DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/188902 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 68 — borova V^ funta jelova 1 „ smrekova ´/2 » Ako nesiješ omaške, nego na brazdice od 6—8 palaca, onda je dovoljno, ako uzmeš samo polovicu gore naznačene množine sjemena. Pošumijivanje Alpa i Pireneja u Francuzkoj. I. Uzroci haranju šuma u Francuzkoj. Uništenju šuma u Francuzkoj položila je temelj velika francuzka revolucija. Stroge naredbe, koje je bila izdala glasovita instrukcija Kolbeitova, biše najedanput uništene. Sume, koje su bile confiscirane samostanima i privatnicima, a isto tako i državne šume bile su najedanputa predane divljemu razoru i grabežu. Za vrijeme od 1789. do 1793. godine bilo je u Francuzkoj posječeno 3,300.000 hektara šume. a to čini 41-25´´/´o sveukupne šumske površine, sto je bijaše u Francuzkoj god. 1788. Haranje i uništenje šuma u Francuzkoj nastavila je političko-ekonomička škola Adama Smita, koja je, kako je poznato, uporavila svoju nauku o slobodi takodjer i na šume, dotično na vlastnićtvo šuma. Mančesterci drže, da država nije sposobna, da vodi šumarstvo, pa stoga im se čini sasvim naravnim, da država prodaje svoje šume privatnim ljudima. Ova nauka održavala se u Francuzkoj sve do najnovijega vremena; francuzka je vlada prestala prodavati svoje šume istom od god. 1870. Za vrijeme od 1814. do 1870. god. prodala je vlada 352.645 hektara šume, što čini 347o od ukupne površine državnih šuma u Francuzkoj. No gotovo jošte veću štetu nanosilo je šumam franzuzkim neograničeno pasenje blaga. Ne valja zaboraviti, da je u Alpama i Pirenejima stočarstvo glavni izvor za podmirivanje životnih potreba tamošnjih žitelja, No ne samo što stoka čini škodu šumi ogrizavajući drveću granje i netom niknula stabalca, nego si stoka utire jošte staze po travnjatom gorskom tlu i tim stvaraju zarod ili početak omojinam (kišom izprano, omi veno mjesto) i dapače gorskim potokom. Veliku štetu nanosi nadalje šumam oganj, što ga veoma često naložu pastiri na pašnjacima za to, da ih poljepšaju i poboljšaju, osobito da unište mnogoljetnu oštriku iz roda Ulex europeus. Ne spominjuć toga, što su često puta plijenom ovakovoga ognja okolo ´pašnjaka ležeći dielovi šuma, uništuje ovakav oganj mnogoljetnu oštriku s njezinim dubokim korenjem, a ona upravo i uzdržava tlo. Kada oštrike nestane, izpire dažd tlo, a gorski ga potoci oduašaju. U Pirenejima pokazivali su mi mjesta, koja su na taj način obraćena u pustoš i gole stijene. |