DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 540 — 570(j, a svi zajedno mogu da ponesu do 1,758.837 tonS,, t. j \ dvije trećine čitavoga tereta sveukupnoga brodovlja. Sto se dče mjesta, gdje su gradjeni, sagradjeuo ih je 14.252 u Francuzkoj, I0l7 u Belgiji, 839 u Njemačkoj i 122 u različitiin mjestima: u Hollandiji, Luksenburgu i Elsasii. No ako se misli, da se narodnost broda ima označiti po narodnosti vlastnika, onda je: 13=632 francuzkih, 2098 brodova stranih, i to: IG45 belgijskih, 280 njemačkih, 173 holanđezka, luksenburžka i elsaška. Ovih 2098 stranih brodova bilo je na dan brojitbe 15. oktobra 1887. ovako porazmjesteno: 1452 u departementima, koji se dotiču granica sjevernih i zapadnih; 246 ii departementima, koji se neposredno dotiču ovih prvašnjih; 175 u departementima treće linije, 255 u unutrašnjim departementima, a najdublje u zemlji bili su strani brodovi kod Ljona. Većina unutrašnjili brodova sagradjena od drva; 858 samo od željeza. Osoblje, računajuć amo i vlastnike, broji 23-141 osobu; od toga je 19 893 Francuza, 3248 stranaca, od toga 2257 Belgijanaca, 751 Niemac i 240 različite narodnosti kao: Holandeza, Elsačana, Luksemburžana. Nabrojeno je bilo 673 parnjače, od kojih je samo 61 bila tudjega porijetla. Gotovo 300 njih služi za prievoz putnika; 120 za piievoz robe; 184 za podvoz (vučenje drugih lađja) i 70 zd. tonaža. Po ovom popisu brodova dupušteno je zaključiti, da strani brodovi poradi broja i težine tereta preuzimaju relativno ograničen dio transporta na naših povodnih putevih. No namamljeni povoljnošću/koja im je dozvoljena, služe se oni tom povoljnošću te oni, koji plaćaju plovitbenu taksu u vlastitoj zemlji^ uvoze stranu robu na veliku štetu narodne naše produkcije. Kazat će tkogod, da ova konkurencija nije pogibeljna, jer se neproteže na veću čest obćega prometa; ali bi ipak trebalo da se razmisli, da li će se i nadalje produljiti status quo i ukidavanje svake plovitbene takse. No ipak je pogibelj stvarna i treba da se na nju pazi. Pitanje o tarifab uvoza, po kojima stanovita strana roba dolazi na naše željeznice uz nižu cienu, nego istovrstna roba francuzka, živo je pravedno uzmutilo javno mnienje, premda je količina strane robe, koja se služi ovom tarifom, dosta neznatna, ako se uzporedi s obćenitim prometom ua.^ih željeznica. Mi ipak mishmo, da oevalja da se zunemari prvo kao što ni drugo pitanje. Ona su obadva pitanja anomalija naše tfgovačke legislative, pa da tomu bude jedanput kraj, treba obadvje na jedanput dokinuti. Ne mislimo mi naškoditi pravima, koja su podigla naše brodarstvo prevozeć na naših riekah robu. Tim nebi bilo pomoženo, a trgovini, osobito trgovini H drvima, mnogo bi se škodjelo. Nego tomu bi se dalo pomoći tako,, da se kod reformovanja željezničkih tarifa ne zaboravi ni na bezplatuost plovljenja po riekah, pa m neka kod toga gleda na našu, a ne na korist tudjinaca. „Le Bois". |