DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1888 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 472 — okretne spekulante sa svih strana Evrope, te su ovi naše najveće narodno blago, naše šume tako uništili, da sada liepih šuma mogu pokazati samo nekoja, razumno upravljana vlastelinstva i imovne obćine. I tu je bila uprava kriva, jer da se je odmah iz početka pazilo na prodaje šuma i nestajanje šumišta, sada bi daleko bolje stajali s našimi šumami, pak i s našom poljskom kulturom nego što stojimo. Govoreć o posljedicah pustošenja šuma, nehotice se nameće pitanje, kako bi se dalo predusresti tomu zlu. Na to pitanje čini se vrlo lahak odgovor, te će svaki kazati, neka se zakon strogo vrši, neka se nikomu nedaje ni milosti ni obzira. Ovo i jest jedino umjestan odgovor, jer čemu zakon i njegove ustanove, ako se nedrži? Pa, žalibože ipak se zakon mimoilazi i dogadja se, što je protivno njegovu slovu i duhu. Šumsko štete, ako je u obće moguće, da se izvrgnu u nasilje, kadre su doduše šume u velikoj mjeri opustošiti, ali to ipak nije toliko, koliko kada se šume sa znanjem oblasti prodavaju i kad poslije nitko nepita. da li se izsječeni dielovi šumski iz nova pošumljuju. Takova se je nepodobština dogodila eto u Tirolskoj, kako već napom´enusmo, premda je u Cislajtaniji šumska uprava odavna dobro uredjena i premda se tamo strogo pazi na upravu sa šumami privatnih posjednika. Zakon se je uzprkos svemu tomu mimoišao. Ovdje treba uprava da postupa bezobzirno i da privatne vlastnike uputi, da su šume doduše njihova vlastnost, ali ujedno i narodno dobro kao regulator klime, o kojem visi plodnost i produktivitet tla. Ako se već šta proda, ima se iz nova pošumiti, imenito takovo tlo, koje očito nije prikladno za ino, nego za šumsku kulturu. Zajedničke šume obćina nebi bilo uputno bez osobito težkih razloga dieliti medju ovlaštenike. (Dieljenje obćinskih šuma u načelu nije po ustanovah šumskoga zakona slobodno. Poznato je iz prakse, da su obćinari, koji su svoj dio šumski dobili iz zajedničke obćinske zadruge, taj svoj dio nemilice sasjekli i poharali. U tom pogledu nam svjedoče obćinske šume u susjednoj Kranjskoj, a i ovdje kod nas, nu samo mjestimice u starom provincialu. Dozvolu za dieljenje obćinskih šuma daje u svakom slučaju vlast zemaljska samo onda, ako bi to silno potrebito bilo, ili ako bi dieljenje pružalo takovih koristi, koje se neprotive obćenitoj skrbi za uzdržavanje šuma. Uredn.) Jer ako se takove šume razdiele, onda je to prvi korak k haranju. U malom kompleksu neće se ni opaziti, kako se malo po malo šuma sve to više sieče, dok je u edanput nestane. A što se tiče čuvanja šuma od navale pojedinaca, tu držimo da je dobar nadzor mnogo kadar pomoći. Nije dosta da lugari naidju na štetu, već bi trebalo da ju prieče. Lugari treba da su pouzdani u svakom pogledu, a ako ih nije dosta u kojem srezu, neka im se broj poveća. Žalibože neopažamo potrebite živosti u vršenju šumarske službe, koja bi bila nuždna, da se šumska imovina narodu što više sačuva i umnoži. Za čudo je, da se u pojedinih županijah mogu pred očima nadšumara izvoditi u vlastelinskih šumah sječe, koje su kao jaje jajetu |