DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 6 <-- 6 --> PDF |
ili niatorih debala (sjemenjaka), te se proredjivaujem prestaje tek u većoj dubi porastline, to će i´cći onda, kad prestane borba niedju stabaljeni za obstanak, te kad u cieloj porastlini sva stabla pojeduaku visinu dostignu. Najbitnije pravilo kod proredjivanja Jest ono, da se šuma često, ali pomalo proredjivati ima, te da se pomnjivo na to pazi, da se sklop krošanja nepretrgne. Koliko se mora prorediti, zavisi to od vrsti drveća i od stojbiue. Kod ])Ovo]jna položaja šume, na valjanom tlu sa jakim obnovkoni ili prirastom proredjivati ćemo jace, a kod mršavog tla slabije. Dub ljubi jače proredjivanje, doeim se bukvici, jeiici kao takodjer i smrećak slabije proredjivati smiju. Borici moraju se vrlo oprezno proredjivati imenito na plitkoj mršavoj poljani. Ako se proredjivanje rabi n tu svrhu, da se u mješovitih porastiinah izsjeći imaju sva uadrastla mješovita stabla (na pr. breza, grab, joha i t. đO, onda kažemo, da smo šumu pročistili ili prokrčili. Jako proredjivanje sbog popravka zaštite ogoje tla smatra se već kao progala. Sad se povratimo k pitanju, koje postavismo u uvodu naime: hoćemo progalu ili proredjivanje? Prema okolnosti, odnošaju i potrebi hoćemo jedno i drugo. Da vidimo! Mladik može se kod šumarenja sa sječom do mrcave jedno lieto do više godina održati, a to zavisi od stojbine, vremena ili od stupnja mrčavine i od vrsti drveća, ali poslie biva blag upliv sjemenjaka ili drugog drveća njemu na štetu, te mladik kunja i pi^opadne. Takav loš upliv spoznaje se na promjeni pravilnog stanju biljka tim jače, čim više taj upliv djeluje. Da se tomu na put stane, nepreostaje drugo, nego da se u pravo vrieme obavi progala- U tu svrhu imnjmo pred očima sliedeće: 1. Svaka vrst drveća ima svoje osebnosti, koje se ali preinačuju prama biću stojbine. Ako smo sječinarstvo ma kako valjano upriličili, ipak će se onaj loš upliv, 0 kome smo gore spomenuli, na pojedinih biljka ili na pojedinom mjestu više ili manje osjećati, a to ćemo spoznati na tom, što će lišće od biljki, sbog oskudievanja na dovoljnom svietlu izfj^iibiti svoje naravno svietlo zeleiiilo, te će biti tu^no, mlohavo i napokon će odpasti. Stnrije biljke protežu se u vis preko svake mjere, dočim se usuprot slabo razgranjiiju, a stabljika je pretanka i listanje vrlo dabo. Tako biva, ako neprogaljujemo. Ako odvi´še progaljujemo, onda su biljke izložene previše svietlu; lišće biva sitnije, žućkasto i žuto; biljka sporo raste u dubljinu, pupovi su razmjerno kratki, a ako biljka nepogine, onda su pupovi odebeli. Ako pravilno progaljujemo, onda biva lišće biljkit do dojduće godine zeleno, sjajno, tvrdo i od goiiine u godinu veće i liepše. Stabalca i grančice budu s prvine kratki, ali su krupni u razmjeru prama svojoj duljinb Poslić |