DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 54 Mi smo šumari morali birati izmedju koristi za šumu i probitka za narodno stočarstvo, pa smo mislili, da će najbolje biti pogoditi zlatnu sredinu i odlučili smo se usljed toga za štednju bakrlja. Istina je, po glavnoj gojitbenoj osnovi moraju ti predieli kad tad zabranjeni biti, ali ne treba zaboraviti, da će to zabranjivanje tekom naše obhodnje sukcesivno — malo po malo, bivati, tako da bi se narod na te zabrane tako rekuć privikao, i smatrao u njima nješto obično, nješto što mora biti. A sve to nebi bilo, kada bi se bakrlje siekle. Iste raztrešene po površini šumskoj a s neznatnim kubičnim sadržajem, mogle bi samo tako podmiriti odnosnu preliminarnu potrebu, predstaviv i opet samo da bi ih narod sjekao, kada bi sječine velike površine zapremale; jer gdje se stabla drvom izkazati ne mogu, mora im površina u pomoć priteći. Šumskom gospodarstvu naše imovne obćine nije baš mnogo stalo do tih bakrlja kao takovih, ono će lako privoljeti na sječu istih, ali će si onda u interesu šumarstva a u podpunom suglasju s ustanovam § 10. šumskog zakona morati pridržati pravo bezuvjetne zabrane odnosnih prediela. Ne ima dvojbe, sječa bakrlja u blizini sela umanjila bi sigurno šumske štete, samo bi se morao iznaći način, kojim bi se puk na sječu tih stabala prisiliti i pri tom od nanašanja štete mladoj šumi odvraćati mogao. Šumsko osoblje samo pri ovakovih nepravilnih odnošajih, koje sam u početku ovog mojeg smiernog memoranduma nabrojio, nije to u stanju učiniti bez izdašne pomoći političkih oblasti. Budu li ove garantirale za uspjeh provedbe tih sječa i za oto, da će narod od delanja kvara odvratiti a za tim odnosne branjevine svom strogosti zakona štititi, to ćemo mi šumari prvi biti, koji ćemo tu odluku s uzhitom pozdraviti. Napokon tu se radi samo o jednom pokusu, izpadne li isti za rukom, to se glavni sječni red obzirom na poredanje pojedinih šumskih okružja i odsjeka bez mnogo muke preinačiti može. Ali dotle, dok se taj pokus ne učini, ne može naše šumsko gospodarstvo na nikakvu preinaku njegovu pristati. Podje li taj pokus za rukom, to će se i eventualna preinaka sječnog reda samo u toliko obaviti moći, da će se bližnji predieli morati jedino za pokriće najsiromašnijeg diela pučanstva pričuvati. Ostali imućniji dio pravoužitnika pako morati će i nadalje drvariti se iz sada zasnovanih sječina, a samo se po sebi razumieva, da bi imovna obćina skrbiti morala za popravak izvoznih puteva. Ona ima do 40.000 for. šumskih odšteta na dugu. Od tih neće se možda više od ^ji utjerati moći, podpuno je dakle pravo, da od štetočinaca zahtjeva, da svoj dug barem odrade, kada ga već odplatiti ne mogu. U tom pogledu morala bi uprava imovne obćine pravoužitnikom na ruku ići, dapače pripravna biti godimice i znatniju svotu u gotovu novcu u te svrhe žrtvovati. Ne dotječe li za izgradnju šumskih puteva niti rad jnsolventnih štetočinaca niti dotične svote gotovog novca, e bogme tada moraju |