DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 3 <-- 3 --> PDF |
.^ . ´ ., — 519 ~ Tobolac pobiraka za šumare. ,Piše Vatroslav Ra<^kl (Nastavak k strani fr5- svez. II.) VI. " Zašto iievdja onakove MJke presadjivati, koje su u sjeni porasle. Iz izkustva znamo, da nevalja onakove biljke presadjivati, koje su u sjeni porasle, a bit će poznata, da takove biljke vise godina poslie presadjivanja slabo rastu i uspievaju, prem imadu onda dovoljno svietla i 7lage. Valjan šumar uzeti će samo takove presadnice, koje su samo na bielom danku porasle, jer nm sigurno zahiriti neće. Ali reć bi kao da se na to mnogo nepazi, pak odtud dolaze one jadikovke, da najvećom pomnjom sa presadnicatni ^agajene ogoje zabiruju i da se ni s mjesta na bolje nemiću. Pa kan da su i same knjige šumarice nieme na taj vapaj mnogog šumara, jer mu ni one nepodaju utjehe, a reć bi ponajviše s toga, Bto su se i takove knjige do sad slabo obazirale na Incbu i na životoslovje bilinstva. Vidimo svaki dan, da je pod granatim stablom i poslie jake kiše sve suho ili bar slabo vugljivo, dapače da je ondje riedak pođrast slab i kržljav, docim je tlo na otvorenom mjestu i kod slabije kišice mokro ili vlažno, a podrast veći i bujniji. Vazđuh i tlo najviše upliva na rastež bilinstva, bnduć ga jedno i drugo uskoriije. Ako dakle zapriećimo djelovanje uzđušnih upliva na biljevna ustrojstva, te ako biljke postavimo pod nastrešak ili zaslonak matora stabla, Ije neće takova biljka pod sjenom niti dahnuti, niti valjano uspievati, bnduć neće imati niti dovoljna svietla, niti dovoljne vlage ili rose. Ovakova biljka samo će kunjati i napokon propasti Promatrajmo još bolje takovu biljku. Ako joj prerežemo stabljiku, onda ćemo ne prostim okom, nego tek pod jakim povećajućim staklom zamjetiti, da joj je nutarnji ustroj vele različit, a opazit ćemo, da se cielo staničevlje jedva jedvice razlikovat može, te da je to staničevlje podpuno sa krastivom (incrustiranom tvarju) izpunjeno. Sbog toga krastiva nemože biljka upojiti tekuća hraniva korienjem, niti nemože takova hraniva odvoditi dalje u ogranke (livoje) ili u lišće,, a sasci (upijajući korienčići) toli zahire i omlohave u suhom tlu, da neimaju nikakove životne snage ili sile. Takvi sasci jedva jedvice kod najveće ^lage ponješto odavaju životne snage. Ovakova biljka u zasjeni zaostane u rastežu, a na oko reć bi, da joj ima tekar 5, 6 godina, dočim je zaista 10 i 15 godina stara. TJ tami nemože ono lučbeno djelovanje nastupiti, koje je potrebito kod razvoja biljke iz sjemenke odnosno onda, kad biljka iz sjemenke izklica. U tami |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 520 ~ iiemože se pretvoriti ugijičnina (uglj. kiselina) i voda u vlaknivo, škrobovinu i t. d. Djelovanje svjetla oživljuje biljka. Ima takovih sliičevina, koje su si srodne, ali bez upliva svjetla iiemogu se nikako spajati ili sdriižiti se. Korienje biljke treba poslie klicanja 2a hranu dovoljne vlage, te ju ono u spoju sa stanovitim! slučevinami (soli) satno u tlu dobiti može. Lišće nasuprot usiše potrebitu ugljičninu, aroonjaka i svietlo iz vazduha. S tog razloga nemogu biljke, koje nerastu u svietlu, dovoljno razlucivati ugljicninu, te za to obole. Najhitniji, posao lišća jest taj, da ono sudjeluje kod tvorenja ustrojnih tvarih i to tako, da lišće izlaže priesne sokove uplivu svietla, odakle bivaju osobite promjene u slučivanju ugljičnine, kisika, vodika i dušika, od kojih sav rastež biljke zavisi. Kroz dan đieluje na biljku, koja nije u zasjeni, blagotvorno sunčano svjetlo, te se u njoj raztvara upojena ugljićniDa, a izdisujuć kisik^ pridrži si ona samo ugljik. U tami kroz noć ili u zasjeni nemože svega toga biti, te biljka u takovom stanju bez promjene povraća vazduhu opet ugljicninu. Za to nemože biljka iz tog vrela potrebitu´ hranu crpsti. Pa prem biljka ugljicninu i korlenjem dobiva, nemože ju ipak bez svietla raztvarati, niti si može pridržati za tvorenje ustrojnih tvarih potrebitu ugljicninu. Biljka, koja raste u tami ili u sjeni pod matorim stabaljem oskudieva na svietlu, te ne samo što neće imati dovoljne vlage od rose i kiše, nego neće imati dovoljno ni bielog danka, to će reći: sunčana svietla. Takova je biljka bolestna već od onog trenutka, čim je iz sjemenke božji dan ugledala. I buduć su koriencići od takove biljke obićno u suhom tlu ukorienjeni, i buduć korienje od matora stabla ili od bližnje snažnije i već odrasle biljke svu hranu posvud naokolo, dokud takovo korienje dopire, iz tla silovito sebi prisvaja: biti će za to pojmljivo, zašto slabi koriencići još nerazvite biljke zahire i zašto usljed toga i s^ma biljka zahiriti mora- Takova zahirena biljka, ako se presadi, treba mnogo godina, dok ozdravi i bujnije raste. Možebit bi me mogao moj plaćidrug iznebušice zapitati: e pa dobro, pobre moj, ali zašto takove biljke, koje u sjeni porastu, ipak kad tad rasti zapoćmu? Evo na ovo pitanje odgovora? Bilo je zaista prilika, da se je iz neznanja presadjivalo onakove biljke, koje su u sjeni prije porasle, pa su ipak kasnije bujno uspievale, ali nesmijemo zaboraviti, da su takove biljke dugo trebale, dok su bujno rasti započele. Biljka iz zasjene ima sve ustroje koš tun ja ste; jer su u takove biljke šupljinice u korienu, u stabljiki i u granćicah vrlo sitne i majušne, ter skoro, sasvim zaćepljene. Ali čim se takova biljka presadi u plodno tlo, onda se i, korienje jace razvrieži, te tim sposobnije biva, da može svakovrstno hranivo. upijati. Osim toga umnaža se i drvno tvorivo, a od prije uzke šupljinice razširuju se sve to više, Ovakova biljka dobiva većU; množinu lišća, koje može i veću množinu ugljičnine- upijati. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 521 — Ali nemojmo zaboraviti, da to biva samo onda, ako takovu biljku iz zasjene presadimo a plodno tlo i gdje ima dovoljno svjetla i da će takova biljka tek nakon vue godina započeti rasti i bujno uspievati. Za to presadjuju^o onakove biljke, koje m odgajane na bielom danku, jer ueeemo onda mti obnovak (prirast) od više godina izgubiti. VIL HoćeiBO prog´ata ili ppoređjivaisje. Na ovo pitanje odgovoriti ću onda, cim odgovorim na pitanje: što je progala, a što proredjivanje šume? 0 oznaci jedne i druge vrsti žumarenja dalo bi se na široko raspravljati; nu ja ću kušati oba ova pojma u kratko ali jezgrovito protumačiti, a onda savezno na gornje pitanje odgovoriti. Što je dakle progala? I naš narod veli „progala", progaliti, a to 2na6i po tvrdnji našega Prana Kurelca u knjizi: „Imena domaćih životinj" toliko, koliko „vedriti se, odaniti", jer i naš narod veli: „nebo seje razgalilo, progalilo". Slično znamenovanje ima i rieč „progala*" u šumarenju; jer se progalom i šuma vedri t, j . razriedjuje. Progala je u pravom smislu drugi stupanj prokrčivanja šume, koje se prokrćivanje obavlja poslie sječe do mrčave fili kako njeki kažu, sumračna sječa) kod šumareuja sa sječom do sjemenjaka (ili kako njeki nezgrapno kažu „sjemenjačna sječa"). Svrha progale, s kojom se polovica ili dvie trećine u sječi do mrčave preostavša stabla posječe, jest ta, da se pod zastorom sjemenjaka izniknuvšem mladju ili mladiku pribavi potrebito svietlo, vazduh, rosa i vlaga. Progala obavlja se prema potj-ebi svjetla, koje se mladiku podati ima, postupice svakih 5—7 godina (na pr. kod jele i hrasta ili duba), a obavlja se kadkad i na jedan put (na pr. kod duba). Poshe ovakove progale slieđi „posieč« ili „posiečnja" (Abtriebshau), jer se kod takove sječe sva još preostala stabla (sjemenjaci) do gola posieku. Potonja sječa provadja se kod onakove vrsti stabala, koja veoma trebaju vedraca, to će reći, koja trebaju mnogo svietla ili prozrake (na pr. smreka), a obavlja se poslie sječe do mrčave odmah bez da joj predhodi prije progala. Ovako u kratko o progali. A što je proredjivanje? Ta sama rieč kaže, da se ima nješto izpliviti, Bješto razriediti, što je pregusto ili nješto iz reda niknuti, što u red nespada ili napokon: riediti ono, što je suvišno. Proredjivanje u šumarenju znači onaj postupak, kod koga se malo po malo stabla u iijekoj nrladoj porastlini izsjeku s toga, da se pospieši to, da preostavša sfabia svoje korieuje jače razvriežo i da jače prolistaju. Ovo postepeno izsjecivauje potištenih (nedorastlih) ili zakržljavih stabala obavlja se tek onda, kad je sva porastlina očišćena od preostavših nadrastlih |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 6 <-- 6 --> PDF |
ili niatorih debala (sjemenjaka), te se proredjivaujem prestaje tek u većoj dubi porastline, to će i´cći onda, kad prestane borba niedju stabaljeni za obstanak, te kad u cieloj porastlini sva stabla pojeduaku visinu dostignu. Najbitnije pravilo kod proredjivanja Jest ono, da se šuma često, ali pomalo proredjivati ima, te da se pomnjivo na to pazi, da se sklop krošanja nepretrgne. Koliko se mora prorediti, zavisi to od vrsti drveća i od stojbiue. Kod ])Ovo]jna položaja šume, na valjanom tlu sa jakim obnovkoni ili prirastom proredjivati ćemo jace, a kod mršavog tla slabije. Dub ljubi jače proredjivanje, doeim se bukvici, jeiici kao takodjer i smrećak slabije proredjivati smiju. Borici moraju se vrlo oprezno proredjivati imenito na plitkoj mršavoj poljani. Ako se proredjivanje rabi n tu svrhu, da se u mješovitih porastiinah izsjeći imaju sva uadrastla mješovita stabla (na pr. breza, grab, joha i t. đO, onda kažemo, da smo šumu pročistili ili prokrčili. Jako proredjivanje sbog popravka zaštite ogoje tla smatra se već kao progala. Sad se povratimo k pitanju, koje postavismo u uvodu naime: hoćemo progalu ili proredjivanje? Prema okolnosti, odnošaju i potrebi hoćemo jedno i drugo. Da vidimo! Mladik može se kod šumarenja sa sječom do mrcave jedno lieto do više godina održati, a to zavisi od stojbine, vremena ili od stupnja mrčavine i od vrsti drveća, ali poslie biva blag upliv sjemenjaka ili drugog drveća njemu na štetu, te mladik kunja i pi^opadne. Takav loš upliv spoznaje se na promjeni pravilnog stanju biljka tim jače, čim više taj upliv djeluje. Da se tomu na put stane, nepreostaje drugo, nego da se u pravo vrieme obavi progala- U tu svrhu imnjmo pred očima sliedeće: 1. Svaka vrst drveća ima svoje osebnosti, koje se ali preinačuju prama biću stojbine. Ako smo sječinarstvo ma kako valjano upriličili, ipak će se onaj loš upliv, 0 kome smo gore spomenuli, na pojedinih biljka ili na pojedinom mjestu više ili manje osjećati, a to ćemo spoznati na tom, što će lišće od biljki, sbog oskudievanja na dovoljnom svietlu izfj^iibiti svoje naravno svietlo zeleiiilo, te će biti tu^no, mlohavo i napokon će odpasti. Stnrije biljke protežu se u vis preko svake mjere, dočim se usuprot slabo razgranjiiju, a stabljika je pretanka i listanje vrlo dabo. Tako biva, ako neprogaljujemo. Ako odvi´še progaljujemo, onda su biljke izložene previše svietlu; lišće biva sitnije, žućkasto i žuto; biljka sporo raste u dubljinu, pupovi su razmjerno kratki, a ako biljka nepogine, onda su pupovi odebeli. Ako pravilno progaljujemo, onda biva lišće biljkit do dojduće godine zeleno, sjajno, tvrdo i od goiiine u godinu veće i liepše. Stabalca i grančice budu s prvine kratki, ali su krupni u razmjeru prama svojoj duljinb Poslić |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 7 <-- 7 --> PDF |
, — r)23 ~ njekoliko godina zadobije biljka svoj normalni razvoj. Ovaj razvoj stoji u razmjeru prama obavljenoj progalL 2. Ako su biljke izpod sjemenjaka u normalnom razvoju u onoj dobi, u kojoj bi se prema vrsti obaviti imala progala, onda se ima postupice progajjivati. I pošto se u šumah najbliže k strani drveća vrlo oprezno i malo po malo progaliti mora, može se primjerice u blagoj okolici ista vrst drveća odmah poslie sječe do mrčave na otvoreno stanje izložiti, bez da će biljke tim postradati.. Iz toga sliedi: da čim je stojbina naravnija.za dotičnu vrst drveća, tim je laglje istu vrst drveća njegovati, odnosno tim jače treba progaljivati, nu tim dulje može se i sama progala.ođgadjati. 3. Ako bi poslie sječe do mrčave na jur podpuno pomladjenoj površini nakon obavljene progale ipak takovih mjesta bilo, na kojih je mladik izostao, onda je to dovoljan znak, da se je premalo progalilo, te valja ondje jače progaliti, a prazna mjesta mogu se sadnjom ili sjetvom ispuniti. 4. Često nas i samo izkustvo uputiti mora, da li ćemo jače ili slabije progaliti. Ako su sjemenjaci od ćutljive vrsti drveća, onda će prema vazdušnim uplivom i mladj ćutljiviji biti i opet obratno, ako nisu sjemenjaci od ćutljive naravi, neće ni mladj ćutljiv biti. Obzirom na te činjenice obaviti ćemo progalu poslie sječe do mrčave jače ili slabije. Redovito dovršiti ćemo progalu postupice kod bukve i jele poslie 2—3, a na mjestih, koja trebaju više zaštite, poslie 4 godine; kod smreke, duba i kestena poslie 1 — 2 godine, buduć mladju od tih vrstih na skoro hlad škodi, dočim kod pomelara (ariša) i bora nećemo nikad progalu rabiti, jer jim mladj nepodnosi nimalo hlada od sjemenjaka, te ćemo kod potonjih vrstih obaviti sječu do gola odmah, čim se je dotična površina mladim pomelarom ili borikom naplodila. -X-´ =H ^ Promotrimo sad proređjivanje. Kod proredjivanja imajmo sliedeće pred očima: ^ 1. Nemojmo nikad u jedan mah odviše proredjivati, nego proredjujmo malo po malo´i to tako, da nebude sklop više vremena u porastlini pretrgnut; jer ako se sklop u gustoj porastlini sa vitkim mladikom previše pretrgne, može snieg, inje, bura i t. d. polomiti vitko stabalje, te veliku štetu nameti. 2. Proredjujmo već u prvoj mladosti t. j . onda, čim opazimo, da neće biljkam ni studen, niti žega škoditi. 3. Proredjujmo i ouda, čim opazimo, da se mladj bori za većim prostorom t. j . čim opazimo, da je mladj pregust, te da se na stabljadi dolnje grane sušiti započmu ili da su prutovi zaostali u rastenju. .. . 4. Proredjujmo više ili manje prama dobi porastline. Ova doba odvisi od mjestnih odnošaja, a imenito od stanja ih od svojstva porastlme. Borba mladja započima odmah, čim se krošnje preplitati poemu, te traje uzastopce |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 8 <-- 8 --> PDF |
_. 524 ---, ^ ´ sa rastenjem stabljadi u duljinu, a jenjava tekar onda, kad se krošnje više nedotieu. Ova borba raste dakle \i Bjekom razmjeru prama rastenju stabljadi u duljinu. Za to je proredjivanje upravo sbog ove borbe od potrebe, te prema tomu mora i ono biti razmjerno prema većem ili slabijen) razvitku porastline* Odtud sliedi, da ćemo s prvine slabije proredjivati, ter prema rastenju stabljadi u duljinu postupice sve jače, a na koncu obhpdnje biti će i proredjivanje sve to red je. Proredjivanje ravna se dakle po rastenju porastline. U blagom podnebju, a na jakom tlu, gdje stabljad žustro poraste i gdje se medjusobno protiskuje, treba sa proredjivanjem skoro započeti, a proređjivajmo ondje na brzo od vremena do vremena. Na. mršavom tlu^ u prostom ili košljivom položaju, na strmina i kod zimzelenog drveća proredjujmo često i rano, ali razmjerno malo, jer je u tom slučaju borba izraeđju zavladajućeg i za.ostaiog (nedorastlog) drveća nejednaka, te još neodlučujuća. 5. Slabo ili jače proredjivanje zavisi takodjer od nas s^mih ili od cilja ili namjere, to će reći: da li ćemo odgajati porastlinu, da dobijemo drvo za gradivo, za lies, za ciepanje ili za gorivo i napokon za kojekakvi sitniž. Proredjujmo slabo, ako namjeravamo odgojiti drvo za lies i za gradivo, buduć ćemo tim uskoriti rastenje stabljadi na podiiž. . 6. Proredjivanje ravna se i prema jačem ili slabijem razvoju krošanja stabljadi t j . prama sklopu krošanja, a ne prama prostoru, što no ga stabljad zaprema. 7. Proredjivanje obaviti ćemo i ondje, gdje je iz jednog panja više pridamaka poraslo, te ćemo kržljavije pridanke posjeći, da tim đrngi pridanci dovoljan prostor zapremati mogu. 8. Čim je porastlina gušća i čim smo ju kasnije započeli proredjivati, tim opreznije ćemo ju u buduće proredjivati, buduć takova porastlina može od raznih nepogoda postradati. 9. Kad ćemo početi proredjivati, kad ćemo proredjivanje opetovati i u koliko ćemo proredjivati nezavisi samo od stojbine i od vrsti đrvljadi, nego i od vriednosti drva i od troškova za izrađjivanje istog, to će reći od čistog dohodka. Često se proredjivanje ni neobavlja, prem je korist takovog po-, stupka suviše poznata, a to s toga, što su troškovi za proredjivanje gdje gdje veći, nego što je dobitak od drva. Imenito biva to u dalekih šumah, u kojih se nebi izplatilo poradjivanje i vožnja drva. Ovdje, se obično započima s proredjivanjem tek ondaj kad se je veća množina drva ponakupila, a kupac se našao, koji tanju vrst đrvljadi za svoj posao treba. Mladi bukvici, proredjuju se obično na dobrom tlu onda, ako su stabalca oko 21 cmt. a na srednjem tlu oko 15 cmt. debela na dolnjem promjera, što bude oko 40—50 godina. Poslie se po drugi put proredjuju i to tako, da se izsjeku sva stabla, koja su u rastenju zaostala. Nakon takova proređjivanja prirašćuju znatno ona stabla, što su zaostala, te opet u 60 godini obavimo takovo proredjivanje, buduć je potrebito, da stabla zapreme veći prostor, a pri |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 525 — ´ tom još jace prirašćuju, Napokou prorcJjivajmo u 80 godini, pri čemu izsjecemo sva naclrastla drveća, te u 100 godini dobe možemo pomlađjivati bukvik sa sječom do sjemeBJaka, U hrastiku obavlja se proredjivanje prema potrebi postupice tako da je u njemu ii 40 godini oko 2500 prutova po jutru, u 60 godini oko 80o´, u 80 godini oko 560, a u 120 godini oko´ 280 stabala, te se u 160-~180 godini sa 140 stabala po jutru može započeti novo pomladjivanje. Proredjivanje u smrećaku ima se čim ranije obaviti, buduć smreka brzo dozrije za porabu. Osobito se preporučuje rano proredjivanje onakovih mlađih smreka, koje su na mršavom, suhom tlu na gusto porasle. Ovdje bo razviju se limb preotimajuća stabalca napram dmgim toli sporo, da bi mogla ciela porastlina sbog nejednake borbe đoči u pogibelj, da sasvim postrada. U boriku daje proredjivanje pravilno u 20 godini starosti najveći dohodak, prem se mogu borici, koji su sjetvom sjemena gajeni, jur u 12-15 godini proredjivati. Od 20 godine počam može se proredjivanje na dobrom tlu svake 3—4 godine opetovati, a od onda do 80 godine valja sve redje proredjivati, te će od 80 do 100 godina trebati jedva svakih 10 godina po jedanput proredjivati. U jelicih ima se proredjivanje u 40 godini obaviti tako, da se prvi put izsjece samo potišteno di-veće. Nakon obavljenog ovakovog proredjivanja ostaje oko 2500—2800 prutova po jutr. Ovakovo proredjivanje neka se obavi postupice od 20—20 godina tako, da poslie obavljenog proredjivanja u 60 godini dobe porastline ostane po jutru oko 800-1100 stabala; u 80 godini oko 400—500 najboljih stabala, a u 100 godini 350—400 debala do 120 godišnje uporabne dobe. Ako je uporabna doba sa 140 — 160 godina ustanovljena, onda se mora porastlina u dobi od 120 godina na toliko još proredjivati, da ostane po jutru bar 280—350 stabala, a u 140 godini bar 200-280 stabala. Ovako ćemo proredjivati onda, ako hoćemo da dobijemo onakova stabla, koja će biti valjana i za lies i za inu gradju. Dvije šumarske ekskorzlje s pltomcima ecole nationale forestiere. Ecole nationale forestiere u Na.ncy-u jest viši šmnarkl zavod u Francuzkoj, utemeljen godine 1825. Kao što osnovatelj škole Lorenc, tako i njegov nasljednik Parad, koji je upravljao školom do šestdesete svoje godine, naobrazili su se strukovno u Njemačkoj, te su nauku Georga Hartiga i Hennka Kotty-a prenijeli na francuzko tlo. Sjeme nauke Hartigove pustilo je na toUko korijen n Francuzkoj, u koliko se po njegovoj nauci počelo obnavljati šumarstvo, Bcole forestier e stekla je u Francuzkoj tim veliku zaslugu, sto mje a e |