DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 525 — ´ tom još jace prirašćuju, Napokou prorcJjivajmo u 80 godini, pri čemu izsjecemo sva naclrastla drveća, te u 100 godini dobe možemo pomlađjivati bukvik sa sječom do sjemeBJaka, U hrastiku obavlja se proredjivanje prema potrebi postupice tako da je u njemu ii 40 godini oko 2500 prutova po jutru, u 60 godini oko 80o´, u 80 godini oko 560, a u 120 godini oko´ 280 stabala, te se u 160-~180 godini sa 140 stabala po jutru može započeti novo pomladjivanje. Proredjivanje u smrećaku ima se čim ranije obaviti, buduć smreka brzo dozrije za porabu. Osobito se preporučuje rano proredjivanje onakovih mlađih smreka, koje su na mršavom, suhom tlu na gusto porasle. Ovdje bo razviju se limb preotimajuća stabalca napram dmgim toli sporo, da bi mogla ciela porastlina sbog nejednake borbe đoči u pogibelj, da sasvim postrada. U boriku daje proredjivanje pravilno u 20 godini starosti najveći dohodak, prem se mogu borici, koji su sjetvom sjemena gajeni, jur u 12-15 godini proredjivati. Od 20 godine počam može se proredjivanje na dobrom tlu svake 3—4 godine opetovati, a od onda do 80 godine valja sve redje proredjivati, te će od 80 do 100 godina trebati jedva svakih 10 godina po jedanput proredjivati. U jelicih ima se proredjivanje u 40 godini obaviti tako, da se prvi put izsjece samo potišteno di-veće. Nakon obavljenog ovakovog proredjivanja ostaje oko 2500—2800 prutova po jutr. Ovakovo proredjivanje neka se obavi postupice od 20—20 godina tako, da poslie obavljenog proredjivanja u 60 godini dobe porastline ostane po jutru oko 800-1100 stabala; u 80 godini oko 400—500 najboljih stabala, a u 100 godini 350—400 debala do 120 godišnje uporabne dobe. Ako je uporabna doba sa 140 — 160 godina ustanovljena, onda se mora porastlina u dobi od 120 godina na toliko još proredjivati, da ostane po jutru bar 280—350 stabala, a u 140 godini bar 200-280 stabala. Ovako ćemo proredjivati onda, ako hoćemo da dobijemo onakova stabla, koja će biti valjana i za lies i za inu gradju. Dvije šumarske ekskorzlje s pltomcima ecole nationale forestiere. Ecole nationale forestiere u Na.ncy-u jest viši šmnarkl zavod u Francuzkoj, utemeljen godine 1825. Kao što osnovatelj škole Lorenc, tako i njegov nasljednik Parad, koji je upravljao školom do šestdesete svoje godine, naobrazili su se strukovno u Njemačkoj, te su nauku Georga Hartiga i Hennka Kotty-a prenijeli na francuzko tlo. Sjeme nauke Hartigove pustilo je na toUko korijen n Francuzkoj, u koliko se po njegovoj nauci počelo obnavljati šumarstvo, Bcole forestier e stekla je u Francuzkoj tim veliku zaslugu, sto mje a e |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 526 ~ , mijenjala svojega osvjedočenja i što je uvjek bila za naravno obnovljenje šu marstva i za rastenje rnješovitih nasada. Šumarska je služba u Francuzkoj — služba vojnička. S toga i vlada u ecole forestiere vojnički duh. Predavanje obćila i šumarskih predmeta traje dvije godine, a sada predaje te predmete dvanaest profesora ujedno s ravnateljem. Predavači obćih predmeta — j)rirodnih nauka, mateumtike, pravoznanstva — nijesn profesori universiteta, nego šumarski specijaliste. Jedinu iznimku čini znameniti Grandeau, dekan fakulteta prirodnih nauka na sveučilištu u Nancy-u, koji čita u ecole forestiere enciklopediju seoskoga gospodarstva. U ecole forestiere imade izvanrednih slušatelja i.pitomaca. Da tko bude izvanrednim slušateljem, treba da zadobije dozvolu od ravnatelja šumarskoga depar("amenta. Francuzki podanici izposluju si to neposredno, inostrane! preko svojih konzula. Englezka je vlada do god. 1885, t. j . do osnutka šumarske akademije u Londonu, slala u Nancj, da se strukovno naobraze oni, koje je namjeravala poslati u šumarsku službu u Indiju, Belgija pak i Rumunjska šalju i sada svoje šumare u ecole forestiere. Izvanredni slušatelji ne plaćaju za slušanje tečaja i upotrebljavanje učevnih sredstava. Oni samo doprinose stanovitu svotu za pokriće troškova u vrijeme običnih ekskurzija. Broj pitomaca, koji se primaju u školu, opredijeljuje svake godine ravnatelj šumarskoga departementa po tom, koliko će se po prilici mjesta izprazniti u državnoj šumarskoj administraciji. Francuzkoj nije potrebno učenih šumara za pojedine posjednike šuma, jer u Francuzkoj nema posjednikfi, koji bi imali velikih šuma; ono malo kapitalista, koji imadu šuma, drže šumare više za paradu i lov. Oni, koji žele da budu pitomci, treba da su francuzki podanici, da imadu ne manje od 18, a ne više od 22 godine, da se izkažu s izpitom zrelosti (diplome de bechelier) i da polože prijamni izpit. Bez toga izpita primaju se samo pitomci zavoda ecole polytechnique i institut national agronomigue. Taj prijamni ili natječnjni izpit obavlja se u Parizu i to pismeni iz: matematike, francuzkoga jezika (diktando i zadaća), njemačkoga jezika, crtanja — ustmeno iz: matematike, fizike, kemije, povjesti, zemljopisa i njemačkoga jezika. Onih, koji žele stupiti u školu imade veoma mnogo, deset puta više nego što će po prilici biti praznih mjesta u državnoj šumarskoj administraciji- Tako biva u Francuzkoj natječajni izpit prije primanja u školu, a u Njemačkoj prije nastupa službe (državni izpit). Priznati se mora, da posljednji sistem imade prednost: vlada si na taj način izbira činovnike s najboljom specijalnom pripravom, stečenom u kojem strukovnom zavodu a možda i u službi u svojstvu izvanrednoga državnoga činovnika. A u Francuzkoj se može često uvjeriti, da pitomci uče samo toliko da svrše tečaj tnisleći, da im je karijera podpunoma osigurana, Čim su jedanput -primljeni u školu. Pitomci zavoda ecole forestiere polažu najedanput kod nastupa u zavod 1050 franaka za zavodske odijelo (uaiformu)^ učila i t. d., zatim svake |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 11 <-- 11 --> PDF |
>27 — godine 1500 franaka za uzdržavanje, praktifine vježbe, jašenje i t. ,d. Osim toga treba da svaki pitomac razpolaže žepnim novcem od 300 najmanje, a ne više od 600 franaka na godinu. Ecole foresti^re jest zavod kao na?a (ruska) "jimkerska učilišta. Pitomci treba da nose uniformu i da se pokoravaju vojničkoj disciplini. Dok su a zavodu, računaju se kao da su u aktivnoj službi, pa ako svršivši nauke ne dobiju s kojega mu drago razloga mjesta u svojoj struci, mogu stupiti u vojničtvo s prvim vojničkim stupnjem (rangom). Stan imadu pitomci u zgradi zavoda, a stanuju obično dvojica u jednoj sobi. Zajutrak i objed dobivaju u hotebma u blizini zavoda. Ustaju na znak trublje u 6 sati u jutro, a dan im je razdijeljen ovako; od 6\/2—8^/2 sat! izučavanje pročitanih tečaja. „ 872—9 j, odmor* „ 9—11 „ predavanje, , „ 11 — 127^ n zajutrak. „ 127-i —3 ^ „ predavanje, 3-372 „ odmor, 3*2-6 „ predavanje. U 6 sati na večer smiju pitomci izaći iz škole, da se u 10 sati opet u nju vrate. U 1074 treba da se svjetlo ugasi. Buđuć da je u zavodu samo jedna predavaonica, zato, dok jedan tečaj sluša, pripravlja se drugi. Svaki se tečaj dijeli na dva semestra: zimski ~ teoretički traje od 15. listopada do 1. svibnja, ljetni — praktični od L svibnja do 15. srpnja, a od 15, srpnja do 15. kolovoza obdržavaju se izpiti, od 15. kolovoza do 15. listopada — kanikule (praznici). U prvom tečaju čita se u zimskom semestru; Teoretičko zanimanjeji ^^^^^ g^^j ´Praktično il Ukupni Ime predmeta ´Koliko se I Koliko iiodredjenih zanimanjejjbroj sati: Iputa pre sati? jiza učenje :| i 20 176 Gojitba i uporaba šuma 52 78 Politička ekonomija i statistika 26 S9 78 14 170 52 78 PraToznanstvo So 269 Botanika i fiziologija rašča 78 117 194 326 Topografija i gradjenje cesta U. 66 132 iN^jemački jezik &S 123 Voj}iičke nauke - * jj 70 70 Jašenje » jl 156 156 Jutarnji sat. za studiranje predavanja jj 401 1500 Ukupno 3iO. 600 ^ U to se vrijeme sabiru pitome! u dvoranu m predavanje, gdje pod nadzorom posebnoga nadiiinitelja uredjaju (prepisuju, nadopunjuju itd,) biljezke, sto su ih koa predavanja zabilježili. ´ . ^^* Svako predavanje traje poldrug sat. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— b-29´ - Ljetni je semestar u prvom tečaju ovako razdijeljen: Broj dana Ime predmeta jl Ukupni broj dana u kabinetu n sumi Šumarske eksknrsijeHerbarisacijaGeodesijsko vježbanje Vojničko vježbanje Praznici Priprave k izpitn .-.- 12 8 20 - 8 n 1 u 4 31 5- 5 15 30 Ukupno 37 2S 105 U drugom tečaju u zimskom semestru čita se; iTeoretičko zanimanje tp PraktiČko koliko c^:^ Ime predmeta koliko ^i1 se puta sati zanimanje predaje Upravljanje šuma i mjerenje drvec´a- Enciklopedija seoskoga gospodarstva Fravoznanstvo Oeoiogija. mineralogija i zoologija- Triangulacija i gradjenje pilana Njemački jeaik . - - Vojničke nauke - Jašenje .,..,. . Jutarnji sat. za studiranje predavanja Ukupno 52 78 78 20 26 39 39 52 78 78 24 78 117 117 25 44 44 CG 104 44 55 68 70 156 840 499 600 401 Ukupni broj sati 17(J 78 180 259 326 132 123 70 15B 15U0 Ljetni semestar u drugom tečaju ovako je razdijeljen: Eroj dana Ime predmeta Ukupni broj dana u šumi U kabinetu Taksacijonalne vježbe 20 10 m 15 . 7 232 ^2 5 5 15 30 42 1 18 li 1()5 Zanimanje je, kako se vidi, upravo pedai)tskom točnošću razporedano: ne samo da je broj dana u ljetnom .semestra jednak na obadvim tetX)ii^^<^-^^^\?^ je dapaSe i broj" sati u zimskom semestru isti. Nije nadalje moguće, da se neopazi, kako je 2a predavanje specijalnih šumarskih predmeta odredjeno premalo |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 13 <-- 13 --> PDF |
™ 529 — vremena, sravnimo li to vrijeme s vremenom za obće predmete. Tako jedino pravoznanstvo zauzima tolik broj sati, kolik svi specijalni šumarski predmeti zajedno. Pitomci zavoda ecole forestiere nisu pored svega toga reglementa toliko ozbiljni, koliko bi čovjek prema tim naukama,-koji im se predaja, očekivao — oni ostaju velika djeca. Ecole forestiere ne zadovoljava Francuza, pak je s toga i pitanje o njezinom preustrojstvu na dnevnom redu. Bilo je već mnogo planova, a najpopularniji bio je plan pokojnoga Gambette. Ecole forestiere treba da za sebe zadrži samo predavanje teorije i prakse specijalnih šumarskib predmeta, a obćenito prirodno-Mstoričko znanje treba da si šumari pribave zajedno sa seoskim gospodarima u Parizu u zavodu institu t national agronomique. Slično je u Belgiji, gdje oni, koji žele da se dadu na šumarstvo, treba da slušaju tri godine pođpuni tečaj prirodnih nauka i seoskoga gospodarstva (Gemblous), a zatim jednu godinu u Nancy-u u ecole forestiere, da si pribave specijalno šumarsko znanje. Pitomci zavoda ecole forestiere ustupaju znatno u umnom razvoju i znanju pred pitomcima akademiji, i universiteta njemačkih. Dok njemački učenici moraju više godina kuburiti bez opredijeljene plaće, pitomci zavoda ecole forestier e postaju odmah, čim svrše, gardegeaeralima* s godišnjom plaćom od 1500^2000 franaka s otvorenim putem:, obično za 7—8 godina postaju inspecteur adjoint des foršts, zatim za 8—10 godina inspecteur des foržts. Kao što ecole forestiere svojim učenicima daje posebno neko obilježje, upravo se tako po nekim osebitostima francuzke šumarske^ administracije razlikuje francuzki šumar od njemačkoga. Dok je njemački šumar gospodaršumar, francuzki je njegov drug činovnik-birokrat. Francuzki šumar sprovadja veći dio službenoga svoga vremena u svojem bureau-u, te mu^ j« djelatnost s veće strane kancelarijska. Upravitelji šuma i u obće šumari u Francuzkoj ne stanuju n državnim stanovima, nego u obližnjem gradu u pojedinim stanovima. Mnogi od njih dolaze u. šumu samo nekoliko puta na godinu, da nadziru biljegovanje za: prodaju naznačena drveća. Za nadzor šume odgovorni su brigadiers i gardes t. j.. lugari. Buduć da je u Francuzkoj obćenito poprimljen nacin^ da se drvo na panju prodaje (sur pied),. ne zahtijeva se od francuzkoga šumara, da znade: obraditi šumski materijal. Kultura^ u sječenju šuma u obće se ne provodi, jer je jedini način obnovljivanja šuma, mladicami. Šumske se štete dogadjaju veoma rijedko; one se ograničujii: na kradju posijecena drveća (skladišta) i odpadaka* i na prestupke zakoni lovačkih. * G-arde general odgovara bavarskomu Forstam tasessor-a. Inap^eetetir, adjointe des iovitte odgovara njemafikomu oberferster% a inspecteu r de e for^t s forstmajsteru. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 530 — Lov se prodaje u državnih šuniah pojedinim osobam i donaša u mjestima blizu Pariza veći đohodak^ nego sama šuma. Šumarskomu osoblju nije slobodno, lov loviti u državnim šumama, žele pak to, valja da lov odkupe ili od privatnika ili od obćina. Obćinske šume stoje pod nadzorom državnih šumara. No ovi su kod prestupaka veoma popustljivi i prema obdnam veoma učtivi. U posljednje vrieme ostalo je javno mnijenje proti šumarskoj administraciji, U parlamentu uzkratili sa zastupnici znatno budget za šumarstvo, a sada je potaknuto pitanje o tom, da se obćinske šume uzmu izpod državnoga nadzora i predadu u upravu samih obćina. Ako se to dogodi, to će u Francuzkoj, koja ni iz daleka nije šumama bogata, dva milijuna hektara šumske ploštine. predano biti posvema^njemu razoren] u. Promotrivši na brzo ecole foresti^re, njezine pitomce i na francuzke šumare, prelazim. na opis dvaju ekskursija u ljetu god, 1880. Kod te ekskursije pod vodstvom profesora Boppa i Reussa sudjelovalo je 20 pitomaca i 10 izvanrednih slušatelja: jedan Englez, četiri Belgijanca i pet Eumunja. Jedna je ekskursija bila u šumarsko gospodarstvo Villers-Cotterets, druga u Vogeze, Zaustavimo se ponajprije kod prve. Šumarsko gospodarstvo Villers-Cotterets leži u departementu Aisne, 80 kilometara na sjevero-iztok od Pariza, upravo na granici vinove loze; dalje na sjever od njega nema vinograda. Po klimi spada VilL-Cott u regio n de Pariš. Zimi nije ondje prestudeno, a ljeti nije prevruće. Atmospherna oborina pada cijelu godinu; uzduh i tlo vlažno je za vrieme Čitave vegetacione periode/ Sastline se odlikuju svojom bujnošću. Trave imade cielu godinu, cielu je godinu zeleno u lugovima tako, da u hrani marvinskoj nema nedostatka; po tom ondje nije nuždno, da se pase marva po šumah. Mjesto leži u ravnici, visina je nad morem 100—200 met. Tlo je duboko, eocen (t. j . starija tercijarna formacija ili naslaga) mjestimice piesak, mjestimice glina s većom ili manjom primjesom vapna. U šumi se nepobire listinac. Šumsko gospodarstvo VilL-Cott, zaprema ploštinu od 13.000 hektara. Do god. 1848. bilo je vlastničtvo obitelji Orleans, a 1848. god. postalo je vlastnictvom države.. Od god. 1600 vođi se šumarsko gospodarstvo tako, da na 11.500 hekt. raste visoko stableno drveće, a na 1500 srednje. Od 1672 do 1832. provadjalo se sječenje do gola. G-. 1832. uvedeno je šumareuje sječe do sjemenjaka (oplodna) (methode allemande, coupes tudesques). God. 1863. počele su se parcele, na kojih je do tada raslo srednje drveće, zasadjivati visokim. Visoko drveće zauzima 7 parcela, koje se sjeku u starosti od 100 do 150 god. i 9 parcela, koje se sjeku u starosti od 150—200 god,"^ Gospodujuće vrsti jesu bukva, grabar i hrast; glavna je vrst hrast. Jedino u odjelu Areanso n gospoduje smreka. Taj odjel od 400 hekt. s nepMnim´ * A, Matkieu, Statittique forestiere par cantonemeut« Farls. loiprimerle National 1879. pag. 114, |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 15 <-- 15 --> PDF |
—´ 531 .-^ knipnopjeskovitim tlom bio je poradi pasenja marve pretvoren malo ne u pustoš. Za vremena prvoga carstva odredi inspecteur des forets de Vilaiiie da se to mjesto preobrati u šumu i zasije običnom omorikom s primjesom jele i Weymouthove smreke (vveisse oder Mastbaumfichte) Sada stoje tamo ravne 75-80 ljetne smreke, gdje prije nije htjela trava rasti. Treba samo žaliti, što nasljednici de Vilaineovi nijesu išli naznačenim putem: kasniji nasadi nemaju ni iz daleka onakova rasta, kao što ga imadu đe Vilaine-ovi. Nedostatci u čišćenju i proredjivanju kao da pokazuju, da i ljudi zaboravljaju na ovaj prirodom zaboravljen zakutak. Taj kontrast, koji predstavlja ovaj dio usporedivši ga s drugim đjelovima šum. gospodarstva Vill-Cott. upravo prenerazuje čovjeka. Uz sve ostale jednake uvjete promjenilo se samo tlo i rastenje je sasma drugačije. Smreku i nalazimo samo u odjelu Arcanson, u svih ostalih gospoduju bukva, grabar i hrast. Na pojedinim parcelama imade ogromnih hrastova 300 godišnjega rasta i više, s premjerom u visini čovječjih prsiju 100—130 cm. Imade hrastova, kod kojih počima granje istom u visini od 16 m. od korjena. Na nekim parcelama daju 150—200 ljetni nasadi bukovi na hektaru do 800 kub, metara kompaktne drvene mase. Stabla su tih bukava ravna kao stup, ado 20—25 m, od zemlje nemaju granja, premjer im je 80—100 cm., a visina do 40 met. Ovakove nasade gleda svaki pravi ljubitelj prirode s divotnom upravo estetickom nasladom poradi veličanstvena i Ijepa njihova rastenja. No takovih je nasada na zapadu na žalost sve to redje i manje. Takove hrpe bukava vidio sam ja samo u zvjerinjaciraa kneza Švarcenberga pod Frauenbergom u Češkoj.. Veći dio šumarsk. gospodarstva.VilL-Cott. zaprema visokostablasta šuma. Srednje, drveće raste samo u 6 udaljenih jedan od drugoga odjela na ploštiai od 1000 po prilici hektara. Louis Fortier, bivši u Vill-Cott. inspecteur adjoint des forSts, navadja veoma interesantne sravnjujuće podatke o dohodku srednjih i visokostablenib nasada u Vill-Cott. Sjeeenje visokostablenib parcela daje popriečno 7-4 naslaganih metara od hektara. Hektar srednje šume daje minimum 4-8 naslag. metara i maksimum 6´2 naslag. metara, K tomu valja još dodati 50 svežanja pomanjih odpadaka (bourree -^ jedan metar po prilici) na hektar. Prema tomu ne zaostaju srednji nasadi znatno u materijalnom dohodku za visokostableniml* Do-istoga ćemo zaključka doći, ako sravnimo novčani dohodak. Visokostableni hektar nosi godišnje 54-68 franaka, srednji pak 51-73 franka.^^"^ Dakle je i novčani dohodak približno jednak. Vidi se po tom, da bi srednji nasadi u V.-C. uz iste uvjete nosili veći dohodak nego visokostableni. Louis Fortier objašnjuje to sljedećim načinom: ^´ Louis Fortier. Les tailiis et les futaies de la foršt de Eetz. (Revue des eau et forets, 1873. pag, 183). ** Op. c. 1880., pag. 25. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Parcele osrednjih nasada prije svega su znatno bo^^atije brastoin nego \isokostableni nasadi. Jer dok u ovih posljednjih čini jedva ´/H dio, zauzima u prvih Vi^s najviše se dakle prodaje ]irasto\a. Kubički pako metar hrasta skuplji je dva puta nego kub, metar bukve ili grabra. Zatim u mnogih visokostablenih nasaelih prevladjuje grabar nad bukvom i hrastoni. Na ploštiai od 3000 hektara grabar je gospodujuća vrst. Grabar je zauzeo obično najbolje tlo, gdje bi bukva i hrast mogli nositi veliki doliodak. A grabar, kako je poznato, raste veoma sporo, a kad posije 50 godine uzraste nepo.ećava u objamu. Stoćetrdesetljetni grabar imade po prilici ^/4 metra u objamu, dok hrast toga uzrasta imade do Vjz metra. Premda se krupniji eksemplari hrasta nalaze razbacani po čitavoj sumi, ipak zaprema bukva i grabar u svih visokostablenih parcelah mjesto, koje bi trebalo da zauzima hrast. Uzrok je tomu ponajprije u sječenju do gola (traitement ^´tire et aire), koje se provadjalo u šumskom gospodarstvu Villers-Cotterets počamši od godine 1672—1832- S\i su po tom pedesetljetni i stariji nasadi´proizašli iz toga sječenja. Posije sječenja do gola, kad u šumi samo dračj grmlje i vrblje raste, ne nalazi bukva i hrast dosta zaštite za svoje uspješno rastenje. Iza ovakova sječenja porasao bi grabar, koji rodi svake godine množinu sjemena, koje vjetar raznosi znatno daleko, a n prvim godinama rasta manje je otutljiv na svjetlo nego bukva i hrast. Pod sjenom mladih grabrova mogao se je samo u rjedkim slučajevima razviti hrast, a još riedje bukva, budući da treba više sjene. Imade u Villers-Cotterets mjesta, gdje se nalazi starih bukava, što proviruju iznad 70—130 ljetnoga grabra, koji ipak gospoduje. Tlo je puno bukovih mladica, koje bi se jošte mogle polagano razvijati pod pokrovom grabra. Bez sumnje je tako i prije bilo, pak kada se je grabar sasma sasjekao, došla je i podigla se na njegovom mjestu bukva. Godine 1832. počelo se u Vill.-Cott. poslie sječenja saditi mladice po načinu Hartigovom. No i takovi su nasadi dali dosta nasada s čistim grabrom ili takovih, gdje je on znatno gospodovao, a to s toga, što su mladice bile odviše na svjetlu. Bukove su mladice p(^gibale s nedostatka zaštite, a gralar je rasao iza sječenja kao i prije. Bukove sn se mladice samo ondje mogle podići i podpuno uzrasti, gdje su bile u sjeni pod materinskim drvećem, Ovakovo obnovljivanje šume dalo je upravo prekrasnih mladih bukovih nasada- Jedini im je nedostatak, što su to čisti nasadi jedine bukve. Bukva je ugnjetavala hrast i nije mu se dala podići. Ako se je posije žiroroduih godina i pokazalo hrastovoga podmladka, to je bukva za 5—G godina sve zadušila tako, da se je slučajno samo ovdje ondje sačuvao po koji eksemplar hrasta. I tako kao što nije prije ni sječenje do gola davalo dovoljnih uvjeta hrastu i bukvi za prijatan razvoj, nije ni obnovljivanje šume odadicama bilo prijatno, da se hrast i bukva razviju u visokostablene nasade. Kod srednjega gospodarstva uzima se osobit obzir na gojenje hrasta. Svaki puta, kada se šuma proredi, zasade se hrastove mladice, a prijašnje se čuvajUj |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 17 <-- 17 --> PDF |
33 da Ih nezaduSi bukva. U obće srednje šunuu-eujo na dobrom i plodnou. tlu ,,ed«je I sjeverne Francusko pruža prijatnije uvjete .a razvitak hrasta i^e^-o visoko sumarenje. Po tom su srednji nasadi nz iste uvjete od veće koristi i DR^tvaniti ih u visoku sumu bilo bi, ako ništa više, negospodarstveno U posljednje ^rieme obratio se u V.-C, osobit ob^ir na to, da se hrast sačuva i uvede u visokostablene nasade; na lu-astov se podinladak veoma brižno pazi, da ga ne zaguši bukva, drač ili grmlje. Villers-Cotterets je jedno od najunosnijih šumarskih gospodarstva u Francuskoj. Ovdje se jošte sačuvalo na više ovećih mjesta starih hrastovih nasada, s ogromnim eksemplariraa mnogovjekih hrastova. Budući da je u blizini Pariza´, prodaje se veoma lako ne samo drvo za gradju i gorivo, nego i odpadci i pomanji prutići. Ovaki se pomanji prutići veže lipovim likom u svežnje, koje tamo zovu margotin , i odpravljaju u velikoj množini u Pariz za podkurivanje.* Da bi se drvo lagije i udobnije u Pariz dopremati moglo, bio je do Pariza prekopan glasoviti priekop V Ourcg, koji vodi u Marnu. Na taj način može doći drvo po vodi čak do Pariza. Osim toga je cjela šuma izpremrežena cestama, kroz nju vodi željeznica i napokon ju presieca kauiena cesta (pavage), koja je sagradjena na zapovjed Ludo vika XIV. i koja vodi iz Pariza u Pdems, krunitbeno mjesto francuzkih kraljeva. Pored drva daje šum, gospodarstvo Villers-Cotterets veliku korist od lova, koji unosi svake godine do 100.000 franaka (gotovo 8 franaka na svaki hektar ploštine) ili Vs dohodka od drva. Blizina Pariza, udobnost i množina puteva, kojih: se po više na jednom mjestu stiče, osobita krasota stare šume i znatna množina divljači čini V.-C. jednim od najobljubljenijih lovišta u, okolici Pariza. Tim šumskim gospodarstvom V.-O upravlja jedan inspecteurs des forets, jedan inspecteur adjoint des forets i jedan garde general. Šuma je povjerena pažnji osoblja, u kojem je 7 brigadiers, 24 garđes i 5 cantoniers (pazitelji nad onimi, koji u šumi rade). Prieđjimo sada na ekskursiju u Vogeze. Poslie vojne od godine 1870—71- posjeduje Francuzka samo zapadnu stranu Vogeza. Na iztočnoj je strani Francuzka morala ustupiti Njemačkoj najljepše svoje šume crnogorice, no uza sve su to Vogezi jošte uvjek iza Landa najšumovitiji kraj Fraocuzke s najdragocjenijom crnogoricom. Zabavimo se ponajprije občom karakteristikom Vogeza, a zatim prieđjimo k zanimivijim pojedinostima, što su opažene za vrieme ekskursije. Vogezi se odlikuju zaokruženošću svoga obhka i nemaju sasvim šiljastih vrhunaca. Obronci i vrhunci pokriti su im ih sumarni ih pašnjaci ili polji. Strmih pećina - murge r ~ imade dosta malo. Doline su bogate jezerima i rie - Margotin-i su dugi 35 cm. a debeli 40 cm. Jedan .^dmk može ib na^- ti na dan 125-150 i dobfje za stotinu dva franka zaslužbe. U Painzu .e .p.odaje takav svežanj po 10—15 santima. as |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 584 ---´ kama. Predgorja Vogeil, koja polagano prelaze u plodorodnu ravninu lotaringijsku, dižu se do 500 met, a glavna kosa dosiže i do 1366 m., a to je vrhnaac Hoheneck. Tlo se sastoji u pređgorjih od krupnozrnata pješčanika (gres vosgien), a u glavnoj kosi od granita. Na pješčaniku spušta se šuma do samoga podnožja gore, na granitu je stisnuta samo na vrhunce: obronke zauzimaju polja, doline đavajn prekrasnih livada, koje natapaju potočići. Dok vogežki pješčanik pruža dobro drvo za pilenje, proizvodi granit izvrstno drvo za gradju, koje se odlikuje svojom elastičnošću. Klima vogežka je jedna od najzdravijih u Francuzkoj. Pored visine polazi to i odtuda, što je većina dolinž. otvorena sa sjevera ili sjevero-zapada, a takodjer i to, što kamenita podloga tla ne propušta gotovo ni malo atmospherne oborine. Tlo se i zrak odlikuje prema tomu osobitom vlažnošću. Što se tiče vrsti drveća, to u pređgorjih gospoduje bukva, hrast i bor. Adolf Žoan (Adolph Joanne) misli dapače, da su bor i hrast prvobitne vrsti vogežke. U šumah glavne kose gospoduje jela i bukva. Jela uspjeva najbolje u visini od 600 — 800 met Niže od 600 met. opaža se znatna primjesa bukve, zatim jošte niže ide „sama bukva ili bukva s hrastom. Više od 800 m. počinje se opet bukva sve više mješati s jelom, a zatim prelazi u čiste nasade. Pojas bukve jest zaštitna zona jele, koja raste nešto niže. Imade u Vogezima i snireke, no većinom je ona ovamo uvedena čovječom rukom. Prirodno raste smreka bez sumnje blizu Žerardmara^ u šumi Tžtes đe fies. Ovdje ona raste u đružtvu s bukvom i jelom. Fies je mjestno narodno ime smreke; narod razlikuje tu šumu sa smrekom od drugih, u kojih je nije bilo, ili je je pak veoma malo bilo. Pojas rastenja drveća zaključuje u Vogezima bukva u visini od 1200 do 1300 met. No to već nije onakova bukva, kakova niže raste, tu je bukva kratkostablena, granata i kvrgasta, obrasla mahovinom, dapače tu je bukva više grm obršten marvom. Posljednje mjesto na granicah zauzima bukva na pašnjacima (chaumes), koji pokrivaju sve najviše točke Vogezž. Najznamenitije su od svega u vogežkim šumama u šumskom gospodarstvu državne pilane drva, posagrađjene uz gorske potoke i tjerane silom vode. Te su pilane bile posagrađjene već prije, dok je jošte u šumah bilo malo drva za prodaju. One su pod nadzorom mjestnoga šumarskoga činovničtva. Radnike namještava vlada, a plaćaju ih trgovci, čije drvo pile. Sva masa prodanoga u godini drva porazdijeli se na pilane dotične šume, u kojoj je drvo kupljeno, pak se pilane pređadu bezplatno svakomu trgovcu na toliko vremena, dok će 00 po prilici moći kupljeno drvo razpiliti. Zatim se pilana predade drugomu, trećemu trgovcu itd. Pilane rade čitavu godinu: ljeti ne ponestaje vode, a zimi nezamrzavaju gorske vogežke riječice. Vlada se brine na svaki način,, da se pilane, u koliko je god moguće poprave, da se na pr. pile staroga sistema zamijene s pilama novoga sistema i t. d. Ako se slučajno u kojoj šumi otvori privatna pilana, tada zatvori vlada svoju pilanu, koja se u blizini nalazi, nežeieći |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 19 <-- 19 --> PDF |
- S36 ^ koiikurirati i tigBJetavati privatnoga poduzeća. Da se uzmognu trgovci B drvima služiti vladmim pilanama, plaćaju za to skuplje drvo, da tim naknade vladi podignuce 1 troškove pilane. U šumovitim krajevima, gdje se drvom slabo trguje 1 gdje se osjeća nedostatak pilana, podignuce pilane može biti vladi ili privatniku veoma koristno. U Vogezima, kao i u svim državnim šumama Francuzke u obće, prodaje se šuma na panju (sur pied). Šumarski činovnici obilježe ono drveće, koje treba da se posiece, a trgovci ga dadu sami posjeći svojim radnicima. Sa svakoga drveta treba prije siećenja poodsjecati sve granje i vrh tako, da se sjeee samo stablo. S toga nije čudno, da je kod gospodarstva ni^ke šume poslie sječenja sfcarih stabala veoma malo omladoga podrastka oštećeno. Čini ti se, kao da je stabalje po zraku odneseno. Prednost prodaje drveća na panju očevidna je. Prvo s toga, što trgovac znade bolje nego šumar kakovoga sortimenta drveće on upravo treba te si po tom može zgodnije razdjeliti kupljeno na panju drvo. Drugo, ako na trgu nije drvo baš u najboljoj cieni, ostavi se, da dalje raste, dok se posječeno drvo mora prodati bilo pod koju mu drago cienu, jer ako predugo stoji, izgubi svaku gotovo cienu. Kod proi^edjivanja i čišćenja šume prodaje se takodjer drveće na panju. Iznimka je samo kod pretankih stabalaca, koja se ne mogu obilježiti. U takim slučajevima prodaje se par unite de produits ili po vriednosti jedinice mjere stanovitoga sortimenta (drva za gorenje, pruće i t. d.). Kad si trgovac izabere drveće, šumarska administracija izmjeri materijal, a trgovac plaća po tržnoj cieni (au rabais). Način prodavanja šume u Francuzkoj znatno olakšava posao šumarom, koji nemaju nikakova posla s obradjivanjem šumskoga materijala. Sva je njihova briga u tom, da nadzira^ da se neposječe više stabala, nego što ih je biljegovano i da se kod sječenja prirodni podrastak po mogućnosti padanjem posječena drveta ne ošteti. U pređgorjima Vogez^ svraćaju na se pozornost obćinske šume Eaon r Etape. Na prostoru od 200 hektara može čovjek razmotriti interesantne borove nasade, koji su na mjestima, što su prije služila za seosko (poljsko) gospodarstvo. Neznatna množina gnoja s vremenom je bila izorana i snjegom izprana iz krupnozrnata pješčana tla tako, da ta mjesta nisu više dovoljno rađjala. Tada ih obratiše u ´snmu, koja ovdje u obće nosi liepi dohodak. Imade u blizini više tvornica papira za pisanje, koje tvore papirnatu masu od borova drva, a imade i tkalačkih tvornica, koje trebaju breza za koture ili cievi (đie Spule); nadalje je u blizini tvornica stakla, koja treba veliku množinu drva. Veoma je interesantno, što je ovdje najskuplja vrst drveća breza, koja se ovdje upotrebljava za priugotavljanje pomenutib cievi i drvenih cipela (tabot). Dok kubični metar breze stoji 30 fran., za kbm. hrastovine placa se jedva 20 fran. U Škotskoj je takodjer, po riečima prof, Boppa, breza najskuplja vrst drveća isto tako, kao što je i u Engleskoj, ^ jer je i tamo trebaju za koloture za namatanje papira. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 536 — Kasadi bora u Eaou F Etape osnivaju se na sjetvi Na hektar se uzima 7 klg, ^je^lena» Zemlja se izore plugom, a sjeme se postavi u brazde, jer se u ujima saruva više vlage. Kada boru bude 20 go važnosti. Tim se učini da gnoj ostane u tlu. da ga ne izpere kiša; zatim vlaga ostaje u gornjim slojevima i ne prociedi se tako brzo u podtlo. U sjeni bora nalazi jela, koja i onako ljubi sjenu, jošte dosta svetla za svoj razvitak- Pod Raon r Etape imade četrdesetljetnih nasada bora, a u tim je nasadima dvadesetgodišnja jela upravo krasno razvijena, tvoreći, rekao bi, dragi nasad pod zaštitom bora. Daljna je zadaća šumara, da sačine B:iješovit nasad smreke i jele. Ponajprije treba polagano proredjivati smreku, da se uzmogne podići jela i dostići smreku, a zatim treba u starijim nasadima provadjati gospodarstvo nizke šume, da se postigne novi pomješani podmladak smreke i jele. Jela se u nasade smreke i sadi i sije. Tisuća sadjenica može se posaditi uz trošak od 12—14 franaka. Materijal za sadjenje uzima se iz šume, gdje je jela bila posijana. Sijanje je veoma jednostavno — siju se češeri na ranije s jeseni (u septembru), priredjena mjesta od L0 kvadratnih centmt. Na tim se mjestima odstrani busen, a u jeseni se postavi na svako po jedan češer. Kada se s proljeća počinju jelovi češeri razsipavati, tada su pazitelji šumski dužni porazbacati sjemenje po mjestu. Mjesto zatim naskoro pokriju gusto nikle jele i eto nam razsadnika, odakle možemo uzimati jele za sadjenje i zaštićivanje tla. Da se na ovakav´ način zasije jelom jedan hektar, treba potrošiti po prilici 30 franaka, U šumi obćine Remberviller s svraća na se pozornost odjel šume Q uart en reserve. Ovdje treba osamdesetljetni nasad bukve pomješan s hrastom više svjetla, proredjivanja. Na neplodnom pješčanom vogežkom tlu treba proredjivanje provadjati pametno i oprezno. Ako se previše proriedi, šuma postane presvjetla, tlo se pokrije vrieskom (resuljom) i podivlja. Ovdje se kod proredjivanja sječe samo u g njeta vaj uću bukvu tako, da tlo ostaje uvjek u sjeni. Pod onim bukvama, što ostaju, izbije gusti bukov podmladak, koji na ovom neplodnom pjeskovitom tlu igra ulogu mladoga nasada za zaštitu tla. Tako se ovdje već odavna prakticira ovakovo proredjivanje, koje predlaže Borggreve i koje je pobudilo toliku sensaciju medja njemačkimi šumarima. Do četerđesetih godina gospodarilo se je u Vogezima sječom prebornom, no odtada preuze sve više i vi^e mah gospodarstvo nizke šume, koje preporuča Hartig. U isto vrieme počelo se opažati, da je u pojedinim šumama sve više i više burom polomljena drveća. Tako je u jednom foret de Champ za posljednih deset godina bilo prodano burom polomljena drva 40% čitave drvene mase. God. 1876. biio je u tom zaselku od 20OO hektara burom polomljeno 90.000 kubmet. drva. Po mnjenju prof. Boppa treba u otvorenim obroncima V´ogeza veoma oprezno prelaziti od preborne sječe na gospodarstvo nizke šume. Sječa preborna daje mnogo više garancije protiv napadaja vjetra u nasade, zatim pri sječi prebornoj laglje |
| ŠUMARSKI LIST 12/1888 str. 21 <-- 21 --> PDF |
- 5B7 je pospješivati stvaranje mješovita nasada jele i bukve, zaštićujuć sad jednu s,d drugu vrst; napokon na strmih granitnih pećinah poraste pri sjeći prebornoj naskoro opet šuma. Ovakove kamenite i gole strmine ~~ niurger - nastale su odtnda, što su se na strmih gorskih obroncih iztriebile šume. Ovaki kameniti obronci sii´e se sve više, ako se drvo iz bližnjih ^lunah sasvim izveze, a pokrivaju se pomalo rašćem, ako se bližnje sume ottavlj Na samoj medji Francuzke u visini od 12O0—1300 met., nešto vi^e nego La BI a ne i La Noire počela je njemačka vlada sumom zasadjivati vogežke pašnjake (chaumes). S \elikim troškom i brigom zasadjena je Pinus montana i Pinus cembra. Svako drvo ima s jugo-iztočue strane visok zemljeiii nasip obložen busenom i kamenjem. Jošte se ne može ništa kazati o tom pokusu. No po mnienju prof. Boppa bilo bi prirodnije, da se izabere bukva za pošumljivanje vrhunaca vogežkih. Bukva zaključuje medju rastenja drveća u Vogozima, koji nemaju ni gorske smreke ni limba. Da bi to bolje bilo, svjedoči i pošumljivanje Sevena. Na tim gorama bile su šume uništene od ovaca, a sada i tamo liepo napreduje bukva posijana i posadjena, samo ju valja zaštititi od vjetra Kad su pitomci ugledali iztočue obronke Yogezk, kad su ugledali Alsaciju- Lorenu na granici njemačkoj, prosbori iz njib narodni ponos i oni zapjevaše u sklad-uom sboru vojničko-šuraarsku pjesmu „Velleda´´ (Lesnoi Žurnal). Stanje šuma.* u požeškou) srezu nema mnogo šume, kao što ima po drugim srezovima u Srbiji. Ali za one koji prate razvitak naše privrede u opšte, biće zanimljivo da čuju kako stoji i u ovom srezu ´sa šumom. Pre pedeset godina, ponosio se i požeški srez svojom šumom. Stari ljudi pričaju, da je i ovde na sve strane bilo šnma kao ono konoplje, i da ti je milina bila pogledati ih. A danas? . . - Danas je svuda proredjena, a po negdje nema šume kao na dlanu, Satii´anjn šume (h)p]-inelL su najviše naseljenici h Zhitibora, Bosne i ostalih krajeva. U oskudici zemljo za obradjivanie sekli su goru i krčih, te pravili nji\e. Tc-hikii´´- doslovce u IVAŠ drn/tveui organ s tom nakanom, T J´nlli ZZIZ.^^^J upozm^u sa .tanjem M,ma i šuu.u-eHJa u susje^nr^ kraljevi.; Srbskoj. Moramo raista ?.aliti^ da .e dobar dio 1. nevolje svaljuje ua tamo.njo -1 - k- .i,v... yi,a-i(^a biti morala, da razboritim snmareDjem uzgoj e .šumare , kojim bi glavna zactaca oiu mojai , Uredmčtvo. šume, a no da uebajno motre na- ^ator šuma. |