DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1888 str. 4 <-- 4 --> PDF |
N - 470 — godine. To sve pripisuju haranju šuma u onom kraju. Na taj način opustjela je Grčka i jedan dio Romagne. Gornja Italija uprkos veličanstvenomu sustavu navodnjivanja nije kadra, da nadomjesti štetne posljedice haranja šuma i mora da nazaduje u kulturi, koja je nekada bila na najvećem stepenu. Stari podatci o rieci Padu i njegovih većih pritocih, čija voda hrani tisuće malih kanala za natapanje tla, glase, da se ta rieka, kad su bile jake kiše ili se snieg topio, čitavih devet dana trebala, da naraste do najvećega stanja vode, a sada naraste iznenada najvećom brzinom i već za 48 sati valjaju se neobuzdani njegovi valovi preko nasipa i polja, zatrpavajuć zrele skrro usjeve inuljem i kamenjem. Ogromne svote moraju se svake godine žrtvovati, samo da se kanali i odvodni jarci očiste od muljevine. Vlada nastoji, da to zlo, proti komu su nasipi nemoćni, po što po to zaprieči, pa makar i uz cienu iznovičnoga pošumljenja poharanih gorskih obronaka. Sve anketne komisije, koje su imale da izvide uzroke toga stanja, izjavile su suglasno, da tu samo pošumljenje golih brda može donieti spas, koji će posao silne svote progutati. Shčan kalamitet razvio se je u kratko vrieme i u Francezkoj. Tamo je pučanstvo, dok je trajao metež i nered velike revolucije, skoro sve šume izkrčilo. Poslije 30 godina već se je klima tako pogoršala, imenito što se tiče kasnih mrazova i tuče, da je pučanstvo bilo prinuždeno umoliti vladu za pomoć. Kada je na to god. 18o4. bilo povjerenstvo vještaka izaslano, da stvar izvidi, potvrdilo je ovo u svom izvještaju kao istinite sve tegobe pučanstva i svjetovalo, da se ižkrčene šume iz nova sade, jer inače da će Dauphine-u i Provengu pustoš dieliti od Piemonta. U Španjolskoj bijaše još za Karla V. rieka Manzanares brodiva do Madrida ; Mauri plovili su Ebrom 60 milja daleko, a Quadalqnivirom do Gordove. Sada svega toga nema i izvjestno je, da je taj kalamitet nastao uslied neograničenoga pustošenja šuma, koje je počelo poslije i/gona Maiira. Poslije toga opustošenja okrenulo je podnebje u Španiji većinom tako na gorje, da je ne samo vegetaciji bilja, nego i istomu ljudskomu životu škodljivo, pače opasno. Pošumljena površina ugrieva se i ohladnjuje mnogo polakše od gole površine. Ona po danu hladi, a po noći grije, što ima vrlo povoljne posljedice. To vidimo i na naših hrvatskih vinogradih, koji su okruženi sumarni. Riedko se kada dogodi, da bi isti pozebli, jer ih šuma brani. Zemlje, koje imadu normalni šumski posjed, niti nepoznaju oštrih vjetrova, koji suše tlo, koji ubijaju životinjski i vegetabilni organizam, jer šume takove vjetrove lome i zaustavljaju. Ovo su primjeri iz nješto davnije prošlosti, ali žalibože ima i novije vrieme primjeru, kakovimi težkimi posljedicami rodi haranje šuma. U njekih krajevih Tirola poharani su, hvala dobroj šumskoj upravi, čitavi šumski priedjeli. Posljedica toga haranja, od koje su njeki posjednici imali časovitu korist, bila je ta, da se sada pučanstvo mora seliti iz onih krajeva. Obća sterilnost tla i silne elementarne nesgode učinile su ondašnjemu pučanstvu nemogućim, da ondje dalje živi. |