DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1888 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 480 — Iz korienja potjerale su bujne i čvrste mladice, koje su se nevjerojatno brzo razvile, ter ošumile cieli taj predjel tako, da se već može započeti s umjetnim naplodjivanjem nasadom vladajuće vrsti drveća. Južni dio rečene branjevine, koji se proteže sve do mora, imade dosta duboku naslagu pitome zemlje, ovdje je godine 1887. posadjeno 12.000 dvogodišnjih biljka crnog bora, 250 klgr. sjemena javorike i 250 kom. maslina. Dotični nasadi dobro uspjevaju, te je tim osjegurano podpuno ošumljenje toga predjela. Kraški predjel „Jordan" stavljen je više godina pod zabranu, ter se je već prilično ošumio; god. 1887. započeto je s umjetnim oplodjivanjem ondje nalazećih se čistina nasadom crnog bora. Neima dvojbe, da je divan položaj mjesta Crkvenice baš stvoren za uredjenje lječilišta i zimskog boravišta, jer koli klimatički, toli topografički te ini odnošaji tomu su izvanredno prikladni, dapače mnogo prikladniji od onih toli glasovite „Opatije" (Abbazia). Morska obala proteže se od luke crkveničke prama sv. Jeleni, a zadiviti će svakoga; duga je pako skoro 2 klmtr. To je plitko i ravno pjeskovito tlo, koje je mjestimice široko do 100 koračaja, a obala je svuda nizka te joj kakove hridine nigdje nekvare ravnine. A što da rečem o tlu u moru? U duljini od 100 koračaja može čovjek obične veličine ići u more, da mu voda neće doći do grla. Morsko dno je ravno od samog najsitnijeg pjeska, koji je mekan poput baršuna; sasvim je čisto te nije pomješano nikakovim krupnijim kamenjem, a neima u njem ni ježina, ni drugih morskih životinja, koje bi mogle čovjeku noge ozlediti. Koliko bi družtvo južne željeznice žrtvovalo, da si pribavi takovo morsko tlo u Opatiji? Spomenuti mi je jošte jednu okolnost naime, da se u Crkvenici popolđan zimi po liepom danu možemo naužiti sunca do 5 sati, jer zalazi tako rekuć sasma u more, dočim za Učku (monte maggiore) već u tri sata zahodi. Nemože se doduše uztvrditi, da u Crkvenici neima bure, nu svakako je ista mnogo blažija nego na Rieci, a silna jugovina, koja se zimi u Opatiji i pod Učkom provali u dugotrajne kiše, neoćuti se u Crkvenici niti za polovicu, koliko na Rieci. Strogim čuvanjem kraških branjevina bura je u zadnjih godinah u obće u Primorju od svoje snage mnogo izgubila, pa se osobito oko Crkvenice opaža njezino malaksanje. Može se dakle za stalno uztvrditi, da će s vremenom čim se kraške zabrane bhzu ležećih obćiua Grižane, Bribir i Novi bolje oporavile i pošumile budu, u Crkvenici bura biti samo riedak gost. Iz prije iztaknutoga proizlazi, da je glavna svrha dosadašnjeg pošumljenja primorskoga krasa bila, da se spasi ono malo vegetacije, što je jošter preostalo |