DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1888 str. 5 <-- 5 --> PDF |
A kako mi u Hrvatskoj stojimo u tom pogledu, to je stvar obće poznatd. Nemile posljedice haranja šuma prikazuje nam najbolje naše Primorje, naša gornja Krajina i naše Zagorje. Krajevi, o kojih i poviest i tradicija svjedoči, da su nekada bili plodni i prirodno u svem bogati, sada su pusti i neproduktivni usljed haranja šuma. Pučanstvo Primorja i gornje Krajine, kraj svojih duševnih i tjelesnih vrlina, uz povoljni položaj uz more i blizu mora, moglo bi biti najimućnije, da nije zla, koga nije kadro ni najvećim naporom tjelesnih svojih sila ukloniti, naime posljedice haranja šuma radi koje se priroda sada osvećuje neodoljivom silom. I u nas opaža se slabija brodivost rieka, mi imademo bezbroj suhih potočnih korita, koja se samo onda napune vodom, kada se uslied oluje i plahe kiše obore bujice s visina. Prirodni kanal:, koji su nekada bili prava blagodat po čitave krajeve, sada su obumrli, te samo njihova suha i pusta korita pokazuju, da je u davno doba bio to potok s mnogo vode, koje sada najveći dio godine uzalud ondje tražiš. I u nas ima dosta pješčana neplodna tla, koje je nastalo uslied naglih bujica i neobuzdanih vjetrova. Takova tla puna je gornja Krajina i ono je uzrok stradanju ondješnjega pučanstva. Daleko bi pošli, ako bi htjeli ovdje obširnije govoriti o uzrocih šumskoga haranja. U glavnom dadu se navesti dva razloga; neukost i opakost pučanstva s jedne strane, a s druge strane sebičnost i koristoljublje vlastele. Haranje šuma u hrvatskom Primorju datira se iz davne dobe i zna se, da su naše primorske šume sječene radi gradnje brodovlja, a najbolja mušterija bijaše silna njekad mletačka republika, u svoje vrieme prva pomorska oblast. Krajiške šume postradaše konačno u novije vrieme, žalibože pod krajiškom upravom, koja je u opustošenih gornjo-krajiških šumah ostavila najžalostniji trag svoje dielatnosti. Dok ovdje u gradjanskoj Hrvatskoj i Slavoniji nije nitko ni snivao 0 kakovoj šumarskoj službi, bila je ona u bivšoj vojnoj Krajini odavna već organizovana, pa za čudo u gradjanskom dielu Hrvatske i Slavonije bile su šume sve do novijega vremena sačuvane od pustošenja, dočim su u gornjoj Krajini uzprkos obsežno organiziranoj šumarskoj službi mjestimice doista poharane. (Tomu mjestimičnom pustošenju šuma krivo je samo pučanstvo, koje unatoč svijuh mogućih šumsko-redarstvenih mjera, sveudilj napada na obližnje šume, paleć drvlje i krčeć šumište u svrhu poljskoga gospodarenja. Žalostne takove primjere pruža nam žalibože zadosta okolica oko sela Zaborski, Močila i Ljubča, ter i Vališsela u obsegu modruško-riečke županije. Uredn.). U gradjanskom dielu naše domovine počelo je haranje šuma upravo u vrieme, kako je uveden u kriepost šumski zakon. To je velika doduše ironija slučaja, ali je sbilja tako. Pod konac absolutne vladavine i onda sve dalje učestale su prodaje šuma u veliko, koje po sebi nebi štetne bile, da su se šumske izsječene površine iz nova pomladjivale, mi jer to nije učinjeno, svaka takova sječa morala se je smatrati pustošenjem, a da to jest, dokazuju posljedice, koje osjećamo u poremećenih klimatičkih i kulturnih odnošajih. Novčane neprilike naših veleposjednika namamile su u zemlju |