DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1888 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 513 — Lisica izdajica? Oko 15. svibnja t. g. sasta se s lugarom u njekoj šumi blizu Zagreba, koji mi se hvalio, kako je lisicu isto jutro na zasjedi ustreljio, što mu je bas drago bilo, jer mu je već više pačića polovila, a nabijaše joj težko izvesti, jer mu je ku(?a tik šume. Dalje pripoviedi, kako ju je mudro đovrebao, znajuć da se lija u zoru iz sela u šumu vraća i manje opreznija na svoju osobu, nego kad ide u selo na pajtu, pak se prije zore zaputio u šumu i zasjeo kraj jedne klade i puteljka, gdje se je nadao, da će liju dočekati, jer joj je tud trag češće vidjao. Tek oko pete ure jutrom opazi ju već iz daleka iduć njesto hitro, valjda Sto je zakasnila, a pri tom ipak je zanjuškavala oko panja tražeć mise, jer se u selu nije pomogla, a on da je svoje još ostale patke pod kilit stavio. — Cim se je lija približila do jedne stare bukve, brecnu se i stade pred bukvom repom mahati; u čas odputi se od te bukve, a zatim izpade na čekani puteljak, gdje ju je ustreljio. Na tu pripoviedku lugara reče mu ja, da me odvede do te bukve, gdje je lisica postajala, možda je u istoj ležaj kakove zvieri ili gnjezdo velike sove, pak se nije ufala u bukvu zavirivati. Mi se odmah zaputismo do rečene bukve, koja je bila preko 1 metar debela bez krošnje i sva šuplja, da bi u nju čovjek mogao stati, — čim htjeđosmo da u bukvu zavirimo, iznenadi nas velika zmijurina; — glavu digla u vis ralju otvorila, da će kao nas proždrieti i jezikom žacala bjesno grozeć se nam. Na taj prizor poplašeni, nismo se samo breenuli kao lija, već skočili od bukve na stranu kako je koji mogao, držeć svaki svoju batinu u ruki. U taj čas izvuče se i taj gad iz bukve i ljuto šiknu u guštaru, mi za njom, ali nam izmače. Imao ju je čovjek šta vidjeti, bila je sigurno do 1 hvat dugačka, u sredini tjela dobela, ueznam bili ju čovjek rukom mogao obuhvatiti, po ledji sivo-crnkasta, po trbuhu bjela u koliko sam u onom času razabrati mogao. Sad tekar zavirim u tu staru bukvu, gdje opazim da je tuj ležaj njezin, i daje jaja polegla. Lugar ljut uze batinu, te iz bukve izbaca jaja van, lupajuć i gazeć po njima, rekav, da ta valjda i njegove krave sisa, jer mu žene vele, da malo mlieka daju. Jaja bilo je do 44, od kojih si ja samo četiri pridrža, jer lugar brže bolje sve polupa. Jaja su velika, više valjasta i naliče na galete svilca, dugačka su 45 mm. široka, 22 mm. gladka, kožasta i težka, bijahu u gomili 4 do 5, jedno uz drugo prema vrhu nješto srašćena, i lasno su se razdielila, a gdje su bila srašćena, postale su na jajetu do dvie brazgotine. To će valjda biti zašto je lija kod bukve stajala i repom mahala, možda je i njoj isto tako zmija prietila, da u stan njezin nezalazi, i tim upozorila lugara na bukvu, inače nebi za leglo zmije znali. Ta vrst zmije, koja nemože biti drugo nego (Zanemis Aesculapii Wagl.) „Aesculaps Natter" kod nas ju zovu „bjelica", u naših predjelih je najveća vrst zmije i može kako mnogi naravoslovci dokazuju, najviše do 8 stopa dugačka biti; kod nas nije baš riedka; živi po brežuljastih i ravnih šumah i ovećih redjih šipracih; hrani se s miševi, gušteri, žabami a rado da neće zamjereti niti mladim pticam, a nije otrovna. U Slavoniji kod Kupinova blizu Obedske bare mjerio sam jednu zmiju iste vrsti, koju je bio lugar već ubio i na granu objesio, ta je bila 7 stopa dugačka, i razmjerno debela ; lugar je istu nješto nagulio i pod nju lončić podmetnuo, u koji je iz zmije mast kapala, kad je sunce dobro prigrijalo. Upitah ga šta će mu ta mast, — na to mi reče, da žene trebaju za njeki liek, jer u liekarni nedobiju. Do sad nisam se na njezino leglo i jaja namjerio, do kojih čovjek riedko i slučajno kada dodje. Čini mi se, da prirodoslovci još nisu na čistom o toj zmiji, jer ju točno neopisuju; — njekoji Herpetologi iz novijeg vriemena vele o toj zmiji, da leže 10—30 jaja, što možda biva u zatvoru, gdje se drži i motri, a niti naznače veličinu i oblik jaja, nego kažu jednostavno, da su velika kao golubinja, što se pako nikako neslaže, i mnoga druga nejasna; što dakako nije moći lasno sve iztražiti; — nu u prirodi našao sam kako rekoh 44 jaja, a možda bi jih još više izlegla, da je nismo odanle odtjerali, dakle ni po tom nemože se još ustanoviti, koliko jaja baš izlože; a još manje znamo, koliko vremena treba, dok se iz jajeta polegu mladi. J. E. |