DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1888 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Br. 11. u ZAGREBU, 1. studenoga 1888. God. XI!.


Posljedice haranja šuma.´´


Nepovoljno stanje naše gospodarske produkcije mora se velikim dielom
pripisati škodljivim promjenam, koje su nastale u klimatičkih naših odnošajih.
Da su se ti odnošaji poremetili, uzrokom je opustošenje šuma, koje su na
prostranom kontinentu najsigurniji regulator podnebja. Dan danas gdje se na
sve strane šume harače, a za podmladak se dovoljno nebrine, vidimo kako
vrućina i zima sve to ekstremnijom postaje, kako kasni mrazovi sve to više
uništuju vinograde, voće i usjeve; kako se vlaga u zraku umanjuje i mjesto
dobrih kiša dobivamo oluje, prolome oblaka i tuču; vidimo nadalje, kako poplave
i piesak haraju najplodnije priedjele i s vremenom ih u pustoš pretvaraju.
U očigled ovakovih pojava trebalo bi što energičnije nastojati, da se nastavše
zlo ukloni, koje ne časovito, već trajno i rapidno, umanjuje narodni imetak.


Gola, opustošena brda nemogu da privlače na se onoliko atmosferske
vodene pare, koliko brda šumovita, niti su kadra tdiko kao ova da absorbiraju
kišne vode, dapače niz gole strmine obara se divlja bujica u doline, da tamo
sav prirod pohara i uništi. Ovim načinom biva, da potoci i rieke nenadano i
u nevrieme nabujaju i razne kulture upropašćuju; s druge strane opet opaža
se, kako potoci i rieke sve to manje vode imaju te nisu kadri, da služe industriji,
brodarstvu i natapanju zemljišta. Ovo se je zlo opazilo imenito kod rieke
Rena, nu tamo su se odmah i pobrinuli, da se ovo stanje nepogorša. Sastala
se je naime medjunarođna komisija, koja je posebnimi zakoni uzela u zaštitu
šume, koje okružuju vrelište te rieke.


Ima žalibože dosta eklatantnih primjera, kakove strašne posljedice nosi
haranje šuma obzirom na klimu i gospodarsku produkciju. U Miirzthalu u Štajerskoj
bijaše kultura raži od vajkada podpuno sigurna glede uspjeha, a tuča
ondje sasma nepoznata. Posljednjih decenija počelo se je dogadjati, da se je
raž koncem svibnja, dapače početkom lipnja smrzla, a led je padao svake


* Ovaj članak vadimo iz „Nar. Novina" broj 222 i 223 t. g., ter ga priobdujemo
našim cienjenim čitateljem sbog njegove osobite važnosti, a podjeđno smo na
dotičnih mjestih istoga članka njekoje primjetbe s naše strane učinili. Ur.
34




ŠUMARSKI LIST 11/1888 str. 4     <-- 4 -->        PDF

N - 470 —


godine. To sve pripisuju haranju šuma u onom kraju. Na taj način opustjela
je Grčka i jedan dio Romagne. Gornja Italija uprkos veličanstvenomu sustavu
navodnjivanja nije kadra, da nadomjesti štetne posljedice haranja šuma i mora
da nazaduje u kulturi, koja je nekada bila na najvećem stepenu.


Stari podatci o rieci Padu i njegovih većih pritocih, čija voda hrani tisuće
malih kanala za natapanje tla, glase, da se ta rieka, kad su bile jake kiše
ili se snieg topio, čitavih devet dana trebala, da naraste do najvećega stanja
vode, a sada naraste iznenada najvećom brzinom i već za 48 sati valjaju se
neobuzdani njegovi valovi preko nasipa i polja, zatrpavajuć zrele skrro usjeve
inuljem i kamenjem. Ogromne svote moraju se svake godine žrtvovati, samo
da se kanali i odvodni jarci očiste od muljevine. Vlada nastoji, da to zlo, proti
komu su nasipi nemoćni, po što po to zaprieči, pa makar i uz cienu iznovičnoga
pošumljenja poharanih gorskih obronaka. Sve anketne komisije, koje su imale
da izvide uzroke toga stanja, izjavile su suglasno, da tu samo pošumljenje golih
brda može donieti spas, koji će posao silne svote progutati.


Shčan kalamitet razvio se je u kratko vrieme i u Francezkoj. Tamo je
pučanstvo, dok je trajao metež i nered velike revolucije, skoro sve šume izkrčilo.
Poslije 30 godina već se je klima tako pogoršala, imenito što se tiče
kasnih mrazova i tuče, da je pučanstvo bilo prinuždeno umoliti vladu za pomoć.
Kada je na to god. 18o4. bilo povjerenstvo vještaka izaslano, da stvar izvidi,
potvrdilo je ovo u svom izvještaju kao istinite sve tegobe pučanstva i svjetovalo,
da se ižkrčene šume iz nova sade, jer inače da će Dauphine-u i Provengu
pustoš dieliti od Piemonta.


U Španjolskoj bijaše još za Karla V. rieka Manzanares brodiva do Madrida
; Mauri plovili su Ebrom 60 milja daleko, a Quadalqnivirom do Gordove.
Sada svega toga nema i izvjestno je, da je taj kalamitet nastao uslied neograničenoga
pustošenja šuma, koje je počelo poslije i/gona Maiira. Poslije toga
opustošenja okrenulo je podnebje u Španiji većinom tako na gorje, da je ne
samo vegetaciji bilja, nego i istomu ljudskomu životu škodljivo, pače opasno.
Pošumljena površina ugrieva se i ohladnjuje mnogo polakše od gole površine.
Ona po danu hladi, a po noći grije, što ima vrlo povoljne posljedice. To vidimo
i na naših hrvatskih vinogradih, koji su okruženi sumarni. Riedko se
kada dogodi, da bi isti pozebli, jer ih šuma brani. Zemlje, koje imadu normalni
šumski posjed, niti nepoznaju oštrih vjetrova, koji suše tlo, koji ubijaju životinjski
i vegetabilni organizam, jer šume takove vjetrove lome i zaustavljaju.


Ovo su primjeri iz nješto davnije prošlosti, ali žalibože ima i novije
vrieme primjeru, kakovimi težkimi posljedicami rodi haranje šuma. U njekih
krajevih Tirola poharani su, hvala dobroj šumskoj upravi, čitavi šumski priedjeli.
Posljedica toga haranja, od koje su njeki posjednici imali časovitu korist, bila
je ta, da se sada pučanstvo mora seliti iz onih krajeva. Obća sterilnost tla i
silne elementarne nesgode učinile su ondašnjemu pučanstvu nemogućim, da


ondje dalje živi.




ŠUMARSKI LIST 11/1888 str. 5     <-- 5 -->        PDF

A kako mi u Hrvatskoj stojimo u tom pogledu, to je stvar obće poznatd.
Nemile posljedice haranja šuma prikazuje nam najbolje naše Primorje, naša
gornja Krajina i naše Zagorje. Krajevi, o kojih i poviest i tradicija svjedoči,
da su nekada bili plodni i prirodno u svem bogati, sada su pusti i neproduktivni
usljed haranja šuma. Pučanstvo Primorja i gornje Krajine, kraj svojih
duševnih i tjelesnih vrlina, uz povoljni položaj uz more i blizu mora, moglo bi
biti najimućnije, da nije zla, koga nije kadro ni najvećim naporom tjelesnih
svojih sila ukloniti, naime posljedice haranja šuma radi koje se priroda sada
osvećuje neodoljivom silom.


I u nas opaža se slabija brodivost rieka, mi imademo bezbroj suhih potočnih
korita, koja se samo onda napune vodom, kada se uslied oluje i plahe
kiše obore bujice s visina. Prirodni kanal:, koji su nekada bili prava blagodat
po čitave krajeve, sada su obumrli, te samo njihova suha i pusta korita pokazuju,
da je u davno doba bio to potok s mnogo vode, koje sada najveći dio
godine uzalud ondje tražiš. I u nas ima dosta pješčana neplodna tla, koje je
nastalo uslied naglih bujica i neobuzdanih vjetrova. Takova tla puna je gornja
Krajina i ono je uzrok stradanju ondješnjega pučanstva.


Daleko bi pošli, ako bi htjeli ovdje obširnije govoriti o uzrocih šumskoga
haranja. U glavnom dadu se navesti dva razloga; neukost i opakost pučanstva
s jedne strane, a s druge strane sebičnost i koristoljublje vlastele. Haranje
šuma u hrvatskom Primorju datira se iz davne dobe i zna se, da su naše
primorske šume sječene radi gradnje brodovlja, a najbolja mušterija bijaše silna
njekad mletačka republika, u svoje vrieme prva pomorska oblast. Krajiške
šume postradaše konačno u novije vrieme, žalibože pod krajiškom upravom,
koja je u opustošenih gornjo-krajiških šumah ostavila najžalostniji trag svoje
dielatnosti. Dok ovdje u gradjanskoj Hrvatskoj i Slavoniji nije nitko ni snivao
0 kakovoj šumarskoj službi, bila je ona u bivšoj vojnoj Krajini odavna već
organizovana, pa za čudo u gradjanskom dielu Hrvatske i Slavonije bile su
šume sve do novijega vremena sačuvane od pustošenja, dočim su u gornjoj
Krajini uzprkos obsežno organiziranoj šumarskoj službi mjestimice doista poharane.
(Tomu mjestimičnom pustošenju šuma krivo je samo pučanstvo, koje
unatoč svijuh mogućih šumsko-redarstvenih mjera, sveudilj napada na obližnje
šume, paleć drvlje i krčeć šumište u svrhu poljskoga gospodarenja. Žalostne
takove primjere pruža nam žalibože zadosta okolica oko sela Zaborski, Močila
i Ljubča, ter i Vališsela u obsegu modruško-riečke županije. Uredn.).


U gradjanskom dielu naše domovine počelo je haranje šuma
upravo u vrieme, kako je uveden u kriepost šumski zakon. To
je velika doduše ironija slučaja, ali je sbilja tako. Pod konac absolutne vladavine
i onda sve dalje učestale su prodaje šuma u veliko, koje po sebi nebi
štetne bile, da su se šumske izsječene površine iz nova pomladjivale, mi jer
to nije učinjeno, svaka takova sječa morala se je smatrati pustošenjem, a da
to jest, dokazuju posljedice, koje osjećamo u poremećenih klimatičkih i kulturnih
odnošajih. Novčane neprilike naših veleposjednika namamile su u zemlju




ŠUMARSKI LIST 11/1888 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 472 —


okretne spekulante sa svih strana Evrope, te su ovi naše najveće narodno


blago, naše šume tako uništili, da sada liepih šuma mogu pokazati samo nekoja,


razumno upravljana vlastelinstva i imovne obćine. I tu je bila uprava kriva,


jer da se je odmah iz početka pazilo na prodaje šuma i nestajanje šumišta,


sada bi daleko bolje stajali s našimi šumami, pak i s našom poljskom kulturom


nego što stojimo.


Govoreć o posljedicah pustošenja šuma, nehotice se nameće pitanje, kako
bi se dalo predusresti tomu zlu. Na to pitanje čini se vrlo lahak odgovor, te
će svaki kazati, neka se zakon strogo vrši, neka se nikomu nedaje ni
milosti ni obzira. Ovo i jest jedino umjestan odgovor, jer čemu zakon i njegove
ustanove, ako se nedrži? Pa, žalibože ipak se zakon mimoilazi i dogadja se,
što je protivno njegovu slovu i duhu. Šumsko štete, ako je u obće moguće,
da se izvrgnu u nasilje, kadre su doduše šume u velikoj mjeri opustošiti, ali
to ipak nije toliko, koliko kada se šume sa znanjem oblasti prodavaju i kad
poslije nitko nepita. da li se izsječeni dielovi šumski iz nova pošumljuju. Takova
se je nepodobština dogodila eto u Tirolskoj, kako već napom´enusmo,
premda je u Cislajtaniji šumska uprava odavna dobro uredjena i premda se
tamo strogo pazi na upravu sa šumami privatnih posjednika. Zakon se je uzprkos
svemu tomu mimoišao.


Ovdje treba uprava da postupa bezobzirno i da privatne vlastnike uputi,
da su šume doduše njihova vlastnost, ali ujedno i narodno dobro kao regulator
klime, o kojem visi plodnost i produktivitet tla. Ako se već šta proda, ima se
iz nova pošumiti, imenito takovo tlo, koje očito nije prikladno za ino, nego za
šumsku kulturu. Zajedničke šume obćina nebi bilo uputno bez osobito težkih
razloga dieliti medju ovlaštenike. (Dieljenje obćinskih šuma u načelu nije po
ustanovah šumskoga zakona slobodno. Poznato je iz prakse, da su obćinari,
koji su svoj dio šumski dobili iz zajedničke obćinske zadruge, taj svoj dio nemilice
sasjekli i poharali. U tom pogledu nam svjedoče obćinske šume u susjednoj
Kranjskoj, a i ovdje kod nas, nu samo mjestimice u starom provincialu.
Dozvolu za dieljenje obćinskih šuma daje u svakom slučaju vlast zemaljska
samo onda, ako bi to silno potrebito bilo, ili ako bi dieljenje pružalo takovih
koristi, koje se neprotive obćenitoj skrbi za uzdržavanje šuma. Uredn.) Jer ako
se takove šume razdiele, onda je to prvi korak k haranju. U malom kompleksu
neće se ni opaziti, kako se malo po malo šuma sve to više sieče, dok je u


edanput nestane.


A što se tiče čuvanja šuma od navale pojedinaca, tu držimo da je dobar
nadzor mnogo kadar pomoći. Nije dosta da lugari naidju na štetu, već bi trebalo
da ju prieče. Lugari treba da su pouzdani u svakom pogledu, a ako ih
nije dosta u kojem srezu, neka im se broj poveća.


Žalibože neopažamo potrebite živosti u vršenju šumarske službe, koja bi
bila nuždna, da se šumska imovina narodu što više sačuva i umnoži. Za čudo
je, da se u pojedinih županijah mogu pred očima nadšumara
izvoditi u vlastelinskih šumah sječe, koje su kao jaje jajetu




ŠUMARSKI LIST 11/1888 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 473 —


nalike haranju, dok napokon sa neslužbene strane stigne prijava zemalj.
vladi, koja mora tada da zahvati u tečaj stvari. Pogledom na to bilo bi vrlo
koristno, da strukovni organi zem. vlade periodično zalaze u županije i tamo
ne samo šumarsku službu u užem smislu, nego i gospodarenje sa šumami
strogo nadziru. Bude li se dalje opazilo, da se pomno bdije nad narodnim
blagom, našimi šumami, nadamo se, da će biti i haranja šume manje, a tim
manje i nemilih posljedica, koje za pustošenjem šuma izostati neobičaju.


U prvom redu je glavna dužnost šumarsko-upravnog osoblja,
da budnim okom bdije nad tim, da se šume ne samo racionalno rabe, nego
takodjer i postupice goje i gaje, šumske branjevine najstrožije čuvaju od napadaja
stranil.; nadalje pako, da podredjeno lugarsko i pomoćno-tehničko
osoblje točno i savjestno vrši svoju službu. Tim načinom stati će se uspiešno
na put haranju šuma i svakoj daljnjoj neurednosti u šumskom gospodarenju!
Opazka uredničtva.


Nješto 0 procjeni žira.


Piše šumarnik Mijo Radošević.


Poznato je, da su negda žirovine naših šuma veći prihod davale, nego
što ga davaše svojim glavnim užitkom; s toga je naravno, da su procjene i
takove prodaje šumarom zadavale dovoljno posla. Uzprkos toga bivalo je i biva,
da je ova trgovina što no kažu: „kupiti mačku u vreči".


Unovčivanje šumskih dohodaka još daleko zaostaje izpod efektivne vriednosti,
a krivci toga sami su šumari. Zašto ratarstvo razmjerno veći prihod
daje, nego što ga davaju šume, neka razjasni ovaj primjer:


Dokazano je, da je hranivost raži napram žiru kao 1 : 0´44, pa ako stoji
1 metrički cent raži 5 lor., to bi stojao tada 1 nietr. cent žira 2-20 for. ih
1 hekt. 1"34 for. — nu plaća se samo sa 10—50 novč. A što da kažem o
ovogodišnjoj bukvici, koja se po hektolitru niti sa 5 nvč. prodati neće?!


Nerazrajerje ovo slično je za pašu, drvarinu i t. d.; samo što se eto
vriednost hrastovine od dana do dana približuje maximalnim cienam, pa zato
budi hvala šumarom, koji traže temeljnu podlogu u procjeni i prodaji.


Procjena i prodaja drva može se mnogo laglje obaviti, nego što to biva
kod procjene i prodaje žirovine, a u koliko sam proučio razne načine šumara
kod takove procjene, mogu odtud zaključiti, da se od takova posla svaki
šumar leca.


Recimo, da se svinje u šumah prehranjuju od 1. listopada do 15. ožujka
i da svaka na dan 45 litre žira potroši: to bi činilo svake god. kod 470.000
komada krmadi, u žirenju nalazeće se, doista ogromnu kolikoću žira, te premašuje
svakako 1"5 miliona for. vriednosti.