokih šuma. Visoki porasti AuHer, Chiny, Bouillon, Couvin, Wellin, Saint Hubert, Frejr Herzogenwald nižu se prekidne oko glavice Ardena, koje su ali žalibože skoro sasvim opustošene. Visoke šume rastu najviše na ravnih visočinah, a naći je |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 73 <-- 73 --> PDF |
^ 445 "» tu i hrasta u cistom porastu. Jediia desetina svili o-vili šuma sastoji se iz bukve„ Belgijski šiimari misle, da bi ovdje trebalo obratno gospodariti, najme bukvu kao nadraslo drvo, a hrast kao podraslo. Podraslo drveće u Ardenali nalazi se uajviše po stranama dolina ^ nizkima obroncima i po obalah rieka. Obhođiije se mienjaju u obće izmedju osamnajst do dvadeset i pet godina; najveća je u državnim šumama Aulier i Herbeumont, naime trideset. Te obhodnje dosta su kratke. Što se tiče pričuvaka, nema nikakova pravila niti u ostavljanju ni u razdjelbi. Kadraslo drveće sačinjava obično hrast lužnjak sa bukvom, Javorom i jasenom i drugimi listacami. Podstojno drveće pako poglavito od graba, bukve, k tomu još ponešto breze, Meska i drugih nuzgređnih vrsti listača. Gospodarenje sa nizkima šumama gospodujuće je u Ardenab. Obhodnje istih mienjaju se izmedju petnajst do dvadeset godina; riedko kada dosegnu dvadeset i pet. Većim dielom ne ostavljaju se niti tu pricuvci. Takov postupak može se uzdržavati tamo, gdje je hrast cer u pretežnoj množim, ali u većem dielu kraj steljarenja i pašarine žalostno je stanje tih šuma. Proizvodi šuma u Ardenah neće se moći izrabljivati do onog dana, dok se komunikacionimi sredstvi ne spoji sa mjestom potroška. Malobrojno pučanstvo u Ardenah bez industrije troši razmjerno malo. Nerazvita stabla ostavljaju se sada, jer se sve više i više udomaćuje kameni ugljen, te je iztisnuo i drveni ugalj iz porabe kod kovača. Na ovakovom absolutno,m šumskom tlu, kakovo je u Ardenah, valjalo bi dakle uzgajati šumu, da se uzmogne jednom izvažati drvo u druge krajeve Belgije. Pojas jurski ili laporni proteže se južno od Luksemburga; pođnebje je razmierno dosta blago, tlo puno plodnije, a šume u boljem stanju nego u Ardenah, ali nemaju velike važnosti. Pojas vapneni skoro je sasvim izkrčen. Od starih šuma, koje ga negda pokrivahu, vidiš danas samo još po gdjekoju krpicu amo tamo razštrkanu. Taj predjel leži sjeverno od Ardena, te neima ništa osim nekoliko do skrajnosti proredjenih nizkih šuma, u kojih je hrast glavna vrst. liavnica belgijska sa valovitima brežuljcima od 60 do 100 met tvori pjeskovito ilovasti pojas. Obuhvaća južnu Flandriju, sjeverni dio Hainau-a, cieli Brabant i dielomice pokrajine Namur, Liege i Limburg. Plodnost zemljišta, blagost podnebja i gusto pučanstvo ućini kraj gumama, da se na mjesto njih razvije bujim poljsko gospodarstvo. Izim nešto malo bora i dobro uspievajućeg grraovlja na živom piesku spomena je vriedna samo već napomenuta državna šuma Soignes (4.141 hekt). Pješčani pojas dosta je razprostranjeu pogledom na veličinu Belgije. Taj predjel digao se je zadnji iz mora, zaprema dobar dio obih Flandrija i pokrajinu Antwerpena i Limburga. Flandrije su poglavito poljodielske, ali morske obale su puste i obraštene korovom, te su skoro pomladjene borom. Piesak obala morskih nije jako sipak, s tOg.^ nema pošumljenje istih tako velike važ. nosti, te nema bojazni, da će se zanemarenjem obale oštetiti. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 74 <-- 74 --> PDF |
— 446 — ^ Poklem smo tako u širokih crtah orisali šume, da reknemo koju o njihovom dohodku i to najprije o materijalnom. Te podatke ne nalazimo u „stati s ti que agricole", nego ćemo se držati radnja povjerenstva 2a reorganizaciju šumarstva, koja je pokusi i iuimi sredstvi ustanovila dohodak materijalni po hektaru kako diedi : Visoke šume, . . . . , 5 kub. met. Srednje šume . . -. . 4 „ „ Nizke šume . . . . . . 2 ´/o „ „ Crnogorice ...... 5 n „ I crnogorice dosegnu broj od 7 kub. met. iatom onda, kad dodju u stanovitu veću dobu. Pogledom na neuredjenost gospodarstva, izrabljivanje šuma obćinskih, te na nestajanje drveća jačih dimenzija u srednjih šumah popriečni dohodak, kako je gore dat, prilično je istinit. Uzevši prosjek i^inedju trijuh godina 1877., 1878. i 1879- dobivamo sliedeći popriečni dohodak po hektaru: 34 franaka 83 cent. za državne šume, 30 franaka 93 cent za obćiaske i konačno 39 franaka 8G cent. za privatne šume. Prilično ovelik ovaj dohodak osobito u privatnih šumah ne može da je normalan. Perioda od god- 1877. do 1879, bila je vrlo plodna po Belgiju, za koje je velika industrija, željeznice i rudarstvo cvalo. Toj dobi se ima zahvaliti nemilo haračenje šuma po privatnicima, koji su za onda mogli unovčiti za povoljne ciene bez razlike starosti i dobe, te i preprodali svoju najbolju bjelogoricu i crnogoricu. Ipak mora se priznati, da je novčani dohodak šuma u Belgiji dosta velik pogledom na stanje, u kojem se nalaze. Zemlja je bogata, prepletena željezničkimi mrežami, narod vrlo gusto naseljen, plaća malo poreza, a konsumira mnogo. Medjutim iztisouto je drvo kao gorivni materijal kroz kameni ugalj, samo još u gdjekojih lokalnih odnošajih rabe drvo. Nije tako ali sa gradjevnim drvom. Sredstva zemlje u tom postala su. najednom nedostatna usljed ogromnog razvitka industrije u Belgiji, koja je još god. 1835. izvažala drva u vriednosti od 300.000 franaka. Već godine 1850- narasao je ali uvoz na 21.000 kubičnih metara u vriednosti od 2,317.358 franaka; u godini 1860, broj toga novca do* segnu visinu od 115.437 kub. met. u vriednosti od 14,589.200 franaka; u g. 1870.-256.164 kub. met. u vriednosti od 26,166-565 franaka i konačno god. 1881. 460.904 kub. met. u vriednosti od 42,285,610 franaka. Ovaj ogromni uvoz sastoji poglavito od sjeverne crnogorice^ a središte tog velikog prometa je Antwerpen. Koru je Belgija dugo izvažala osobito u Engiezku. Godine 1850- i 1860. iznosio je izvoz jedaoajst milijuna, kilograma, spao je u godini 1870. na jedan i pol milijuna kgr., a godine 1881. promjenilo se to na korist uvoza, koji je iste godine iznašao sedam i po! milijuna kgr. Ovi nedostatci vlastitih proizvoda dokazuju jasno, da se valja u Belgiji brinuti za uzgajanje šuma, bilo uzdržavanje dosad postojećih ili pretvorba istih u visoke šume, koje jedine mogu osigurati proizvodnju gradjevnog i ttorivnog |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1888 str. 75 <-- 75 --> PDF |
drva. jer ako i obdkrbljuje iiio^eiristvo s\´ojiB)i proizvodi n obilju, bit će i ono izcrpljeno, a tada će valjati trošiti svoju vlastitu zalihiL Nu ne samo da se uzdržavaju do yad postojeće šume, ae^o valja požumit i neplodne prostore. VcćiBi dieiom prij)adaju isti obćinam, te VM loži pašnjaci, doćim bi iia njima dobro utspievala šurna. Poći ćemo još dalje, jer radi skupoće i pomanjkanja radnih sila u poljakom gospodarstvu muogo zločestog zemljišta, koje je prije šuma bila, a usljed })ro]a:>:nog razvitka gospodarstva okupirano kao kulturno tlo, pošumiti će se opet. Ne treba se bojati, da će u budućnosti biti radi toga suvišak na šumskinia plodinama, jer Belgija uvaža gođiniice do 50 milijuna vriednosti u drvu. Završit ćemo ova rai^matranja sa nekoliko podataka o naobrazbi šumarskog osoblja u Belgiji. Služ.ba šumarska povjerava se miadićeuii, koji miruju najprvo da dobiju diplonm kao gospodarski nijertsici. Ta se postizava nakon trogodišnjih nauka u Institut agricole de V Etat a GemblouK. Nakon toga slušaju godinu i pol predavanja u Naticy-u (Fntncezka) ili Tharanda (Saska) o gospodarstvu šumskom, zakonodavstvu, botanici, zoologiji i prisustvuju sviru praktičnim vježbam. No prije nego što otidju na koje od ovih dvajuh učilišta, dodjoleni su šest mjeseci kojemu okražnonui uredu. Ovo dodjelenje vilo je probitačno, jer tako kandidat nj)oi^na se sa uredovanjem, sa radnjami šumskimi, a ujedno kuša sve tegobe službe, te se mogu izpitati, da li su kadri sve to izvršivati, u obće da li imaju naklonosti za život šumara. Pošto katididati dobiju svjedoćbu o osposobljenju na kojem od napomenutih ;^avoda, budu imenovani privremenimi pomoćnici, te istom nakon trogodišnje priprave u praksi položenja strukovnog izpita budu namješteui kao deliuitivni šumari. Sveukupne to mjere osiguravaju u Belgiji dobro šumarsko osoblje. — Davši u kratko opis šumarskih odnošaja u Belgiji, nadamo se, da će i ona poput svoje bližnje susjedke Francezke napredovat na polju šuinarstva, te da će popravit svoje odnošaje, a da na tom svojski rade, dokazala je nedavno i šumarska izložba u Bruselju- Hapajanje kolja sa plavom galicom. u broju 4. našeg „Šumarskog lista" ove godine , govoreći o šumah zagorskih, veli naš vriedni pisac J. Ettinger, „da se osobito o])aža zapušteno šumsko gospodarstA´o kod nas u onih obćinah, gdje se vinogradarstvo goji, jer se tu mnogo motaka iz šuma vi^di". Malo dalje hepo je izračunao, koliki se zahtjevi tim na šume stavljaju osobito u onih žuj)amjah, u kojih je vinogradarstvo vrlo razgranjeno, te je dobro oprovrgao one, koji sječenje kolja smatraju malenkosti za šumu. Bar je tomu tako u županijali varaždinskoj i zagrebačkoj. |